KATOLIČKI LIST
Zagreb, 3. 1. 1924., br. 1., str. 4-9
"KATOLIČKA AKCIJA" U ITALIJI
Uvod
Katolička akcija nije stara pojava. Kod latinskih naroda ona se počela pojavljivati i razvijati tek u drugoj polovici devetnaestoga stoljeća, dok ju je kod nas uveo tek biskup Mahnić.[1] Kod nas je "Katolička akcija" nosila ime "Katolički pokret", ali pošto je naslov "Katolička akcija" postao službenim izrazom kojim se služi Sv. Stolica u svojim spisima, posve je jasno da smo i mi počeli napuštati naš stari naziv.
Još prije nekoliko godina nije se posve točno znalo što je to zapravo "Katolička akcija" i što sve spada u njezin djelokrug? Često je u tome pogledu vladala potpuna zbrka, tako da su neki ubrajali Marijine kongregacije, Društvo sv. Vinka, Treće redove, Katolička glazbena društva u Katoličku akciju, dodavši ovima još razne vjersko-prosvjetne organizacije - kao đačke, omladinske, djevojačke i slične.
Danas nam je posve jasno što je "Katolička akcija", za čim ona teži i koje organizacije spadaju u njezin djelokrug. O tome nam pružaju najbistrije podatke pravila Centralnoga Saveza Talijanske Katoličke Akcije koje je potvrdila Sveta Stolica 2. listopada 1923. U njima je posve precizno izraženo što je Kat. akcija, za čim ona teži i koje organizacije spadaju pod njenu nadležnost.[2]
List koji je napisao kardinal Gasparri predsjedniku Talijanske katoličke akcije, gosp. Luigi Colombu prigodom odobrenja ovih pravila, na vrlo jasan način tumači značenje ove suvremene pojave u Katoličkoj crkvi. Mi ćemo radi toga istodobno analizirati ovaj list i pravila cjelokupne Talijanske katoličke akcije. Za nas je to od osobite važnosti, jer se Katolička akcija među Hrvatima sada nanovo grupira i potrebno je, radi toga, da nam temeljni pojmovi budu posve jasni. Iako mi ne moramo, a ni ne možemo kopirati sve kao što je to sada teoretski provedeno u Italiji, ipak se moraju naše ideje vodilje posve slagati s onima koje su izražene u navedenim pravilima.
Što je to Katolička akcija?
Počnimo ispočetka! Razlikujemo Crkvu koja naučava - Ecclesiu docens, i Crkvu koja sluša, Ecclesia audiens. Zadaća je pastirâ - Ecclesiae docentis - da vodi čovječanstvo k vječnomu blaženstvu. No današnje kulturno društvo zapalo je u novo poganstvo, a broj svećenika je vrlo malen. Zato vidimo da i vjernici - to jest Ecclesia audiens – hoće participirati na misiji svojih pastira. Ali kako će oni to činiti? Ima li Ecclesia audiens dosta spreme da postane pomoćnicom Ecclesiae docentis pri spašavanju duša? Imat će je samo onda ako se unutar Ecclesiae audientis osnuju sjemeništâ analogna onima koja već ima Ecclesia docens.
Katoličke organizacije su prema tome sjemeništa - dakle zavodi za odgoj elite - Ecclesiae audientis. Svaki laik, koji hoće imati učešća u posebnoj misiji Crkve, mora postati članom jedne katoličke organizacije; i to jedne organizacije koja ima odgojni cilj. I budući se svi laici dijele po staležima, posve je razumljivo što imamo oko šest raznih tipova katoličkih organizacija koje spadaju u Katoličku akciju: organizacije muževa, omladine, đaka, majki, djevojaka, učenica. Ovima bi se mogle dodati organizacije djece te razne podvrste: radničku, seljačku, pomorsku omladinu i slično. Sve ostale organizacije, koje nemaju izravno odgojni cilj, kojima, naime, nije stalo u prvome redu do odgoja pomoćnikâ svećenika pri širenju kraljevstva Božjega, ne spadaju u Katoličku akciju. Takve organizacije - kao npr. zavodi za spašavanje djece, djevojakâ, za njegu crkvene umjetnosti, za širenje katoličkoga tiska i slično - mogu potpomagati i pospješivati Katoličku akciju, ali ne spadaju izravno u nju. Svaka organizacija koja je uklopljena u "Kat. akciju" obuhvaća odgoj cijeloga čovjeka, a brine se samo za jednu njegovu sposobnost. To je posve razumljivo; kao što svećenik mora širiti Kristovu nauku u svim staležima i mora poradi toga poznavati ono što je svim staležima zajedničko, isto tako to mora znati njegov pomoćnik - laik Katoličke akcije.
Iz ovoga što smo naveli, možemo posve lako razumjeti definiciju "Katoličke
akcije", koja glasi: "Savez organiziranih katoličkih
sila za a) afirmaciju, b) proširenje, c) primjenu i d) obranu katoličkih
principa u 1) individualnom, 2) obiteljskom i 3) društvenom životu jest
"Katolička akcija". Pošto je ta akcija vjerska, a ne politička,
kao što to ističe kardinal Gasparri, ona se ima ravnati
a) po nauci Crkve,
b) po smjernicama Svete Stolice i po
c) odredbama nadležne crkvene vlasti.
Osim toga ona nije direktivna u teoretskome području; nije, naime, njezina
zadaća rješavati teoretske probleme katoličkih načela, već mora naći najzgodniji
način kako će se već riješena načela praktično primijeniti
na javni život. Tu primjenu katoličkih načela na javni život Katolička
akcija postiže na taj način da ona organizira laike u staleškim
društvima pod duhovnim vodstvom svećenika i ove tako
a) međusobno udružene povezuje
b) pripravlja i
c) osposobljava za katoličku aktivnost u javnome životu.
Katolička akcija je dakle jedna religiozna akcija. Ona se poradi toga mora osloniti na hijerarhiju; ona je pomoćnica hijerarhije i gdje ona ne radi pod vodstvom hijerarhije tamo su prilike nezdrave. Kardinal Gasparri je to izrekao riječima: "Potrebno je da razni oblici ove aktivnosti nađu u Crkvenoj hierarhiji svoje disciplinarno središte". Mi to posve jasno osjećamo i zato se kod nas u zadnje vrijeme osjeća posve jasno nastojanje da Katoličku akciju svedemo u svoju normalnu kolotečinu i da sve naše organizacije prislonimo uz župe i biskupije; štoviše, da niti jedna naša organizacija, zvala se ona Omladinsko društvo ili Orlovski savez, Djevojačko društvo ili Ženska sveza, ne bude bez svoga službenog duhovnika.
Cjelokupna Katolička akcija kod nas mora težiti za tim idealom; to su izričite smjernice Svete Stolice kojima se želimo pokoriti.
Polazeći s toga stajališta, talijanski katolici su stvorili jedan uzorni tip katoličkoga organiziranja. Ideja dvostruke hijerarhije - fundamentalna ideja za Katoličku akciju - provedena je u njoj do zadnjih potankosti. U čemu se sastoji ta dvostruka hijerarhija? Ona leži baš u tome da u Katoličku akciju spadaju laičke organizacije koje odgajaju pomoćnike svećenstvu. U jednome društvu mora poradi toga biti predsjednik jedan svjetovnjak, a duhovno vodstvo vrši u njemu jedan svećenik.
Katolička akcija u župi
Pogledajmo sada kako je Katolička akcija organizirana u jednoj idealnoj
župi. To je, razumije se, ideal. Može biti da bi riječ tipičnoj župi bolje
odgovarala, jer u svim župama nemamo zastupane sve slojeve naroda kao npr.
đake, učenice, a i omladinske organizacije mogu imati razne značajke.
Evo prema tome jedne tipične župe:
U njoj imamo šest raznovrsnih organizacija i to:
1. organizaciju katoličkih muževa,
2. organizaciju katoličke omladine,
3. organizaciju katoličkih đaka,
4. organizaciju katoličkih majki (ženâ),
5. organizaciju katoličkih djevojaka,
6. organizaciju katoličkih učenica.
Sâmo se po sebi razumije kako u svakoj župi ne postoje sva ta društva, a da su osim toga u raznim mjestima ova društva na razne načine raspoređena. Tako imamo dječje organizacije (mlade junake), organizacije srednjoškolaca, sveučilištaraca koje su podijeljene. Gore navedeni nacrt ima samo pokazati da Katolička akcija mora obuhvatiti sve staleže i nije moguće odgajati u vjersko-prosvjetnome duhu, ako se odgoj ne prilagodi pojedinim staležima. Mora biti prema tome princip katoličkih organizacijâ (koje spadaju u Kat. akciju) da svoju odgojnu zadaću vrše udružujući ljude koji pripadaju istome staležu.
Predsjednici gore navedenih šest organizacija konstituiraju jedan "Župni Savjet Katoličke akcije" i počinju djelovati kao svaka pojedina organizacija (jedan među njima je predsjednik, tajnik itd.). "Župni Savjet" ima dati smjernice sveukupnoj Katoličkoj akciji u župi i koordinirati sile pojedinih organizacija, tako, da se ne bi dogodilo da jedna organizacija u svome djelovanju dolazi u sukob s drugom. No budući je Kat. akcija samo organizirano participiranje laika u misiji Crkve, a budući je župnik u prvome redu pred Bogom odgovoran za širenje katoličkih načela među svojim župljanima, posve je razumljivo da sâm župnik ili njegov zamjenik ima u tome Savjetu vršiti ulogu duhovnoga vođe.
Na taj smo način došli do same bîti organizacija koje potpadaju pod Katoličku akciju. U njima mora bezuvjetno biti provedena dvostruka hijerarhija: hijerarhija laikata (jer je to svjetovna organizacija) koja radi po uputama crkvene hijerarhije čija je ona samo pomoćnica.
Župnome savjetu nije samo zadaća koordinirati Kat. akciju u jednoj župi. On se brine također za razna društva, institucije koje su u župi i koje ne spadaju strogo pod Kat. akciju. Njemu je poglavito stalo do toga da svi katolici složno rade. Zatim, Župni savjet promiče razne inicijative sveopćega karaktera s osobitim obzirom na manifestacije vjere, vjerske pobožnosti i nastoji da se vjerska i socijalna kultura u samoj župi što više rašire.
Budući je Župni savjet podređen jednom višemu tijelu, tj. "Biskupijskomu savezu Katoličke akcije" – o kojemu ćemo malo kasnije govoriti – on se mora brinuti da se oživotvore one inicijative koje je naredio taj nadređeni Savez.
Mnogi će se pitati što valja učiniti ako u jednoj župi postoji samo jedna ili dvije organizacije ili uopće nema nikakve. Zato valja nastojati da Župni savjet ima barem pet članova i u tu svrhu valja u nj izabrati, osim predsjednika i potpredsjednika, odnosne tajnike ako je broj predsjednika manji od pet. Gdje uopće nema katoličkih organizacija, neka župnik izabere nekoliko župljana čija je iskrenost vjerskoga osvjedočenja najočitija i koji su uzornoga privatnog i javnog života i neka oni konstituiraju "Župni savjet". U tome slučaju Župni savjet ima karakter promicajućega organa Kat. akcije u župi i mora stajati u vezi s nadređenim biskupijskim središtem Kat. akcije.
Dosta je, ako se taj Župni savjet sastane jednom mjesečno. Kada se pokaže potreba ili ako to zatraži barem 1/3 članova, predsjednik saziva izvanredni sastanak. Članstvo Župnoga savjeta traje tako dugo dok su dotični članovi zaista predsjednici onih organizacija koje zastupaju. No, njihov izbor se mora svakako obnoviti nakon dvije godine.
Budući je Župni savjet najniži organ Kat. akcije, razumljivo je on mora imati utjecaja i na cijelo zakonodavstvo cjelokupne Kat. akcije kojoj se on podređuje. Osim toga se može ostvariti jedan organ koji postaje središtem Kat. akcije jednoga grada u kojoj ima više župa ili koji daje smjernice za rad nekolicine župa raznih mjesta, koje su na poseban način povezane. Konstrukcija toga organa ovisi o mjesnim prilikama i svatko si ga po uviđavnosti može urediti kako sâm zna.
Pri tome ne smije zaboraviti
a) na princip dvostruke hijerarhije;
b) na reprezentaciju s t a l e š k i h katoličkih organizacija;
c) na ovisnost od Biskupijskoga saveza.
Predsjednik Župnoga savjeta mora imati aktivni glas kod glavne skupštine nadređenoga organa Kat. akcije. Tu ingerenciju ćemo posve jasno razumjeti kod analize slijedeće instancije Kat. akcije.
2. Katolička akcija u biskupiji
I sada ćemo se poslužiti jednom tipičnom slikom. Uzmimo da se biskupija
sastoji od 10 župa
Prema tome imamo u biskupiji:
1. 10 organizacija katoličkih muževa koje zajedno čine Biskupijsku ligu katoličkih muževa;
2. 10 organizacija katoličke omladine koje zajedno čine Biskupijsku ligu katoličke omladine;
3. 10 organizacija katoličkih đaka koje zajedno čine Biskupijsku ligu katoličkih đaka;
4. 10 organizacija katoličkih žena koje zajedno čine Biskupijsku ligu katoličkih žena;
5. 10 organizacija katoličkih djevojaka koje zajedno čine Biskupijsku ligu katoličkih djevojaka;
6. 10 organizacija katoličkih učenica koje zajedno čine Biskupijsku ligu katoličkih učenica.
Iz navedenoga pregleda vidimo da se Kat. akcija ima prisloniti uz hijerarhijsku strukturu, a gdje to nije provedeno, valja nastojati da se nenormalni rad svede u pravu kolotečinu.
U biskupiji imamo šest Biskupijskih liga koje imaju svoja predsjedništva. Ona daju smjernice za svoj rad podređenim župskim organizacijama. Tako npr. Biskupijska liga katoličkih muževa daje naloge onim deset organizacijama koje su u nju učlanjene. Dogodi li se npr. da Biskupska liga katoličkih žena svojim podređenim društvima dâ jedan nalog koji je u protuslovlju s nalogom Biskupijske katoličkih muževa, predsjednici katoličkih organizacija muževa i žena u župi ne će se, unatoč zajedničke suradnje u Župnome savjetu, moći složiti jer svaki pojedini predsjednik dobiva od svoje navedene ovlasti naređenja kojima se mora pokoriti. Razumljivo je zato da se i ovi nadređeni organi Kat. akcije – te staleške Biskupijske lige – moraju ujediniti na temelju onoga istog principa po kojemu se to učinilo u župi. To se tvori u "Biskupijskom savezu Katoličke akcije". Pogledajmo njegovu strukturu!
U njemu su zastupani predsjednici navedenih šest staleških Biskupijskih liga. No ovi predsjednici ne biraju između sebe svoga predsjednika, kao što je to bilo u Župnome savjetu. Ovoga imenuje sâm biskup. To je tako provedeno u Italiji, a nama se čini čudnim, jer smo mi navikli na daleko više neovisnih od crkvene vlasti. Je li to dobro, to je svakako drugo pitanje.
Biskup dakle imenuje u Italiji predsjednika Biskupskoga Saveza Kat. akcije, a Sveti Otac predsjednika cjelokupne Katoličke akcije [Centralnog (narodnog) Saveza Katoličke Akcije za Italiju]. Osim toga biskup imenuje biskupijskog duhovnika koji se brine za duhovni život Kat. akcije cjelokupne biskupije. Taj ima u djelokrugu biskupije ono isto pravo koje ima duhovnik Centralnoga Saveza Kat. Akcije. On bdije nad tim da se rad Biskupijskoga Savjeta razvija prema naredbama Sv. Stolice i njegovog biskupa. On pribiva glavnim i specijalnim sastancima te posjeduje pravo da prekine sjednice, opazi li da su oni u protuslovlju sa Svetom Stolicom i općim crkvenim smjernicama. On može zatim periodično sazvati duhovnike onih Katol. liga, koje su učlanjene u Biskupijskom Savezu da s njime proučava i rješava probleme na koje je naišao u svojoj djelatnosti. Na taj se način akcija samih duhovnika kat. organizacija koordinira i njihov istup postaje jedinstven. Taj biskupijski duhovnik ima, štoviše, pravo da bisk. ordinarijatu predlaže duhovnike za pojedine organizacije biskupija.
U Biskupijskom Savezu imamo osim navedenog duhovnika i predsjednika, koje imenuje ordinarijat, te predsjednikâ (6) Ligâ, još 2-5 članova, koje imenuje Biskupijska Glavna Skupština. Ovo je zasigurno radi toga da se unese više praktičnoga duha u cijeli rad Biskupijskog Saveza. Predsjednici navedenih (šest) Liga misle svaki na svoj posebni tip organizacije (muževi na muževe, omladinci na omladince itd.) i u Bisk. Savezu su radi koordinacije, radi svojih Liga. Ti su predsjednici često i zaboravili, koje su potrebe pojedinih organizacija, kako valja u njima raditi, kakav je u njima duh i slično. Zato u Savjet dolaze članovi koje je sama Biskupijska Glavna Skupština izabrala i ovi imaju udjela u samom rad ove biskupijske legislative.
Popunimo još tehničku sliku Biskupijskog Saveza. Članovi koje smo naveli imaju, vjerojatno osim duhovnika, pravo glasa. Jedan je između njih blagajnik, katkada i glavni tajnik te jedan ili dva su potpredsjednici. Glavni tajnik može biti i izvan predsjedništva, ali tada on ima samo savjetujući glas. Glavni tajnik ima pod sobom nekoliko specijalnih ureda čiji pročelnici također posjeduju savjetujući glas.
Što se tiče Biskupijske Glavne Skupštine ona se sastoji od:
1. gore navedenog predsjedništva Biskupijskog Saveza;
2. od tri člana koje i m e n u j e bisk. ordinarijat;
3. od 2-4 delegata župnikâ koje o d r e d i bisk. ordinarijat;
4. od duhovnikâ biskupijskih Liga učlanjenih u Bisk. Sav.
(Iz svega se vidi kako moment autoriteta dobiva i u organizacijskoj strukturi svoj jasan naravni izričaj.)
5. Od tajnika Bisk. Saveza i svih pročelnika specijalnih ureda;
6. od predsjednikâ Župnih (ili međužupnih, gradskih i analognih) Savjeta i
7. 2-4 člana od svake od 6 navedenih staleških organizacijâ (u Italiji na svaku akademsku organizaciju spada po jedan cijeli član).
Ova se Biskupijska Glavna Skupština sastaje barem jednom na semestar. Ona se obnavlja svake druge godine (jer je u Italiji običaj da odborske funkcije traju dvije godine, a ne jednu godinu, kao što je to kod nas), prima izvještaje o razvoju katoličke djelatnosti u biskupiji i izražava zatim svoje odobrenje o moralnom i financijskom izvještaju koje joj mora predložiti Predsjedništvo Biskup. Saveza. Napokon Gl. Skupština bira onu dvojicu do petoricu članova o kojima smo prije govorili.
Ogledajmo sada konstrukciju samoga Predsjedništva Biskup. Saveza. To je jedan deliberativni organ, koji posjeduje sve redovite i izvanredne sposobnosti, što su potrebne za normalni razvoj cjelokupne Katoličke akcije u biskupiji. Što predsjedništvo naredi, mora se vršiti, ali je slobodna žalba na Centralni Savez Kat. Akcije. Ono mora dati – kao što smo to već vidjeli – od vremena do vremena izvještaj o svojemu radu Glavnoj Biskupijskoj Skupštini. Na koncu svake godine sastavlja jedan moralni i financijski izvještaj koji priopćava – nakon što ga je odobrila Bisk. Gl. Skupština – nadležnome ordinarijatu te nadređenom Centralnome Savezu Kat. Akcije.
Bisk. Savjet prima također do znanja izvještaje koji mu stižu od podređenih organa. Župski Savjeti imaju, naime, dužnost da pošalju Bisk. Savjetu svakog semestra jedan pismeni izvještaj o svome radu. U njemu oni ne govore samo o izvršenom poslu, već i onim inicijativama koje se proučavaju ili na kojima se radi.
Raščlanili smo na taj način tehničku strukturu Biskupijskoga Saveza. Odredimo sada posve točno njegovu zadaću! Taj B. S. traži:
a) od odgovarajućih viših središta (Centralnog Saveza Kat. Akc.; Međubiskupijskih Savjeta i slično), da ona osnuju staleške Biskupijske Lige (jednu između onih šest navedenih) ili druge institucije ili organizme koji su u skladu s Katoličkom akcijom;
b) da se koordinira praktični rad i spriječi nadmetanje i protuslovlje raznih inicijativa. Pri tome čuva autonomiju i ovisnost učlanjenih bisk. Liga;
c) da se disciplinira zajednički rad s obzirom na one probleme, koji se tiču katolikâ, a spadaju u djelokrug svih postojećih organizacija (kao n. pr. ljepota bogoslužja, javne vjerske manifestacije, obrana obitelji i kršćanske škole, propaganda vjere, obrana javnoga ćudoređa, svetkovanje blagdanâ, borba protiv kletve i sramotnih govora itd., itd.);
d) da se proučavaju problemi koji se tiču zajedničke djelatnosti katolikâ ili poradi kojih su oni odgovorni i da ispitaju smjernice kojih se moraju držati;
e) da se provede u biskupijama – na harmoničan način i u onome duhu u kojemu središnji organ namjerava da se tumače – zaključci Centralnoga Saveza Kat. Akcije;
f) da se osnuju Župni Savjeti i da ih potpomažu u njihovoj djelatnosti.
Katolička akcija u cijelom narodu
"Centralni Savez Katoličke Akcije" uređen je u Italiji analogno Biskupijskom Savezu. To je Savez predsjednikâ Savezâ. U njemu su prema tome učlanjeni predsjednik
1 Vrhovne Lige Katoličkih muževa;
2.Vrhovne Lige Katol. omladinacâ;
3.Vrhovne Lige Kat. sveučilištaraca, te
4. Predsjednica Tal. Kat. Ženske Sveze sa svojim tri nuspredsjednicama:
a) Predsjednicom Vrh. Lige Kat. žena;
b) Predsjednicom Vrh. Lige Kat. djevojaka;
c) Predsjednicom Vrh. Lige Katol. sveučilištarki.
Odgovornost predsjedništva ovog Centr. Saveza Kat. Akcije daleko je veća negoli Bisk. Saveza. Što se u ovome zaključi, to svi Bisk. Savezi i bezbrojni Župski Savjeti moraju vršiti. Vjerojatno je zato Sv. Otac Papa pojačao u ovoj organizaciji element autoriteta, element ovisnosti od crkvene vlasti. On u ovo Predsjedništvo ne imenuje samo predsjednika i duhovnika, kao što to čini biskup za Bisk. Savez, već imenuje u taj odbor još 4 člana. Na taj način – sudeći po ljudski – nemamo samo garanciju da se cjelokupna Kat. akcija cijeloga naroda ne će udaljiti od načela sv. Crkve, već je vjerojatno da će ti zastupnici Svete Stolice (dakle u tome slučaju vrhovne crkvene vlasti tal. naroda – primasa Italije) ideološki djelovati i pokazivati najprikladnije metode za rekristijanizaciju društva.
No to nije sve. Kao da se Sv. Otac ni time nije zadovoljio; on je jamačno htio čistoću načela očuvati još na poseban način. Uz predsjedništvo Centralnoga Saveza postoji još tako zvana "Consulta", savjetni organ. Predsjednik joj je duhovnik Predsjedništva Centr. Saveza, a članovi su duhovnici onih Vrhovnih Kat. Ligâ koje su učlanjene u Centr. Savez. Zatim predsjedništvo, u sporazumu s vrhovnim duhovnikom Centr. Saveza, u nju izabere najvrjednije doktrinarce i praktičare Kat. akcije. Ovaj konzultativni organ ima izreći najzgodnija rješenja u doktrinarnim i praktičnim pitanjima s obzirom na kolektivnu Katoličku akciju u cijelome narodu. Na zahtjev Predsjedništva Centr. Saveza, "Consulta" se može također dijeliti u sekcije, a to ona i čini prema potrebama, obazirući se pri tome poglavito na one probleme s kojima se ona u to vrijeme bavi.
Vrhovni duhovnik Centralnoga Saveza ima u okviru cijeloga naroda onu istu vlast koju posjeduje biskupijski duhovnik za biskupiju. On bdije, prema tome, nad tim da se rad Centr. Saveza vrši prema odredbama Svete Stolice. On sudjeluje kod skupštinâ Centr. Saveza, prisustvuje glavnim i specijalnim sastancima (sjednicama) koje je ona sazvala te posjeduje pravo da suspendira vijećanja, opazi li da su ona u protuslovlju s višim smjernicama. On ima pravo sazvati na dogovor duhovnike (7) Vrhovnih narodnih Liga (Omladinske, Đačke Lige i t. d) i koordinirati njihove funkcije prema glavnim ciljevima Katoličke akcije. Između članova samoga predsjedništva jedan vrši funkciju blagajnika, a tajnik, koga predsjedništvo obično imenuje izvan svojih članova, ima u tom slučaju samo savjetujući glas. Glavno tajništvo ima obično pod sobom nekoliko Specijalnih ureda. Ovi
a) proučavaju i traže rješenje raznih problema koji se odnose na kat. aktivnosti;
b) sastavljaju prijedloge koje stavljaju do znanja samom Centralnom Savezu i
c) nastoje dati Centr. Savezu najprikladniju pripomoć kod provođenja njegovih zaključaka.
Što se tiče financiranja Centralnoga Saveza Kat. Akcije ono je uređeno uglavnom ovako:
Njegovi su dohodci dvojaki. Redoviti i neredoviti. U neredovite dohotke spadaju darovi i slično dok se u redovite ubrajaju interesi na kapital i članarinu koja se ubire od učlanjenih Vrhovnih Ligâ. Tu članarinu ona dobiva na taj način da svake godine izda Iskaznicu Talijanske Katoličke Akcije. Ova iskaznica ima jedan dio koji je zajednički svim organizacijama, a jedan dio koji je poseban za dotičnu organizaciju, čiji je član posjednik iskaznice (đačka, djevojačka itd.).
Vršenje naredabâ
Centralni Savez Katoličke Akcije zaključi npr. da sve tal. omladinske
organizacije imaju kupiti potpise protiv kletve, a djevojačka društva potpise za obranu konfesionalnih školâ. To je centralno Predsjedništvo zaključilo i predsjednik Vrhovne Lige Kat. Omladine, predsjednica Vrh. Lige Kat. Djevojaka, te predsjednik Centr. Saveza Kat. Akcije to jave svojim podređenim organima: predsjedniku Biskupijske Lige Kat. Omladine, predsjednici Bisk. Lige Kat. Djevojakâ, te predsjedniku Bisk. Saveza. Ovi tu odluku dalje saopće predsjednicima i predsjednicama kat. omladinskih i djevojačkih društava u župama, te predsjednicima Župnih Savjeta. Na taj način ne može doći do sukoba između rada pojedinih organizacija i cjelokupne Kat. akcije; po istoj se, naime, naredbi ravnaju predsjednici staleških organizacijâ (u župi i biskupiji), kao i predsjednici kat. akcija u župi (Predsjednik Župnog Savjeta Kat. Akcije") i biskupiji (Predsjednik Biskupijskog Saveza Katoličke Akcije).
Ima li se provesti u vjerskome pogledu jedan poseban zaključak, postupak je analogan. Vrhovni duhovnik Kat. Akcije saopći ga duhovnicima Vrhovnih Staleških Liga i duhovniku Biskupijskog Saveza. Svi oni obavijeste o istome duhovnike Biskupijskih staleških Liga. Ovi otpreme naredbu duhovnicima odgovarajućih staleških župnih organizacija, a duhovnik Biskupijskog Savjeta saopći odredbu župniku ili njegovome zamjeniku koji je duhovni vođa Kat. akcije u župi.
Zaključak.
Na taj smo način pokazali idejnu i konkretnu stranu Katoličke akcije u Italiji. Poučno bi bilo sada, kada bismo na isti način proučili pravila svake pojedine Vrhovne staleške Lige učlanjene u Centr. Savezu (Đačke Lige, Omladinske i dr.). U ovima bismo jasno vidjeli izražena temeljna načela cjelokupne Kat. akcije kako su u skladu s bližim (specijalnim) ciljem pojedine staleške organizacije.1) Iz svega bismo također jasno razabrali razliku koja dijeli Kat. akcije od vjerskih udruženja. Dok ova u prvome redu nastoje uvesti odnos članova prema Bogu i imaju jedan posebni bliži vjerski cilj,2) organizacije Kat. akcije pretpostavljaju već vezu s Bogom.3)
Prva je, prema tome, oznaka organizacijâ Katoličke akcije – za razliku
od čisto vjerskih društava – što je njima stalo poglavito do toga da odgoje
takve članove koji će moći vršiti radi Boga djela ljubavi prema bližnjemu
s onim određenim sredstvima koja im stavlja na raspolaganje njihov stalež
i njihov posebni stupanj naobrazbe.
U tome je upravo bit Katoličke akcije.
To je ona "participacija svjetovnjaka na misiji Crkve" koja je po Kardinalu Gasparriu pretpostavka kat. organizacijâ.
Tek kada organizirani katolik podredi cijelo svoje znanje, sve svoje duševne i stručne sposobnosti, svu svoju osobnost nastojanjima za spas svoje duše i svojih bližnjih – a ima li konačno sav naš rad, svi naši napori i sve naše muke drugi raison d’ ętre? – tek onda on zavrjeđuje dični naslov Člana Katoličke akcije.
1 U slijedećemu broju Kat. Lista iznijet ćemo jedan neobjelodanjeni fragment velikoga biskupa "Katoličkoj akciji", koji je tako suvremen, kao da je pisan nakon odobrenja pravila Tal. kat. akcije po Svetoj Stolici.
2 Giunta Centrale dell’ Azione cattolica italiana. – 2a Edizione – Statuti della Azione Cattolica Italiana.- Approvati della Santa Sede, II 2 ottobre 1923.
1) Kod đaka je to naime intelektualna izobrazba članova, specijaliziranje u jednoj struci, naravno sve u katol. duhu.
2) Treći red želi da unese u svoje članove franjevački duh posvećenja, Marijina kongregacija hoće da posvećuje ljude u njihovim staležima i t. d.
3) Zato je dobro ove pretpostavke normirati, da se ne bi dogodilo, da u kat. vjersko-prosvjetnim organizacijama imamo članove, koji ne žive onim životom, koji moramo tražiti od jednog organiziranog člana. To je provedeno u "Zlatnoj knjizi" hrv. katol. omladine (Cijena K 42.-; H. K. Orlovski Savez, Kaptol 27., Zagreb).
Dr. Ivan Merz