KATOLIČKI TJEDNIK
Sarajevo, 1. 5. 1927., br. 18., str. 5-6
SOCIJALNO-EKONOMSKA AKCIJA KATOLIKA
"Podigavši dakle Isus oči vidjevši, da veoma mnogo naroda ide k njemu,
reče Filipu: Gdje ćemo kupiti hljeba, da ovi jedu?... A Isus reče: Posadite
ljude!... Posade se dakle muškaraca, na broj oko pet tisuća. Isus pak uzevši
hljebove i davši hvalu dade onima, koji se posadiše... A kad se nasitiše...
A oni ljudi vidjevši čudo koje učini Isus, govorahu: Ovo je zaista prorok...
A kad razumije Isus, da će doći, da ga uhvate i učine kraljem, otiđe opet
u gore sam." (Ivan, VI., 1.-15.).
Evanđelje je uistinu čarobna knjiga jer kolikogod je puta čitali, uvijek nam se čini da čitamo novu knjigu. Ono je uvijek zanimljivo. Pa kako i ne bi bilo zanimljivo, kada se u njemu iznosi život Prauzora svih ljudi?: Isus je došao na svijet da nas svojim životom i svojim naukom uputi što ćemo vjerovati i kako ćemo živjeti. Pokazao nam je kakvo mora biti čitavo naše djelovanje ako hoće biti u skladu s Božjim poretkom. Promotrimo stoga, u vidu Ivanova Evanđelja, što se čita u sv. misi na četvrtu nedjelju u korizmi, koji cilj mora imati socijalno-ekonomska djelatnost katolika. U ovu, kako je poznato, spadaju sve one ustanove koje imaju kao neposredni cilj materijalno pomoći ljudima i to poglavito onim slojevima koji trpe. U taj rad spadaju katolički radnički sindikati, raznovrsne zadruge za nabavu, osiguravajuća i pripomoćna društva i slično. Kada se Isus popeo na brdo i vidio mnoštvo gladnoga puka oko sebe, smilovao mu se. No istodobno, dok je Njegovo Srce osjetilo tjelesnu bol izgladnjelih ljudi, još je većma ono osjetilo onu glad za Istinom koja je mučila bijedni narod. Odmah stvara odluku da pomogne narodu time što će utažiti narodu njegovu fizičku glad, gledat će također duhovno mu pomoći. I zaista: Isus je posve uspio; nahranio je pet tisuća ljudi i tim djelom tjelesnoga milosrđa stekao je privrženost tih gladnih gomila; istodobno je to bilo čudo i ljudi dođoše do spoznaje da je Isus Prorok; time što je nahranio gladan narod, Isus je postigao jedan duhovni i vrhunaravan cilj: narod je u Isusu upoznao Proroka i obećanoga Mesiju i kasnije je lakše mogao razumjeti otajstvo presv. Euharistije.
Ovaj je Isusov postupak uzor onim katolicima koji se posvećuju ekonomskoj akciji. Dužnost je katolika podizati raznovrsne ekonomske institucije: sindikate, zadruge i slično i time vršiti suvremeno djelo milosrđa. Ali to nije dosta: to čine i nekršćani: katolici moraju činiti ova djela tjelesnoga milosrđa da time postignu jedno duhovno dobro; moraju nastojati da narod, koji uživa blagodati tih katoličkih ekonomskih institucija, zavoli Kristovo socijalno evanđelje koje je oduševilo one ljude koji vode one katoličke institucije što čine toliko dobra. Zato se i ne čudimo što pape uvijek naglašavaju da je katolička ekonomska akcija dobrotvorna akcija u korist naroda, i to poglavito onih slojeva koji su najbjedniji, ali se ta akcija ne smije zaustaviti kod materijalne pomoći, već mora posve svjesno ići za jednim vjersko-moralnim ciljem. Jedino takva akcija, koja ide za tim duhovnim ciljevima, može nositi katoličko ime. Time se i u ekonomski život unosi poredak Božjih zakona, koji je tako reći iščeznuo iz javnoga života sve od srednjega vijeka, a taj traži da se sve naše djelatnosti podrede jednomu duhovnom i vrhunaravnom cilju.
Ima još jedna pouka koja nam se nameće kada čitamo spomenuto Evanđelje. Kad je narod vidio da ga je Isus nahranio i tako mu materijalno pomogao, htio je Isusa proglasiti svojim zemaljskim kraljem. Narod je osjetio da bi Isus bio u stanju usrećiti ga i na ovoj zemlji. Nije li Isus time što je nahranio gladan narod posve jasno pokazao da je u stanju preuzeti državne poslove, među koje spada i briga za vremenito materijalno stanje državljana? Isus je, prema tome, kako bismo se izrazili jezikom današnjega vijeka, svojom ekonomsko-socijalnom akcijom postigao veliki politički uspjeh. Isus ipak nije iz toga političkog uspjeha (za kojim on nije ni išao, ali koji je sam po sebi došao kao nužna posljedica) htio izvući političku korist; on se skrio pred ljudima samo da ga ne učine vremenitim kraljem.
Nije li ta pouka vrlo značajna? Ekonomskom akcijom ćemo dosta lako steći i političkih pristaša, a ipak ta ekonomska akcija mora ostati neovisna od svake politike! Kao što Krist nije nahranio gladan narod zato da ga ovaj onda proglasi kraljem, već zato da narodu učini djelo milosrđa i da u njemu probudi vjeru u njegovo Božansko poslanje, isto tako svaka socijalno-ekonomska akcija mora biti dobrotvorna akcija u korist puka, i to poglavito onih slojeva koji trpe, ali bez obzira na njegovu stranačku pripadnost, i stoga ta akcija mora stajati izvan svake stranačke politike te mora težiti tek za tim da se postigne koji duhovni cilj. Riječi Leona XIII. u enciklici "Graves de communi" kao da su jeka toga velikog čuda iz ovoga Evanđelja. Ta akcija, kaže veliki Papa, ide za tim da poboljša stanje onima koji žive od rada svojih ruku, da im omogući da postupno osiguraju svoju budućnost, da mogu slobodno, u obitelji kao i javno, vršiti krjepost i izvršavati svoje vjerske dužnosti, da osjete da su ljudi, a ne životinje; kršćani, a ne pogani; da onda napokon lakše i s više žara pohrle prema onomu jedinom i potrebnom dobru, prema onomu najuzvišenijem dobru radi kojega smo stvoreni". Ovo je nauk Crkve o ekonomskoj akciji katolika kako ga iznosi Papa, a za kojega imamo najveličanstveniji primjer u umnožavanju kruha u blizini pustinje od Betsaide Julije. U jednom drugom spisu toga vrhovnog Učitelja Crkve stoji: "U svojoj enciklici Graves de communi (poslanoj svim biskupima svijeta op. ur.), od 18. I. 1901., Papa je rekao: Nije dozvoljeno dati politički smisao kršćanskoj demokraciji; treba po strani ostaviti svaki politički smisao; zapovijedi prirode i evanđelja jesu i ostaju iznad stranaka i promjena događaja; planovi i akcije katolika ne smiju imati za cilj više cijeniti ili pripraviti teren jednom obliku vladavine radije negoli drugom... - Kršćanske demokratske ustanove, makar kakav bio njihov značaj... ne smiju se dakle smatrati sredstvima za postizanje političkih ciljeva ili određenim da promijene jedan oblik vladavine (27. I. 1902.) Zatim se kršćanska demokracija ne treba nikada miješati u politiku; ona ne smije služiti niti strankama niti političkim ciljevima; to nije njezin djelokrug; ali ona mora biti blagotvorna akcija u korist puka..." (Graves de communi 18. XII. 1903.)
Krist je svojom dobrotvornom akcijom u korist puka (umnožavanjem kruhova) mogao postići politički cilj; on se uklonio čim ga htjedoše izabrati za kralja, pokazavši nam da sa svim našim ekonomskim institucijama želimo narodu pomoći tjelesno i time ga oduševiti za Krista koji nas je potakao na to da u gospodarski život unosimo načelo pravde i ljubavi. Kako mora biti u Kristu i Bogu težište svih naših socijalno-ekonomskih nastojanja; tako sve te socijalno-ekonomske institucije trebaju osim financijskoga obračuna uvijek polagati jedan duhovni vjersko-moralni obračun; zapravo financijski obračun trebaju polagati da pokažu koliko se dobra učinilo za širenje Kristova Kraljevstva, jer ovo posljednje je glavno.
Jasno je da svatko mora vidjeti u našim ekonomskim institucijama da su katoličke. U prostorijama treba biti na vidljivom mjestu koji kršćanski znak; namještenicima se mora dati prilika da vrše svoje vjerske dužnosti i rade na svom vjerskom usavršavanju (moraju imati priliku i poticaj da se upišu u katoličke organizacije), plaća treba biti prema poslu, a njihove radne sile se ne smiju izrabljivati, pogotovo ne blagdanima, jer im se inače oteščava pohađanje sv. mise.