ZA VJERU I DOM
Zagreb, 1925. g., br. 2., str. 27-28
VJEČNI RIM
A koliko ga valja ljubiti, Papu? "Ne riječima niti jezikom, već djelom i istinom", (I. Ivan 3, 18). Kada se ljubi jedna osoba, u svemu se nastoji prilagoditi njezinim mislima, izvršiti njezina htijenja, protumačiti njezine želje. I kako je naš Gospodin Isus Krist rekao o sebi: "Tko ljubi mene, riječ će moju držati (Ivan 14, 23.), isto tako, želimo li dokazati našu ljubav prema Papi, potrebno je slušati ga. - Pio X. 18. XI. 1912.
Katolička akcija hoće stvoriti kršćansku kulturu i to donoseći Krista u obitelj, školu i društvo; pomažući vjerski, karitativno i ekonomski seljaka i radnika; boreći se za pravedno zakonodavstvo i protiv nepravednoga; svagdje radeći za prava Boga i Crkve.
Sve obnoviti u Kristu (Papina je deviza) i to obnoviti ne samo ono što direktno spada na Crkvu radi njezinoga božanskog poslanstva, već također obnoviti kršćansku kulturu u cjelini i pojedinostima, iz kojih se ona sastoji.
I da se zaustavimo kod ovog zadnjeg dijela zaželjele obnove, vi vidite dobro, časna braćo, koju pomoć donose Crkvi ove izabrane čete katolika koji si postaviše zadaću ujediniti sve svoje žive sile s namjerom da se bore svim pravednim zakonitim sredstvima protiv nekršćanske civilizacije, koji nastoje svim sredstvima popraviti tako užasne nerede koji iz takve civilizacije proizlaze. Katolička akcija opet će postaviti Isusa Krista u obitelj, u školu, u društvo; uspostavit će načelo ljudskoga autoriteta kao zastupnika Božanskoga, od srca se zauzeti za interese naroda i to poglavito radničkog i seljačkog staleža i to ne samo postavljajući u sva srca vjersko načelo, ovo jedino vrelo utjehe u poteškoćama života, već također nastojeći osušiti njihove suze, ublažiti njihove muke, poboljšati njihovo ekonomsko stanje mudrim uredbama; trsiti se radi toga da se javni zakoni učine pravednima i da se poprave ili ukinu oni koji to nisu; braniti napokon i potpomagati zaista katoličkim duhom prava Božja u svim stvarima i isto tako sveta prava Crkve.
Sve ove organizacije skupa, čiji su glavni nosioci i radnici katolički svjetovnjaci i čija djelatnost (conception) ovisi od posebnih potreba svakoga naroda i osobitih prilika svake zemlje, čini upravo ono što se obično označava posebnim i zasigurno vrlo otmjenim izrazom: Katolička akcija ili Akcija katolika. Ona je uvijek pritekla u pomoć Crkvi i Crkva ju je uvijek preradosno primila i blagoslovila premda se je u raznim razdobljima na više načina očitovala. [1]
Svi ogranci Katoličke akcije moraju njegovati pobožnost
"Pobožnost je svemu korisna", kaže sveti Pavao, "jer posjeduje obećanje dobročinstava ovoga života kao i budućega: Pietas autem ad omnia utilis est, promissionem habens vitae, quae nunc est et futurae (I. Tim. IV. 8.) Isto tako i Katolička akcija, iako mijenja, kada je to zgodno, svoje vanjske oblike i sredstva svoje djelatnosti; ostaje uvijek ista u načelima koja njome ravnaju i u vrlo plemenitoj svrsi za kojom teži (Pio X. enciklika "Il fermo proposito" od 11. VI. 1905.; B. Pr., str. 95).
Apostoli Katoličke akcije moraju svojski težiti za svetošću
Prije svega moramo biti duboko osvjedočeni da je sredstvo nekorisno ako ne odgovara poslu koji želimo izvršiti. Katolička akcija (kako posve jasno proizlazi iz onoga što je malo prije rečeno) teži za tim da sve obnovi u Kristu i radi toga je ona apostolat na čast i slavu samoga Krista.
Da je dobro izvršimo, trebamo božansku milost. I apostol je ne dobiva ako nije sjedinjen s Kristom. Tek onda kada budemo izgradili Krista u sebi samima, moći ćemo ga lakše dati obiteljima i društvu. Svi koji su pozvani ravnati ili koji se posvećuju promicanju katoličkoga pokreta, moraju biti iskušani katolici, uvjereni o svojoj vjeri, temeljito poučeni u stvarima vjere, iskreno pokorni Crkvi i poglavito ovoj najvišoj Apostolskoj Stolici i namjesniku Isusa Krista na zemlji; moraju biti ljudi istinske pobožnosti, muževnih krjeposti i tako neporočnog života da uzmognu svima služiti kao djelotvoran uzor. (Pio X., enciklika "Il fermo proposito", od 11. VI. 1905.; B. Pr., str. 95.)
Apostoli Katoličke akcije moraju strpljivo podnositi klevete protivnika te nerazumijevanje sa strane dobrih ljudi i najbližih prijatelja
Ako duh nije tako uređen (Vidi stavak: Apostoli Katoličke akcije moraju težiti za svetošću) ne će biti samo teško druge na dobro bodriti, već skoro nemoguće djelovati u čistoj nakani, a manjkat će sile da se uzmognu podnijeti sve poteškoće koje iziskuje svaki apostolat: klevete protivnika, studen i slaba pripomoć samih dobrih ljudi, katkada i zavist prijatelja i suboraca, što se bez dvojbe sve može ispričati ako se uzme u obzir slabost ljudske naravi, ali koje su stvari od silne štete i uzrokom nesloga, sudara i unutarnjih svađa.
Jedino je strpljiva i stalna krjepost u dobru, a istodobno blaga i obzirna u stanju ukloniti ili umanjiti ove poteškoće tako da djelo, kojemu se posvećuju katoličke sile, ne bude kompromitirano. Volja je Božja, govorio je sveti Petar prvim kršćanima, da čineći dobro, začepite usta zlobnicima; sic et voluntas Dei, ut bene facientes obmuteseere faciatis imprudentium hominum ignorantiam (I. Petr. II, 15.) (Pio X., enciklika "Il fermo proposito", od 11. VI. 1905.; B. Pr. str. 95.).
ZA VJERU I DOM
Zagreb, 1925., g., br. 3., str. 44–47
VJEČNI RIM
(Svršetak o "Katoličkoj akciji")
"Katolička akcija jest sudjelovanje svjetovnjaka na posebnoj misiji Crkve: to je jedna religiozna, a ne politička akcija. Potrebno je da razni oblici ove akcije nađu u crkvenoj hijerarhiji svoje disciplinatorsko središte. Prema tome međudruštveni župni odbori (Consigli parrochiali), biskupijski savezi (Giunte Diocesane) i centralno predsjedništvo ovise izravno od crkvenog autoriteta". - Kardinal Gasparri od 2. X. 1922.
Završavamo iznošenjem dokumenata Sv. Stolice o Katoličkoj akciji. Iz ovih smo dokumenata razabrali kako Sveta Stolica žarko želi da se Katolička akcija po svim krajevima raširi i da se posvuda stavi kao prvu zadaću vjersko-ćudoredno djelovanje, to jest "obnovu svega u Kristu". (Ef. I. 10). Jedan je dio tih spisa upravljen talijanskim biskupima, no njihov se sadržaj temelji na načelima općenite vrijednosti i zato su za katolike drugih naroda, kako to veli bogoslov Noldin, "norma indicandi tutoque agendi" tj. pravilo prosuđivanja i djelovanja.
Sveta Stolica toliku brigu vodi o društvima Katoličke akcije da je naredila biskupima (Acta Ap. Sedis 1918. 502) da joj šalju redovite izvještaje kako djeluju i pokoravaju li se smjernicama Svete Stolice i biskupa. A Sveti Otac papa Pio XI. toliku važnost polaže u Katoličku akciju da ju je u svojoj konzistorijalnoj alokuciji od 23. V. 1923. proglasio dijelom duhovne pastve (ad pastorale ministerium... pertinere). Ne samo da nema nijednoga biskupa na svijetu koji bi joj bio protivan, već je svi moraju u svim zemljama s oduševljenjem potpomagati i bodriti.
SVRHA KATOLIČKE AKCIJE (u Italiji)
Veza organiziranih katoličkih sila za (1.) učvršćenje, (2.) proširenje,
(3.) primjenu i (4.) obranu katoličkih načela u životu. (A)
pojedinaca , (B) obitelji,
(C) društva tvori talijansku Katoličku
akciju (Pravila tal. Kat. akcije potvrđena od Svete Stolice,
2. X. 1923., Art.1.)
TRI TEMELJNA PRAVILA KATOLIČKE AKCIJE
U talijansku Katoličku akciju spadaju sva društva koja idu u Italiji za istom svrhom, prema (1.) nauku C r k v e, (2.) smjernicama Svete Stolice i (3.) pod ovisnošću nadležne crkvene vlasti. (Ibid. Art. 2.)
BISKUP JE POTPUNI GOSPODAR KATOLIČKIH DRUŠTAVA SVOJE BISKUPIJE
Svaki biskup, koji može imenovati predsjednika i članove biskupijskog odbora, može iz važnih razloga raspustiti odbore, skupine i sekcije koje se nalaze u njegovoj biskupiji; on može dati svoj veto (zabranu) u pogledu imenovanja i odluka koje dolaze iz raznih predsjedništva (centrala) organizacije Kongresa u stvarima koje se tiču njegove biskupije, kada drži da te stvari nisu korisne za njegove biskupljane jer je u tim starinama, osim suda Svete Stolice, jedini biskup mjerodavan. Ne mogu se bez dozvole biskupa osnivati odbori ni društva Katoličke akcije na području koje se nalazi pod njegovom jurisdikcijom (upravom). Svi oni kojima je na srcu pravi napredak i rezultat organizacije Kongresa u svim svojim manifestacijama, moraju se uvijek sjećati ove ozbiljne rečenice: Bolje je da se jedno djelo organizacija: akcija (ceuvre) ne učini, negoli da se učini mimo ili protiv volje biskupa.
Sveti Otac želi ovim odredbama zajamčiti bolje ravnanje katoličkih organizacija u Italiji koje će bez djelotvorne i trajne akcije biskupa, koji od neba dobivaju stalešku milost i posebno svijetlo, dobro upravljati svojim biskupijama, uvijek životariti i biti neodređene i zbrkane... Ova se okružnica mora čitati u svim katoličkim društvima i mora se u cjelini objelodaniti i to u jednom te istom broju u svim katoličkim novinama Italije. (Pio X. - Kardinal MERRY del VAL. Službeni List talijanskim biskupima od 28. VII. 1904.; B. Pr., IV. 343-344).
Ako dobro promotrimo nauk što smo ga iznijeli u prvom dijelu našega Lista (vidi prva dva broja Za Vjeru i Dom), lako će se ustanoviti da sve organizacije koje izravno pritječu u pomoć duhovnoj i dušobrižničkoj službi Crkve i koje imaju vjerski cilj, jer izravno teže za d o b r o m d u š a, moraju u svim svojim pojedinostima biti PODREĐENE crkvenom autoritetu i što slijedi AUTORITETU biskupa koje je postavio Duh Sveti da vladaju Crkvom Božjom u biskupijama koje su im bile određene (Enc. PIA X. "Il fermo proposito", od 11. VI. 1905.; B. Pr. II, 100-101.)
KATOLIČKA DRUŠTVA (U ITALIJI) MORAJU DATI SVOJA PRAVILA BISKUPU NA POTVRDU
Kada se osnivaju kružoci, društva itd., treba pripaziti na slijedeće stvari: 1. pravila, programi, priručnici i drugi dokumenti moraju biti sastavljeni u čisto kršćanskom duhu; 2. zastave i drugi znakovi ne smiju imati ništa zajedničkoga sa znakovima socijalističkog podrijetla; 3. pravila i poslovnici moraju biti prethodno proučeni i odobreni od ordinarija (biskupa); uzmanjka li to odobrenje, ni jedno se od tih društava ne smije ponašati ili smatrati kao katolička ustanova koja zaslužuje povjerenje svećenstva i katoličkih svjetovnjaka (Leon XIII. - Kard. RAMPOLLA: Instruction de la Sacrée Congrégation des Affaires Ecclösiastiques extraordinaires - o Kršćanskoj pučkoj ili demokratskoj akciji u Italiji od 27. I. 1902.; B. Pr., VI, 265.)
Što se tiče kružoka i društava, pravila i poslovnici moraju biti najprije pregledani i potvrđeni od ordinarija (biskupa). (PIO X., Enc. "Pieni l' animo" od 28. VII. 1906.; B. Pr., II. 209.)
NE VALJA PROTIV BISKUPA NIŠTA PODUZIMATI U DJELOKRUGU KATOLIČKE AKCIJE
U vršenju svoje uloge kršćanska demokracija[2] ima obvezatnu dužnost da ovisi od crkvenoga autoriteta pokazujući prema biskupima potpunu podređenost i poslušnost; ako se poduzimaju same po sebi lijepe i dobre stvari, ali ako ih ne odobrava vlastiti pastir (biskup) nije to gorljivost hvale vrijedna niti je to iskrena pobožnost. PIO X. motu proprio od 18. XII. 1903.; B. Pr., I. 108).
SVJETOVNJACI (KATOLIČKA AKCIJA) VOJUJU POD VODSTVOM BISKUPA I KLERA
Nadalje, podsjetite Kristove vjernike na to da su oni, kad pod vodstvom vaših (biskupa) i vašega klera javno i privatno rade na tome da se proširi poznavanje Krista i ljubav prema Njemu, istom tada dostojni naziva: rod izabrani, kraljevsko svećeništvo, pleme sveto, puk izabrani (I. Petr. II. 9.) Tada istom, ako tijesno s nama (papom) i s Kristom združeni, rade i kada se naprežu za obnavljanje Kristova Kraljevstva, postaju zaslužnima za opći mir među ljudima (enciklika PIA XI. "Ubi Arcano Dei" od 23. XI. 1922.; Kat. List 1923. 40.)
PRAVI SU BUNTOVNICI KOJI KAŽU DA SE PAPA I BISKUPI SMIJU UPLETATI SAMO U VJERSKA I ĆUDOREDNA PITANJA, A DA NEMAJU PRAVO UPRAVLJATI SOCIJALNOM AKCIJOM KATOLIKA
I oni koji su najmanje upućeni u počela katekizma morali su razumjeti da nema Katoličke akcije u pravom smislu riječi bez neposredne podvrgnutosti biskupima... (Pravi su) buntovnici protiv autoriteta Crkve svi oni, ... koji... tvrde da Papa i biskupi imaju pravo suditi o stvarima koje se odnose na vjeru i ćudoređe, a da nemaju prava upravljati (diriger) socijalnom akcijom (PIO X. List Kardinalu Svampa od 1. III. 1905. B. Pr. II, 58.).
SVEĆENICI VRŠE U KATOLIČKIM DRUŠTVIMA ULOGU SLUŽBENOG DUHOVNIKA
Svećenici i to poglavito mlađi, iako je pohvalno što zalaze u narod, moraju u tomu postupati sa strahopočitanjem prema autoritetu i zapovijedima crkvenih poglavara (službena funkcija). Baveći se kršćanskom pučkom akcijom u tom duhu podređenosti (poglavarima), moraju težiti za plemenitim ciljem da istrgnu sinove naroda iz tame duhovnih i vječnih stvari (vjerski apostolat); upraviti ih brižljivom nježnošću prema poštenom i krjeposnom životu (ćudoredni apostolat); učvrstiti mladež u vjeri raspršivši neprijateljske predrasude; poticati među katoličkim svjetovnjacima sve one ustanove koje su uistinu kadre da moralno i materijalno pomognu mnoštvu (vjerske, prosvjetne organizacije, sindikate, zadruge, pučke štedionice...). No neka nikada ne zaborave da svećenik mora usred naroda neporočno sačuvati svoje obilježje službenika Božjeg, koji je postavljen na čelo svoje braće mimarum causa - poradi duša. (Sv. Grgur., Regul, past. II. pogl. 7.); Svaki drugi način da zalazi među narod na štetu svoga svećeničkog dostojanstva, dužnosti i crkvene discipline mora se odlučno osuditi… U ostalom... mi općenito zabranjujemo ... svim klericima i svećenicima da pripadaju kojemu drago društvu koje ne bi ovisilo od biskupa... (enciklika PIA X. "Pieni l'animo" od 28. VII. 1906.; B. Pr. II. 211.).
KATOLIČKA AKCIJA SPADA U PASTIRSKU SLUŽBU. NJEZINA JE ZADAĆA ULITI U POJEDINCE, OBITELJI I DRUŠTVA LJUBAV PREMA BOŽANSKOMU SRCU
Uz ovu je pobožnost usko srastao i duh apostolata koji se sada mnogo više proširio nego prije, to jest ono živo nastojanje da se, kako u dušama pojedinih ljudi, tako i u obiteljskom životu i u građanskom društvu (državi) povrati Božanskomu Srcu Kristovu dužna ljubav, poštivanje i vlast. Ovo se nastojanje služi ponajprije sa postojanim molitvama i primjerima života, zatim s dobrim riječima, plodonosnim spisima i ostalim djelima ljubavi... Ovamo treba uvrstiti uopće i skup svih onih uredaba, osnova i djelâ koja se označuju imenom predrage Katoličke akcije.
Sve ove i druge slične stvari... ne samo da treba čvrsto držati, nego i prema odnosima ljudi i prilika s još većim marom promicati i novim sredstvima jačati. Ako bi se to kome činilo teškim, te za Pastire i stado vjernika prenapornim, neka uzme na um kako je to potrebno i kako bitno vezanos pastirskim dužnostima i životom kršćanskim (enciklika PIA XI. "Ubi Arcano Dei" od 23. XI. 1922.; Kat. List 1923. 4.).
KATOLIČKA AKCIJA SPADA U DUŠOBRIŽNIČKU SLUŽBU. TKO NAPADA KATOLIČKU AKCIJU OGRJEŠUJE SE PREMA TOME O BOŽANSKA PRAVA CRKVE
Što nas poglavito raduje, to je odlučni žar i osjećaj dužnosti s kojim se svećenici i svjetovnjaci, kako smo Mi to odobrili i preporučili, posvećuju pod vodstvom biskupa u ustanovama, organizacijama i društvima što sve skupa čini Katoličku akciju. Ova akcija ima po svojoj naravi svrhu da prožme duše istinitim duhom Isusa Krista pod nadzorom posvećene hijerarhije, prilagodivši se dužnostima i prilikama, što sa sobom donosi individualni i socijalni život vlada i slojeva; odsada svatko vidi važnost jedne moćne Katoličke akcije, ne samo za vjerski život i dobro Crkve, već također za civilizaciju i društvo. I eto zašto smo u enciklici (Ubi Arcano Dei), što smo je malo prije spomenuli, jasno naglasili da bez dvojbe ta Katolička akcija spada u dušobrižničku službu i u kršćanski život i to u tolikoj mjeri da sve ono što se poduzme da se ona proširi ili skuči samo po sebi čini jednu garanciju ili ozljedu prava Crkve i duša [3] (PIO XI., Kons. alok. od 23. V. 1923.).
SVETA STOLICA STOGA SMATRA DA KATOLIČKA AKCIJA I PRAVNO SPADA POD NJEZINU JURISDIKCIJU I ŠTITI JE POMOĆU KONKORDATA
XIII. Litvanska republika ne će stavljati zapreka aktivnosti katoličkih društava koja su učlanjena u Ligi, a nadzire ih biskup u Rigi. Ova će imati sva prava kao ostala od države priznata društva.
(Konkordat s Litvanskom republikom. Acta Ap. Sedis 1922. str. 579.).
KATOLIČKA AKCIJA SE NE BAVI STRANAČKOM POLITIKOM
Među ostalim, kršćanska demokracija se ne smije nikada miješati u politiku, ne smije služiti strankama, a ni političkim ciljevima; tu nije njen djelokrug; već ona mora biti dobrotvorna akcija u korist naroda koja se osniva na naravnomu pravu i zakonima evanđelja. (Temeljna pravila za kršćansku pučku akciju iz motu propria PIA X. od 18. XII. 1903.; Zasada XIII., B. Pr. I, 110.).
K tome pristupa ne samo briga i bojažljivost koju gore spomenusmo, nego i tuga zbog zadjevica građana s građanima u prvomu redu zbog nasilja koje se nerijetko nanosi svetim osobama, mjestima i stvarima, pa osim toga i onakvim udruženjima koja, premda sama po sebi nisu ni sveta ni vjerska, ipak su u uskome savezu s vjerom i crkvenom hijerarhijom pod čijim vodstvom i pročelništvom pojedine ljude i obitelji i građansko društvo (državu) nastoje, isključivši svako stranačko političko trvenje, privesti katoličkomu življenju. Mi smo, naime, jasno i više nego jedanput oglasili kako nitko ne smijeniti za političke ciljeve niti u korist stranačkih odnosa počinjati zloporabe bilo sa svetim autoritetom, bilo s "Katoličkom akcijom" i to smo, koliko se dalo, zabranili. (PIO XI. Konzistorcijalna alokucija od 24. III.1924.; Kat. List od 3. IV. 1924., str. 158-159).[4]
BITNO OBILJEŽJE ČLANOVA KATOLIČKE AKCIJE LJUBAV PREMA PRESVETOJ EUHARISTIJI.
Sve veće dnevno proširenje Katoličke akcije i njezina sve čvršća organizacija, činjenica da sve dublje u duše ulijeva ljubav prema božanskoj Euharistiji i čini sve spremnijim za akciju, prizor gdje se svećenici i svjetovnjaci, mladići i djevojke žrtvuju u plemenitom natjecanju i puni apostolskoga duha, ne obazirući se na muke i umor, sve nas to napunja velikim veseljem i daje nam nadu u bolje dane. (PIO XI. Konz. alok.od 23. V. 1923.).
Dr. I. M.
[1]Pio X., enciklika Il fermo proposito od 11. VI. 1905. (B. Pr; II. p. 94.)
[2] Imenom kršćanske demokracije su se u prvo vrijeme razumijevale razne vrste katoličkih organizacija: prosvjetne (omladinske, djevojačke, đačke itd.) kao i one koje su imale svrhu da narodu materijalno pomognu (radnički sindikati, pučka osiguravajuća društva, štedionice itd.). Tek razvojem su se ove dvije vrste društava odijelile. Prema tome se ovi spisi Svete Stolice odnose i na ona vjersko-prosvjetna društva koja danas nazivamo imenom Katoličke akcije.
[3] Candem catholicam actionem ad pastorale ministerium, inde ad christianam vitam
sine dubio pertinere, ita ut, quidquid ad eam augendam fiat aut minuendam, id ipsum ad tuenda aut violanda Ecclesiae animarum que iura videatur. - Istu misao da Katolička akcija spada u duhovnu pastvu izrekao je već 1905. godine papa Pio X. - Vidi gore zadnji odsjek od "BISKUP JE POTPUNI GOSPODAR..."
[4] Ovaj se stavak ne smije krivo razumjeti. Katolička akcija je dužna i politički odgajati svoje članove i to ukoliko je politički nauk jedan dio Etike. Zato valja uvijek dobro lučiti načela katoličke politke od stranačke politike. Katolici su dužni baviti se i stranačkom politikom na temelju katoličkih političkih načela, ali izvan organizacija Kat. akcije.