Objavljeno u časopisu Za Vjeru i Dom
Objavila Marica Stanković nakon smrti Ivana Merza
ŽENA KATOLIČKE AKCIJE
Iz Merzove ostavštine
ŠTO BLIŽE KRISTU
Orlice se prije svega ne zadovoljavaju vršenjem običnih kršćanskih dužnosti, već one teže za nečim višim, za uzvišenim junačkim vršenjem krjeposti.
Poniznost i čisto srce mora si steći svaka Orlica.
I Orlica, koja često mora djelovati u javnosti, smatra da je često, pa i dnevno primanje svete Pričesti, jedno od najmoćnijih sredstava da se očuva čistom i napreduje u krjeposti, unatoč blatnoga poganstva koje ju okružuje.
Svi koji rade u orličkoj organizaciji moraju biti u Milosti posvećujućoj. Svi koji rade za Krista ne smiju biti neprijatelji Krista. Pomoćnici u apostolatu trebaju prije svega sami biti dobri katolici.
Narodi se ne spašavaju deklamacijom i vikom »Živio«… Čovjek ne može biti apostolom, ako nije stekao sve one naravne i nadnaravne krjeposti koje se traže za svaki apostolat. Misija je svakog pojedinog čovjeka da u neku ruku postane sličan Kristu, da postane drugi Krist.
Svaka Orlica treba iz dana u dan postati sve sličnija Isusu. Kada je ostali svijet promatra, to u njoj treba vidjeti samoga Krista.
Tko gleda pravu Orlicu, treba doći do uvjerenja kako život po kršćanskim načelima ne samo da nije nemoguć i nesuvremen, nego naprotiv; svaki život koji nije kršćanski, prazan je, promašen i nesuvremen.
Po Orlicama Krist treba biti dušama pristupačniji.
U BORBI ZA DUŠE
Orlica je danas često prisiljena raditi u javnosti i zato mora bez prestanka svladavati ljudski obzir i ustrajno podnositi sve uvrede, kojima današnji poganski svijet obasipa svakoga borca katoličke obnove.
Orlice se po uzoru svete Ivane odijevaju čedno i poput svoje svete zaštitnice posvuda naglašavaju socijalnu ulogu nošnje i stavljaju svoje sile na raspolaganje apostolatu čedne nošnje.
Orlica se brine da svijet što češće prima svete sakramente, da se vrše crkvene zapovijedi, pohađaju propovijedi, organiziraju misije i duhovne vježbe.
Orlica, poput svete Ivane, uvijek mora biti svjesna da je žensko, a ako
je možda Providnost iznimno pozove da vrši muške poslove, ne samo da ne
smije postati muškarcem, već treba nastojati ženska obilježja razviti do
savršenstva.
FILIA PETRI
Orlica treba živjeti i osjećati s Crkvom. Treba raditi prema željama i zapovijedima Svetoga Oca Pape, biskupa i službenog duhovnika.
Orlička organizacija odgaja oduševljene članice, koje ljube svoju Crkvu, ljube njezin nauk i žele svoje oduševljenje za katolicizam i za apostolat po Katoličkoj akciji prenijeti i na druge ljude.
Orlica je uvijek i svuda prava Filia Petri, kći Petrova.
PRAVA LJUBAV PREMA DOMOVINI
Ljubav prema domovini spada u bogoslovske krjeposti jer mi ljubimo naše bližnje, naše sunarodnjake, jer ih Bog ljubi i jer hoćemo da naša volja bude u skladu s Njegovom. I Orlica ljubi svoju domovinu, jer Bog našu domovinu ljubi i jer nam, osim toga, i zapovijeda da ljubimo domovinu.
A jer se poziv žene vrši u glavnom u obitelji, Orlica će uzornim vršenjem svojih kućnih dužnosti biti na ugled svima i tako primjerom pokazati da je obitelj temeljna stanica u narodnom životu i da su oni narodi zdravi, u kojima se dobro odgajaju djeca, koji jednom riječju imaju zdrave obitelji.
Orlovski nacionalizam stavlja rodoljubnu misao u službu Kraljevstva Božjega. Tako i svaka Orlica, kada misli o dobrobiti svojega naroda, uvijek se pita je li to u slavu Kristova Kraljevstva, na dobro svete Crkve, na vječno spasenje neumrlih duša. Sve će proći, jedino su ljudske duše vječne, i bolje je da je cijeli jedan narod u vremenu nesretan, nego li jedna jedina ljudska duša upropaštena za sve vijeke vjekova.