Sabrana djela - Katoličke organizacije

Članak u word dokumentu

FRANJEVAČKI VJESNIK
Zagreb, lipanj 1928., gd. XXXV., br. 6., str. 161-167

IZ SUVREMENE DUHOVNE PASTVE

(Pismo jednom svećeniku)

Zagreb, 1927.

Velečasni gospodine!

Proučivši temeljito izvještaje što ste mi ih poslali na uvid i dobro poznavajući prilike u Vašem kraju, držim da se nećete srditi ako Vam posve privatno rečem mišljenje o nekim stvarima koje su na dnevnome redu kod nas. Radi se naime o vrlo uvaženim objekcijama, koje se stavljaju sa strane klera protiv Orlovske organizacije.

Nastojat ću ponajglavnije objekcije riješiti. Ističem da su te objekcije vrlo ozbiljne naravi i bezuvjetno je potrebno da se i najozbiljnije shvate. Katolička akcija je u životu sv. Crkve tako nova pojava da nije čudo da se kod nas ni sam kler nije pravo snašao. Razlog je tomu što nemamo za kler posebne revije u kojoj bi se iznosili dokumenti Svete Stolice, stranih i naših biskupa o Kat. akciji. Slično je bilo i kod osnutka redova da su među samim katolicima nailazili na veliki otpor. Ljudi nisu shvatili koja je ona suvremena specifična pojava koja je iziskivala da se u dotičnomu povijesnom momentu osnuje institut koji bi znao odgovarati specifičnim novim potrebama. Uvijek se mislilo: "Ta ima dosta starih redova i pobožnih zajednica, zašto osnivati nešto novo kada su i stari instituti suvremeni". Duh Sveti, koji vodi Crkvu, nije se obazirao na ove ljudske prigovore i ne obazire se ni sada i bez prestanka po odabranicima svojim osniva posve nove institute. I ovo mnoštvo redova, kongregacija, pobožnih zajednica, bratovština, itd. itd., čini sv. Crkvu "circumamictam varietatibus". I eto isto takva suvremena pojava, koju je digao u zadnji čas Duh Sveti da Crkvi vrati narode koji su negda bili kršćanski, a sada su ponovno pali u poganstvo (zadržavši pri tome još mnogo katoličkih uspomena), takva pojava je Katolička akcija. Ne bih se usudio takvo što ustvrditi da to sama Apostolska Stolica nije u više navrata posve izričito istaknula. Sam Sveti Otac je zaista Papa Katoličke akcije, jer ni jedan papa nije toliko govorio i iznosio principe K. A. kao Pio XI. On je pošao tako daleko da je u enciklici "Ubi arcano Dei" K. A. stavio među pastirske dužnosti klera. A to nije mala stvar jer dužnost veže ex iustitia. Kada sam to počeo studirati nešto sam se sâm zaprepastio, jer znam da se vjerska udruženja preporučuju, dok je Katolička akcija stavljena u dužnost. Čitao sam o tom predmetu i strane komentare izjava Svete Stolice i vidio sam da to svi ovako tumače. Preuzv. Šarić u svom drugome svesku o Katoličkoj akciji kaže: "U vremenima narodne krize mora svaki građanin katolik biti apostol. Apostol bez tonzure i talara. Apostolski čuvar Vjerovanja Apostolskog". (Str. 10.) Prema tome je Katolička akcija jedna mobilizacija suvremenog oblika koja ima zadaću skupiti zadnje rezerve da bi se spriječila dekristijanizacija društva i Kristu opet dala kraljevska vlast u društvu. Kada prestane ta opasnost, to će i suvremeni organizacijski oblik Kat. akcije iščeznuti ili se izmijeniti. Treći redovi, kongregacije itd. po svojoj su strukturi, koliko znam, daleko savršeniji od organizacija K. A. i nose na sebi i po svom organizacijskom obliku žig trajnosti, ali su ipak suvremene potrebe takve da ipak ovim samim čistim vjerskim udruženjima ne će u današnje doba uspjeti privesti tolike duše Isusu, kao što će one to učiniti ako im pomaže K. A.

Nakon ovih općenitih misli prelazim na rješavanje konkretnih i pojedinih objekcija. Polazim sa stajališta da je organizacija tek sredstvo, a cilj nam je sjediniti na zemlji što više ljudi s Euharistijskim Isusom; da što više ljudi uzmogne uskrsnuti i biti s Njim u vijeke vjekova nerazdruživo sjedinjeno. Bolje je ono sredstvo kojim lakše i sigurnije postižemo taj konačni cilj.

Nitko ne tvrdi da će se jedino Orlovskim organizacijama postići preporod kršćanskoga života u narodu. No činjenica je da je duh vremena takav - a taj je duh loš - da omladina ne voli ništa što joj se čini odveć nabožno. S tom psihološkom činjenicom mora svatko računati, tko želi dovesti Isusu omladinu. Ako dakle omladina ne će stupati u Treći red, Društvo presv. Sakramenta, Bratovštinu kršćanskoga nauka, onda treba naći drugo sredstvo kojim će se postići ono isto što se kani postići spomenutim, čisto vjerskim udruženjima. Orlovstvo na to i pomišlja jer, kako sami znate, hrvatsko Orlovstvo nalaže minimalno mjesečnu svetu Pričest (Zlatlna knjiga str.14.) i promicanje ljubavi prema Euharistijskomu Isusu. (Dakle postiže što i društvo presv. Sakramenta). Zatim Zlatna knjiga nalaže: "mora se nastojati u svakomu orlovskom društvu sustavno proučiti katekizam i da poduka u vjeri postane temelj svakoga apostolata" (str.14.) Zatim se traži: "Orao se po mogućnosti mora upisati u jedno vjersko društvo (Marijinu kongregaciju ili Treći red - str. 15.). Iz ovoga se vidi kako je Orlovska organizacija providencijalno sredstvo koju je poslao sâm dragi Bog da, unatoč razvratnoga duha našega vremena, s njom postignemo ono što se u normalnim prilikama obično postiže gore spomenutim čisto vjerskim udruženjima. Orao i čisto vjerska udruženja trebaju se međusobno potpomagati. Katolička akcija mora poticati osnutak čisto vjerskih udruženja jer bez njih nemamo temeljitoga vrhunaravnog odgoja, a čisto vjerska udruženja trebaju slati svoje članove u Katoličku akciju jer se bez nje ne može društvo (societas), to jest privatni kao i javni život, učiniti kršćanskim (obitelj, država, međunarodno društvo, ekonomski život, prosvjeta, znanost, umjetnost itd. itd.).

Drugi je prigovor da je glavni cilj Orlu šport. Čovjek bi proplakao kada se još uvijek sa strane svetih svećenika čuju ovakvi prigovori. Treba samo pročitati prerađeno izdanje hrvatske "Zlatne knjige" te recimo naš "Organizacijski Vjesnik" (npr. broj od travnja 1926.) i svakome je jasno da je Orao u Hrvatskoj eminentno prosvjetna organizacija koja odgaja svoje članove za socijalni apostolat. Naravno da je tjelesni odgoj u Orlovskoj organizaciji važan čimbenik, ali je tek sredstvo, a ne cilj. Sva nas katolička pedagogija uči kako nije moguće odgajati omladinu ako se zanemaruje njezino tijelo. U zemljama gdje se na primjer roditelji ili država brinu za taj tjelesni odgoj nije potrebno da katoličke organizacije tome dijelu odgoja posvete naročitu pažnju. Ali gdje to nije, katolici se moraju brinuti da poprave taj nedostatak. Eksperimentalna je pedagogija dokazala kako je tjelesni odgoj potreban da se omladina uzdrži čista. To osobito vrijedi za đake koji se premalo gibaju. Napokon je sâm dragi Bog odredio da se omladina treba tjelesno gibati ako želi svoje organe prema namisli Božjoj razvijati i učiniti zdravim. Katolička moralka traži da se roditelji brinu za fizički odgoj svoje djece; jedan dio te dužnosti roditelji prepuštaju Orlu, kao što mu prepuštaju i jedan dio duševnoga odgoja. I napokon je Orlovstvo fizički odgoj podiglo u viši red; ono naglašava sa svetim Pavlom da čovjek mora ljubiti svoje tijelo, kao muž svoju ženu (Ef. V. 28X30), treba ga odgojiti te uzmogne postati "Bogu za oružje pravde" (Rim VI., 13), mora se staviti "u službu pravdi za posvećenje" (Rim. 6,19.) Orlovska tjelovježba nije nikakav isprazan šport, iako ona pruža omladini poštenu zabavu i privlači je u redove katoličkih boraca, ipak je ona uzdignuta u vrhunaravni red jer ističe kako treba sustavno razvijati tijelo da tim svladavanjem samih sebe stječemo svetost, a da razvijeno i zdravo tijelo stavimo u službu Isusova apostolata (spašavanje i posvećivanje duša naših bližnjih).

Orlovima je uzor sâm Spasitelj, koji je punih 30 godina tjelesno radio i tako, pod vodstvom svetoga Josipa (zaštitnika prednjaka), svoje tijelo učinio otpornim za budući teški apostolski rad.

Orlovstvo, kako se vidi, ne pruža samo nadnaravna sredstva da se kod omladine sačuva nevinost, već ono uvelike računa i s naravnim zakonima koji također dolaze od dragoga Boga. Ono daje još jedan plus jer u Omladini diže svijest da su članovi jednoga pokreta, da od njih Crkva traži daleko više nego od ostalih vjernika, Crkva od njih traži - kako je to rekao Sv. Otac međunarodnoj omladini - suradnju u apostolatu u doslovnome značenju riječi.

Vrlo su važne kod nas takozvane ekonomsko-socijalne ustanove. Siromaštvo je naroda veliko i ako im se gospodarski pomogne, može se i na njih djelovati. Ako ih liberalci budu imali gospodarski u svojim rukama, jasno je da će na njih loše djelovati i u vjerskome pogledu. Budu li katolici u svojim rukama imali gospodarske institucije, jasno je da će pomoću njih moći narod privesti k vjeri. Važno je stoga da posve svjesno već sada pomišljamo na cijeli jedan sustav čisto katoličkih gospodarskih institucija. Do sada se kod nas i u gospodarskome pogledu prakticirao međuvjerski sustav; pomišljalo se samo na čisto materijalno unapređenje naroda; ovakvo je naziranje u potpunoj oprjeci s izjavama Svete Stolice, sa svom kršćanskom socijalnom školom koja traži da materijalno pridizanje naroda ima biti sredstvo da se narod moralno i religiozno pridigne. Ako dakle, gospodarske institucije budu i nadalje u rukama liberalaca, to će sredstvo postati konačnim ciljem ili, što je još gore, gospodarske će institucije postati sredstvom za širenje liberalizma. Stoga valja isticati da mi katolici - kako traže enciklike "Rerum novarum" i "Graves de communi" - moramo osnivati čisto katoličke gospodarske institucije. A gdje ćete odgojiti ljude za ovaj tako važni apostolat? To prelazi kompetenciju čisto vjerskih udruženja, a Orao je u stanju odgojiti vođe za Katoličku ekonomsko-socijalnu akciju. A ako mi katolici ne budemo imali gospodarski život u rukama, našim će čisto vjerskim udruženjima posao biti silno oteščan.

Prigovara se da Orao unosi nadzor u hrvatske redove. Ova bojazan nije neopravdana. Mnogi su, naime, svećenici uvjerenja kako su Hrvati - pa i oni koji su liberalizirani - još uvijek ona posuda u koju će se s vremenom dati uliti sok evanđeoskoga nauka. Treba se malo strpiti, ne odbiti ih silom jer će se na koncu konca ipak dati privući k Crkvi. U takvim je prilikama stvar razboritoga postupka da se ljudi ne odbiju. No to ipak ne priječi da se osnuje Orao. Taj Orao se ne smije voditi u protusokolskomu duhu, u tom značenju da bi Orlovi izazivali sve one koji nisu u Orlu. Svi Orlovi u takvome kraju moraju biti svjesni da su misionari i apostoli i da se jedino ljubavlju, milosrđem, uslužnošću, i prema neprijateljima, može najviše postići. Poglavito treba biti obziran prema onima koji su bona fide u protivničkome taboru. Treba izbjegavati sve sukobe i mirno i sustavno najveću pažnju svratiti na temeljiti odgoj članova u svemu onome što je potrebito za socijalni apostolat. Razborit i miran postupak u takvim je prilikama vrhovno pravilo za svakoga vođu Orla.

Gdje Ordinarij ne želi zajedničkih nastupa muške i ženske omladine, valja ih zabraniti. U pitanju zajedničkih nastupa muške i ženske omladine za sada je uglavnom stajalište hrvatskoga Orlovstva ovo: zajednički se nastup dozvoljava tek u vrlo velikim zgodama koje imaju sveopći katolički značaj (Katolički dan, Euharistijski kongres itd.); takvi zajednički nastupi moraju biti što rjeđi. Što se tiče ženske tjelovježbe može se reći da zapravo još ne postoji pravi tjelovježbeni sustav za žene. Stoga neka se za sada žene zadovolje u javnosti time - ako već žele nastupiti - da izvode lake ritmičke vježbe, poput naših ženskih kola, u kojima nema niti jednoga stava ili kretnje koja bi mogla imalo povrijediti čednost. Ženska tjelovježbena natjecanja moraju biti zabranjena.

Nadalje se predbacuje Orlu da se bavi stranačkom politikom. O tom među Hrvatima nema ni jednoga dokaza. Mi smo duboko uvjereni da su politički uspjesi vrlo kratkotrajni i da ono što se odluči u parlamentu, to je već prije toga odlučeno u samome narodu. Orlovstvo je načelno - a ne samo iz taktičnih razloga - isključilo iz svojih redova svaku stranačku politiku jer je duboko uvjereno kako je temeljita kulturna izobrazba na katoličkim temeljima nužna osnovica za svaki zdravi politički život. Orlovstvo - kako bi rekao Sveti Otac - iako je izvan i iznad svake političke stranke, ipak podučava svoje članove kako će oni u javnome životu i izvan orlovske organizacije svoje sile staviti u službu Slobode Crkve i općega dobra koji je cilj države. Ako, na primjer, država izda kakvu protukatoličku naredbu, na primjer hoće uvesti civilni brak, dokinuti vjeronauk u školama, onda će se i Orlovstvo zajedno s biskupima dignuti na njih nepravedne zahtjeve. Orlovstvo se tada ne će baviti tim pitanjima, ukoliko su ona politička, već ukoliko su prešla svoj djelokrug i postala vjerskim pitanjima.

Dr. I. Merz