Članak u word dokumentu

KATOLIČKI LIST
Zagreb, 1922. g. br. 46., str. 551-554

OPERA "KARDINAL FERRARI"

(Jedna katolička socijalna institucija)

Kratko vrijeme iza svršetka rata bacili su talijanski revolucionari u jednome milanskom kazalištu nekoliko bombi u zaprepaštenu publiku. Skoro sav orkestar je poginuo; udovi tjelesa: noge, ruke, grudi frcale su po zraku ... To je slika poratnoga Milana, poratne Italije. Nemilosrdni su kapitaliste utjerali u očaj iznemogle radnike koji su se svrstali u svojim obrambenim komunističkim, boljševističkim organizacijama. Prijetila je opasnost da će se crvene zastave iznenada pokazati na svima vijećnicama Apeninskoga poluotoka i da će jedan katolički narod postati plijenom krvoločnih marksističkih zabluda.

Ljudi snuju, a Bog određuje. Providnost podiže svoja remek-djela na ruševinama. Crkva je u svim vjekovima našla najzgodnija sredstva po kojima je pobijala razne zablude i pritjecala je u pomoć mnogovrsnim potrebama pojedinih epoha. Što hekatombe ljudskih žrtava i tisuće marksističkih intelektualaca ne mogoše ostvariti u boljševičkoj Rusiji, stvorilo je u Milanu nekoliko priprostih svećenika, mladića i gospođica - svi vjerni sinovi svete Crkve.

Kako su, dakle, milanski katolici suzbijali crvenu revoluciju; kako li su oni nastojali ukloniti smrtonosnu socijalnu krizu koja je iscrpljivala životne snage radničkih klasa?

Polazeći sa stajališta kako je nemoguće provesti uspješne socijalne reforme, ako duše ljudskih jedinica ne postanu nosiocem jednoga novog poretka, milanski su katolici tražili sredstva po kojima bi se oni mogli približiti dušama svojih sugrađana. Radi toga oni podigoše u gradu svetoga Karla Boromejskoga, velikoga prijatelja siromašnih, dvije institucije koje se međusobno upotpunjuju: "Katoličko sveučilište Presvetoga Srca" i "Opera kardinal Ferrari". Oba ova zavoda možemo usporediti s dvama kanalima koji vode k istomu cilju: katoličko sveučilište ima zadaću znanstvenim radom nadovezati na kršćanske tradicije prošlih vjekova, izgraditi doktrinu i odgoj vođe, dok Opera "Kardinal Ferrari" nastoji privesti praktičnim sredstvima široke slojeve talijanskoga naroda u otvoreni zagrljaj svete Crkve rimske.

Povijest ove institucije

Kardinal Ferrari, nadbiskup milanski, slavio je iza dovršenoga svjetskog rata jedan jubilej. Kada su ga njegovi vjerni privrženici pitali kojim bi ga darom razveselili, odgovorio im je sveti dostojanstvenik: "Casa di popolo" - Jedan narodni dom.

Kada je bila skupljena svota od 330.000 lira, dosjeti se nekolicina požrtvovnih duša da bi se taj narodni dom mogao razviti u jednu veliku katoličku socijalnu instituciju. Trebalo je zato mnogo i mnogo novaca. Molili su i radili su i novac je stizao upravo na providencijalan način. Sama lutrija im je unijela skoro pola milijuna lira. Novac je dolazio tako obilato da su svi vidjeli u tome prst Božji. Žene su davale za tu instituciju svoj bračni nakit, a bijednici koji nisu posjedovali ništa odgovarali su onima koji su dolazili po milostinju: Pregheró - Molit ću.

U tome i jest osebujnost ove katoličke institucije; ni onih 300 propagandističkih predavanja po Italiji i Americi, ni mnogobrojni letci, plakati i knjige koje su se u tu svrhu tiskale, nisu skupile sve te milijune - molitva, samo molitva otvorila je srca i kase bankara i siromaha.

Sadašnje stanje

Pod Operom "Kardinal Ferrari" razumijevamo danas slijedeća tri poduzeća koja čine jednu lijepu harmoničnu cjelinu. To su:

1. Društvo nekretnina za poduzeća socijalnoga karaktera;
2. Pravna ličnost Opere "Kardinal Ferrari"; i
3. Bratovština svetoga Pavla.

Društvo nekretnina dalo je ono zemljišta na kojemu je izraslo stablo socijalnih institucija (Pravna ličnost Opere Kardinala Ferraria), a bratovština je sv. Pavla onaj sok koji struji žilama toga stabla.

Ogledajmo sada posebice svako pojedino od ovih zanimljivih poduzeća.

1. Društvo nekretnina za poduzeće socijalnoga karaktera.
(Societa Immobiliare per Imprese d'Interese Sociale).

Četvrti paragraf ovoga poduzeća glasi: "Svrha Društva jest sticanje i iskorištavanje nekretnina s osobitim obzirom na poduzeća koja bi mogla potpomoći inicijative od socijalne koristi". I zaista kad dođemo u Milano i pogledamo novu ogromnu zgradu, podignutu na 6 katova s tri velika betonirana krila, uvjeravamo se kako ova velika institucija sa svim ostalim zgradama u Milanu, provinciji i drugim mjestima posve ispunjava svoju zadaću. U njenim se veoma velikim, lijepim i prostranim dvoranama mogu lijepo razvijati ona mnogobrojna socijalna poduzeća, koja spadaju pod slijedeću grupu.

2. Pravna ličnost Opere "Kardinal Ferrari").
(Ente Morale Opera Card. Ferrari).

Evo najvažnijih paragrafa iz Pravilnika ovoga drugog poduzeća:
§ 1. - Osnovana je u Milanu Opera "Kardinal Ferrari" ... da potiče jednu akciju kulturne i socijalne pripomoći sa svrhom da obnovi kršćanski duh u društvu prema nauku Katoličke crkve.

§ 2. – Opera, da postigne svoj cilj, ostvarivat će korisne inicijative odgoja, poduke i pripomoći, poglavito za đake i radnike, i to slijedeće:

a) Podizati i uzdržavati spavaonice, kuhinje i konvikte.

b) Osnivati i uzdržavati trgovačke, stručne i radne škole sa bibliotekama, dvoranama za predavanja i sastanke te organizirati odgojne i moralne zabave."

Ogledajmo sada koje je stvari ta Opera do sada ostvarila. Podigla je najprije školu za općinske sekretare. U njoj su dobivali oni koji su se zanimali za općinske poslove, solidnu stručnu izobrazbu. Osim toga se je nastojalo da se ti budući općinski činovnici odgoje u vjerskome duhu. Razumljivo je da su đaci ove škole postali vrsni stručnjaci i da su kao takovi uživali i u vjerskome pogledu veliki autoritet u svojim općinama. Na taj je način ova škola postala važnim čimbenikom pri rekristijanizaciji općine.

Nadalje je karakteristika mnogobrojnih večernjih tečajeva ta što đaci u ovima, uz stručnu izobrazbu, usisavaju pravi vjerski duh. Tako su mladići, koji po više godina nisu zavirili u crkvu, opet počeli primati sv. Pričest. U ovim se stručnim školama obraćaju široki slojevi velegrada, koji ovamo dolaze steći praktično znanje koje im otvara vrata trgovina, pisarnica, tvornica, radionica i tako im pribavlja koricu hljeba. Jedan je mladić te škole uzdahnuo kada je pripovijedao svoju bijednu sudbinu: "O moji siromašni stari drugovi: zar vam se činim promijenjen, zaista? Sada sam tako daleko od vas, ali toliko bliže Bogu" (p.38).

U nedjeljnim su školama tečajevi za:

a) tehničku diplomu,

b) strane jezike,

c) usavršavanje učitelja,

d) strojopis,

e) stenografiju,

f) ženski rad,

g) minijaturno crtanje,

h) bivše vojnike.

Zatim moramo nabrojiti posebnu nižu tehniku Škole za knjigovodstvo, bolničarke, šivanje, svjetsku i crkvenu glazbu.

Vrlo je korisna Škola za besposlene. U nju dolaze ljudi s ulice koji, ne imajući posla, uludo troše vrijeme. Razumljivo je da tako revolucionarni element u Operi "Kard. Ferrari" postaje, pod utjecajem kršćanskoga duha, privržen onoj vjeri koja se očinskom ljubavlju brine za njegovu materijalnu egzistenciju.

Oko 70 profesora podučava u svim ovim školama oko 3000 đaka. Zamislite si koji utjecaj one vrše pri rekristijanizaciji grada Milana! Stručne škole koje obično njeguju vjerski indiferentizam, jer se u njima nikada ne govori o problemima duše, postale su u Milanu pravim rasadištem katoličkih načela.

No, ni izdaleka još nismo iscrpili razne socijalne institucije Opere. Vrlo važnu misiju u ovoj vrši pučka kuhinja. U njoj dobiva dnevno oko 1500 radnika po jedan obrok (kruh, juhu i meso) za dvije lire. Sjetite se pri tome poratnoga revolucionarnog Milana i onoga krvoprolića u kazalištu i u isti mah pogledajte u čistu prostranu dvoranu, ukrašenu religioznim slikama i motivima, onaj isti proletarijat, koji je bio strah i trepet Italije, kako mirno i zadovoljno jede. Oko njih se nalaze redovnici i redovnice - ali u posve laičkome odijelu - koji za njih kuhaju, koji ih dvore i koji im u svakome trenutku iskazuju svoju ljubav. Očajni se radnici, koji su bili već izgubili svako pouzdanje u ljudsku dobrotu, opet počinju polako vraćati u krilo sv. Crkve. Isti ovi radnici imaju u Operi na raspolaganju spavaonice, praonice i druge institucije.

Opera se također brine za širenje dobroga tiska. U njoj se tiskaju listovi:

a) Carrocio (za katoličku mladež),

b) La Voce (za svećenike vođe katoličkih društava. U njemu imaju izrađene nacrte za predavanja itd.),

e) Martinelli (za đake),

f) Conguiste della Scuola,

g) Beatrice (za djevojke),

h) Alba (isto).

Vrlo važan apostolat vrši "Pučki sekretarijat". On je do travnja ove godine učinio 32.552 usluge. On je često zadnja postaja dugoga križnog puta. Mnogi bijednici velegrada, koji si sami ne mogu pomoći, obrate se napokon ovome sekretarijatu koji nastoji udovoljiti njihovim željama. On izdaje preporučena pisma, nalazi nezaposlenima zaradu, daje stipendije, novčane pripomoći, kupi djecu s ceste i slično. Tu se također priređuju predavanja sa skioptikonskim slikama, stavlja se na raspolaganje knjižnicu i daje siromasima besplatna bolesnička njega (u posebnome ambulatoriju Opere). Treba li netko pravnu pripomoć, može dobiti besplatnoga odvjetnika. Razumljivo je da se Opera zauzima samo za opravdane slučajeve i ona na taj način djeluje pročišćavajući na sav pravni postupak grada Milana. Kada se kod suda sazna da Opera brani nečiji slučaj, već je unaprijed jasno na čijoj je strani pravica.

Sada se je počelo s gradnjom posebnoga kazališta. Spomenimo još da se u Operi priređuju uskrsni i božićni objedi za one na koje je svatko zaboravio i da se napokon u Operi nalaze i druge organizacije: katolički skauti (Esploratori) i skautice (Fortitudo) i dr. A sve se ove tisuće iz najraznijih društvenih slojeva, koji dolaze u Operu u školu, na objed, na spavanje, polako organiziraju po staležima u jedan veliki organizam koji svjesno počinje zastupati u javnome životu interese Opere te dobročiniteljice i neizravno same svete Crkve.

3. Bratovština sv. Pavla.

U početku rekosmo da su nekretnine (zgrade) ono zemljište na kojemu je niklo razgranjeno stablo socijalnih institucija, o kojemu smo govorili malo prije, a da je sok, duša svega ovoga Bratovština sv. Pavla. Time prelazimo na ono što nas kao katolike najviše zanima. Zaista se u čudu pitamo kakvi su to ljudi koji su za ovih nekoliko godina ostvarili tako velika djela. Zasigurno se je Gospodin Bog njima poslužio, a i oni to sami priznaju, da je ovaj brzi procvat tolikih institucija, koji nas podsjeća na procvat redova u prijašnjim vjekovima, plod osobite milosti Gospodinove. Pogledajmo zato što piše u njihovim pravilima:

§ 1. - Rimske pape, koji su se zaredali u ovim prošlim godinama, i cijeli katolički episkopat ponavljao je neprestano i svečano da je danas jedno od najmoćnijih sredstava za obranu vjere usred društva, ugroženog od ateizma i socijalizma - Katolička akcija;

§ 2. - Jasno je da oni, koji se bave Katoličkom akcijom, mogu najlakše postići svoj cilj ako žive u takvoj zajednici čiji je temelj molitva, nauk i jedinstveno vodstvo. Na taj način (Cosi intesa) zajednički život jamči za kontinuitet utrošenih energije i metoda u samoj Akciji jedne biskupije: daje osobama, koje joj se posvećuju, jedno neosporno sredstvo da sakupe u sabranome studiju i zajedničkoj molitvi one sile što se iscrpljuju u rastresenome vanjskom životu. On ih posve lišava svih materijalnih briga i zajamčuje potrebnu slobodu da se mogu posvetiti posve isključivo Socijalnoj akciji.

§ 3. - O tome uvjereni, nekoliko svećenika i laika milanske biskupije nude se svome nadbiskupu i spremni su posvetiti se pod njegovim vodstvom i povezani bratskim životnim i interesnim vezama, za slavu Božju i spas duša, procvatu Katoličke Akcije u biskupiji.

Oni hoće postići slijedeću svrhu:

a) Dati katoličkim organizacijama, koje se bave prosvjetom, govorničkom i pismenom propagandom, stručnim i ekonomskim pokretom, dobro spremne i sposobne osobe koje će raditi u potpunoj harmoniji s oblicima i priznatim organizmima.

b) Uređivati i upravljati, širiti katolički tisak, a poglavito u biskupiji.

c) Osnivati i razvijati institucije za narodnu pripomoć: dječja sabirališta (patronati), spavaonice, kuhinje, stručne škole, tipografske škole, škole za knjigovodstvo, za steno-daktilografiju itd., tečajeve za pučku prosvjetu, poglavito vjersku itd.

e) - - - - -

f) I budući se sve ovo ne može postići bez molitve, bit će među svrhama ovoga udruženja također i ta: moliti se i bodriti osobe koje se bave socijalnom katoličkom akcijom i zavode kojih se ona tiče da se svi mole. Članovi moraju provoditi jedan pobožni život i među ostalim - svećenici i laici - poduzimati jednu svetu križarsku vojnu molitava.

Sredstva

- Sredstva da se uzmogne zajamčiti provedba tih ciljeva jesu:
a) Duh pobožnosti s osobitim euharistijskim i marijanskim obilježjem koji se ima njegovati pomoću dnevnoga razmatranja, malih mjesečnih duhovnih vježbi i u zatvorenim zajedničkim godišnjim duhovnim vježbama.
b) Studij pojedinih članova koji odgovara tehničkoj pripravi specijaliziranja za pojedine ogranke Katoličke akcije.
c) Rad.

Zaštitnik je ovog udruženja sv. Pavao apostol. Njega će članovi na osobit način poštivati: oni moraju crpsti poticaje iz primjera gorljivosti, požrtvovnosti, ljubavi velikoga Apostola pogana.

Pravim članovima svake kategorije (membri effetivi) pridružuju se gosti (membri aggregati). Prvi žive u zajednici, a gosti teže za istim djelima za koja se bore pravi članovi i stavljaju uvijek na raspolaganje svoju djelatnost kada se to od njih traži.

Članovi. - Da organizacija bude potpuna, u Udruženju će biti svećenici, muževi, žene koji će se svi podvrgavati posebnim pravilima.

Uvjeti primanja. - Članovi Udruženja nisu samo svećenici, već također i laici koji su navršili 18. godinu, koji nemaju obiteljskih obveza, koji su uzornoga života i koji posjeduju dovoljnu izobrazbu da uzmognu izvršiti dužnosti kojima se kane posvetiti ... Hoće li kandidati biti primljeni, ovisi o Bratovštini ... i njezin sud mora biti potvrđen od Ordinarijata, prije negoli postanu pravim članovima.

Laici se, dakle, obvezuju (obblighi) na određeni rok živjeti u siromaštvu, poslušnosti i čistoći. Oni su u neku ruku novi tip redovništva, novi apostoli caritatis, novi apostoli Katoličke akcije. Ovi laici, koji se posve posvećuju kršćanskome socijalnom apostolatu, nemaju nikakve vanjske oznake (odijela i dr.).

Kada pohodite Opera "Kardinal Ferrari" i vidite te mladiće i gospođice kako rade u kuhinji, tipografiji, konzumnome društvu, kancelarijama, ne biste ni pomislili da imate pred sobom poseban tip redovnika. Oni drže da na taj način mogu lako djelovati i u onim slojevima gdje vladaju predrasude protiv svećeničkoga odijela.

A kada zapitate vašega vodiča, odakle im tolika snaga za ovaj socijalni katolički rad, on će Vas odvesti u kapelicu i pokazati kako članovi Bratovštine neprestano adoriraju. Osim toga, svi članovi provedu noć od četvrtka na petak u kapelici kod noćnoga klanjanja, a slijedeći dan idu za svojim poslom, kao da su svu noć prospavali.

Zaključak

U Operi "Kardinal Ferrari" usredotočena su genijalna moderna sredstva socijalne pripomoći. Za čim su nesvjesno težili komunisti, socijalisti i svi mogući socijalni pokreti, to je eto ostvarila ova institucija. Ona jasno dokazuje kako načela kršćanskoga solidarizma - a ne borbe klasa - nisu samo puka teorija, već ona računaju s krutom zbiljom; jedino kršćanska načela mogu preporoditi čovječanstvo u socijalnome pogledu. Ova kršćanska utvrda radnoga Milana živi je apologetski dokaz da su ideje Krista jedine kadre uspješno izliječiti svu onu socijalnu bijedu koja je nagomilana u velikim industrijalnim centrima. Osim toga, Bratovština sv. Pavla ima univerzalni karakter: ona je počela dizati svoje kuće i u drugim mjestima Italije i tamo se prilagođava mjesnim prilikama. Štoviše, i u samome se Jeruzalemu nalazi jedna njihova naseobina. Kamogod dođu, oni se posvećuju socijalnome apostolatu i po ovome dovode ljude u krilo sv. Crkve.

Za nas katolike je cijelo djelovanje te institucije, a osobito rad Bratovštine sv. Pavla, najbolji putokaz da ljubav prema presv. Euharistiji, postojana, neprekidna, organizirana molitva i napokon živa vjera u nadnaravni svijet stvaraju trajna i velika djela Katoličke akcije. Dao dobri Bog da se i mi započnemo služiti u katoličkome pokretu analognim metodama, a daleko od nas odbacimo sve ono što nas dijeli, što je akcidentalnoga karaktera i propada u istome razdoblju u kojemu je i niklo.