Sabrana djela - Katoličke organizacije

Članak u word dokumentu

ORLOVSKA STRAŽA
Zagreb, 1. 5. 1928., br. 5., str. 130-134

KRIŽARI NOVOGA VIJEKA

Križarska vojna

Bilo je to godine 1096. Papa Urban II. pozivao je kršćane vatrenim govorima i pismima u križarsku vojnu to jest vojnu na neprijatelja kršćanstva koji je ugnjetavao kršćanske narode u Svetoj zemlji i na Istoku. Propovjednici su išli od mjesta do mjesta, od kraja do kraja i oduševljavali vladare i narode za veliku misao križarske vojne. I doskora se čitavom Evropom začuo glas: Deus lo volt! - Bog to hoće - i velikaši, i vitezovi i ljudi iz nižih staleža prišili su na svoje odijelo crveni križ kao znak da će krenuti protiv neprijatelja kršćanstva.

Napori križara bili su neizrecivi. Jedini veliki idealizam kojim su bili prožeti može nam protumačiti njihove žrtve. I unatoč najvećih teškoća, oni su korak za korakom prodirali u neprijateljsku zemlju i osvajali mjesto za mjestom. Nakon što su zarazne bolesti uništile velik dio njihovih četa, a glad i izmorenost uništili njihove sile, čovjek bi pomislio da će podleći neprijatelju. Međutim, nađoše koplje kojim je Longin probio Spasiteljevo srce i ova ih je relikvija tako oduševila da su kod Antiohije (1098.) nametom potukli pet puta jaču vojsku. Nakon što su zauzeli Antiohiju valjalo je još osam punih mjeseci pješačiti prema svetomu gradu - Jeruzalemu. Ponovni napori, bolesti, glad, borbe nisu skršile njihov idealizam. I napokon 6. lipnja 1098. ugledaše zidine svetoga grada Jeruzalema. Zaboraviše na sve svoje napore; zaboraviše da ih je ostalo tek 20.000 - došli su do cilja svojih želja sa svojim oboružanim proštenjem. Ovi ratnici, koji su navikli na borbe i smrt, proplakaše suzama vjere i ljubavi pri pomisli da će stupati nogama po onome tlu gdje je stupao sâm Sin čovječji. Sva je vojska pala ničice kada je ugledala taj grad, a velik dio je preostali put prešao na koljenima.

Pred Jeruzalemom: križari su upotrijebili sva naravna sredstva da se domognu grada. Ipak se nisu dovoljno pouzdavali u svoje sile. Stoga 8. srpnja pođu bosonogi u velikoj procesiji oko grada. Za tjedan dana bio je sveti grad u njihovim rukama. - Križari će ostati u ljudskoj povjesnici znamenom pravoga vrhunaravnog duha.

O srčanosti križara nije potrebno mnogo govoriti.

Njih više nema. Ali križari će ostati u ljudskoj povijesti znamenom pravoga idealizma.

I doba križarskih vojni spada među najljepše stranice povijesti evropskih naroda. To je vijek idealizma, vrhunaravnosti i srčanosti.

Posljedice križarskih vojni bile su neprocjenjive. Križari su otvorili put katoličkim misionarima na Istok i daleki Istok. Sv. Franjo pošao je za križarima i nastanio je u samome Jeruzalemu svoju braću koja su ostala čuvarima sv. groba do današnjega dana. A odatle se kršćanstvo širilo dalje. A sama posljednja križarska vojna svetoga Ljudevita IX. tek je prividno svršila neuspjehom i mirovni ugovor između kršćana i muslimana zajamčio je katoličkim svećenicima slobodu boravka u Tunisu i slobodu da smiju posve otvoreno propovijedati kršćansku vjeru.

Križarske vojne su prema tome postigle svoj bitan cilj: slobodu misionarima u naviještanju riječi Božje nevjercima.

Orlovstvo - škola idealizma

Katolička Crkva treba danas u Hrvatskoj svoju juriš-četu. U novomu poganskom društvu naše domovine potrebne su čete pune idealizma, vrhunaravnosti i srčanosti koje će Crkvi i svećeniku otvoriti put do indiferentnih ili protivnih narodnih masa. Ta avangarda Crkve kod nas je bez dvojbe, uz mnoge druge katoličke vjerske i svjetovne organizacije, također i Orlovstvo. Orlovstvo na poseban način na sebi oživotvoruje ideal modernoga viteštva i modernih križara, jer Orlovstvo na osobit način i posebno ističe duh heroizma koji je bio značajkom križara. Činjenice su dovoljno dokazale da je taj duh odlučnosti i heroizma orlovskoj manjini često zajamčio neviđene uspjehe. Valja se samo sjetiti nekih naših sletova, prigodom kojih dobismo dojam da je sva okolica i cijeli grad u kojemu se održava slet, katolički.

Tjelesni odgoj

Ovo obilježje heroizma osobito osvaja mladež. Orlovstvo našu mladež upravo začarava jer je mladež po svojoj naravi sklona velikim pothvatima i spremna na velike žrtve. I tjelesni odgoj, kako ga provodi Orlovstvo, ima nešto zajedničko s viteštvom. Taj tjelesni uzgoj tako odgovara potrebama mladenačke naravi da uopće ne možemo pomisliti odgoj mladeži - pa ni vjerski - koji ne bi računao s tjelesnim potrebama mladića ili djevojke. Taj tjelesni odgoj povlači mladež u katoličko društvo, ovdje joj pomaže svladati krizu puberteta, jača njezino zdravlje i volju. Sam sveti Otac u više navrata je istaknuo kako tjelesnome odgoju mladeži valja posvetiti osobitu brigu. Orlovstvo je ovu veličanstvenu pedagošku misao srednjovjekovnoga viteštva primijenilo na suvremeni odgoj omladine.

Ove zgodne pedagoške metode Orlovstva dobrim dijelom tumače oduševljenje kojim je naša hrvatska omladina prigrlila orlovski organizacijski tip.

Svijetli uzor: Crkveni zakonik

Ovo naravno sredstvo, taj zgodni odgojni sustav kojim raspolaže Orlovstvo još je pojačan time što Orlovstvo provodi svoja načela čvrstom organizacijom. Mnogo se prigovaralo orlovskome poslovniku; dapače moglo se razumjeti da postoji neko nepojmljivo protuslovlje između organizma i mehanizma. Svaka organizacija koja je organizam jest dobra, iznosilo se, a ona koja je mehanizam ne valja. A taj mehanizam ima svoj izričaj u Poslovniku. No taj prigovor, kojim se možda htjelo pogoditi Orlovstvo, pogađa i samu katoličku Crkvu. Zar ona nema najsavršeniji Poslovnik u svome Crkvenom Zakoniku? Zar ona time što budno bdije da se poštuju i najmanje njezine organizacijske i administrativne jedinice prestaje biti organizmom? Zar mehanizam crkvene uprave, sa svim arhivima, preglednicima, dopisivanjem i cijelim kancelarijskim aparatom znači jedan nedostatak za crkvenu organizaciju? Nije li sam taj mehanizam nužan preduvjet, materijalni i zemaljski, da Crkva uzmogne vršiti svoju duhovnu i vrhunaravnu misiju.

I Orlovstvo, po uzoru na Crkvu, ima svoj pravni poredak u svome Poslovniku. Ono taj Poslovnik iz dana u dan sve više izgrađuje i usavršava. Poslovnik u mladeži razvija pravnu i socijalnu svijest i odgovornost; ono uzgaja svoje članove za pravni poredak u crkvenoj i državnoj zajednici. Taj Poslovnik, koji se u prvi mah mnogima čini kao suhoparna knjiga puna dosadnih paragrafa, postaje za onoga koji proučava učinke toga Poslovnika blistavom, veličanstvenom i moderno uređenom palačom koja svakome članu i svakoj jedinici u njoj daje pravo mjesto za svaki određeni posao, tako da su i sudari, uvjetovani osobnim sklonostima, unaprijed svedeni na najmanju mjeru.

Idealizam i vrhunaravnost

Ta naravna sredstva služe Orlovstvu samo i isključivo neposrednim vrhunaravnim ciljevima. Koliko li smo puta čuli od svećenika izjave kao ove: "Moji su mi Orlovi n a j b o l j i pomagači u župi" ili "koliko li sam se trsio dobiti mladež za kršćanski nauk i nije mi uspjelo najraznolikijim organizacijama. Osnovao sam napokon Orlovska društva i čuda neviđena: mladež se oduševila i sada svake nedjelje četiri čete - orlovi, orlice, seoski orlovi i naraštaj - korporativno dolaze u crkvu i prisustvuju kršćanskome nauku. - Gdje biste pred par godina pomislili da će doskora 15.000 mladeži s najvećim oduševljenjem ići barem jednom mjesečno k sv. pričesti; da će omladina, koja je voljela birtiju, najednom ići na otvorene ili zatvorene duhovne vježbe; da će mladež, koja uopće nije imala smisla za Crkvu, postati pravim apostolom ljubavi prema Papi i biskupima. To su činjenice koje svakome upadaju u oči. Pogledajte, jesu li se prije ojačanja Orlovstva priređivale tolike akademije u čast sv. Oca? A sada je sve drukčije: Svaki orao duboko je uvjeren kako je ljubav prema Sv. Ocu značajka svakog katolicizma; da o ljubavi prema sv. Ocu ovisi katolička egzistencija svakoga naroda i na koncu konca njegova vremenita sudbina. Nije naravno samo Orlovstvo to koje je doprinijelo u tomu pogledu ovome radikaliziranju javnoga mišljenja, ali njega bezuvjetno na tome polju zapada časno mjesto.

Duh idealizma vrhunaravnosti i srčanosti obilježja su hrvatskoga Orlovstva. Orlovstvo uzgaja duh novih križara koji se s najvećim oduševljenjem odazivaju pozivu Kristova namjesnika i apostolskih nasljednika da vode borbu za Krista i njegovu Crkvu. Uzdaju se jedino u Božju pomoć i uvjereni su da će i oni biti tako dugo tvorevina svestrane katoličke kulture i civilizacije u svome narodu, dok budu ljudi duhovnoga života, zagrijani za ideale kršćanske askeze i mistike i nepokolebljivo vjerni onome za kojega Efeški sabor (431) kaže da je "prvak i glava i tvrđa istine, podloga katoličke Crkve i koji je od našega Gospoda Isusa Krista, Spasa i otkupitelja ljudskoga roda, dobio ključeve kraljevstva, komu je dana vlast da razrješuje i veže grijehe i koji do današnjega vijeka i uvijek u svojim nasljednicima živi i sudačku vlast (iudicium) vrši."

Dr. Ivo Merz