Sabrana djela - Katoličke organizacije

Članak u word dokumentu

ZORA - LUČ
Zagreb, 15. 11. 1920., br. 2., str. 35-37

KATOLIČKA ĐAČKA
INTERNACIONALNA UNIJA *

I.

Poznato vam je da su već prije rata, iz čisto praktičnih razloga, djelovale različite internacionalne (međunarodne) organizacije i da je internacionalni život postojao. To je rezultat posve naravnoga razvoja: željeznicâ, cestâ, brzojavâ, zrakoplovâ i drugih prometnih sredstava. Od godine 1900.-1910. održavalo se oko 790 internacionalnih kongresa na kojima se stvorilo oko 86 internacionalnih ugovora (prometnih, trgovačkih, pravnih, redarstvenih, znanstvenih, socijalno-političkih, gospodarskih, političkih i ratnih) [1]. Ovaj internacionalni život, koji je stvorio te ugovore, stoji na čisto realnoj podlozi i plod je krvave zbilje. Osim toga, pulsirao je internacionalni život među različitim skupinama utopista, a najjača međunarodna organizacija - izuzimam našu Crkvu - što je postojala prije rata, bez dvojbe je organizirana framasonerija. Ne spada u ovo predavanje da se njome pozabavim. - Da ovaj internacionalni život nije imao nikakve temeljite etičke podloge, dokazao je svjetski rat.

Internacionalna svijest nema nikakve snage ako ona nije u srcima pojedinaca; najuzornije organizacije u tome slučaju ne mogu spriječiti katastrofalna krvoprolića.

Nakon rata možemo ustanoviti da je internacionalna svijest silno uznapredovala, ali da taj porast nije sasvim zdrava pojava, dokazuju mnogi simptomi (predznaci) ruske i njemačke revolucije. Faktično je čovječanstvo kročilo toliko unaprijed da su mase, koje su bile fanatizirane nacionalističkim idealima, uvidjele kako ima većih vrjednota za koje se čovjek može oduševiti i žrtvovati, negoli su narodni ideali. Tek sada jugoslavenski nacionalisti mogu, a i moraju razumjeti kako može rimski papa, po krvi Talijan, isto toliko ljubiti nas kao i Talijane; oni mogu vidjeti kako komunisti najrazličitijih naroda bratski rade za svoje ideale, boreći se do krvi sa svojom rođenom braćom.

- Iskustvo povijesti dokazuje kako oduševljenje za stanovite ideje može za pojedinca ili veću skupinu ljudi biti važniji čimbenik od biološkoga nacionalizma; jasan su primjer i naši bosanski Muslimani. - Prema tome, vidimo da se nakon rata grupiraju različne skupine po svjetonazoru i stvaraju internacionalne organizacije. Ako pregledamo izvještaje posljednjih internacionalnih kongresa, opažamo uglavnom tri skupine koje žive u internacionalnom kontaktu, to su: l. slobodni zidari, 2. socijalističke skupine i 3. Crkva. Prve dvije skupine, framasoni i socijalisti dijele se samo po svome socijalnom programu; obje skupine niječu egzistenciju Boga. Prema tome su internacionalne organizacije čovječanstva idejno podijeljene u dva velika tabora - kršćanski i protu-kršćanski tabor. Razumljivo je, da u oba tabora ima ljudi koji spadaju u protivni tabor jer je u dušama milijuna vječna fluktuacija, vječno prelaženje iz jednoga tabora u drugi. I đačke skupine, koje su samo dio narodâ, organizirale su se već prema svjetonazoru u internacionalnim organizacijama. U Strassbourgu je osnovan liberalni "Internacionalni savez studenata", a u Ženevi postoji "Internacionalni komité socij. studenata" [2]. Osim ovih đačkih organizacija vrlo živahno djeluju "Liga za savez naroda", "Internacionalni zavod za odgoj", "Internacionalna ženska liga za slobodu i pravednost"[3], "Internacionalni antimilitaristički savez", "Svjetski savez mladeži" itd. Ove organizacije djeluju velikim dijelom u protukršćanskome duhu i to neke su štoviše postavile sebi za zadaću uništiti Katoličku crkvu. Veliki dio ovih organizacija, osobito pacifističke, vode Židovi, a cilj im je "internacionalizam". Jedna točka programa "Internacionalne ženske lige za mir i slobodu" doslovno ovako glasi: "Jedan od glavnih ciljeva Lige jest da se pomoću internacionalne svijesti svlada nacionalna svijest". Naše stajalište spram ovoga stavka istaći ćemo u drugome dijelu ovoga referata.

Većina centrala svih ovih organizacija nalazi se u Švicarskoj i Nizozemskoj; samo je po sebi razumljivo da su u tim zemljama uspostavljene i internacionalne katoličke organizacije. U Fribourgu postoji "Internacionalni katolički ženski savez"[4], te "Katolički internacionalni novinski ured" (K. I. P. A.) [5]. Prema tome je i katoličko đaštvo tih zemalja prvo dalo inicijativu da se uspostavi jedna Katolička internacionalna đačka unija. U proljeće ove godine "Centralni komitej švicarskog đačkog saveza [6] u kojemu su organizirani Talijani, Nijemci i Francuzi, izdao je proglas katoličkom đaštvu svijeta da stupi u dogovor s njima glede osnutka te K. I. Đ. Unije.

Prije negoli se pozabavimo zadaćom ove Unije i njenom strukturom, potrebno mi je iznijeti naše principijelno stajalište u ovome pitanju. Time prelazim na drugi dio ovoga referata.

II.

Katolicizam ne smijemo nikada identificirati sa internacionalizmom. Internacionalizam, kako ga sebi zamišljaju pacifisti, jest negacija svake narodne kulture. To jasno dokazuje jednom već prije spomenuti cilj "Internacionalne ženske lige za mir i slobodu". Za nas je ime internacionalizam čisto tehnički naziv za onu organizaciju koja jednakopravne članove različnih naroda prikuplja u jednu jedinstvenu organizaciju (kooperacija!). Idejno je katolicizam univerzalan, pojam koji označuje da je on intenzivan i ekstenzivan, t.j. da on obuhvaća čitava čovjeka (njegovu dušu i njegovo tijelo) i drugo: da je on univerzalni nosilac istine, morala i milosti. Katolicizam, kako i sama riječ Katholikós pokazuje, jest za sve (pro omnibus) i odnosi se na cjelinu (per totum). Ime katolički je dakle najširi pojam koji si uopće možemo zamisliti. (Širi od pojma kršćanski! [V: Terseglavov referat u "Narodnoj Politici" 25-27. VIII. 1920.]) Zato već vidimo u kolijevci kršćanstva gdje biskup i mučenik sv. Ignacije od Antiohije (+ 107) u svojoj poslanici "ad Smyrnenses" već ovu riječ upotrebljava za Crkvu, a sv. Pacijan, biskup u Barceloni (G. 360-390) u jednome listu novacijanskom heretiku Sémpronianu kaže "Christianus mihi nomen, Catholicus vero cognomen". Time je on upravo na klasičan način istaknuo naše stajalište spram ostalih grupa: naša ideologija je za sve što postoji i ono što obuhvaća, obuhvaća u cjelini (per totum). Prema tome, u biti katoličkoga univerzalizma je da obuhvaća i prožimlje sve narode bez razlike. Vrlo zanimljivo je promatrati ovu ideju univerzalizma u najstarijim povijesnim spomenicima, da se uvjerimo kako je ona tu od početka svijeta. Već sam izvještaj Biblije [7] i najnoviji znanstveni dokazi da ljudski rod potječe od jednoga para ljudi, dokazuju jedinstvenost ljudskoga roda. Upravo je veličanstveno čitati u doba sićušnoga obožavanja nacionalnoga principa i osnivanja narodnih crkava, grandiozna proročanstva Biblije o Mesiji: "Blagoslivljat ću one, koji Tebe (Abrahama) budu blagoslivljali i proklet ću one, koji Tebe budu proklinjali i u Tebi neka su blagoslovljeni svi naraštaji zemlje" (I. Mos.12/5). [8]Stari zavjet je upravo riznica takvih izreka u kojima se ističe univerzalizam države Božje (Civitas Dei). U psalmima se i prorocima skoro na svakoj stranici naglašava da je Mesija za sve narode. Moramo se upravo diviti genijima židovskoga naroda i to onoga naroda koji je toliko bio prožet nacionalnim šovinizmom tako da su i oni bili posve uvjereni o univerzalizmu Mesijina kraljevstva. Ovu misao proroci tako izričito naglašavaju kada ističu da će Mesija biti svjetlo pogana.

(Nastavit će se.)


ZORA - LUČ
Zagreb, 31. 12. 1920., br. 3-4, str.70-72


KATOLIČKA ĐAČKA
INTERNACIONALNA UNIJA

(Svršetak)

Malo ćemo se zadržati kod proročanstva velikoga Izaije jer njegovo shvaćanje univerzalizma karakteristično je za Stari zavjet, a osim toga se sva njegova proročanstva nisu još ispunila; mi, izgrađujući "Katoličku internacionalnu đačku uniju" samo smo oruđe u rukama Providnosti pa činimo samo ono što je veliki prorok prije gotovo 3000 godina prorekao. Poslušajmo ga: "Na okup, oj narodi, bit ćete pobijeđeni! Čujte s v e daleke zemlje! Spremajte se, bit ćete ipak pobijeđeni!..." (Is. 8/9.), "dolazim da okupim sve narode i jezike; oni će doći da vide moju slavu. I ja ću spomenik sazdati među njima i između njih izabrati spašene i poslati narodima na moru, u Afriku, u Lidiju, onima koji luk natežu, u Italiju i Grčku, na daleke otoke, onima kojima nije glas o meni dopro i koji moju slavu nisu vidjeli. Ovi će narodima navijestiti moju slavu". (Is. 66 18/19). O Mesiji kaže: "Njegovi bokovi će nositi pâs pravednosti, a vjernost će stezati njegove bubrege. Onda će vuk stanovati uz ovcu, a leopard će leći do jarčića, tele, lav i ovca će zajedno pasti i jedan mali dječak će ih goniti. Tele će pâsti uz medvjeda, a njihovi mladi će zajedno ležati, a lav će se hraniti slamom poput marve... Toga dana će korijen Jesse biti zastava svim narodima i sve nacije će mu se moliti... (Is. 11/5-10)... I gospodar nebeskih vojskâ će svim narodima na ovome brdu spremiti objed pripravljen od sočne masti i od dozreloga vina. Na ovome brdu će Gospodar rastrgati sve kopče, koje sapinjahu sve narode i prekinuti mrežu koja je ovijala sve narodnosti. (Is.12/6).

Time je prorok jasno definirao naše stajalište spram nacionalizma: nacionalizam je prema tome samo utoliko opravdan, ukoliko služi Mesiji i njegovoj Crkvi. On je relativan, usporedimo li ga s idejom Crkve, upravo neznatan pojam koji se u svemu mora podrediti Crkvi. Kada ideja Mesije bude prožimala narode, tada će vuk pâsti uz ovcu, leopard uz jarca i tada će biti uništen egoizam koji se nalazi u svakome nacionalizmu. To je smisao Izajinih riječi i upravo nam se čini nevjerojatno da su takve zamašite istine nikle u fanatiziranom miljeu Židova. Znamo kakav su učinak imale te riječi, većina proroka platila je svojim životom radi takovoga radikalizma. Mogao bih navesti još mnogo primjera iz Biblije i dokazati time kako su svi biblijski velikani bili svjesni borci za ideju univerzalizma [9]. Kristovim dolaskom došlo je u svijet zapravo samo ono što su proroci navješćivali. Najstarije Matejevo evanđelje koje je pisano s tendencijom da uvjeri nacionalističke Židove da je Isus Krist (po prorocima) obećani Mesija, markantno ističe Isusove riječi: "Idite i naučavajte s v e n a r o d e i krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga".[10] Te su riječi bile užasan protest protiv nacionalne skučenosti židovskoga naroda. Posljedica tih riječi je bila da je sv. Matej, nakon 30-godišnjeg teškog nastojanja oko obraćanja svoga vlastitog naroda, bio prisiljen ostaviti ga i otići među pogane da ondje širi "državu Božju" (V. Dj. ap. 11/18 i 13/46). Židovski je narod dobrim dijelom iz nacionalističkih motiva zbacio Spasitelja svijeta i otada ga vidimo kako se baca iz jednoga ekstrema u drugi. Danas je židovstvo nosioc protunacionalnoga kozmopolitizma i, odbacivši Mesiju, hoće se nametnuti čovječanstvu za Mesiju. Mi ovaj utopistički kozmopolitizam odlučno zbacujemo. Mi ćemo širiti kršćanstvo ponajprije među narodom u kojemu sami živimo, a namjerno ne ćemo brisati boje i nijanse ljudskoga roda koje mu omogućuju da u svim smjerovima postigne svoju svrhu. [11] Sudbina židovskoga naroda koji je bio zaslijepljen nacionalističkim šovinizmom i koji je odbacio Mesiju, mora biti memento (opomena) narodima cijeloga svijeta i svih vjekova da se kane takva nacionalizma i sve svoje energije ulože za proširenje države Božje.

Za one apostole koji potjecahu iz fanatiziranoga židovskog miljea, bio je prema tome Kristov univerzalizam silan problem i možemo točno promatrati u Evanđeljima, kako je Učitelj sustavno odgajao svoje učenike, te su tek čudom o Duhovima u cjelini razumjeli cijelo značenje Kristova univerzalizma. Bivšem farizeju i šovinistu Pavlu Krist poručuje:

"Ja sam odredio da budeš svjetlo p o g a n a i da budeš nosilac sreće sve do krajnjih granica svijeta." (Dj. ap. 13/47) [12]. Ovaj radikalizam, ove ideje su revolucionirale čovječanstvo i sv. Pavla su poput veleizdajnika tjerali od sinagoge do sinagoge, iz grada u grad i napokon je on za ove ideje dao i svoju krv. Prvi vjekovi kršćanstva su naše herojsko doba iz kojega je sasvim spontano nikla sva naša današnja kršćanska kultura. U slijedećim vjekovima sve do danas možemo opaziti kako ovaj kvasac kršćanstva polako prodire u mase i sve intenzivnije i ekstenzivnije djeluje. Jasno vidimo kako u srednjemu vijeku svijest univerzalizma dobiva i politički karakter: Res publica christiana na čelu s Papom bila je savez kršćanskih naroda. [13] Za isti ideal borili su se u križarskim vojnama rame uz rame najraznolikiji kršćanski narodi. U tome pogledu je svijest kršćanske solidarnosti u ono doba daleko nadmašila tu svijest kod današnjih katolika. Humanizam, reformacija opet su skok unatrag; odonda datira povratak poganskim idealima egoizma i nacionalnoga šovinizma.

Prije negoli završim s drugim dijelom ovoga referata, dozvolite mi da uperim poglede u tajanstvenu budućnost i skiciram u kakvome će odnosu stajati ideja nacionalizma prema ideji katoličkoga univerzalizma. Svesilni prorok Daniel slika slijedeću scenu: "I vidio sam u snu, kako dolazi Jedan u oblacima nebeskim, a sličio je Sinu čovječjem i došao je Prastarcu i postaviše ga pod njegovo lice i ovaj mu dade moć, slavu i vladu i svi narodi i naraštaji najrazličitijih jezika će mu služiti. Njegova moć je vječna i nitko mu je ne će oduzeti, a njegovu državu ne će nitko svladati" (Dan 7/15...) Prema ovome možemo naslućivati da će narodi i jezici postojati do drugoga Kristova dolaska. 6 Narodi su plod naravnoga razvoja i kako smo vidjeli svaki narod ima svoju posebnu misiju na slavu Kristove Crkve. Točno ne znamo kako će se čovječanstvo razviti, ali princip za pojedinca, narode i čovječanstvo moraju biti Kristove riječi: "Tražite ponajprije kraljevstvo Božje, a sve ovo će vam se nadodati". (Mat. 6/33.)

 

Ivan Merz


 

* Članak nije mogao ući u 1. broj radi preobilja materijala. Ovo je drug Merz predavao u Mariboru 3. /VII. 1920.

[1] Handbuch der Friedensbewegung. A. Fried. I. Teil, Leipzig 1911.

[2] Rue de Chandronnier.

[3] Internat. Frauenliga für Frieden u. Freiheit, Genf, Boulerand George Faron 19.

[4] Internat. kath. Mädchenschulverein, Fribourg, Grande Rue 24.

[5] "K. I. P. A." (Dr. Ruegg), Friebourg Bourgillon (Suisse).

[6] Vidi "Luč" br.12-13.

[7] Genes I. (te Posl. Rimljanima 5/12; Dj. ap.17/36 i t. d.)

[8] V: 1. Mos. 26/4 Isaaku: "I Tvoje ću sjeme umnožiti kao zvijezde nebeske i Tvojim potomcima ću dati sve ove zemlje i u Tvom sjemenu će biti blagoslovljeni svi narodi zemlje". V. I. Mos. 28/3 Jacobu, te Numeri 22-24 (Blagoslovi Balaama).

[9] Is. 12/4; Is. 55/5; Is. 60/3; Jer. 5/17; Is. 49/6; Is. 54/2-3; Is. 55/4; Pr. 72/17; 45/18; 94/15; 96/7-13; 102/22-23; Agg.2; Malach 1/11 i t. d.

[10] V: Cladder: Unsere Evangelien (Herder 1919).

[11] Svrha svakog naroda jest, kako sv. Pavao govoraše atenskim akademičarima, "da Boga traže, ne bi li ga tako osjetili ili našli, jer on nije udaljen od nijednoga od nas, budući da u njemu živimo i krećemo se i opstojimo." (Dj. ap. 27/18). Kakova anarhija danas vlada u primanju narodnosti, najbolje informira članak "Narodnosno načelo i mirovna konferenca" od prof. Dr. Fr. Kovačića (Čas; XIV/4-5; Ljubljana 1920.), koji na žalost ne ističe katoličko stanovište u ovom pitanju. Uvodnik "Völkerrechte u.Völkergericht" od biskupa Dr. S. Vaitza u jednom bečkom tjedniku (Neues Reich II./43. 1920.) na divan način pokazuje, kako je sv. Pavao u svom govoru na areopagu sasvim jasno dokazao, zašto opstoje razne narodnosti i koja im je svrha u razvoju čovječanstva.

[12] V: Poslanica Gal. 2/7, V: Luca 1/48 (Univerzalizam bl. dj. Marije).

[13] V: Pr.Srebrnič: Res publica christiana (Čas XI/4-5; Ljubljana 1917.).
6 V: Mat. 24/7..., Daniel 7/25... i ostala proročanstva o koncu svijeta. Osim toga znamo posve sigurno, da će židovski narod kao narod opstojati do drugoga dolaska Mesije, pa prema tome je vjerojatno, da će na koncu svijeta biti više naroda i jezika.