Sabrana djela - Katoličke organizacije

Članak u word dokumentu


NARODNA POLITIKA
Zagreb, 10. 1. 1925., br. 2, str. 3

MOJ DNEVNIK

Milano (Italija), 22. listopada 1923.

Odsjeli smo kod o. isusovaca Corso Piazza Nuova. Sami smo otišli na katoličko sveučilište gdje nam je jedna gospođica rastumačila sadašnji položaj novoga zavoda. Semestri se broje; samo oni koji se kane posvetiti državnim službama, moraju polagati ispite na državnim sveučilištima. Ovaj odnos posve odgovara odnosu Katoličkih instituta u Francuskoj spram ostalih državnih sveučilišta. Uostalom, hvalila nam je ona gospođica fašističku vladu koja katolicima ide uvijek na ruku i koja polaže veliku važnost na religiozni odgoj omladine.

Po izlozima vidjesmo svu silu dobrih katoličkih knjiga (8, via Bschetto) i uvjerismo se da je katolička produkcija prilično intenzivna. Djela mistička; liturgijska, o kršćanskoj poeziji, o ženskim i socijalnim problemima kao da su ovdje najaktualnija.

Popodne nas je vlč. gosp. Palaviccini, vanjski svećenik ambrozijevskoga obreda odveo u Operu "Cardinale Ferrari". Usput nam je pripovijedao da je katolički život u poslijeratnoj Italiji iz dana u dan sve bujniji. Italija je zadnje vrijeme proživjela teške dane. Oni koji su se vratili iz rata, ne htjedoše ništa znati o Crkvi. Kapitalist, koji su na nečovječan način izrabljivali narod, nagnali su radništvo u očaj. U Italiji je došlo do formalne revolucije za koje inozemstvo nije znalo jer je talijanska vlada utrošila silan novac da ušutka strani tisak. Radnici su okupirali tvornice, oboružanom silom obavljali gradsku službu, činili premetačine... U kazalište "Diana" bacili su usred predstave bombe i na taj način ubili cijeli orkestar i veliki broj gledaoca. Svijet je ovdje od očaja drhtao i plakao. Ipak je Italija spašena od revolucije - socijalisti su ovdje posve slomljeni. A što je bio jaki faktor da je narod uvidio kako su socijalističke utopije neprovedive? Po svoj prilici Opera "Cardinale Ferrari", jedna od najljepših ustanova koje sam ikada vidio.

To je laički red: tri su zavjeta, a polažu se (ako se ne varam) na godinu dana. Svi oni, dakle, namještenici, a ujedno svi oni - muški i ženski - redovnici. Imaju odjel za muške, za ženske i za tisak. U muškome odjelu se nalazi prehrana za 1500 ljudi, stanovi, škole... za 3000 đaka. Sve je u ogromnomu stilu. Tu su sve grane tehničke izobrazbe (šivanje, strojopis, slikanje, keramika, elektrotehnika, bravarstvo, crkveno pjevanje i još kojih dvadesetak drugih stručnih obrta).

Glavni nas je sekretar - čija se vanjština ni malo ne razlikuje od svakog drugog civila - odveo u kapelicu i zatim u jednu drugu kapelicu gdje je bez prestanka izložen presv. Sakrament i rekao je da ovdje leži snaga svih njihovih poduzeća. Oni cijelu noć od četvrtka na petak probdiju pred Presvetim, a slijedeći dan rade kao da su noć prospavali.

Uvidjeli smo ponovno kako je svetac ipak najmoderniji čovjek. Kardinal Ferrari podigao je ovu ustanovu, uvijek na tako suvremen način - služeći se najmodernijim sredstvima (imaju i telegraf bez žica, Rovdir) - širi socijalno Kraljevstvo Presv. Srca Isusova.

Milano, 24. X. 1923.

Jučer je kod zasjedanja "Union catholique D'Etude internationale" došlo do dosta nezgodnih scena. Talijani ne mogaše razumjeti da Francuzi ne pristaju da se propuste Nijemci, a Francuzi se uvrijediše što su Talijani htjeli na svaki način da Nijemci odmah uđu.

Današnji je dan korisno prošao. Kupili smo si - Ljuba i ja - nekoliko asketsko-mističnih knjiga. Na sjednici je došlo do sporazuma između Talijana i Francuza, a g. Raynald je govorio o Bureau Internationale de Cooperation Intellectuelle i pokazao kako katolici mogu praktično utjecati na smjer toga biroa.

Objedovali smo u Operi Kardinala Ferrarija, zatim pohodili Institut za strane misije koji kao da nije osobito istaknut. U galeriji "Brera" smo duže promatrali Rafaelov Sposaliccia; inače nema osobito vrijednih slika u toj galeriji.

Popodne je bila sjednica zanimljiva: govorilo se je uglavnom o onim zemljama koje uslijed niske valute ili uslijed neuređenih političkih prilika stradaju. Valja nastojati da katolička sveučilišta dobiju pomoć; da se stipendije i katolicima dijele.

Novine Pučke stranke "L' Italia", koje smo pohodili, imaju svu silu velikih strojeva. U direktnoj su telefonskoj vezi s Parizom. Usporedimo li svu tu redakciju, administraciju, tiskaru s našom, onda tek vidimo kako smo mi zaostali. Ovdje je mnogo vjere - dignimo je kod nas, imat ćemo slične institucije.

U Gabinetto Cattolico milanese, gdje su nas starija gospoda dočekala, nije bilo ništa osobitoga.

Zagreb, 27. V. 1923.

U Certovi di Pavia vidjeli smo silno bogatstvo, ali ona nije na mene učinila nikakav vjerski dojam. Na sjednicama Uniona došlo je često do sukoba između francuskog i talijanskog stajališta. Zato je dom Sturzo učinio na me dojam čovjeka koji poznaje unutarnje potrebe talijanskoga naroda, ali koji ne poznaje dobro potrebe Crkve u svijetu. Njegov pogled kao da seže samo do granica Italije. Inače je i on zastupao ovo intransigentno internacionalno stanovište: ali, čini mi se, više kao teoretičar koji nije imao prilike dolaziti dovoljno u vezu s katolicima drugih naroda i shvatiti njihove potrebe.

Gospođica Barelli, predsjednica Ženske omladinske sveze, prikazala mi je disciplinski rad talijanskih djevojaka čiji se list tiska u 205 tisuća primjeraka. One su sada izdale liturgijski priručnik i počet će pjevati liturgijski. Osim toga su skupile nedavno svu silu liječnika i dogovorile se o ženskoj gimnastici. One su također skupile najviše novaca za katoličko sveučilište. Mussolini je, naime, odredio da žene uče gimnastiku, a Ženska sveza preuzela je na sebe da sama toj nevolji udovolji.

Na povratku iz Milana opazili su neki željezničari kako razrezujemo stranice talijanskih religioznih knjiga. Bili su katolički omladinci i lijepo smo se s njima pozabavili. Dali smo im kao spomen fotografiju Sv. Oca Pape s blagoslovom "Hrvatskoga katoličkog omladinskog saveza".

M. I.