Sabrana djela - Katoličke organizacije

Članak u word dokumentu


KATOLIČKI LIST
Zagreb, 15. 1. 1925., br. 2., str. 20-21

NA ADRESU „HRVATSKOG SOKOLA“

Glasilo Hrvatskoga sokolskog saveza obazire se u 12. broju prošloga godišta (str. 888.) na članke koji su izlazili u "Katoličkom listu" i koji su posebno tiskani u knjižnici "Hrvatsko Sokolstvo s katoličkog stajališta" (Interkonfesionalizam). Anonimni pisac toga članka među ostalim kaže i ovo: "Da u vodstvu nema katoličkih svećenika, da je sokolstvo uopće protukatoličko, da omladinu svoju odgaja sistematizirano u vjerskom indiferentizmu, da je kontakt sa Židovima i Muslimanima opasan za katolički odgoj, da saobraćaj muške i ženske omladine djeluje nećudoredno na odgoj mladeži, da sokolstvo izmiče ispod vjersko-moralne vlasti crkve i da prema tome nijedan roditelj ne smije svoju djecu slati u "H. S." već samo u "Orle", to su floskule jednog zagrižljivog katoličkog askete". Zatim se kaže u članku kako ne stoji da "sokolstvo vodi danas svoj narod preko interkonfesionalizma ateizmu"...; jer će to priznati svatko "tko samo bolje poznaje našu hrvatsku sokolsku organizaciju, s kojom dapače simpatiziraju i mnogi hrvatski katolički svećenici".

Vrlo se čudimo neopreznosti pisca ovoga članka kojemu je antipatična ličnost katoličkog askete dok katolička Crkva kaže da su joj askete najmilija djeca. No, nažalost gospodin pisac ni ne zna što je to asketa jer inače ne bi označio taj pojam oznakom zagrižljiv; jer asketa i zagrižljiv dva su protuslovlja. Neka gosp. pisac uzme prvi ovogodišnji broj lista "Za Vjeru i Dom"; neka pročita članak Askeza (str. 2.). Tamo će naći i slijedeći stavak: "Askeza - (askezis) - znači lijepo, fino. "Neuki naime i zlobni ljudi narisali su čovjeka, kost kožu, kako se nemilice bičuje, kako od slabosti pada i na po mrtav bulji u daljinu ili oborivši svoje oči nepomično zuri preda se. Pod tu sliku napisaše riječ "askez" ... Ali je prava sramota kad ljudi, rođeni i odgojeni u Crkvi, prikazuju askezu i asketa strašilima i to svoje naopako poimanje prišivaju kršćanskome shvaćanju o askezi.

Zato, da budemo načisto o značenju našega natpisa, valja znati njegovo pravo značenje. Askeza - (askezis) - znači lijepo, fino izrađivanje ... Onaj čovjek koji savjesno upotrebljava sredstva da se razvije u potpunoga čovjeka kršćanina, jest ""asket"". Kako vidimo riječ ""asket"" označuje divno idealno čovječje nastojanje. Svaki kršćanin treba biti asket.

Hrvatsko Sokolstvo kaže kako nije protiv vjere, a istodobno izjavljuje da mu divna pojava askete, kako ga Katolička Crkva shvaća, nije simpatična. Očite li nelogičnosti! I gospodin pisac toga članka još se usuđuje reći da to nekršćansko poimanje ne vodi postupno do ateizma. Ili moguće g. pisac misli kako se može biti "odličnim katoličkim svećenikom", a protivnikom askeze? Možda g. pisac misli na g. Marka Kalođeru koji se nedavno potpisao na svojoj knjizi o Starokatolicizmu s pridjevkom katolički biskup? A ako g. pisac možda misli da se nalazi jedan jedini pravi katolički svećenik koji se slaže s njegovim člankom i sa smušenim duhom Hrvatskog Sokolstva koji te njegove izvode prožimlje, neka nam ga imenuje. Mi smo spremni za uzvrat im reći sve mnoštvo svećenika koji bodre orlovsku organizaciju i rade za nju i koji se ne stide u svečanim zgodama uresiti svoje grudi orlovskim znakom.

Također nam je žao što g. pisac predbacuje preuzvišenomu g. nadbiskupu dr. Baueru i visokomu kleru, kako se nisu skandalizirali, što je prigodom posvete zastave konjaničkoga Sokola u katedrali govorila supruga g. gradonačelnika. Ne ulazeći u osobna pitanja obzirom na kumu zastave- jer se vjerojatno dogodilo bona fide – jasno je da takvi svjetovni govori spadaju izvan crkve, a ne u crkvu i kako preuzv. g. nadbiskup jamačno ne bi takvo što dozvolio da je prije toga saznao što se sprema. I jer je bio stavljen pred gotovu činjenicu, vrijedi životno pravilo: između dva zla valja birati manje.

Žao nam je, nadalje, što g. pisac smjernice Svete Stolice naziva floskulama. Samim tim izrazom g. pisac ispovijeda da Hrvatsko Sokolstvo stoji na stajalištu vjersko-ćudoredne autonomije i ne vjeruje u crkveno učiteljstvo kojemu je Krist namijenio zadaću do konca svijeta voditi ljudski rod. Svi se dokazi brošure temelje na dokumentima Sv. Stolice; jedina stvar koja se ne nalazi u tim spisima jest naša opaska o zajedničkome odgoju muške i ženske omladine, kako se provodi u Sokolu.

Gospodin pisac možda će promijeniti o tom predmetu svoje mišljenje ako pročita ono nekoliko članaka koje je napisao vlč. g. D. Kniewald u "Katoličkom listu" od 1922. g. i koji govore o koedukciji. Neka samo pogleda kako je problem koedukcije u njima temeljito proučen i kako se on služio eksperimentalnom metodom anketa. - Ako smo mi rekli da ne odobravamo sokolsko shvaćanje o odnosu i odgoju muške i ženske omladine, nismo izrekli floskulu, već smo naš sud postavili na čvrste temelje znanstvene pedagodije.

Na žalost, Hrvatsko Sokolstvo je jedan diletantski pokret: diletantski shvaća fundamentalna vjerska i ćudoredna pitanja, a u svomu radu služi se pedagoškim diletantskim metodama.

U teškim i sudbonosnim prilikama u kojima se dan danas nalazi hrvatski narod nacionalni romanticizam hrvatskoga sokola nije kadar učvrstiti i pridići taj narod. Treba graditi na čvrstim vjersko-ćudorednim te znanstvenim temeljima, a nadograđivati valja na katoličkoj tradiciji hrv. naroda. I Hrv. Sokoli neka budu uvjereni kako je jedino Katolička crkva luka istine i tvrđa spasa hrvatskome narodu; ako od nje ne zatraže pomoć, uzalud će je tražiti. To im u ovo teško i sudbonosno vrijeme dovikuju braća po krvi.

Orao.