KATOLIČKI TJEDNIK
Sarajevo, 30. 9. 1928., god. IV., br. 40., str. 5
ORLOVSTVO NIJE NIKAKVA NOVOTARIJA
Donosimo ovaj članak pok. dr. Merza koji je još lani poslao našemu uredništvu. Članak je poučan, naročito za one koji kažu kako ima zemalja gdje ne treba Kat. Akcije.
Tko bude pisao povijest Kristove Crkve u Bosni morat će posebno poglavlje posvetiti "katoličkim služavkama". Bile su takve društvene prilike u Bosni prije austrijske okupacije, a i iza nje, da su naše katolkinje pošle u službu turskim begovima i agama i vjerno su služile svojim gospodarima. Dobro su činile što su bile vjerne; no njihova je najveća zasluga što su u ovim muslimanskim obiteljima znale tako sačuvati svoju vjeru te su im se sami njihovi muslimanski gospodari divili i štovali ih. A kada bi koje malo Turče bilo na umoru, ove bi kršne Bosanke neopazice uzele malo vode; poškropile malo Božje stvorenje izgovarajući nad njim svete riječi "Krstim te u ime Oca i Sina i Duha Svetoga". Koliko li su djece ove kršćanske služavke poslale ravno u nebo?! Tako su sva stoljeća naše povjesnice ispunjena stranicama u kojima se govori kako nisu samo svećenici, već i ljudi svjetovnoga staleža (služavke, seljaci, radnici, činovnici i drugi) pripomagali u širenju Kristove vjere.
Tako i valja! Upravo ti ljudi svjetovnoga staleža srušili su veliko pogansko Rimsko carstvo: ne mačem u ruci, već svojim katoličkim apostolatom. Radnici su širili vjeru među radnicima, robovi među robovima, a vojnici u kasarnama, činovnici u uredima, kršćanske djevice među poganskim djevojkama; i tek su prošla tri stoljeća i već je posvuda bilo kršćana; u taborima, u uredima, u carskim palačama, u poljodjelskim zavodima - jednom riječju posvuda. Kamo nije dospio svećenik, dopro je mladić ili djevojka, vojnik ili činovnik i širio je u svome djelokrugu i u svome staležu nauku Božju. Čitajte samo Pisma sv. Pavla apostola. Na kraju ovaj završava svoja pisma s mnogo pozdrava i ti se pozdravi većinom odnose na svjetovnjake. Kako li sv. Pavao lijepo pozdravlja Rimljanina Akvilu, njegovu ženu Priscillu i mnoge druge "koji se sa mnom trudiše u Evanđelju".
Devetnaestoga ožujka ove godine (lani, op. ur.) pohodilo je jedno hodočašće katoličkih radnica sv. Oca Papu. Tom prilikom im je Kristov Namjesnik istaknuo kako je velika zasluga vojevati u redovima Katoličke Akcije i kako ta Katolička Akcija nije nikakva novotarija jer, kao što se za sv. Pavla širila nauka Božja preko ljudi svjetovnoga staleža, isto tako to danas čini Katolička Akcija koja je tek novo ime za staru stvar. "Velik i uzvišen zadatak, reče sv. Otac Pio XI., je surađivati u Katoličkoj Akciji i valja se uvijek sjetiti da je Sveti Otac promišljeno, naumice - štoviše, može se reći ne bez božanskoga nadahnuća - u svojoj prvoj okružnici (enciklici "Ubi arcano Dei") označio Katoličku Akciju kao "sudjelovanje katoličkih svjetovnjaka u istinitom i zasebnom apostolatu Crkve"; on ju je pozvao da surađuju u apostolatu istinskih i pravih apostola; to jest svećenika i biskupa. To je sva velika i božanska bit Katoličke Akcije iz čega upravo sve proizvire; to je briga za vlastite duše i duše bližnjih: apostolat, promicanje dobra u svim smjerovima i u onoj mjeri u kojoj je to moguće.
Ovo je bit i časna povijesna ljepota Katoličke Akcije. Ako je ovako, onda razumijemo da ona nije nikakva lijepa novost naših vremena, kao što su si to neki mislili, neki koji ju nisu odveć spremni primiti i koji odveć ne vole ovu lijepu novost.
Prvo proširenje kršćanstva ovdje u samome Rimu, činilo se na taj način, činilo se pomoću Katoličke Akcije. I je li bilo moguće drukčije? Što bi moglo učiniti onih dvanaest apostola koji bi bili kao izgubljeni na ogromnoj zemlji da nisu pozvali oko sebe narod, muževe i žene, starce i djecu govoreći im:"Mi nosimo blago nebesko, a vi nam pomozite da ga porazdijelimo". Prekrasno je pogledati povijesne spise ovih prastarih vremena. Sveti Pavle završava svoja pisma s cijelom litanijom (raznih) imena, među kojima se nalazi malo svećeničkih, a mnoga (imena) svjetovnjaka također i žena. (Sveti Pavao piše): "Pomozi onima koji se sa mnom boriše u Evanđelju", kao da govori; spadaju u Katoličku Akciju". *)
Katolička Akcija, prema tome, nije nikakva novotarija. Kao što su u prvo kršćansko vrijeme svjetovnjaci pomagali apostolima da se u raznim slojevima i među raznim staležima širi sv. evanđelje; kao što su u srednjemu vijeku vitezovi branili Crkvu i kršćanski društveni poredak; kao što su napokon katoličke bosanske služavke među inovjercima djelovale apostolski, isto tako djeluje i Orlovstvo u našim krajevima. Izvana Orlovstvo izgleda kao kakva novotarija jer donosi odoru, tjelovježbu, sletove, ali po svojoj biti ono je staro kao i sama Crkva. Glavna i bitna zadaća Orlovstva jest kršćanski odgoj omladine i to takav odgoj da ta omladina bude sposobna služiti se najsuvremenijim sredstvima katoličkoga apostolata; da zna širiti katolički tisak i prirediti poštenu kršćansku zabavu; da zna upozoriti na štetnost današnjega kina, na pogibeljnost tako zvanih modernih plesova i golotinju u modi; da zna upozoriti na svu bestidnost sramotnih izloga i opasnost kupki, gdje muškarci nisu odijeljeni od žena.
Orlovstvo svojom odorom, tjelovježbom, sletovima privlači srce omladine; ali ono se ne zaustavlja kod odore, tjelovježbe i sletova, već ide dalje: ono sustavno odgaja pomoćnike apostola, vojnike vojujuće Crkve koja poput dobro poredane vojske pod vodstvom Krista Kralja na juriš osvaja duše i narode. Nije mala stvar biti u takvoj svetoj vojsci!
+ Dr. Ivan Merz
*) U istom govoru pun radosti ističe sv. Otac Papa kako i u današnje vrijeme ima toliko duša koje se velikodušno posvećuju istomu plemenitom cilju i s veseljem podsjeća da u samim redovima Talijanske katoličke ženske omladine (koje imaju isti cilj kao kod nas orlička društva) ima učlanjenih 172.000 katoličkih radnica. (B. U. A. C. J.; 1. IV. 1927.; p. 24.).