Uvod
Za bolje razumijevanje brošure „ORLOVSKA ORGANIZACIJA – ĐAŠTVO I KATOLIČKI
POKRET“ Postulatura bl. Ivana Merza dodala je izvornom tekstu ovaj uvod:
Kada se počela uvoditi Katolička Akcija u Crkvu u Hrvata 1924. g. bilo je dosta teškoća, nerazumijevanja i otpora od strane Seniorata koji je vodio djelovanje tada postojećeg Hrvatskog katoličkog pokreta nakon smrti njegova utemeljitelja biskupa Antuna Mahnića. Seniorat je 1926.g. izdao brošuru JEDINSTVO POKRETA u kojoj iznosi svoje stavove o toj problematici. Vodstvo Hrvatskog orlovskog saveza, koje nije ni moglo ni htjelo prihvatiti te stavove, nakon deset dana objavilo je svoj odgovor na tu brošuru. Među supotpisnicima bio je i dr. Ivan Merz kao tajnik Hrvatskog orlovskog saveza. Dr. Dragutin Kniewald, u svojoj prvoj biografiji Ivana Merza (1932. g.) na str. 146. tvrdi kako je Ivan Merz sudjelovao u izradi te brošure kao i u izradi slične brošure koju je Hrvatski orlovski savez objavio godinu dana kasnije. Donosimo tekst dr. Dragutina Kniewalda:
„Načelni dio informativne brošure 'Orlovstvo i prilike u Katoličkom pokretu' Zagreb 1927., tiskane kao rukopis, za informaciju orlovskih radnika, redigirao je dr. Merz. To je ujedno, uz sličnu brošuru 'Orlovska organizacija, đaštvo i katolički pokret', Zagreb 1926., jedini spis, proizašao (djelomično) iz Ivanova pera, koji bi se mogao nazvati polemičkim, a i to samo u najširem smislu riječi. Jer sve je to samo obrana i konstatacija za pravilnu informaciju onih, koji su te stvari morali znati, a ne prava polemika. Dr. Merz i njegovi drugovi u HOS-u mole one, koji se s njihovim radom ne slažu, da se u stvar zamisle i da je prouče, a da je ne isjeku. Oni mole sve, prijatelje i protivnike, da se 'ne zadrže toliko kod samih događaja, koje moraju spomenuti radi potpunosti, da korigiraju mnoga neispravna mišljenja, već da nastoje prodrijeti do dna same stvari i do ideje, o kojoj se radi«. (Dr. Dragutin Kniewald, Život i djelovanje dr. Ivana Merza,1932., g., str. 146).
Imajući u vidu ovu izjavu dr. D. Kniewalda o nastanku ovih brošura uvrstili smo ih obje u spise bl. Ivana Merza jer nam daju jasnu sliku njegovih velikih nastojanja i borbe u provedbi Katoličke Akcije u Hrvatskoj.
Prijepis teksta brošure s jezične strane ovdje donesen ostavili smo kakav
je u izvorniku, bez gramatičkih i pravopisnih intervencija i korekcija.
KRATICE U TEKSTU:
J. K. Đ. L. – Jugoslavenska katolička đačka liga
H.O.S. – Hrvatski Orlovski Savez
M. Đ. O. O. – Mahnićevo đačko orlovsko okružje
S. - Seniorat
S. G. O. – Savez gimnastičkih odsjeka
Zagreb, 25. travnja 2006. - Postulatura bl. Ivana
Merza
ORLOVSKA ORGANIZACIJA –
ĐAŠTVO I KATOLIČKI POKRET
Tiskano kao manuskript
Zagreb, 30. svibnja 1926.
Jedan dio odbora hrv. kat. seniorata u Zagrebu (gg. Stjepan Barić, Danica Bedeković, Dr. Velimir Deželić, Vjekoslav Gortan, Petar Grgec, Dr. Ljubo Maraković Mio Maričić, Marijo Matulić, Krešimir Pećnjak, Dr Janko Šimrak, Bartul Vitajić), izdao je pod datumom 20. svibnja 1926. u ime većine odbora opsežnu brošuru, koja nas sili , da se na nju osvrnemo. Sili nas na to težnja za istinom i želja za dobrom kat. pokreta. Ova odborova brošura nažalost nije odraz pravog stanja stvari u t. zv. đačkom pitanju. Činjenice su prikazane dobrim dijelom manjkavo, a u mnogom krivo i neispravno. Brošura vrvi tvrdnjama bez realnoga oslona, a, što je najgore, mjesto želje, da se nađe riješenje u slozi i jedinstvu, stavlja se seniorima bezobzirno alternativa, da prihvate i pomognu provesti mišljenje većine odbora ili će se rušiti pokret. Ova je metoda u katol. pokretu štetna. Mi ćemo nastojati, da našim drugovima seniorima ponajprije objektivno prikažemo stanje stvari. To ćemo učiniti tim lakše, što smo s ovim đačkim problemom živjeli, što smo ga niz godina proučavali i što smo s našom napose đačkom i omladinskom organizacijom snosili sve boli i veselje. Vodit će nas samo ljubav prema pokretu i Božjoj stvari.
U čemu je problem?
Naš katolički pokret ne sačinjava više uski krug ljudi kao pred desetak godina. Kada su se stvarali prvi počeci kat. gibanja među Hrvatima, cijela tendenca svega rada našeg morala je biti uperena na to, da stvorimo pojedince, koji će biti motorni pokretači jedne Akcije. Cio đački pokret išao je za tim, da izabere neki broj đaka, koji će se osposobiti za pokretače našeg gibanja.
Danas je stanje već drukčije. Danas je naše gibanje u punom jeku. Mi više nemamo da uzgajamo samo desetke ili stotinjak ljudi, koji će pokrenuti narod, nego vodimo borbu o dušu cijelog našeg naroda. Na tom poslu radi đaštvo i sva naša omladina. Katoličkim đačkim organizacijama ne može danas više biti bliži cilj, da uzgoje nekoliko katoličkih inteligenata, nego one imadu danas da s liberalnim organizacijama svih vrsta vode borbe o dušu našeg đaštva. Prošlo je vrijeme, kada smo se u kružocima okupljali i mislili na daleke ideale Pokreta, jer ti ideali danas nastupaju u realnosti. Naš pogled ne smije biti više onako uzak, kao prije; naše brige idu danas dalje, pa i kod đaštva. Ne da osvojimo šaku ljudi za naš krug, nego da osvojimo dušu đačke mladeži u masama za Boga i njegovu Crkvu. Golema je to razlika. Golema je i odgovornost naša za te duše kat. đaka. A upravo je značajka đačkog Orlovstva, da ono vrši svoj utjecaj na relativno znatan broj đaštva, a da time ne strada kvaliteta odgojnog rada i odgoj jakih individua.
Lijepo je jednom prilikom na sjednici S. dr. V. Deželić prigodom debate o Kat. Kasinu u Zagrebu istaknuo našu uskogrudnost i bojazan pred ljudima, da ne dođu u organizovane redove naše. Kostrušimo se, čim vidimo novog čovjeka, još sveudilj ne možemo da se uživimo u novo stanje: da kat. organizacije nisu i ne smiju biti samo za nas desetke i stotine seniora, nego da je na nama bilo, da te organizacije pokrenemo i onda veselo dočekamo narod, koji u njih pridolazi. Ne smijemo se bojati ljudi i misliti samo na naš početni tip reda i organizovanje, koji je valjao za početke, a sada je prirodno nesavremen, jer stvar je pošla dalje i mora ići dalje.
Sjećamo se dobro, da je svojevremeno dr. Veljko Deželić predložio bio reformu H. K. Narodnog Saveza i to takvu, da bi one bila odgovarala savremenim potrebama i izbjeglo se kasnije trzavicama. Propao je u s-u. Posljedice smo vidjeli kasnije, kada se H. K. N. S. morao reformirati ali u drugim prilikama.
Naše je mišljenje, da je glavni uzrok ove teške krize u našoj seniorskoj organizaciji baš u tomu, što jedan dio seniora misli, da cijelo katoličko đaštvo mora i danas živjeti s onim pogledima s kojima smo mi živjeli pred desetak godina dok smo morali odgajati tek pojedince đake za pokrete.
Jedan dio seniora sa strahom gleda, da se ovaj naš đački krug odviše ne proširi i da se tobože ne ugrozi princip seniorata. S toga vapi za jedinstvom đačke organizacije i za onim tipom đač. pokreta, u kom smo mi odrasli.
A to je neispravno i kobno. Neispravno je misliti, da su one naše organizacione forme, u kojima smo mi živjeli, stvorene za vječnost i da uz njih ne mogu biti i druge vrste i drugi tipovi organizacije; a kobno je usvojiti ovakav princip, jer uzimamo na sebe odgovornost, što smo uskoćom svoga pogleda zapriječili možda tisućama đaštva, da se uzgoje u kat. organizaciji. Orlovstvo imade također dužnost, da okuplja dio toga đaštva.
Ovo je jedno centralno pitanje, koje zapravo čini jezgru cijelog problema. Istakli smo ga baš stoga, da se uzmogne ispravno gledati na cijeli historijat razvoja kat. đačkog pokreta uopće, a i orlovskog pokreta prosuditi težnje ovoga razvoja.
Po razumijevanju čitavog ovog spora bezuvjetno potrebno je poznavati
Historijat đačke organizacije
Organizacije kat. đaštva nastajale su kod nas putem evolucije. One su se razvile u uskom krugu u literarnim sekcijama Marijinih kongregacija. Ove su sekcije također prošle svoj put razvoja od strogo literalnih sekcija, one su se evoluirale u tolikoj mjeri, da su na koncu zadržale od svog starog oblika samo ime, dok su u stvari bile organizacije kat. đaštva i nosioci ideje kat. pokreta, te se nisu bavile samo literaturom, nego podjednako, pa i više studijem apologetike, filozofije, sociologije, nacionalnih i drugih problema. To novo faktično stanje nije više bilo suglasno s imenom ni programom lit. sekcija Mar. kongregacija, zato su od literarnih sekcija M. K. postale samostalne organizacije kat. đaštva.
Kako vidimo, ovdje su naše đačke organizacije proživjele prvu veću evoluciju: Iz religioznih organizacija stvara se krug "sekcija", ove se pomalo proširuju u organizacije đačke, koje evo danas već razvijaju ovu misao proširenja našeg radnog polja sve dalje i dalje.
Ova evolucija najprije je stvarno izvela promjenu u našoj đačkoj organizaciji, a onda je izvedena formalno promjena, koja odgovara tome fakt. stanju. Formalna promjena org. tipa naše đačke organizacije naišla je na svoj otpor.
Svi se sjećamo teškoća kada se ovo provodilo. Međutim se ova evolucija nije mogla zaustaviti, jer je bila diktirana prirodnim zakonima razvoja i njoj stvarnim potrebama kat. pokreta. (Analogiju svemu ovom imademo u sadašnjem đačkom pitanju Lige. HOS.)
Sve ove đačke organizacije su prije rata ujedinjene u Savezu Hrvatskog Katoličkog Narodnog Đaštva u Zagrebu. Iza rata, osnovano je godine 1918. fuzijom hrvatskog i slovenskog Saveza katoličkog đaštva, Jugoslavenske katoličke đačke Lige, koja nikada nije uspjela da se stabilizira i dobije konkretne forme, te stvarno izvrši ovu svrhu za koju je osnovana.
Već prije 1920. u Mariboru doživjela je ona veliki potres (Pitanje "Kreka" i kršćanstvo, kongregacije itd.) Liga nikada od svog postanka nije se mogla staložiti nego je skoro svake godine mijenjala konstrukciju i ustrojstvo. To je imalo također teških posljedica za đački pokret J. K. Đ. Lige i tu leži najveći dio krivnje za sadanje stanje.
Početak hrvatskog Orlovskog pokreta
U doba kada je osnovana Jug. kat. đačka Liga, pada kod nas početak orlovskog pokreta. Orlovstvo dolazi kao unifikacija naše omladinske organizacije koja oko sebe sakuplja sve redove kat. mladeži na osnovu jednog programa i određenog radnog sistema.
Orlovstvo u hrv. zemljama počinje dakle, da se razvija sustavno kao pokret paralelno iz đaštva i ostale omladine. – Već prije samog sleta u Mariboru 1920. godine osnovale su neke naše đačke organizacije, - možda pod utjecajem priprava za slet, gimn. odsjeke. Lijepi broj članova tih đačkih gimnastičkih odsjeka ostao je iza sleta na đačkom orlovskom tečaju u Mariboru.
To je prvi orlovski tečaj za Hrvate. Na tečaju bili su sami đaci. Tu je konstituiran i prvi privremeni odbor Saveza gimn. odsjeka, prva centrala hrv. Orlovstva.
Bilo je to 4. VIII. 1920. u prisustvu 21. hrv. srednjoškolaca. U formi gimnastičkih odsjeka. (Na pr. u zagrebačkom "Kačiću" već prije) Orlovstvo dakle počima i u nas Hrvata kao prava orlovska organizacija, kakvu imamo svuda po svijetu: kao organizacija cjelokupne omladine, đačke i neđačke.
Nakon povratka s toga tečaja počela se u Hrvatskoj sistematski širiti orlovska organizacija i to kako među đaštvom, tako među ostalom omladinom, i ako je proces stvaranja Orlovstva kod đaštva išao mnogo brže, tako, da je hrv. Orlovstvo u momentu stvaranja u prvim počecima bilo dobrim djelom đačka organizacija.
Gotovo u svim srednjoškolskim organizacijama osnivaju se orlovski odsjeci. Ti su odsjeci bili učlanjeni u Savez gimn. odsjeka u Zagrebu, koji je bio pretača H. O. S-a.
Osim u Orlovskim društvima koja sačinjavaju najprije Savez gimnastičkih odsjeka, a kasnije Orlovski Podsavez, đaci Orlovi bili su učlanjeni u Ligi, a omladinci Orlovi u Omladinskom Savezu. Orlovski Podsavez je središte, gdje rade zajednički i jedni i drugi – kao Orlovi. Do osnutka H. O. S.-a prevladavalo je u orl. pokretu numerički đaštvo.
Na tečaju u Mariboru 1920., vidimo, kako rekosmo 21 đaka.
Na glavnoj skupštini Saveza gimnastičkih odsjeka u Đakovu 16. VIII. 1921. bilo je zastupano 16 đačkih, a samo 10 omladinskih orlovskih odsjeka. Na glavnoj skupštini Orlovskog podsaveza u Zagrebu 6. VII. 1922. bilo je zastupano 15 đačkih orlovskih odsjeka.
Ti đaci aktivno rade kao članovi Orlovske središnjice. Predsjednik Orlovskog Podsaveza bio je tada dr. Čepulić, a u predsjedništvu Podsaveza nalazi se nekoliko đaka.
Orlovstvo već tada, konstituira sve unutra kao potpuno jedinstvena prosvjetna organizacija s potpuno izgrađenim programom i redom. Đačka orlovska društva zajedno s omladinskim orlovskim društvima provode u punini orlovski rad. Prosvjetni odgoj za đake Orlove naravno ne može biti posve isti kao za ostale Orlove. Radi toga još glavna skupština Saveza gimnastičkih odsjeka 16. VIII. 1921. stvara u orlovskoj centrali odio za staleški uzgoj đaka. Po tom Poslovniku taj odio radi na isti način i s istom kompetencijom, kao kasnije osnovano Mahnićevo đačko orlovsko okružje. U zajedničkim stvarima rade i provode orlovsku organizaciju u život zajednički i đaci i ostali Orlovi. Ovaj đački odio S. G. O.-a, a kasnije O. P. promjenio je kasnije ime u Orlovsko Đačko Okružje te napokon Mahnićevo đačko Orlovsko okružje, da tako i formalno naglasi vjernost ideologiji Mahnićevog pokreta.
U času, kad nastaje Hrv. Orl. Savez u decembru 1923. fuzijom omladinskog Saveza i Orlovskog Podsaveza, stupa u H. O. S. uz omladinske odsjeke i društva posve prirodno i 18 đačkih orlovskih društava. Sudjeluju i kod konstitucije H. O. S-a Đaci sadržavaju u H. O. S. svoj posebni Đački odio (kasnije đačko okružje) ulaze u predsjedništvo H. O. S. u kojem se nalazi đački referent i t. d.
Sve se ovo događalo s odobrenjem seniorata. Senior je na čelu organizacije. Fuzija O. P.-a i Omladinskog Saveza izvršuje se po zaključku odbora S.-a Od te fuzije ne isključuje se đaštvo, koje baš čini pretežni dio u O. P.–a, nego i prelazi u H. O. S. i to u članstvo H. O. S.-a. To ne vrijeđa ni J. K. Đ. L. Ovako nastali H. O. S. s Poslovnikom, kakav imade i Slovenska orlovska organizacija (kao organizacija i đačka i omladinska) stavlja u svoja pravila normu, da mu je svrha odgajanje cjelokupne narodne mladeži. Taj H. O. S. sa svojih 18 đačkih društava obraća se na Episkopat i traži odobrenje pravila i Poslovnika. I dobiva aprobaciju i odobrenje pravila i ustrojstva. Svi, svi smo stajali na stanovištu, da je hrvatsko Orlovstvo organizacija opće narodna omladinska, kakva je ona i u Češkoj i u Sloveniji. Tko imalo pozna Orlovstvo taj znade, da je baš to karakteristika orlovske organizacije da okuplja omladinu bez razlike staleža u istoj organizaciji i onda ih zajedničkim vježbama i svojim odgojnim metodama priučava demokratizmu, zajedničkoj saradnji i bratstvu.
Đaštvo je steklo historijsko pravo, da bude u Orlovstvu i H. O. S.-u a H. O. S. je stekao to pravo na đaštvo. Đaštvo je od prvih dana Orlovstva organizovano u orlov. centrali disciplinatarno i to je osnovna karakteristika jedinstva Orlovstva.
Sporovi u đačkoj organizaciji
Razumljivo je, da je Orlovstvo kao nova kulturna organizacija morala da sa sobom donese neke promjene u prosvjetnoj našoj organizaciji. Vršeći svoju misiju moralo se ono opredijeliti obzirom na svoje specifične osebine prema drugim organizacijama. To su bile kako već spomenusmo, Omladinski Savez i J. K. Đ. L. Orlovstvo po svojoj naravi reflektira na omladinu svih staleža, ali time ne onemogućuje opstanak drugim omladinskim organizacijama, đačkim i neđačkim. Područje rada orlovske organizacije tako je omeđeno, da ona ne može, ako ju ispravno shvatimo, kolidirati s nijednom drugom organizacijom. Orlovstvo je specifična organizacija s tačno određenim smjerom i metodama. Svoju pak specifično različitu svrhu, sredstva i radnu metodu i organizacijama J. K. Đ. L. i one druge omladinske organizacije. Ako se svaka organizacija bavi svojim radom, ne može biti sporova. Sporova može biti samo kroz prelazno vrijeme, dok se ove organizacije ne stalože. Baš ovaj prelazni karakter imadu i sporovi između J. K. L. i H. O. S.
Kriza krivog principa
Ovaj spor Liga – H. O. S. imade svoju historiju. Glavni uzrok sporova jest i bit će princip, da katolički đaci mogu i moraju imati samo i isključivo jednu stalešku disciplinatornu centralnu organizaciju. Da mora postojati takvo jedinstvo staleške đački organizacije (pokreta). Ovaj loši princip doveo nas je do ovog teškog i mutnog stanja u kom se sada nalazimo, a on je u cijelosti svojoj neispravan. Katolički đaci u principu mogu biti u više različitih katoličkih organizacija, koje nisu u istoj disciplinatornoj centrali. To je kršćanski princip i zlo bi radio tko bi ga rušio.
Imade toliko dopuštenih specifičnih svrha i toliko specifičnih sredstava, koja pružaju zasebno pravo na opstanak pojedinih organizacija. Nema razloga, da nekoga, tko hoće da bude u katoličkim redovima silimo, da ide u organizaciju jednog tipa, kada bi on volio u organizaciju druge vrste, koja također postoji i preporučena je. Ovaj princip je i koban, jer tjera ljude iz redova katoličkih organizacija i škodi Crkvi.
Orlovstvo ne tvrdi, da je ono jedino "spasavajuća" organizacija kat. omladine. Ono dopušta i druge organizacije i raduje se svakom kat. radu. Ne mogu svi da se vežu uz isti način rada i organizacioni sustav.
Čim je osnovano Orlovstvo i za sebe oduševilo veliki dio đaštva nametnuo se problem đačkog odgoja. Orlovi su se uživjeli u Orlovstvo, koje ih je kao kateksohen kulturna organizacija potpuno zadovoljilo. Većina đaka – Orlova nije osjećala potrebu da radi kakav posebni kulturno-prosvjetni rad, koji bi prelazio opseg Orlovske organizacije. Stoga je, posve razumljivo, kratko vrijeme iza osnutka Orlovstva došlo u krizu princip da svi đaci, ako hoće da budu organizovani katolici, moraju biti u J. K. Đ. L. i da izvan nje nema mogućnosti da postignu svoj cilj kao organizovani kat. đaci. Život je govorio svaki dan proti tomu ekskluzivnom principu. Već 1921. godine dolaze vijesti od đaštva, da nema smisla đake Orlove siliti, da budu i u J. K. D. L. (u sadanjoj formi). Ipak se ovaj princip umjetno održavao još neko vrijeme. Krizu toga principa liječilo se iz početka tako, da je Savez gimnast. odsjeka, odnosno Orlovski Podsavez pravio s J. K. Đ. L. razne ugovore i konvencije u obranu ovog principa, naravno pod presijom seniorata. U arhivu našem nalazimo više takvih konvencija. Sve u glavnom sadrže ove primjere.
1. Dopušta se egzistencija i organizacija liginog tipa i đač. orlovskih društava.
2. Đačke organizacije učlanjene su u Ligi i podvrgnute njezinoj kompetenciji. Nad đačkim orlovskim odsjecima ima jedino kompetenciju S. G. O. odnosno Orlovski Podsavez.
3. Pokušavalo se odrediti djelokrug jedne i druge organizacije.
4. Eventualne sporove rješavat će sporazumno Liga i S. G. O. odnosno Orlovski Podsavez.
Po svim tim sporazumima dopuštena je sloboda rada i razvoja obim organizacijama i obim centralama.
Ta je praksa još jače uvjerila kat. đaštvo u orlovskim redovima, da je orl. organizacija prosvjetno-odgojna organizacija u najpotpunijem značenju, te da je u njoj tjelesni odgoj samo harmonički nadopunjak duševnog odgoja, tako da orl. društvo samo udovoljava potrebama kat. đaštva. Đački orlovski odsjeci su dakle već u prvo svoje doba imali širi djelokrug nego organizacija Ligina tipa, te po tom nijesu po svojoj prirodi bili ni mogli biti sekcijom Ligine organizacije.
Đački orlovski odsjeci Liginih organizacija smatrali su se samostalnim
i neovisnim društvima, različito od organizacije J. K.
Đ. L. To je stanje priznavao i H. O. S. i Liga, tek se nastojalo, da se
članstvo ipak pokriva, i ako ugovora o uređenju ovog pitanja sve od 1923.
između H. O. S.-a i Lige nije bilo. Još 1923., a napose 1924. bilo je više
đač. orlov. društava, koje su imale članstvo različito od Liginih organizacija,
a kod pojedinih društava bio je dio članstva često različit.
Kriza J. K. Đ. L.
U ovo vrijeme 1924.–25., dolazi uz to Liga u krizu radi dosta oslabljenog unutarnjeg funkcionizma. Đački orlovsko okružje funkcioniralo je naprotiv vrlo dobro i ono đaštvo, koje nije imalo posebne težnje da postane orlovsko, priklanja se uz đačko-orlovsko okružje, jer ono živo radi i podržava opće veze. Kulturni rad đačkog okružja baš ove godine 1924.-1925. počinje se vidno penjati i ono daje jaku kulturnu izgradnju.
Dakle: U školskoj godini 1924.-25. rade odijeljeno kao samostalne jedinice organizacije J. K. Đ. L. i one orlovske iz orlov. okružja, i to stanje je priznato kao stvarno i legalno. Cijelu godinu nije ni seniorat niti itko drugi držao, da u ovom radu imade neispravnosti ili što sličnog.
U to dolazi još jedna važna i po J. K. Đ. L. potrebna stvar. O Uskrsu 1924. godine reorganizovala se Liga tako, da je zaključena njezina reorganizacija u federativnom smjeru: Ova postaje centrala Đačkog saveza u Zagrebu, Ljubljani i Beogradu. Radi delikatnosti diranja u nac. pitanje, koje se u to doba u redovima kat. đaštva diskutovalo s mnogo osjetljivosti, zaključeno je, da ti Savezi ne će nositi nacionalnog imena (dakle: ni jugoslavenski ni hrvatski, resp. srpski odnosno slovenski).
Isto tako je zaključeno da se teritorij djelokruga tih Saveza ne mora pokrivati sa hrvatskim, srpskim ili slovenskim teritorijem, nego je prepušteno svim organizacijama, da prema slobodnoj odluci stupe, u kojigod žele Savez. Po tom zaključku, ostale su organizacije do učlanjenja u Savezu izvan Lige, jer članovi Lige bili su samo ti Savezi, a organizacije imale su biti tek indirektno, preko Saveza, članovima Lige.
Izvršujući taj zaključak vrhovnog legislativnog tijela J. K. Đ. Lige, pozvao je tajnik Đačkog Saveza u Zagrebu Šimun Vizek organizacije, koje žele, da stupe u taj Savez (Vidi "Luč" god. 1924.-5., 1. broj druga strana omota) da mu se prijave. Na taj poziv nije se odazvala, koliko znamo ni jedna đačka organizacija, i one su juridički ostale trajno izvan Lige i Đačkog Saveza.
Pravno je dakle Liga već 1924. ostala bez hrvatskih organizacija, jer se ove u nju nijesu prijavile. U oči ove krize, Đački savez Zagrebački via facti (bez legalne baze), u koji nije bila učlanjena ni jedna organizacija, spojio se opet formalno s Ligom i nestaje ga. Organizacije se ponovno počinju voditi kao Ligine.
Uz ovakove prilike u J. K. Đ. L. razumljivo je, da se đaštvo (i ono, koje možda inače ne bi išlo u Orao) priklonilo HOS-u, odnosno Đ. O. O-u. Đačko orlovsko okružje provodi sustavan i snažan rad.
Još uvijek međutim vode se đaci i u organizacijama J. K. Đ. L. Još uvijek imade svako društvo dva odbora, dvoje poslovanje, dvije članarine. Sastanci se drže sad orlovski, sada organizacijin. Ovo, pa unaprijed spomenuta, u ostalom sasvim osnovana svijest đaštva, da u Orlu mogu dobiti prosvjetni odgoj, dovelo je do toga, da se u đaštvu pokazala druga tendenca: da zamijeni Liginu organizaciju orlovskim društvom.
Ovo je istinit i objektivan prikaz stanja prije Krapnja, i sve što protivno tvrdi odbor S. u svojoj brošuri osniva se na neupućenosti. Orlovstvo se u organizaciju Lige nije ničim ogriješilo.
Suradnja đaštva i Orlovstva
U spomenutoj brošuri izneseno je mišljenje, da je ova orijentacija đaštva nastala uslijed toga što su neki članovi H. O. S-a tvrdili, da je đačka organizacija izvršila svoju zadaću, te da može likvidirati. Međutim o tome nema ni govora, jer i sam Dr Protulipac u svom članku u Almanahu "Luč" dokazuje, da đački pokret nije više zaseban pokret (kakov je bio do osnutka ostalih grana kat. pokreta), nego dio pokreta i da je to bitno izmijenilo njegovu ulogu. Đačku Ligu nije nitko od Orlova rušio, nego je ona i sama tolerirala da postoji kao formalna centrala đačkog pokreta, ne brigajući se mnogo oko napornoga rada. Živa je činjenica, da je đačko Orlovstvo baš spasilo naš kat. đački pokret u teškim danima 1924 do 25., i to je bilo providencijalno. I ovom radu našem pripisuju se danas drugi ciljevi, mjesto da se prizna istina onakva kakva jest.
Krapanjski tečaj
Iza ovakve godine, u praznicima, držana su dva tečaja: Ligin u Zagrebu i za đake – Orlove u Krapnju. Onaj u Zagrebu bio je kratak i slabo posjećen; u Krapnju došlo je preko 80 đaka iz 19 društava. Tečaj su predvodili predavali seniori: vlč. Gunčević, O. Foretić, dr Deželić, Dr Protulipac, Dr Merz, o. Grabić i drugi. Na tečaju se istom mogla pravo osjetiti sva slaboća Ligine đačke organizacije i njezinog slabog rada kroz prošlu godinu. Seniori H. O. S-a napose dr Protulipac i te kako su uzeli u zaštitu Ligu i njezinu organizaciju, što znadu dobro svi učesnici tečaja. Na ovom su tečaju stvorene t zv. krapanjske rezolucije, koje odbor S-a još do sada nije proučio, kako se vidi iz navoda odborove brošure. One stvarno u sebi i ne sadrže nelegalnih zaključaka. Đaci su samo konstatovali stanje stvari, koje defacto već bilo provedeno u cijeloj prošloj godini. Zaključci su jedino i samo to, da oni članovi Đačkog Orla, koji ne žele sami, ne moraju biti i u đačkoj organizaciji J. K. Đ. Lige. Obveze formalne za to, da đaci Orla moraju biti i u Ligi, nije bilo ni do tada. To je lako ustanoviti. Pravne podloge za to siljenje nije bilo iza 1923. god. bio je tek usus koji su mjesna orlovska društva obično provodila da su njihovi članovi bili i u đačkim Liginim organizacijama. H. O. S. nije imao u rukama nikakve pravne baze, da tu prisilu provodi. Ako su dakle đaci sada zaključili, da ne moraju (koji ne žele) ići u organizacije J. K. Đ. L., a mogu biti u Orlu, time nije ništa zaključeno, što bi bilo nelegalno i što bi ovlastilo H. O. S. na postupak.
Drugo ništa nije na Krapnju zaključeno. Stvorene su neke rezolucije u kojima se izrazuje želje, da Liga i H. O. S. urede cijelo đačko pitanje tako, da Liga postane koordinatorna centrala svih đaka i to tako, da svi srednjoškolci budu u M. Đ. O. O. a M. Đ. O. O. u Ligi kao njezin sastavni dio. Izrično se veli u tim rezolucijama: "Ovakova rekonstrukcija imade također zadaću, da učvrsti kompaktnost cijelokupnog H. K. Đačkog pokreta u svim svojim ograncima i zato se stavlja u dužnost M. Đ. O. O-u da preko H. O. S-a sa J. K. Đ. L. nađe prikladnu formu, u kojoj bi se na osnovu međusobnog dogovora tražio način, da se sačuva jedinstvo ideologije i jedinstvo razvoja cjelokupnog H. K. đačkog pokreta. – Držimo na taj način, da bi J. K. Đ. L. promijenila svoju dosadašnju organizatornu formu i postala u glavnom koordinatorna centrala svih ogranaka H. K. Đačkog pokreta. Formu tog uređenja J. K. Đ. L. treba da sporazumno urede izaslanici glavnih skupština svih u njoj zastupanih đačkih centrala.
Delegati svih orlovskih đačkih organizacija, kao dobri poznavaoci i legalni tumači mišljenja čitave ostale svoje braće svečano izjavljuju, da su ih na ove zaključke ponukale do sada neodržive prilike u srednjoškolskim katoličkim đačkim društvima. Smatramo da ovi zaključci idu u korist koliko hrvatskog K. pokreta uopće, toliko đačkoga napose."
Eto, to se veli u tim "zloglasnim" krapanjskim rezolucijama. Zaključeno nije ništa, što nije legalno, a izražena je želja po reorganizaciji Lige i ta želja dostavljena H. O. S-u i Ligi na proučavanje i pregovore.
Nema dakle ni traga o kakovom t. zv. "krapanjskom puču". Tamo smo vidjeli i druga dra Deželića, koji baš u oči stvaranja ovih rezolucija držao đacima opsežni referat o specifičnom apostolatu đaka Orla, koji je oduševio đaštvo tako, da su sve skakali u zrak od oduševljenja. Kraj ovoga stanja stvari H. O. S. odnosno njegov predsjednik i nije mogao šta da poduzme uovoj stvar. Mogao je da učini jedino to, da preporuči razgovore o uređenju đačkog pitanja, i to što prije. A on je to i učinio.
Krapanjski tečaj, dao je đaštvu novog bujnog života. Orlovska đačka društva počela su živo raditi kao nikada do sada. Novo osnovano M. Đ. O. O. razvilo je živu akciju, tako da je u godini 1925. – 26. izveden među đaštvom golemi kulturni rad, kakvoga ne može zabilježiti naša đačka organizacija kroz dugo godina. Evo samo malog prikaza ovog rada, što ga je Mahnićevo đačko orlovsko okružje izvelo u školskoj godini 1925.-26. (nakon Krapnja).
Rad Mahnićevog đačkog orlovskog okružja
U vrijeme lanjske glavne skupštine imalo je M. Đ. O. O. 23 društva. Od toga je bilo 19 srednjoškolskih društava, 3 bogoslovska i jedno akademsko. Tokom ove školske godine osnovano je 9 novih društava, a jedno se ponovno konstituisalo, dakle deset novih članova M. Đ. O. O.-a. Jedno je društvo radi nerada brisano iz kartoteka Okružja tako da danas imade M. Đ. O. O. 32 člana. Od toga 28 srednjoškolskih društava. Interesantan je razmjerno veliki porast u broju društava. To je u velikom dijelu rezultat đačkog tečaja na Krapnju, na kom su sudjelovali đaci i iz mjesta, gdje nije bilo naših društava. Dobivši upute za rad u upoznavši ideologiju kat. pokreta i Orlovstva, osnovali su ti đaci nakon povratka kući nova društva. S druge strane jest taj porast rezultat živog rada M. Đ. O. O., te pobuđenog interesa kod naših starješina u provinciji. Na tom se nije stalo. Učinjene su predradnje i pripravlja se teren za nova društva tako da ćemo odmah početkom naredne školske godine dobiti 5-6 novih društava. Što to znači za razvitak našeg pokreta ne treba mnogo dokazivati. Istaknuti valja, da su redovito đačka orlovska društva prva etapa u razvoju kat. organizacija u izvjesnom mjestu, i da ona utiču ne samo na svoje mjesto, nego na cijelu užu okolicu.
Broj članova prema izvještajima lanjske glavne skupštine iznosio je 435, a broj naraštaja 462. Svega 897. Prema martovskim preglednicima današnji je broj ovaj –
članova bogoslova i akademičara 98
članova srednjoškolaca (viši razred) 581
naraštaj (niži razredi sred. škola) 1092
_____________
ukupno 1771
Porast kod članstva dakle kroz sedam mjeseci rada (rujan – ožujak) iznosi 56%, kod naraštaja 97.6%, kod ukupnog broja 134.6%. Porast izražen u postocima je vrlo povoljan. Srednjoškolska društva kod vanjskih đaka broje poprečno 15 članova, kod sjemenišnih je društava taj broj veći. Najjače naše društvo (sjemenišno) broji 73 člana, dok drugo jedno društvo (vanjsko) imade najveći broj naraštaja: 113. Od 28 srednjoškolskih društava jest 7 sjemenišnih. Sjemenišna se društva naročito odlikuju ispravnim orlovskim duhom i intenzivnim radom.
Prosvjetni rad naših društava sastoji se u držanju sastanaka i predavanja, te od zgode do zgode upriličavanjem priredaba itd. Većina društava drže svoje sastanke svaki tjedan i to napose za članove, a napose za naraštaj. Statistički podaci ovog rada su ovi:
Tromjesečje
Preglednica
Broj društava sa šk. Broj stiglih preglednica Odborske sjednice Broj sastanaka
Broj predavanja Naraštajski sastanci
| Tromjesečje Preglednica |
Broj društava sa šk. | Broj stiglih preglednica | Odborske sjednice | Broj sastanaka | Broj predavanja | Naraštajski sastanci |
| Rujan |
24 |
22 |
23 |
43 |
20 |
- |
| Prosinac
(X-XII) |
26 |
25 |
145 |
187 |
187 |
- |
| Ožujak (I-III) |
27 |
25 |
115 |
197 |
198 |
117 |
| Ukupno |
|
|
283 |
427 |
405 |
- |
U starim preglednicama, koje se upotrebljavalo do konca g. 1925. nema rubrike za rad s naraštajem).
Preglednice su se slale u velikoj količini točno i redovito. Razlika između broja društava i broja stiglih preglednica u gornjim rubrikama nastala je time, što nova društva nisu slala preglednice odmah čim su osnovana, nego u narednom tromjesečju.
M. Đ. O. O. nastojalo je svim silama da kulturni rad naših društava bude što življi i intenzivniji. U tu je svrhu upućivalo na priručnu literaturu, koja bi mogla služiti kod izradbe predavanja i referata, a uz to je izdavala svaki mjesec koji nacrt za predavanje. Zadaća je tih nacrta bila, da obradi razne aktuelne probleme u što dotjeranijem obliku i da posluži formiranju što jedinstvenijeg naziranja u pojedinim pitanjima naše ideologije. Izdani su ovi nacrti: Dr. Juretić: Privatni studij đaštva; Dr. Juretić: Socijalni studij; Dr. Hren: Euharistija i Orlovski pokret; Z. D.: Značenje biskupa Mahnića; Dr. Čepulić: Dr. Petar Rogulja; o. B. Perović: Unutarnja kultura đaka-Orla; R. J.: Moderni vitezovi. Uz to je i sam vjesnik Okružja "Đački Orao" nastojao da dade u pogledu rada smjer i praktične direktive.
Gimnastiku je gojila velika većina društava. Nekim je društvima bio onemogućen rad na tom polju radi nedostatka prostorija. Prema martovskim preglednicama iznosio je velik broj vježbača kod članova – srednjoškolaca 409 ili 70.5% od svega članstva. Naraštajci su na rijetke iznimke svi vježbači. Kroz 7 mjeseci rada održano je prema preglednicama svega 637 sati gimnastike.
Izuzev tri društva bila su tokom ove godine posjećena sva društva. U nekim su pokrajinama izvršene posjete 2-3 puta, a pojedinim društvima naročito novim, i češće.
Evo to su posljedice Krapnja i rada Đačkog Okružja. Mi ih se ne stidimo. Nikada naš đački pokret nije bio tako uređen i stabiliziran. Orlovstvo je unijelo stalnost rada i organizacije. Za ovaj rad je M. Đ. O. O. zbilja zaslužilo da ga se – razjuri. Tako misli odbor s.
Mi međutim mislimo, da si je H. O. S. i M. Đ. O. O. već ovim radom i ovim uspjesima izvojštio pravo na đaštvo. To đaštvo je Orlovsko, ono hoće H. O. S., ono hoće biti u nj učiijeno, čemu rušiti dobru kuću, da sagradimo Bog zna kakvu?
Koliko nas je veselio ovaj golemi zamah našega đaštva, ovaj intenzivni život, ove borbe i prijegori, toliko nam je bilo žao, da istovremeno Ligine đačke organizacije nazaduju. Nijedan od nas nije protiv organizacija Liginih ništa učinio. U senioratu jer vrlo dobro poznato, da je baš predsjednik H. O. S-a zastupao uvijek gledište da Ligu treba održati i sačuvati. Ne u sadanjoj formi, nego prikladnije organizovanu.
Posljedice Krapnja.
Posljedice slabog funkcioniranja Lige u godini 1923.–24. osjetiše se istom ove godine. Ona nije mogla više da zadrži veze sa srednjoškolskim đaštvom. U Mahnićevo đačko orlovsko Okružje došli su čak i neki takvi đaci, koji bi zapravo trebali, da budu u drugoj đačkoj centrali, t. j. J. K. Đ. L.
Dogodilo se čak i to da su brojne đačke organizacije J. K. Đ. L. prestale na školama postojati, jer im je nestalo članova, t. j. svi članovi su željeli ostati samo u Đačkom Orlu. Ovo napuštanje Liginih organizacija nisu mogli zapriječiti ni H. O. S. ni Liga.
Propadanje Liginih organizacija probudilo je one naše seniore koji se za njih posebno zanimaju. Oni su se prenuli. Ove godine počela je Liga da oživljava zamrle organizacije. Ali pošla je putem, koji je pogrješan i koban, koji, što više, može biti i katastrofalan. To je put prisile, put "višeg auktoriteta", put seniorskih zaključaka i rezolucija mjesto puta života i rada. Opet se vratiše na ono staro i neprovedivo načelo, da svi đaci moraju ići u organizacije Ligina tipa i da đačko orlovsko okružje mora izručiti Ligi čitavu đačku akciju, koju je ono uspješno provodilo. Izvan Lige nema spasa kao da je smisao svih debata, svih rasprava i zaključaka u ovih posljednjih par mjeseci.
Da li je ispravan ovaj princip? Već rekosmo, da nije. Princip katol. organizacije (jer tu leži in ultima linea rad za spas duše), mora biti takav, da omogućuje organizaciju što većeg broja i odgoj što ispravniji i što savremeniji. Nesmije se reći, da je jedino Orlovstvo u stanju organizovati svu omladinu, a zaista ne može se reći ni za Ligu, da ona imade takovo ustrojstvo, metode i sredstva, da može svakom đaku dati sve. Ona ne može, niti joj je to cilj, da daje đaštvu ono, što mu imade da daje na pr. Orlovstvo. Ako je tome tako, onda pada osnovni princip s kojega polazi i većina odbora seniorata i odbor J. K. Đ. L. Da je pak ispravno ovo naše gledište može se vidjeti najbliže i stoga, što ovako rade svi narodi, koji imadu kat. organizacije. Taj princip sadržan je i u principima savremene Kat. Akcije.
Slovenija.
Slovenija je bila uzorom stvaraocima našega pokreta. Zato će biti instruktivno ako pogledamo, kako je s ovim pitanjem u Sloveniji, kako je riješeno i kakovo stanovište zauzimaju vođe slovenskog Orlovstva i đaštva. I ondje se paralelno uz organizacije Slovenske dijaške zveze razvijalo i đačka orlovska organizacija. Iza Maribora sloven. đačke orlovske organizacije razvijale se i radile mnogo snažnije nego organizacija Slov. dijaške zveze.
U diskusiji koja se razvila o tipu đačke organizacije u Sloveniji mnogi su zastupali mišljenje i dokazali, da je sistem Orlovske organizacije mnogo savršeniji i da dovodi do mnogo većih rezultata za pokret. Pisalo se o tom i u "Slovencu". Odlučan je prošle godine u tom pitanju bio Meškov članak: "Aleja jacta est" (Slovenac 3. XI. 1925. broj 249.).
Kao što je poznato Orlovstvo traži posebnu disciplinu, kojoj se ne mogu podvrgnuti preveliki individualiste.
Jer se i zbog nekih drugih uzroka (kao neprovedivost, shodnost, posebne prilike u pojedinim mjestima itd.) ne može organizacije svagdje provesti.
Radi toga je jednoj i drugoj organizaciji dopušten slobodan razvoj i rad, da svaka svojim radom i svojim sredstvima ide za zajedničkim ciljem kat. pokreta. Vodstvo kat. pokreta brine se jedino za to, da jedna i druga organizacija služe pokretu. Tim riješenjem zadovoljilo se i slov. starješinstvo i vodstvo slovenskog Orlovstva i čitavo slovensko đaštvo. Iza toga riješenja razvija se mirno i jedna i druga organizacija i u praksi nigdje ne dolazi do sukoba. Evo dakle, u Sloveniji postoji i đačko Orlovstvo u đačkom okružju. Ovo je okružje organizatorno sastavni dio J. O. Z. i nikom ne pade na um, da ga odanle odcijepi. Ali postoje i druge đačke organizacije poput Liginih. Neka nas dakle ovdje pouči Slovenija! Tamo je katolički pokret u naponu snage. Slovencima ne ćemo valjda poreći ortodoksnost u pokretu. Slovenija govori za naše gledište.
Riješenje glavne skupštine
Početkom školske godine 1925.-26. postavila se Liga na pogrješno stanovište, da ona mora opet kao pred par godina postati jedinom organizatornom centralom katolič. đačkog pokreta. Povodom toga stvorio je bio i odbor S-a zaključak, da se sve orlovske đačke organizacije vrate u Ligu, u njezinu sadašnjem obliku. Ovaj zaključak bio je nemoguć i apsurdan. Orlovske đačke organizacije i nijesu bile nikada u Ligi pa se nisu mogle u nju ni vraćati, a pogotovo je nesmisao zahtjev, da se H. O. S. napušta i tjera ih u Ligu.
Protiv tog zaključka prizvao se dr Protulipac s nekim drugovima, na izvanrednu glavnu skupštinu S-a., koja se sastala u oktobru 1925. Ta glavna skupština nije prihvatila ni ovo odborovo riješenje nego je donijela ovaj zaključak:
Liga se organizuje na taj način da postaje vrhovna centrala đačkog Saveza i M. Đ. O. O-a. i u njezinu kompetenciju spada rad oko idejne odgoje i intelektualne izobrazbe cjelokupnog đaštva. Tu svoju zadaću vrši ona i u đačkom Savezu i M. Đ. O. O-u. sredstvima, koja će detaljno odrediti. M. Đ. O. O. vršit će pod kompetencijom H. O. S-a. brigu oko specijalnog orlovskog odgoja, gimnastike, praktičnog uzgoja za prosvjetne radnike itd. (Vidi S-ski, vjesnik iza te glavne skupštine).
Iz samog zaključka vidi se, da se išlo s jedne strane za osnivanjem jedinstvenosti orlovske organizacije i goleme njezine prednost, za organizaciju omladine, a s druge strane da se pruži i ta mogućnost, da đaštvo cjelokupno bude u specifično đačkim stvarima u jednoj isključivo đačkoj centrali. Ta centrala imala je biti J. K. Đ. Liga kao veza Đačkog Saveza (đaštva, koje nije u Orlu) i Mahnićevog Đačkog O. Okružja, (središnjice đaka-Orlova). Taj zaključak izričito pridržaje H. O. S-u. podpunu kompetenciju za "brigu oko specijalnog orlovskog odgoja (gimnastike, praktičnog uzgoja za prosvjetne radnike itd.)".
Glavna skupština povjerila je ono odboru šestorice, koji je za glavnu skupštinu spremio gornji prijedlog, da na osnovu gornjeg zaključka provede diskusiju i detaljno izradi nacrt za praktičnu provedbu toga zaključka. Nekoliko dana iza glavne skupštine, već je dr Protulipac predao članu toga odbora drugu Grkcu svoj prijedlog pismen i detaljiran, misleći, da će stvar do skora uzeti u diskusiju i riješiti. Drug Grgec primio ga je u tome svojstvu. Međutim prolazili su mjeseci, taj odbor se nije sastajao, a pojedini članovi upravnog odbora S-a Protulipcu izjavljivali, da to pitanje više onaj odbor izabran na glavnoj skupštini ad hoc, ne će rješavati, a dogodilo se i to, da su seniori na predst. sast. J. K. Đ. L. kratko vrijeme nakon glavne skupštine S-a zastupali mišljenje posve oprečno tome zaključku. Šta više, kada je drug Jakovljević na predst. sastanku Lige stavio kao prijedlog za uređenje odnošaja Liga H. O. S. gotovo tekstualnu rezoluciju glavne skupštine S-a, nastupili su neki seniori sa sasvim oprečnim prijedlozima, dok su drugi privatno izjavljivali da sada ima da počne borba. Zaključak glavne skupštine nije se provodio. Istaknuti odbornici S-a. međutim su jasno govorili da ne treba stvar forsirati, nego pustiti, da sazrije, pa će je vrijeme već riješiti. Do konca travnja ostala je dakle u organizatornom pogledu status quo ante glavne skupštine.
Zagušljiva atmosfera
Premda je glavna skupština Saveza donijela kompromisnu rezoluciju, punu pomirljivosti, kroz punih sedam mjeseci, od oktobra 1925. do aprila 1926., stvarala se teška i zagušljiva atmosfera. Mi smo doduše radili s najvećom energijom na širenju i produbljivanju orlovskog pokreta no svaki smo čas osjetili pokoji udarac i to redovno u momentu, kada smo se spremali da izvršimo koje novo djelo.
Htjeli smo da proslavimo 5-godišnjicu orlovskog pokreta spomenicom "Orlovstvo". Pozvali smo na saradnju najuglednije naše prosvjetne radnike. Uzeli smo u obzir i mnoge potpisnike posljednje brošure o tom pitanju. Ta je spomenica imala izaći god. 1926., a nama se predbacivalo i predbacuje, da smo njome htjeli konkurirati Almanahu "Luči", koji je izašao godinu dana ranije.
Naumili smo mjesto "Organizacijskog vjesnika" izdavati šest puta na godinu, dakle svaka dva mjeseca "Orlovsku stražu", list za vođe i duhovnike orlovskih društava, koji bi bio stručni list za naše prosvjetne radnike. Izdavanje toga lista zabranjuje nam se pod prijetnjom isključenja iz Saveza, jer da bi tobože ta dvomjesečna revija smetala "Luči".
Imamo za duhovnika O. Brunu Foretića, D. I., poznatog prijatelja seniorata, a nama se predbacivalo, da neki svijesno, a neki nesvijesno stojimo u službi Isusovaca, koji tobože hoće da unište katolički pokret. Govorkalo se, da tobože odbijamo od sebe Franjevce, a u predsjedništvu se H.O.S-a nalazio i nalazi jedan franjevac senior i u našim se društvima službeno vršila i vrši propaganda za treći red sv. Franje i priprema posebna proslava franjevačkog Jubileja.
Došlo je na dnevni red pitanje
Katoličke akcije
H.O.S. je još prije toga i formalno i faktično uredio odnošaj prema crkvenoj vlasti. Imali smo svoje odobrene statute, prema njima smo radili, a u našim orlovskim društvima ni unutar predsjedništva H.O.S-a nije nitko pokretao pitanje promjene dosadašnjeg pravnog i faktičnog stanja. No unatoč toga nama se prigovaralo i prigovara se, što se nismo u javnosti kao organizacija bacili u vrtlog polemika oko toga pitanja i što tako nismo u našim društvima izazivali sasvim suvišne i štetne diskusije. Kao pojedinci smo pak uvijek solidarno nastupali sa S-om.
Sjednice S-a prolazile su redovno u znaku oštrih kritika protiv nas. Pokušavali smo, da se branimo, ali slabo je koristilo. U S-u se počeo razvijati tip profesionalnih kritičara, koji su tražili dlaku u jajetu i bavili se samo ispitivanjem, je li H.O.S. nastao "legalno" ili nelegalno. Svezu Hrvatskih Orlica već su mnogi posmatrali od njezina osnutka prijekim okom.
U "Domagoju" je preko godinu dana sjedio jedan član Jugosokolar i znalo se za to. Odbor društva je za to znao i trpio. Kada se našao jedan Domagojac Orao, revizor "Domagoja", protestovao je protiv toga što se taj član nalazi u "Domagoju" i dobio je ukor. Ali dok se tako postupalo prema Jugosokolu ponajbolji naši članovi, kao na pr. Jäger, Popović i drugi, koji su poznati kao vrijedni društveni radnici, nisu bili uopće primljeni u "Domagoj".
Još u augustu 1925. zaključio je H.O.S., odnosno M.Đ.O.O., da će, kao svake godine, i ovaj puta održati đački tečaj šesti po redu. Sve smo uredili i dobili prostorije i javili đaštvu, da će se tečaj održati u Makarskoj, gdje su nam tamošnji prijatelji Orlovstva najpripravnije ponudili gostoprimstvo. No intervencijom zapriječen je taj tečaj i otkazane potrebne prostorije.
U orlovska društva u Zagrebu nije dolazio skoro nijedan senior. Rijetki su izuzeci. Zar to nisu naši Orlovi–omladinci opažali? Svaki dan smo čuli upite, zašto ova pasivnost. Zagrebačkim đacima osim nas iz H.O.S-a nije nitko stalno dolazio i to već niz godina. Mi smo išli k njima i svi se sada čude, što su oni toliki Orlovi. Imade mnogo toga, a bolje da pustimo. Ne spočitavamo to nikomu, ne žalimo se niti mislimo sebe hvaliti. Hoćemo samo obrazložiti, kako je došlo do napetih odnošaja u pokretu do te t. zv. zagušljive atmosfere o kojoj govori odborova brošura. U ovoj zagušljivoj atmosferi rodio se
Odborov zaključak
Početkom svibnja uzeo je odbor S-a, da od jednom riješi ovo pitanje, ne obavijestivši prije toga drugove, koji rade u H.O.S-u, da spreme materijal za stvarnu diskusiju. Odbornik S-a dr Protulipac najprije je tražio, da ovo pitanje rješava na glavnoj skupštini ad hoc izabrani odbor, jer je njemu to pitanje povjerila glavna skupština i da će on biti najbolji tumač svoga prijedloga, koji je kasnije postao i zaključkom glavne skupštine. Većina odbora S-a stala je na stanovište, da za rješavanje toga pitanja nije mjerodavan odbor ad hoc, već upravni odbor. Članovi odbora S-a dr Hren, dr Protulipac i dr Čepulić zahtijevali su, da se ovo tako važno pitanje riješava polagano, da se najprije pristupi svestranom studiju tog pitanja, te da se u tu svrhu konsultiraju i drugovi u provinciji, koji rade s đaštvom i koji najbolje znadu, kako to pitanje izgleda u životu organizacije. Oni su iznijeli svoje gledište u tom pitanju podkrijepljeno s argumentima izvedenim iz historije ovog problema, iz razvoja i biti same organizacije. Dr Protulipac naročito je istaknuo, da se ovo pitanje smije riješiti samo u duhu i smislu zaključaka glavne skupštine. Duh je toga zaključka duh ljubavi, te mirnog, zajedničkog i dovornog rada. Drug dr Drag. Hren iznio je ovaj posredovni prijedlog:
Liga imade biti reprezentativna, a u neku ruku i direktivnom centralom cjelokupnoga katoličkog đaštva. Đačkom Mahnićevom okružju daje se kompetencija samo za prosvjetu i gimnastički rad. Orlovskim se đačkim organizacijama stavlja u dužnost, da rekrutiraju članstvo za organizacije Liginog tipa. Članarina se imade urediti međusobnim sporazumom.
Predlagač je svoj prijedlog temeljito obrazložio, no o njegovome prijedlogu – izuzevši par riječi druga dra Deželića – nije se uopće niti slovom debatiralo.
Prije svega je predlagač naglasio, da đaštvo imade biti naše t. j. seniorsko i od toga on da ne popušta ni jote. Zatim je iznio i kratki historijat našega spora, naglasujući da smo krapanjskim rezolucijama svi doprinijeli. U tim je činjenicama razlog zašto je Liga nazadovala. Orl. organizaciju smo sami svagdje, pa i među đaštvom dizali, a iza Krapnja eto nas u borbi protiv Orlovstva. Nastala su uzajamna čarkanja, pa je bilo grijeha an jednoj i na drugoj strani, dakle i na strani Lige i Orla. Na glavnoj skupštini seniorata ipak je Krapanjsko stanje legalizirano (s ogromnom većinom glasova), pa treba i na to misliti. U mnogim smo stvarima predaleko i bez dovoljnog razloga sudili.
Dalje je predlagač dokazivao, kako se po njegovom prijedlogu može đaštvo zadržati u rukama. Naglasio je činjenicu kako Orao danas osvaja đaštvo, a Liga to ne može. Orao je osim toga jedina stvarna i u današnjim okolnostima moguća protuteža hrvatskom i jugosl. sokolu. Liga samo na taj način profitira, jer gdje ona ne može biti niti se osnovati, tamo će Orao sam iz svoje sredine njezinu organizaciju formirati i poslati u nju svoje najpodesnije đake. Cijelo pak naše kat. đaštvo bit će brojem veće, jer Orao osvaja. Zašto da ne okupimo, što god okupiti možemo.
Iza toga je predlagač naglasio načelo: respice finem. Sam je svjedokom, kako je u zagrebačkom dječačkom sjemeništu uništen Orao, a s tim je i propala organizacija Lige. Najlakše je Orlovima rezati glave, ali time režemo glave i našem podmladku i kat. ideje među đaštvom. Đaštvo ćemo na odulje vremena izgubiti.
Međutim na sve ovo nitko se nije gotovo osvrtao. Još prije diskusije tražilo se glasanje. Tako je većina odbora stvorila svoj poznati zaključak, kojega ne ćemo ponovno navoditi. Taj zaključak znači smrt đačkom Orlovstvu.
Sadržaj odborovih zaključaka ukratko je ovaj – Sve đaštvo, i đačka Orlovska društva istupaju iz HOS-a i pristupaju Ligi tako da HOS više nema đaštva. Liga može imati u svojim organizacijama Orlovske sekcije, ove sekcije imadu u Ligi sekretarijat, koji se može zvati i M. Đ. O. O. Taj sekretarijat je organ Lige, a ne HOS-a. On s HOS-om nema nikakve organizatorne ni disciplinske veze, nego tek lične veze, koje podržavaju dva izaslanika M. Đ. O. O., koji ulaze u odbor predsjedništva HOS., slušaju tamo što se događa i odredbe HOS-a dojavljuju MĐOO., koji će ih izvršiti u slučaju, ako ne smatra, da je to protiv interesa đačke organizacije, inače rješava stvar seniorat. Nijedan đak Ligin-Orao nije član HOS-a i ničim ne spada pod prava i dužnosti ostalih Orlova. Pristup đačkih Orlova u Ligu ima se izvršiti prije dubrovačkog sastanka.
Odborov zaključak u svijetlu kritike
Spomenuti zaključak odbora S-a je:
1. Nelegalan s formalne strane, jer je jedino odbor ad hoc imao pravo, da riješi ovo pitanje. Kod toga ostajemo. Pozivanje na zapisnik glavne skupštine S-a nije opravdano, jer taj nije verificiran. Spor su imali riješiti članovi odbora ad hoc, koji su u Zagrebu (bez dra Blaževića i Jesiha). Barem tako se govorilo iza prvog sastanka odbora ad hoc.
Kada bi međutim sadanji upravni odbor i bio nadležan za ovo i ovakvo rješenje, ipak je ono konačno nezakonito. Ako pročitamo § 15. Statuta S-a nalazimo tu slijedeće:
"Središnji se upravni odbor (cjelokupnog S-a) sastaje u potpunom broju na poziv predsjednika redovno tri puta na godinu, a izvanredno, ako to zahtijeva trećina odbornika. Ovaj odbor može stvarati zaključke, ako je osim poslovnog odbora prisutno još bar 6 podr. odbornika". Pred ovaj odbor po § 16. Statuta spada i to, da se skrbi oko izvršenja zaključne glavne skupštine S-a, morao se istaći središnji upravni odbor S-a. Na sjednici odbora kada su rešetana ova pitanja ne samo da nije bilo prisutno šest odbornika iz pokrajina, nego ni uopće ni pozvani nijesu na sjednicu. Pokrajina o fatalnim koracima poslov. odbora nije imala ni pojma. Poslovni odbor radio je nelegalno i preko svoje kompetencije i cio zaključak njegov je bespravlje i nezakonitost. Šta koriste "štatuti" i pravila, kada se može ovako raditi. Naravno, ni ovaj sadašnji upravni odbor ne može izmijeniti zaključke glavne skupštine, koji je u ovom slučaju jasan i precizan.
2. On je nelegalan s materijalne strane, jer je njime prekršen zaključak glavne skupštine S-a i to u ovom:
a) zaključak glavne skupštine S-a izrično dopušta egzistenciju M.Đ.O.O-a u okviru H.O.S-a i Lige. Sadašnji zaključak odbora dopušta egzistenciju M.Đ.O.O-a samo u okviru Lige. Kompetenciju H.O.S-a nad M.Đ.O.O. priznaje i drug Grgec, koji je prema S-skom vjesniku g. 1925. br. 1. ovako protumačio doneseni zaključak: "M.Đ.O.O. spada pod Ligu u pitanju cjelokupnog odgoja. U koliko se bavi gimnastikom, proučavanjem orlovske organizacije i odgojem za orlovske prosvjetne radnike, spada pod H.O.S." Tu je jasno rečeno, da je M.Đ.O.O. sastavni dio H.O.S-a i određeno, da ono spada pod Ligu samo u pitanju odgoja.
b) Ovaj zaključak uništava samostalna đačka Orlovska društva i pozna samo đačke organizacije Liginog tipa, dok je gl. skupština S-a priznavši kao ravnopravne djelove Lige i M.Đ.O.O. i Đački Savez, priznal svakom od njih i pravo, da ima samostalna društva svog organizacijskog tipa.
c) Zaključak glavne skupštine S-a izrično dopušta H.O.S-u kompetenciju nad M.Đ.O.O. za brigu oko specijalne orlovske odgoje, dok po ovom zaključku H.O.S. nema nad M.Đ.O.O. nikakove pravne kompetencije.
3. Ovaj zaključak je nepravedan, jer oduzima orlovskoj organizaciji historijsko pravo stečeno od prvog dana orlovstva u Hrvatskoj, da okuplja u svojoj sredini đaštvo, jer taj zaključak stvara dvije orlovske centrale.
4. Taj zaključak stvara unutar Liginih organizacija orlovske sekcije: dualizam rada, odbora, knjigovodstva i t. d., koji je postojao prije šest godina, koji se u praksi pokazao kao ogroman teret za kat. đaštvo, koji ono nije moglo svladavati. Taj sistem sekcija pokazao se neodrživ i u samom Domagoju, a u posljednje vrijeme napustio se sistem sekcije (političke, religiozne i t.d.) i u zagrebačkom S-u, te je sam dr Maraković izjavio, da se sekcije ne mogu održati. Taj zaključak stvara Apsurd-Orlove, koji nijesu disciplinski podvrgnuti orlovskoj centrali. Ovo riješenje je nepravedno i radi toga, jer mu se protivi većina đaštva, za koje je stvoreno.
5. Taj zaključak postavlja čitav niz problema, koji se ne mogu riješiti, a u praksi dovode do sukoba:
a) članovi Liginih orlovskih sekcija nijesu ni indirektno učlanjeni u H.O.S-u. Dosljedno toga nemaju ni prava na Orlovski znak iskaznicu, odoru i t.d.
b) član Ligine orlovske sekcije, jer nije član Hrv. Orlovstva ne može aktivno sudjelovati na sletovima, nastupima i t.d.
c) ako bi ih kojim umjetno stvorenim titulom i pustili, da sudjeluju na sletovima, pitanje je, tko tu zapovijeda. HOS-ov načelnik ne, jer mu nijesu disciplinski podvrgnuti. Dakle Ligin načelnik, a ostale Orlove vodi H.O.S-ov načelnik. Na sletovima je neposredna disciplina prvi preduvjet preduspjeha a te ne može biti uz dva vodstva.
d) U pojedinim mjestima mogu nastati sukobi između đaka i građanskog orlovskog društva u vanjskom radu. Tko će meritorno riješavati te sporove, koji obično traže najveću hitnost? Dok su oba društva bila članovi H.O.S-a rješavao ih je H.O.S., a sada? Posebni odbori? No iskustvo nas uči dovoljno, kako su svi ti odbori u praksi neodrživi.
e) Sletova nema bez jedinstva u vježbi. Tko će revidirati vježbe u đačkim društvima, kad su izvan H.O.S-a? Načelnik H.O.S-a nema toga prava, a bez jedinstvene revizije nema ni jedinstva u vježbi.
f) Čim Orlovi s jedne, a članovi Liginih sekcija s druge strane nijesu članovi iste organizacije (orlovske), a i jedni i drugi imadu u programu jednaki vanjski rad, rađaju se diferencije. U svakom mjestu nužno će nastati borba: Koji su od njih pravi Orlovi?
g) Ovim riješenjem onemogućuje se đacima vanjski rad i nastup. Dosad su đaci Orlovi vani (pred vlašću) nastupali kao dio građanskog orlovskog društva i ta društva su bila obvezana pružiti im pravnu zaštitu svojim pravilima. Po ovom riješenju ta društva ne će to više činiti, jer ne mogu pred vlašću preuzimati odgovornost za one, koje radi eventualnih pogrešaka ne mogu preko orlovske disciplinske vlasti pozvati na odgovornost.
6. Ovo je rješenje i smiješno ukoliko pretpostavlja, da će jedna organizacija izvan centrale Hrvatskog Orlovstva odgajati đake za vođe orlovstva s takvim uspjehom, kakovim to čini sama centrala Orlovstva, jer Orlovstvo treba proživjeti u njegovom organizacijskom sistemu metodama i u njegovom milieu, a to je sve moguće jedino u srcu Orlovstva, na izvoru.
7. Ovo je riješenje nepedagoško, stvara dvije kaste Orlova: Orlove neđake, koji su podvrgnuti orlovskoj disciplini i Orlove-đake, koji nijesu podvrgnuti toj disciplini. To bi razlikovanje moglo kod Orlova neđaka izazvati sumnju u potrebu orlovske discipline, a izazovemo li sumnju u potrebu orlovske discipline, već smo je uništili a s njom smo uništili i Orlovstvo.
8. Ovo riješenje protivi se svim principima organizacije:
a) jer uvodi ličnu, a ne organizacijsku vezu, bez koje nema prave organizacije;
b) jer mijenja organizacijski stroj, koji dobro funkcionira;
c) jer stvara posve odjeljeno od života neke umjetne forme organizacije, a neide uporedno sa zdravim razvojem organizacije.
9. Ovo je riješenje jednostrano i nestručno –
a) jer je doneseno hitno i bez dovoljno priprave;
b) jer je doneseno protiv mišljenja i prijedloga seniora, koji vode i rade u orlovskim centralama, kao i onih, koji u provinciji stvarno vode provincijska društva (đaka i neđaka), te koji prema tome svakako najbolje poznaju čitavo pitanje;
c) jer traži, da se seniori iz H.O.S-a pod drugim titulom imaju u predsjdništvu H.O.S. ugurati predsjednika i načelnika Ligine sekcije za Orlovstvo, koje Liga određuje, te se na taj način daje Ligi ingerencija čak i nad seoskim i građanskim orlovima.
10. Ono dira u bit Orlovstva, jer je Orlovstvo opća narodna organizacija neograničena na stalež. Takovo je ono u Češkoj, takovo je ono u Sloveniji, takovo je ono i kod nas po svom historijskom razvoju, po svojim pravilima, poslovniku itd. Jedino kao takovo je ono priznato u slavenskom orlovstvu. Oduzeti mu silom đaštvo, znači oduzeti mu karakter opće narodne organizacije i otstupiti od biti orlovstva. A to znači prekinuti sa slavenskim orlovstvom, a bez tih veza značimo malo ili ništa.
11. Ovo riješenje protivi se biti orlovstva i stog razloga, što u osnovne oznake Orlovske organizacije spada njegovo ustrojstvo, poslovnik i poslovanje. Otrgnuti đaštvo iz tog organizacijonog sklopa znači oduzeti mu bitni dio njegova rada i odgoja.
12. Ovim riješenjem kojim se đaci Orlovi oduzimaju potpuno ispod kompetencije HOSa, te se stvara u Ligi za njih druga, od HOSa neovisna centrala, stvaraju se u Hrvatskoj dva Orlovska. I oni koji su tražili da se samo sačuva jedinstvo đačke organizacije trebali bi priznati, da je ratio maximae salutis i jedinstvo Orlovstva. Ovim stvaranjem dvaju Orlovstava i svih onih sporova, koji nužno izlaze iz ovog riješenja, stvara se nužno u katoličkom pokretu novi niz trzavica, koje bi mogle biti kobnima, po čitav pokret u Hrvatskoj.
Danas, kada Sokolstvo stvara svoje posebne sokolske đačke organizacije (vidi Sokolski Vjesnik broj 5. i Sokolski Glasnik br. 5.), mi ćemo naše dokidati i vraćati se ponovno organizacijskim formama, koje su davno odgovarale potrebi.
Radi ovih i mnogih drugih razloga, bilo je stanovište većine odbora za nas neusvojivo. Zaključak je donesen nezakonito, jer tko pročita taj zaključak i usporedi ga sa zaključkom glavne skupštine, vidi lako, da je odbor izvrnuo zaključak glavne skupštine.
Do ovako apsurdnog tumačenja Orlovstva moglo je doći samo uslijed toga, što se ni jedan od potpisnika zaključka nije dosada imao prilike boriti orlov. organizacijom i poznati njezine principe.
Ako se odbor poziva na tobože analogan slučaj s Omlad. Savezom i Orlovskim Podsavezom, neka se sjeti i toga, da je onda zaključak bio jednoglasan, jer su ga usvojili reprezentanti svih centrala kojih se ticao, pa se je mogao predmnijevati povoljan zaključak glavne skupštine. Ovdje se pak stvara zaključak proti volji i interesima cjelokupnog Orlovstva, koje se opire jednodušno.
I odbor priznaje, da je od dra P. primio odmah iza glavne skupštine S-a formulirani prijedlog za uređenje odnošaja, ali na nj nije odgovarao niti je učinio svoj pismeni prijedlog, ako je prijedlog dra P. bio neprihvatljiv. Ne! Odbor je šutio do posljednjeg časa, a na koncu je poduzeo mjeru, koja isključuje konzultaciju drugova u pokrajini, koji vode đaštvo. Zaključak su donijeli reprezentanti drugih grana pokreta, koji se ovim pitanjem uopće nijesu bavili, pa je zato i neprovediv.
Izvršenje zaključka
Od nas je odbor tražio, da zaključke počinjamo provoditi odmah. (Vidi toč. 7. i 8. zaključka!) Po t. 4. zaključka imala bi đačka orlovska društva najkasnije do dubrovačkog tečaja Lige stupiti u Ligu. Javljeno je, da H.O.S. drži svoju glavnu skupštinu u Požegi 7. VIII. 1926. Dakle, kako je predsjedništvo H.O.S-a moglo provocirati taj zaključak na glavnoj skupštini H.O.S-a kada se ligin tečaj drži znatno prije u Dubrovniku? Kada je dr. P. na odborskoj sjednici S-a upozorio, da bi provedba ovog zaključka značila prekinuti sve norme i ustrojstvo Orlovstva, izjavio je tajnik S-a dr. Matulić: Pa da, ako bude trebalo i to ćemo kršiti! Od Akademskog Orla traži taj zaključak bezodvlačnu likvidaciju. Daljnja đačka orlovska društva više se ne osnivaju. Taj zaključka traži od nas, da pod svojom odgovornošću porušimo cijelo ustrojstvo Orlovstva. Zar se to može drukčije nazvati nego zahtjevom, da učinimo udar u orlovskom pokretu?
Omladinska i orlovska organizacija
Odbor se stavio za tumača orlovske ideologije i ustrojstva i tu je promašio. Kada je dr. P. par dana nakon tog zaključka bio u Ljubljani i konzultirao slovenske orlovske vođe o meritumu pitanja, ovi se zaprepastiše nad ovakovim novim tumačenjem Orlovstva i orlovske ideologije. Rekoše mu, da je malo izgleda, da bi ovakovo odborovo "orlovstvo" moglo da zadrži bilo kakve veze sa ostalim slovenskim Orlvoima. To je i razumljivo. Razložili smo Orlovstvo naprijed. Dokazali smo, da je Hrv. Orl. Savez ušao bivši Orl. Podsavez s nizom đačkih društava i da je H.O.S. preuzeo od bivšeg Orlov. Podsaveza njegov Poslovnik i cijelo ustrojstvo i to posve onakvo kakvo je bilo kod O.P-a. H.O.S. je stvarni nastavak O.P-a s cjelokupnim radom i uređenjem. I ovakov đački i omladinski H.O.S. dobo je svoju potvrdu od Episkopata. Dakle odbor nije tačno prikazao stanje stvari, kada tvrdi, da smo mi izmijenili ustrojstvo Orlvostva. Na glavnoj konstituirajućoj skupštini H.O.S-a sudjelovali su đački odsjeci, oni su ušli svi prvog dana u H.O.S., dok su društva bivšeg Omladinskog saveza polako priključivana H.O.S-u prema svojoj mogućnosti akomodacije Orlovstvu.
Biskupi i Orlovstvo
H.O.S. je počeo cio svoj rad tako, da je konstituisan po omladincima i đacima, kao prava orlovska centrala svih Orlova. Obratio se na naš Episkopat i ovakav H.O.S. dobio je odobrenje od Episkopata. Episkopat sigurno nije time, što je priznao H.O.S. onakav, kakav je osnova, zaključio, da se Liga ima porušiti. To tvrditi bila bi sofisterija, ali se ne može reći niti da Liga ima i mora imati monopol đaštva. To joj pravo nije nikada dao naš Episkopat. U ostalom Liga nije formalno nikada ni potvrđivana od plenuma Episkopata. Okolnosti, koje navodi odbor, nisu od važnosti. H.O.S. bi dakle, ako bi želio da mijenja svoje ustrojstvo, koje mu je ono određeno po Episkopatu (potvrđenjem onakvov H.O.S-a kakav je osnovan) morao da se ponajprije obrati na Episkopat. To mu je dužnost, i ni jedan od nas prije toga ne bi mogao ovako sudbonosan korak učiniti. Odbor se u svojoj brošuri poziva na preč. g. Slamića. Nama nije poznato, da bi on u ime Preuzv. nabiskupa aprobirao ove zaključke. Pogotovu to ne možemo držati, kada smo iz razgovora sa preuzv. našim nadbiskupom vidjeli, da riješenje toga pitanja prepušta konferenciji Episkopata. Preč. dr. Slamić urgirao je samo, da se nađe rješenje ovog spora, a nije time dao većini odbora pravo, da mijenja osnove Orlovstva. A tu se radi o osnovima. Posljednja glavna skupština S. nije zadrla u te osnove, jer je ostavila Orlvostvo kao opću narodnu organizaciju, a odbor ga hoće promijeniti u seljačku i radničku organizaciju. Komu nije razlika jasna? Ne izrabljujemo mi crkvenog auktoriteta i čudimo se, kako nešto ovakvo mogu ustvrditi i potpisati i odlični naši svećenici. Za nas je riječ naših biskupa bila i bit će i u ovom pitanju zapovijed bez debate. Mi smo lojalno izvijestili odbor S-a o izjavi preuzv. g. nabiskupa Bauera.
Legalizacija đačkih organizacija
Odbor kuša, da u svojim zaključcima, a napose u pismu preuzv. nadbiskupu prikaže, kako Liga imade više mogućnosti nego H.O.S., da dobije pravnu legalizacije za đačke organizacije. Tko pročita pravila Lige, na koja se odbor poziva, i naš školski disciplinarni red, taj znade vrlo dobro, da to ne stoji, nego da je baš obratno. Školske vlasti ne će tako lako dozvoliti đačke srednjoškolske organizacije ni kao pomladak Lige. Liga već par godina imade u pravilima ustanovu, da može imati pomladak, pa ipak se organizacije usuđuju malo gdje pojaviti. Orlovska đačka društva naprotiv (kao odjeli Građanskih orlov. društava s autonomijom) moći će mnogo prije dobiti legalnu bazu. U Sloveniji i na većem broju gimnazija đački Orlovi slobodno rade. Dok se đacima dozvoljava ulazak u Soko, imat ćemo uvijek jako uporište, da tražimo i za Orao isto pravo. Uostalom, đaci-Orlvoi znali su se i u drugim prilikama održati i uz teror, i to ih nije rasulo. Ako pak J.K.Đ.L. dobije takvo pravo organizovanja, to će biti samo na sreću svih nas, samo što tim još nije rečeno, da đaci, koji budu to željeli, ne će nakon toga moći da i dalje budu u orlovskoj organizaciji. Organizatornu funkciju đač. Orlovstva provodio je i provodi i sada H.O.S. svojim auktoritetom ne traži od naših biskupa, da mu dadu nešto, što bi bilo ilegalno. Nikako pak ne razumijemo, kako bi i po kojoj logici, đački Orlovi imali više zaštite pod Ligom, nego pod H.O.S-om odnosno cijelom J.O.S.?
Nakon zaključka
Pošto je većina odbora presjekla problem, došli smo mi seniori iz predsjedništva Hrv. Orl., Saveza i Sveze Hrv. Orlica u težak položaj. Mi smo imali ili da provedemo ove nelegalno donesene zaključke, da prekršimo obveze prema organizacijama, članstvu i Episkopatu, a i prema drugovima seniorima u pokrajini, čije mišljenje smo zastupali u odboru S-a ili poduzmemo sva sredstva, da ovi zaključci budu izmijenjeni i njihova provedba obustavljena.
Prvo nijesmo mogli učiniti. Razlog smo naveli naprijed. Smatrali smo, da bi provedba ovih zaključaka bila najfatalnija stvar za naš pokret i da se od udara, koji bi sami zadali našoj đač. organizaciji ne bi tako lako oporavila. Problem se vukao godine i mjesto da je upravljen zdravom rješenju, bacilo nas se natrag tamo pred pet godina. Slično stanje, kakovo je zaključilo i želio stvoriti odbor mi smo(samo još u blažoj formi) veći imali u počecima i otada je prošlo par godina. Organizacija je prošla svoj razvoj. Odbor nas vraća na stare borbe. Napose nijesmo mogli pristati na provedbu toga zaključka, jer bismo dobru organizaciju, koja radi i djeluje uništili, a ništa ne stvorili na mjesto nje. Uvjereni smo, da bi tako radio svaki od drugov, kada bi morao, da odgovara za stvar.
Za ilustraciju odborova postupka navodimo samo to, da je zaključak stvoren u petak 7.V. 1925.,a od nas se tražilo, da se odmah izjasnimo, da li ćemo ga provoditi. Dr. Protulipac kao reprezentant nas seniora iz H.O.S-a u odboru S-a nije mogao da dade odgovor prije ne što se porazgovorimo, jer stvar nije bila laka. Dan iza toga skoro svi seniori H.O.S-a otišli su u pokrajinu radi Dana kat. omladine ili su bili u Zagrebu tom proslavom zaposleni tako, da odgovor nijesmo mogli dati. Međutim već drugi dan dobivali su neki seniori u pokrajini instrukcije (na pr. dr. Kuntarić), kako da se drže prema nama u ovom pitanju i već je stvarano protiv nas raspoloženje. Tajnik S. postao je vrlo agilan u agitaciji protiv nas.
Predstavka odboru
U utorak 13. V. 1926. predali smo odboru S-a našu predstavku, koju je objelodanio odbor u svojoj brošuri.
Ova predstavka upućuje na najlegalniji put i način rješenja. Ne ulazeći u materijalnu stranu spora, mi smo u toj predstavci odboru saopćili:
1. Da smatramo, da je ovaj odbrov zaključak nelegalno donesen i da je prelaio vlast odborovu, obzirom na to, da odbor na posve samovoljan način tumači zaključak gl. skupštine, koji je jasan. Na ovakovo tumačenje toga zaključka (pogotovu jer je nastao spor o tom!) nadležna je jedino glavna skupština S-a (forum, koji je zaključak donio!). Uslijed toga mi smo se protiv odborova zaključka prizvali na glavnu skupštinu S-a, koja jedina može, da donese ispravno i detaljno rješenje ne osnovu prijašnjeg svog zaključka.
2. Da ovakovo stanovište, kakovo u ovom pitanju zauzima odbor prelazi uopće našu seniorsku kompetenciju rješavanja. Dokazali smo bjelodano, da je H. O. S. od prvih svojih dana bio centrala i đačke i neđačke omladine i kao takav potvrđen je bio po Episkopatu. Stoga u narav orlov. organizacije ne bismo mogli dirati prije nego što o toj stvari dade svoje rješenje cjelokupni Episkopat. Dok naš zaključak ne dira u osnove i bit orlovske organizacije mogli bismo unutar samog S-a riješiti stvar.
3. Da zaključak ne možemo provađati u život, jer bismo izigrali pravo glavne skupštine S-a, odnosno Episkopata, koji imadu cijelo to pitanje riješiti. Izvršenje zaključaka značilo bi bez pravno podloge provesti udar u organizaciji i onda pustiti da post festum o svemu donese rješenje glavna skupština S-a i naš Episkopat.
4. Da sudbonosna važnost pitanja traži sama po sebi, da se odgodi izvršenje zaključaka prije konsultacije drugova u pokrajini, koji vode naša đač. društva i kojih se stvar najviše tiče.
Uslijed toga predajemo cio spor na riješenje glavnoj skupštini S-a i konferenciji Episkopata. To je prirodna posljedica stvorenih zaključaka.
U smislu naših zaključaka posjetili su 13. V. 1926. dr. Protulipac i M. Stanković preuzvišenoga gosp. nadbiskupa dra Bauera i razložili mu, kao svom Ordinariju i predsjedniku biskupskih konferencija, pravo stanje stvari. Napose su istakli, da ove zaključke S-a ne mogu provoditi, dok u tom smjeru ne dobiju rješenje Episkopata. Preuzv. gosp. nadbiskup izjavio im je, da treba sačekati rješenje jesenske konferencije Episkopata. Ujedno je blagoizvolio preuzeti pokroviteljstvo orlovskog sleta u Požegi.
Zajedno s predstavkom odboru, predao je dr. Protulipac 13. V. odboru i pismo, u kom saopćuje rezultat svoga posjeta kod preuzvišenog nadbiskupa.
Apsolutno ne stoje ostali navodi odborove brošure, koji se pozivaju na naše tobožnje nejasno držanje itd. Upravo nam je neshvatljivo, kako je odbor mogao, da nam zamjeri i u zamjeru upiše, što smo se u toj stvari obratili na preuzv. nadbiskupa. Navod odbora, da smo trebali najprije ići presvj. biskupu Njardiu kao delegatu Episkopata u našoj akciji, mogao bi nas uvjeriti, jer to bismo bili i učinili, ali poznato je i odboru da se presvj. biskup Njaradi uopće nije nalazio tih dana ni u Zagrebu ni u Križevcima. Odbor je pak tražio bezodvlačni postupak i izvršenje. Tu nam je bilo pravo i dužnost, da stvar objasnimo preuzv. nadbiskupu. Protestiramo proti navoda odbora, da je dr. P. htio da preuzv. nadbiskupa krivo informira i da ga zavede u bludnju. Na ovu uvredu morali bismo drukčije reagirati, ali u interesu naše stvari ne ćemo to učiniti, ali neka drugovi prosude sami lojalnost odbora.
Odborova brošura
Bili smo uvjereni, da je stvar upravljena dobrim putem i predana nadležnim faktorima, da ju prosude. Pogotovo imali smo razloga vjerovati u to, da će sada moći problem, da se temeljito prouči. Međutim – prevarili smo se u nadama. Odbor S-a niti je uvažio našu izjavu, da stvar predamo Episkopatu i nakon saopćenja izjave, koju smo u tom smjeru dobili od preuzv. nadbiskupa. Odbor je odlučio, da ma i silom provede odmah i neodložno svoje rješenje. Podlogu za ovu "akciju" imala je dati brožura, koju je 20. o. mj. izdala većina odbornika. Postanak ove brošure je misteriozan. Još 20. o. mj. pitao je dr. P. tajnika dra M., misli li odbor izdati za seniore u pokrajini prikaz naših debata o tom sporu, da se seniori informiraju. Zamolio ga je, da u tom slučaju dade njemu njegove izjave na korekturu. Dr. M. izjavio je, da ne zna hoće li što izići i da će biti objektivan. Drugi dan uveče doznali smo, da je brošura već izašla i da ju imadu mnogi S. u Zagrebu. U subotu 22. o. mj. zatražio je dr. P. od blagajnika S-a da mu se dade brošura, ali ovaj je to uskratio uz izjavu, da to ne može. Neki od nas došli smo do te brošure istom 28. o. mj. po podne, kada ju je imalo već više znatno manje zainteresiranih seniora.
Kada smo proučili ovu brošuru, imali smo što i vidjeti. Stanje stvari prikazano je u njoj jednostrano i krivo. Naši navodi za meritum stvari uopće nisu ni spomenuti, nego je navedena tek formalna predstavka odboru. Duh brošure je ličan, uperen proti pojedinaca, koje se želi rušiti i onemogućiti. Mjesto, da se izdalo prijedloge jedne i druge strane na studij seniorima i pripravu za glavnu skupštinu, stvar se izvodi vrlo teatralno. Seniore u pokrajini uopće se i ne konsultira, ne pita za mišljenje. Stavlja ih se pred gotov zaključak i izrično im se veli: Ili primite ovaj zaključak baš ovakav, kakav smo mi stvorili ili nam glasujte nepovjerenje. Trećega nema. Kompromisa ne ćemo. Rok u kom se seniori imadu odlučiti je tri dana. Kroz to vrijeme mnogi od njih ne će dospjeti ni pročitati brošure i ne će ništa javiti, a svi oni, koji ne glasuju niti išta ne jave, pače koji brošuru ni ne pročitaju, svi glasuju za odborovo mišljenje. Novi metoda parlamentarizma. Rok je tri dana. Mišljenje druge strane o tom sporu naravno kroz tako kratko vrijeme ne može se čuti. Odluka imade se dakle stvoriti samo na osnovu jednostrane informacije ex conutmacia. Konačno presija na seniore je teška. Stavljaju se na raspolaganje ne samo mjesta u odboru S-a, nego i sve funkcije u pokretu. Dakle, većina će se odboru sigurno stvoriti. Mi ju već sada priznajemo i daljnjeg glasanja ne treba.
Mjesto mirnog čekanja i proučavanja – navješta odbor borbu. Zaključci bi se morali provesti i bez obzira na kasniji zaključak glavne skupštine S-a i zaključak Episkopata. Ovi postaju iuzorni.
Neobične metode
Još prije, nego što je izišla ova brošura a pogotovu nakon nje, počelo se raditi oko izvedbe poznatih zaključaka. Za ilustraciju, kakvim su sredstvima neki ljudi počeli raditi, navodimo samo ovaj slučaj: Bogoslovski sekretar J. K. Đ. L. upravlja srednjoškolcima pisma, pa tako pod datumom 22. V. 1926. br. 126. piše odboru đač. organizacije u Travnik, da je đačko pitanje riješeno po senioratu da je nadb. duhovni stol u Zagrebu ovu odluku S-a potvrdio u ime cijelog Episkopata i da je H. O. S. pristao na provedbu. Ovakvim izvještajima kušalo se stvoriti zabunu među srednjoškolcima. Oni pitaju H. O. S., šta je na stvari i mi moramo na žalost odgovoriti, da to nije istina. – "Nar. Pol." jednostavno uzima pod cenzuru "Orlovski vjesnik". Vijest, da je preuzv. nadbiskup preuzeo protektorat sleta u Požegi ne će da donese.
Mi naravno ne možemo ni pod koju cijenu dozvoliti provedbu ovih zaključaka do meritornog nadležnog rješenja. Sili mi ćemo se oprijeti, a oružje neistine samo će se od sebe slomiti.
Orlovi i seminarci
U odborovoj predstavci preuzv. g. nadbiskupu nalaze se mnoge teške tvrdnje, kojih ne može nitko dokazati. Među ostalim podmeće se da Orlovstvo zlo djeluje u seminarima. Ono tjera seminarce na nastupe, gdje sudjeluju i ženske. Međutim vrlo je dobro poznato, da H. O. S. baš svuda spriječava, da seminarci nastupaju, nego uvodi orlovstvo u seminare samo radi odgojnih i instruktivnih razloga. Prema odborovoj predstavci Orlovstvo je opasno za semnarce radi ženskih premda Orlice imaju posebnu i samostalnu centralu, a J. K. Đ. L. nije opasna, jer u Dubrovnik sazivlje "drugove i družice" i sama je disciplinatorna centrala za seminarce i za ženske! Uz ovakve "prigovore" mi ćemo mirne duše i dalje s dopuštenje "poglavara" i pod vodstvom duhovnika M. Đ. O. O. koji je istodobno duhovnik zagrebačkih seminara, voditi brigu oko pouke seminara u orlovskom radu i načelima, čuvajući kao zjenicu oka njihovo zvanje i šireći među našim đaštvom duh svećeničkih zvanja.
Na žalost ne možemo se osvrnuti na brojne neispravnosti u ovoj brošuri, a napose u predstavci odbora na preuzv. nadbiskupa: Ova predstavka će ostati krajni dokumenat neobjektivnosti i žalosne osobnosti. Navode njezine pobili smo u našoj predstavci preuzv. nadbiskupu.
Jedinstvo pokreta!
Svima nam je drago to jedinstvo. Njega doista treba svakako sačuvati. Ali ono i nije u pogibli od nas.
Ispitujući ovo pitanje, teško i sudbonosno, rado smo se ravnali po susjednoj nam i bratskoj Sloveniji. Slovenci nam rekoše isto, što smo i mi naprijed naveli: Jedinstvo pokreta nije isto, što i jedinstvo organizacije. Naš pokret može imati i svoj Đačko okružje i svoju Ligu i svoje Orlovstvo i svoje omladinstvo. I imat će ih! Ima ih i susjedna Slovenija. Dru Korošcu ni na kraj pameti ne pada, da slovenskim đačkim orlovima, koji imadu svoje okružje, poreče, da oni ruše jedinstvo pokreta. On je i nedavno držao svečani govor na zborovanju baš ovih đaka Orlova, koji nisu u nikakvoj Ligi, pa je rekao, da će svi đaci Orlovi zidati kršćansku Sloveniju. I ziđu je.
Samo lijepo su Slovenci proveli diobu rada. Dru Korošcu ne pada na um, da se upušta u kakvi đački spor. Oni, koji se bave kulturnom organizacijom vode ju pod svojom odgovornošću i ona živi i napreduje. Po načelu diobe rada sačuvana je harmonija i ono veliko duševno jedinstvo pokreta u Sloveniji. Centralne organizacije rješavaju zajedničke probleme ne nadglasavanjima ili intervencijama sa strane, nego dogovorom. Pa ipak sve radi i razvija se.
Naš prijedlog.
Naš prijedlog za uređenje ovog pitanja je jasan i kratak. On odgovara duhu i zaključku glavne skupštine S-a:
Đaci Orlovci ostaju u sadanjoj svojoj organizaciji t. j. u M. Đ. O. O.
Đaci neorlovi imadu svoj đački savez i svoju organizaciju.
Đaci Orlovi rade po svom programu i po svojem uređenju u organizaciji i disciplini H. O. S-a.
Đaci neorlovi rade po programu i uređenju đačkog saveza.
I jedni i drugi đaci t. j. M. Đ. O. O. i Đački savez sačinjavaju J. K. Đ. L. Ona je reprezentativna centrala cijelog đaštva. Ona podržava među njima veze, brine se oko jedinstvenog idejnog odgoja u duhu našeg pokreta. U tom smjeru ona izdaje "Luč", knjige i brošure. Odbor njezin sačinjavaju reprezentanti Đač. saveza (predsj. i tajnik) i M. Đ. O. O. (predsj. i načelnik). Njegove zaključke provode i M. đ. o. o. i đački savez. Na čelu J. K. Đ. L. stoji stalan predsjednik-senior, koga imenuje formalno H. K. N. S., a u stvari starješinstvo, te stalan duhovnik senior, koga imenuje Ordinarijat. To je okosnica našeg prijedloga. On bi doveo do uređenja pitanja i do stabilizacije Lige, kojoj će ova reforma biti samo od koristi. Đaci sami više ne mogu voditi đačkog pokreta, i zato tu treba reforme. Pa "Luč"! Dajte joj za urednika pedagoga, a ne đaka – brucoša, tako da svake godine ne mijenja smjer i da neprestano ne donosi netaktične članke i bilješke.
Stavljamo drugovima ovaj prijedlog na razmišljanje. U njemu se dadu uključiti sve garancije za seniorat.
Zaključak
Naše stanovište smo iznijeli. Ne za to, da bilo tko glasuje odboru "nepovjerenje", jer mi to ne činimo. Ne tražimo, da se nama glasa povjerenje. Mi samo molimo sve drugove, da se u stvar zamisle i da ju prouče. Od goleme je važnosti cio ovaj problem i ne sijecimo ga, nego proučimo. Saslušajmo one, koji vode organizacije ove vrsti. Mi ćemo kao i dosada nastaviti svojim radom, ne mijenjajući ništa dok ne donese svoje rješenje glavna skupština S-a odnosno naš Episkopat. Uvjereni smo, da stanje koje postoji moramo održati uz svaku cijenu dok se ne nađe legalno rješenje. U tom uvjerenju ne će nas pokolebati prijetnje s isključenjem i slične izjave. Naš pokret samo ćemo graditi.
Bog živi!
U Zagrebu, 30. svibnja 1926.
Dr. Ivo Protulipac, predsjednik H. O. S., referent S-a za Orlovstvo.
Dr. Avelin Čepulić, potpredsjednik H. O. S.
Dr. Ivo Merz, tajnik H. O. S-a.
O. Ambroz Vlahov, naraštajski referent H. O. S-a.
Mijo Lephamer, blagajnik H. O. S-a.
Nikola Jagatić, odbornik H. O. S-a.
Ilija Jakovljević, odbornik H. O. S.
Mila Jagatić, predsjednica Sveze Hrv. Orlica.
Marija Stanković, odbornica S. H. O., urednica "Za vjeru i dom".
Viktorija Švigir, refer. za organizaciju S. H. O.
Interes katoličkog pokreta uopće, a orlovskog napose, te naša lična čast nalagali su nam, da izdamo ovu brošuru za informaciju drugova seniora. Budući da troškove za ovu brošuru ne možemo podmiriti iz zajedničkih sredstava S-a, to molimo drugove, da nam na adresu dra A. Čepulića, Zagreb, Kaptol 27, priloženim čekom po mogućnosti pošalju po 10 dinara, da možemo pokriti troškove ove brošure.