Uvod
Za bolje razumijevanje brošure „ORLOVSTVO I PRILIKE U KATOLIČKOM POKRETU“
Postulatura bl. Ivana Merza dodaje izvornom tekstu ovaj uvod:
Kada se počela uvoditi Katolička Akcija u Crkvu u Hrvata 1924. g. bilo je dosta teškoća, nerazumijevanja i otpora od strane Seniorata koji je vodio djelovanje tada postojećeg Hrvatskog katoličkog pokreta nakon smrti njegova utemeljitelja biskupa Antuna Mahnića. Seniorat je 1926.g. izdao brošuru „Jedinstvo pokreta“ u kojoj iznosi svoje stavove o toj problematici. Vodstvo Hrvatskog orlovskog saveza, koje nije ni moglo ni htjelo prihvatiti te stavove, nakon deset dana objavilo je svoj odgovor na tu brošuru pod naslovom: „Orlovska organizacija, đaštvo i katolički pokret“. Među supotpisnicima bio je i dr. Ivan Merz kao tajnik Hrvatskog orlovskog saveza. Godinu dana poslije, budući da se razmirice nisu smirivale i Seniorat je nastavio voditi svoj način djelovanja, Hrvatski orlovski savez objavio je novu brošuru pod naslovom: „Orlovstvo i prilike u Katoličkom pokretu“. U njoj opširno i jasno objašnjava porijeklo spora unutar Hrvatskog katoličkog pokreta te njegovo tadašnje stanje, ali je dao i sugestije kako ga riješiti.
Dr. Dragutin Kniewald, u svojoj prvoj biografiji Ivana Merza (1932. g.) na str. 146. tvrdi kako je Ivan Merz sudjelovao u izradi te brošure kao i u izradi slične brošure koju je Hrvatski orlovski savez objavio godinu dana kasnije. Donosimo tekst dr. Dragutina Kniewalda:
„Načelni dio informativne brošure 'Orlovstvo i prilike u Katoličkom pokretu' Zagreb 1927., tiskane kao rukopis, za informaciju orlovskih radnika, redigirao je dr. Merz. To je ujedno, uz sličnu brošuru 'Orlovska organizacija, đaštvo i katolički pokret', Zagreb 1926., jedini spis, proizašao (djelomično) iz Ivanova pera, koji bi se mogao nazvati polemičkim, a i to samo u najširem smislu riječi. Jer sve je to samo obrana i konstatacija za pravilnu informaciju onih, koji su te stvari morali znati, a ne prava polemika. Dr. Merz i njegovi drugovi u HOS-u mole one, koji se s njihovim radom ne slažu, da se u stvar zamisle i da je prouče, a da je ne isjeku. Oni mole sve, prijatelje i protivnike, da se 'ne zadrže toliko kod samih događaja, koje moraju spomenuti radi potpunosti, da korigiraju mnoga neispravna mišljenja, već da nastoje prodrijeti do dna same stvari i do ideje, o kojoj se radi«. (Dr. Dragutin Kniewald, Život i djelovanje dr. Ivana Merza,1932., g., str. 146).
Imajući u vidu ovu izjavu dr. D. Kniewalda o nastanku ovih brošura uvrstili smo ih obje u spise bl. Ivana Merza jer nam daju jasnu sliku njegovih velikih nastojanja i borbe u provedbi Katoličke Akcije u Hrvatskoj.
Prijepis teksta brošure ovdje donesen s jezične strane ostavili smo kakav
je u izvorniku, bez gramatičkih i pravopisnih intervencija i korekcija.
KRATICE U TEKSTU:
J. K. Đ. L. – Jugoslavenska katolička đačka liga
H.O.S. – Hrvatski Orlovski Savez
M. Đ. O. O. – Mahnićevo đačko orlovsko okružje
S. - Seniorat
S. G. O. – Savez gimnastičkih odsjeka
Zagreb, 25. travnja 2006. - Postulatura bl. Ivana Merza
-------------------------------------------
Tiskano kao rukopis.
Za strogo internu uporabu.
(Objavio Hrvatski orlovski savez)
ORLOVSTVO I PRILIKE U KATOLIČKOM POKRETU
Zagreb 1927.
Tiskara "Merkantile", Zagreb, Ilica 35.
Trzavice u katoličkim redovima providencijalno su sredstvo.
Već preko godinu dana svjedoci smo napadaja na Orlovsku organizaciju. Mnogima su ovi napadaji zagonetni i ne mogu da razumiju, da katolici mogu da vode borbu proti katoličkim organizacijama. No tko imalo poznaje povijest katoličkih pokreta u drugim zemljama, ne će se tomu začuditi. Crkva je ustanova, koja živi i obnavlja bez prestanka i vodi ljudski rod od prirođene nesavršenosti do evanđeoske savršenosti. Stoga i vidimo, da život Crkve uvijek sa sobom donosi nove probleme i da neminovno dolazi i do trzavica. Ove su trzavice dokaz da katolička Crkva živi i preporađa. Prije Vatikanskog sabora su u Francuskoj trzavice među katolicima načelno razbistrile mnoga pitanja. S jedne strane bio Dupenloup, Montalamberst, a s druge se strane nalazio novinar Louis Veuillot, koji je branio nepogrješivost Papinu. Definicije Vatikanskog sabora učinile su kraj ovim veoma žestokim polemikama među francuskim katolicima i dale su pravo Luju Veuillotu. Slično je bilo u Italiji. Pod vodstvom svećenika Romula Murria mladi su talijanski katolici htjeli da razvijaju svoje ekonomske organizacije neovisno od Crkve. Među katolicima nastadoše trzavice koje je riješila sv. Stolica, naglasivši, da socijalno-ekonomska akcija mora stajati pod crkvenim vodstvom i posudivši tako zvane demokratske organizacije Romula Murria. – U Njemačkoj je došlo do prepiraka među katolicima takozvane berlinske i kölnske struje. Kölnska struja tražila je za radničke strukovne organizacije interkonfesionalizam, to jest, da u kršćanskoj strukovnoj organizaciji katolici i protestanti mogu biti ravnopravni članovi, dok je berlinska struja katolika tražila i na ovom ekonomsko-socijalnom polju katolički radikalizam, to jest da katolici treba da osnivaju čisto katoličke konfesionalne organizacije, a da s protestantima samo surađuju u formi kartela.
Ove veoma žestoke rasprave između obih katoličkih struja, riješio je 24. IX. 1912. sv. Otac Pio X. svojom okružnicom Singulari quadam u kojoj rješava nastali spor u prilog berlinske struje, dozvoljavajući privremeno biskupima, da ovi mogu tolerirati u svojim biskupijama već postojeće interkonfesionalne strukovne organizacije, ali pod uvjetom, da svaki interkonfesionalno-strukovno organizovani radnik bude istodobno u jednom katoličkom prosvjetnom udruženju.
U vidu povijesti katoličkih pokreta u drugim zemljama, možemo ustvrditi, da su trzavice znak života i da trzavice među katolicima imadu redovito tu prednost, što te trzavice prava crkvena načela mnogo bolje dignu na površinu. Jedino čega se valja bojati prigodom tih potrebnih trzavica, da ne bi u tim borbama ljudske slabosti odveć u pozadinu potisnule samu stvar o kojoj se vodi polemika i da se katolici u obrani načela za koja drže da su ispravna ne bi toliko zaboravili, da se ogriješe o zapovijed ljubavi prema bližnjemu.
Kako su ove trzavice u hrvatskim katoličkim redovima u punom jeku i kako mnogi istaknutiji članovi naših organizacija nijesu mogli da si o njima stvore jasan sud – i to tim više, jer su čitali u katoličkoj štampi mnoge napadaje na vodstvo Hrv. Orlovskog Saveza, na koje to vodstvo nije smjelo da odgovara radi zaključka biskupske konferencije, to ćemo nastojati da iznesemo više svijetla u samu stvar, ovim privatnim putem strogo lične informacije.
Prijeti naime pogibao, da bi ove trzavice mogle kod premalo upućenih organizovanih katolika oslabiti njihov idealizam u borbi za katoličke ideale. Naprotiv, ako svi naši prijatelji budu uvjereni, da ove borbe imadu providencijalni smisao, da se čista crkvena načela što bolje upoznadu i privedu u život, to će oni križ tih trzavica nositi zajedno sa Spasiteljem Svijeta i njihova apostolska revnost i njihovo oduševljenje za svestrani i javni katolički rad crpsti će upravo u toj žrtvi novu snagu, gledajući ove trzavice u vidu vječnosti i znajući da će katoličku preporodnu akciju pomaknuti kod nas za korak naprijed. Iako su ideje tijesno povezane s ljudima, koji ih zastupaju ipak ćemo prikazavši dogođaje nastojati, da uvijek upozorimo na onu crvenu nit, koja ih sve povezuje i koja ih tumači. Stoga molimo naše prijatelje, da se toliko ne zadrže kod samih događaja koje donosimo radi potpunosti, da korigiramo mnoga neispravna mišljenja, već da nastoje uvijek prodrijeti do dna same stvari i do ideje o kojoj se radi.
U čemu je spor
Mirni rad orlovskih radnika i orlovske organizacije već preko godinu dana izvrgnut je koncentričnim napadajima. Stupci listova "Narodne politike", "Luči", "Katoličkog lista", "Jadrana" donose članke i bilješke, čiji je oštrac uperen proti nama. U vrijeme najtežih borba za održanje Crkve, zagrebački se "Katolički list" posvećuje napadajima na Orlovstvo i njegovo vodstvo i pruža neprijateljima našim dragocijeni materijal i otkriva im prodrte linije, kuda treba da udare. Redovi samo orlovskog članstva u nekim su mjestima trajno su izvrgnuti pritisku, da se odvrate od svoje centrale i vodstva. Cijela se katolička javnost uznemiruje i pita se: Što je?
Na kampanju od godine dana orlovsko vodstvo nije odgovaralo protukampanjom. Nije to činilo do sada nigdje i nikada javno. Kada je nastao spor, vodstvo HOS-a predalo ga je na riješenje Episkopatu, koji imade bditi nad mirom katoličkih redova. Episkopat je spor riješio, a katolicima zabranio (18. X. 1926. br. 273 Pr.) međusobnu polemiku u štampi. Kada su i unatoč te zabrane crkvene vlasti u katoličkim novinama izašli napadaji, mi smo se ograničili dozvolom Ordinarija tek najnužnije konstatacije pozitivne naravi i nikada nijesmo javno i izravno na napadaje odgovarali, pokoravajući se posebnoj želji preuzv. nadbiskupa dra Bauera, koji je u svakom slučaju izišlih napadaja napadaj izričito osudio i nama savjetovao, da ne ogovaramo makar kako teške bile povrede. Pogotovo nijesmo htjeli odgovarati radi protivnika, koji su pomno bilježili svaku ovakvu ataku na nas. U posljednje medjutim vrijeme ponovljena je otvorena paljba, posebno u zagrebačkom "Kat. listu", koji unatoč stroge zabrane preuzv. nadbiskupa donosi takve stvari, koje nas nijesu mogle ostaviti ravnodušnima.
Kako je došlo do spora
Sve razloge i cio prikaz spora, koji danas trese kat. redovima, teško je bilo za nas dati. Pogotovu bi to bilo teško dati u okviru ovako malog referata, koji imade tek da posluži orlovskim redovima, da uzmognu razumijeti sve one napadaje kojima je izvrgnuta njihova centrala i da se uzmognu u potrebi od ovih napadaja u svojoj okolici shodno da brane sebe i svoje orlovsko članstvo. Stoga i ne mislimo te razloge u svoj njihovoj dubini prikazivati.
Po srijedi je, bez sumnje, teška borba između Hrvatskog Orlovskog Saveza i Seniorata. To priznaje glasilo "Katolički list" (broj 21.), koji je u rukama seniora prikazujući medjutim samo stanje stvari neispravno i manjkavo. "Katolički list" svaljuje krivnju za razdor u kat. redovima na orlovsko vodstvo i želi, da prikaže, kako je razlog svem ovom sporu u napadajima orlovskog vodstva na Seniorat i seniore, koji kako veli "Katolički list" inače nijesu protivni orlovstvu!
Pa ipak nije tako. Činjenice govore ne samo protivno, nego nas one upućuju, da tražimo razloge podvojenosti u katoličkim redovima na drugoj strani. Za sve katolike, posebno za Orlove, a i mnoge svećenike, nejasna je sva ova borba. Svi nas pitaju: pa što ima Seniorat sa Orlovstvom, koje imade svoje vodstvo, upravu i organizaciju, koja stoji pod vodstvom Crkve. Seniorat nema sa Orlovstvom ništa, jer Orlovstvo je posebna organizacija, a Seniorat posebna, pa čemu i zašto se ove dvije posebne i zasebne organizacije imadu boriti. Neka svaki radi svoj posao, a obje slušaju Crkvu. Tako govore prijatelji i neupućeni u stanje stvari.
Odgovor na ovo pitanje može se naći samo u povjesnom razvoju kat. pokreta kod nas u Hrvata. Samo tu se može naći odgovor na pitanje, što imade Seniorat sa H. O. S-om.
Sve do jesenskih biskupskih konferencija 1926. bilo je stanje u kat. organizovanom radu ovo: postojale su istina razne organizacije: đačke, omladinske, prosvjetne, gospodarske i političke. Svaka od ovih organizacija imala je i svoju centralu. Medjutim stvarno je sve te organizacije vodila tajno organizovana i nevidljiva centrala Seniorat.
U Seniorat su ulazili katolički inteligenti koji su svršili srednje ili visoke škole bez obzira, da li su svećenici ili svjetovnjaci. Ovi su bili zakletvom tajne vezani i dužni raditi u svim organizacijama onako, kako zaključi Seniorat. Izaslanici Seniorata nalazili su se u svim organizacijama i tu su provodili volju Seniorata u čijim je pravilima stajalo, da je on vrhovno vodstvo katoličke akcije.
Seniorat je dakle bio stvarno jedini i isključivi gospodar svih katoličkih organizacija, koji je o njima odlučivao na svojim vijećima i njegova se volja imala u svim organizacijama provesti.
Ovakav je Seniorat možda bio razumljiv sve dotle, dok je bio početni pokretač organizovanog rada na katoličkom polju i dok se sam Seniorat i druge katoličke organizacije, te opće prilike nijesu razvile tako da je uredjenje, vlast i rad Seniorata trebalo prilagoditi prilikama i vremenu.
Da je Seniorat bio organizacija naobraženih katoličkih svjetovnjaka, koji se u njemu prema crkvenom stajalištu Katoličke Akcije upućuju u sve pojave života, a ne tražeći vlasti nad organizacijama, nego rad u organizacijama i pomoć njihovom radu, sigurno je, da nikada ne bi došlo do ovih teških prilika u kojima smo danas.
Razumljivo je, da je orlovska organizacija prva došla u sukob sa tako organizovanim i uređenim Senioratom. Seniorat si je prisvajao pravo, da odlučuje u svim stvarima orlovske organizacije, a to ona nije mogla podnijeti, ako je htjela dalje živjeti prema posebnim pravilima uređenim u duhu Kat. Akcije.
Zašto je došlo do sukoba H. O. S-a i Seniorata
Seniorat, kao tajna i zakletvom vezana organizacija htio je, da bude vrhovni vođa kat. pokreta, Kat. Akcije i svih svjetovnjačkih kat. organizacija, te da se cio smjer rada i razvoja kat. gibanja odvija tako, da sve to izlazi iz Seniorata i u njegovoj se vlasti usredotočuje.
Ovu vlast Seniorata zanijekao je kod nas prvi Hrv. Orlovski Savez i tako je došao u sukob sa Senioratom. Seniorat nije htio dozvoliti da bude jedna organizacija, koja neće biti pod njegovim vodstvom i vlašću, pa je poduzeo sve, da uspostavi prijašnje stanje svoje vlasti. Kako je pak H. O. S. na ovo stanovište samostalne akcije bez vodstva Seniorata dovelo sadanje vodstvo H. O. S-a Seniorat je odlučio, da odriješitom borbom sruši to vodstvo H. O. S-a. To je osnov sve ove borbe.
A razlozi pak, zašto je sadanje vodstvo H. O. S-a prvo od svih katoličkih organizacija poradilo oko toga, da ponajprije orlovska organizacija, a onda uopće sve katoličke organizacije budu pod izravnom vlašću crkvene vlasti (Episkopata), a da Seniorat postane samo ravnopravnom organizacijom koja surađuje u Kat. Akciji, jesu u glavnom ovi: Po odredbama sv. Stolice sve organizacije Katoličke Akcije ima da budu izravno ovisne od hierarhije (Episkopata i sv. Stolice).
H. O. S., kao organizacija Kat. Akcije nije htio, da odlučuje Seniorat, već je naglasio, da Crkva ima da vodi Kat. Akciju izravno.
To je prvi razlog sporu kod nas. Seniorat se formalno nije protivio, da biskupi vode Orlovstvo, ali je htio, da Crkva vodi Orlovstvo preko Seniorata; da naime Seniorat bude posrednik između Crkve i Orlovskog Saveza.
Ovakovo je gledište Seniorata bilo neprihvatljivo iz više razloga, a ti su bili organizacijski i načelni.
1. Najvažniji su bili načelni razlozi. Seniorat je stvarno i po svojim pravilima bio vrhovno vodstvo cijelog katol. pokreta: i ekonomske, i političke, i prosvjetne, i literarne i drugih grana. Prema tomu on nije bio u direktnoj ovisnosti od Crkve, već samo u indirektnoj, kao što je uopće svaka djelatnost s vremenitim ciljem ovisna od Crkve.
No takva indirektna ovisnost nije bila dovoljna za katol. prosvjetne organizacije. Sv. Stolica je naglasila, da Katolička Akcija spada o "glavne pastirske dužnosti" (Ubiarcano Dei). to jest, da Katolička Akcija dolazi u direktnu ovisnost od Crkve, ne samo u pitanjima vjere i ćudoređa, već kao organizacijska i idejna cjelina; ona mora da dođe "pod vodstvo biskupa" (Pio XI., A. A. S. 1923.; 247).
2. Organizacijski razlozi, radi kojih je H.O.S. tražio, da se provede revizija vlasti Seniorata, jer su poglavito ovi:
a) Seniorat se razvio u organizaciju sa većim brojem članova, koji su se bavili različitim organizacijama, a mnogi i nikakvim organizacijama, pa ipak su svi odlučivali o svemu. Na pr. o najvažnijim pitanjima orlovske organizacije odlučivali su seniori, koji se s tim pitanjima nisu nikada bavili.
Kako su ovi (seniori) pozivajući se na svoje pravo, da imadu odlučivati o svim pitanjima, imali posve drukčije poglede od onih seniora, koji su se bavili orlovskom organizacijom kao svojim dnevnim poslom, to je moralo u samom Senioratu doći do organizacijskog razilaženja.
b) Orlovska organizacija vrši posebnu uzgojnu zadaću baš tim, da njeno članstvo u organizacijskim pitanjima Orlovstva odlučuje i izvršuje svoje zaključke. Tu je glavna skupština, na kojoj članstvo izvršuje svoju volju, koju onda vodstvo izvršuje. Vodstvo H.O.S-a moralo je tako slušati s dvije direktive: Seniorat i svoju glavnu skupštinu. Tako se dogodilo, da je vodstvo H.O.S-a prema potrebama organizacije i njenom zahtjevu nešto zaključilo, a onda moralo po nalogu Seniorata povući. Tako je na pr. Seniorat zabranio izlaženje već najavljene "Orlovske straže" početkom 1926.. Članstvo organizacije nije naravno znalo, da je tu neka tajna sila, koja sve to dirigira. Vodstvo H.O.S-a nije pak moglo članstvu tajne Seniorata reći i tako je stajalo u čudnom položaju među dvije vatre. To je bilo organizacijski neodrživo.
c) I ako stoji činjenica, da su prije rata malne sve kat. organizacije bile prepuštene inicijativi seniora, stoji također i činjenica, da su se prilike iza sloma političke napetosti i uslijed Radićeve demagogije i kulturno-bojnog stanovišta tokom 1923.-24. i 25. znatno izmijenile. Razočarani kler sa neuspjesima političkoga rada po raznim strankama počeo je osjećati, da svećenik treba da opet postane u prvom redu svećenik i da se mora u prvom redu posvetiti svećeničkom pastoralnom radu, jer samo tako će se dići ugled klera, a ne svojim isticanjem po kakvim političkim strankama, skupštinama i sastancima. Pustoš, koja je zavladala u narodu u vjerskom pogledu, natjerala je na razmišljanje mnoge svećenike. To je bio signum temporis početak dobrog raspoloženja za vjerski radikalnu, ali po dimenzijama široku Katoličku Akciju i vjersku obnovu naroda. Uz to je nadošao i glas Rima. Crkva je počela i kod nas službeno naglašivati svećeničku dužnost rada na katoličkoj obnovnoj akciji kao dio pastoralne dužnosti. Episkopat počeo je jače isticati, da Crkva želi službeno zahvatiti u Katoličku Akciju. Pod ovim znacima počela je i Orlovska organizacija, odnosno njezino vodstvo provoditi širu akciju oko što većeg okupljanja katoličkih sila, napose svećenstva, bez obzira na stranačku pripadnost i na to, da li su ti ljudi u Senioratu ili ne. To se mnogo zamjeravalo i ako H.O.S. nije mogao drugčije, a nije ni htio drugčije.
Počeci spora
Kada se radilo na pripremama za osnutak Hrvatskog Orlovskog Saveza, išlo se za tim da se tom prilikom u život provedu smjernice Sv. Stolice. Stoga je tadašnji Omladinski Savez poslao posebnu okružnicu biskupima u kojoj doslovce stoji ovo: "Taj pokret mora biti u najužoj vezi s Crkvom na taj način, da svako pojedino društvo dobije svoga duhovnika. Pravila svake pojedine organizacije moraju imati prethodno odobrenje onoga biskupa na čijem se teritoriju osniva pojedina organizacija. Biskup je također može da zabrani".
Time se pripremao put nanovnoj organizaciji Orlovstva u 1923. godini. To je bila novost za naše prilike.
Nadalje u istom cirkularu na biskupe stoji: "Preuzvišeni nadbiskup Bauer je štoviše obećao svoju pripomoć za hrvat. izdanje prerađene i nadopunjene Zlatne knjige, koja će ovih dana u tisak i koji ističe vjersko-prosvjetni momenat u onome obliku, kako je to Sveta Stolica u zadnjim godinama proglasila".
Istodobno se javlja biskupima da će ova novost doći i organizacijski do izražaja. U istom se cirkularu naglašava, da društvo (Hrvatsko Katolički Orlovski Savez) "spada pod kompetenciju katoličke Crkve", te "Predsjedništvu je dodijeljen duhovnik, kojega imenuje duhovna oblast na predlog predsjedništva".
Time je već H.O.S., koji se tek rađao proglasio, da hoće da bude direktno ovisan o crkvenoj vlasti, dok je prije toga bio pod vodstvom Seniorata i osim toga, da ne će da bude samo u indirektnoj ovisnosti, samo u pitanjima vjere i ćudoređa ovisan od Crkve, nego potpuno da spada u "kompetenciju katoličke Crkve".
Osim toga je taj cirkular, dosljedno sa načelima Katoličke Akcije, koja je organizacija svjetovnjaka, naglasio, da u hrv. Orlovskoj organizaciji ne može biti svjetovnjak i svećenik ravnopravan član, već svećeniku treba dati odlično mjesto duhovnog vođe.
U spomenutoj okružnici (od 1923.) na biskupe stoji doslovce: "Mi smo se ovome stajalištu (ravnopravnosti lajika i svećenika u katoličkoj prosvjetnoj organizaciji, op. ured.) odlučno oduprli oslanjajući se pri tome na smjernice sv. Oca Pia X. u svojemu listu Sillonu: "Što se tiče katoličkih grupa, svećenici će ih blagosloviti, promicati i potpomagati, ali ne će u njih stupati kao članovi; jer svećenička vojska ima da bude iznad laičkih društava, pa makar ona bila najkorisnija i makar u njima vladao najbolji duh" (Acta Ap. Sedis 1910., str. 630; 610-611). To stoji doslovce u cirkularu razaslanom već u novembru 1923.
Međutim je 16. XII. 1923. bila konstituirajuća skupština Hrvatskog Orlovskog Saveza, koja je prihvatila sva načela iznesena u spomenutom cirkularu.
Da se u ovom duhu uzmogne odgajati naša omladina, valjalo je, kako je već napomenuto u cirkularu, preraditi Zlatnu knjigu. Ona je prerađena u duhu Katoličke Akcije; ušlo je u nju posebno poglavlje o Crkvi i o duhovniku, vjerski zahtjevi se radikaliziraju (minimalna mjesečna sv. ispovijed i pričest) i posve svijesno se ističe Katolička Akcija.
Seniorat je smatrao i vidio u ovim načelima pogibao za daljnju svoju direktnu vlast nad H.O.S-om. U to je i izbio u đačkoj organizaciji sukob, koji je bio odlučan za prekid dosadanjih prilika u cijeloj katoličkoj organizaciji i pokretu.
Nakon rata đaštvo je, osobito nakon Mariborskog orlovskog sleta, odlučno prionulo uz orlovsku organizaciju i stvorene su đačke orlovske organizacije, koje su lijepo radile. Stari tip organizacija đačkih (literarni) koji je vodila Jug. kat. đačka liga, stao je opadati i đaštvo ga je napuštalo. Đaštvo je tražilo, da se može slobodno organizirati samo u đačkim orlovskim društvima, a da ne mora u isto vrijeme biti u u organizacijama Lige, jer nije željelo da ima dvije centrale.
Seniorat je međutim smatrao đaštvo svojim podmlatkom. Taj podmladak imala je odgajati Jug. kat. đačka liga, koja je bila u punoj vlasti Seniorata. Kako je pak đaštvo htjelo da bude samo u Orlu, Seniorat se tome usprotivio i odlučno zatražio da svi đaci budu i u organizaciji Ligina tipa, koje će ih odgajati za Seniorat.
Kako je Seniorat zatražio od H.O.S-a (odnosno seniora, koje su vodili Orlovstvo), da provedu neke njegove namisli, tada je došlo do spora. Vođe Orlovstva su tako stajali u procjepu: ili se pokoriti Senioratu (kako to traži §6. pravila Seniorata) ili naškoditi Orlovstvu. Koga dakle slušati? Budući se Orlovstvo proglasilo Katoličkom Akcijom, izjavili su oni da će se pokoriti biskupima od kojih izravno ovise. Seniorat je sveudilj naglašavao da ova sporna pitanja valja u Senioratu rješavati, a ne pred biskupima.
Seniorat je odlučno tražio, da se ova sporna pitanja ne iznesu pred biskupe. Seniori H.O.S-a su to ipak učinili, jer su bili uvjereni, da su ova pitanja takova, koja spadaju pred Episkopat kao vrhovno vodstvo Katoličke Akcije. Tu je nastao prijelom. Seniori H.O.S-a prije biskupske konferencije odstranjeni su iz Seniorata. Međutim oni su ostali kod toga, da Episkopat ovo pitanje riješi i predali su ih jesenskim konferencijama Episkopata 1926.
Episkopat je doista ta pitanja uzeo u riješenje. Riješio je spor među đaštvom (t. zv. spor Liga-HOS) tako da je udovoljio zahtjevima đaka Orlova i dao im slobodu, da se organiziraju samo u đačkim orlovskim društvima i da ne moraju biti istodobno u drugim vrstama organizacije (J. K. Đ. L.). Ujedno je riješio i spor HOS-Seniorat tako, da je uveo Katoličku akciju kod koje je samo Episkopat bez ikakovih posrednika. Vrhovno vodstvo svih katoličkih organizacija, a Seniorat kao ravnopravna grana uz H. O. S. (a ne kao njegova nadređena vlast) ulazi u Katoličku Akciju. To je srž biskupskih riješenja.
Ovakovo riješenje Episkopata smatrali smo konačnim riješenjem svih spornih pitanja. Sada je uredjeno pitanje daljnjega rada đaštva, a ujedno i pitanje Seniorata. Među katolicima je stvoreno pravno stanje, pravni osnov, na osnovu kojega se može lijepo i mirno raditi. Vodstvo HOS-a stavilo se na ovo riješenje biskupske konferencije kao bazu svoga rada.
Upravo je začudo, da ipak do mira nije došlo. I ako postoji pravna baza, i ako nema ama baš nikakvog razloga za daljnju borbu, jer sve je riješeno, a borba se nastavila.
Uređenje Seniorata
O Senioratu je stvorila konferencija Episkopata zaključak, da isti ulazi u Katoličku Akciju kao ravnopravan član sa drugim organizacijama. U riješenju br. 206 Pr. to se naglašava:
"Ali kako je u smislu pravilnika Katoličke Akcije kao katoličkih prosvjetnih kulturnih udruženja organizacija vanstranačka, a Seniorat je u svoj program uz prosvjetni rad unesao i političko-stranački rad, umoljava se ugledna organizacija Seniorata, da izvoli svoj pravila tako promijeniti, da Seniorat uzmogne kao velika jedinca katoličkog starješinstva u Katoličkoj Akciji. Razumije se, da je seniorima kao i ostalim u Katoličkoj Akciji začlanjenim muževima slobodno stupati u političke organizacije, kojima se program slaže sa načelima katoličke Crkve". (21. IX. 1926.; Antun, nadbiskup, predsjednik biskupskih konferencija).
Stoga je razumljivo, da su i seniori, koji su članovi Orlovskog vodstva smatrali, da sada nema nikakvih razloga, za daljnje sporove i da će se sada sve urediti. Međutim, oni su se ubrzo razočarali.
Već prvi dan nakon biskupske konferencije morali su članovi vodstva HOS-a da se vrlo ožaloste, jer je i nakon riješenja sporova ostalo napeto stanje.
Odmah nakon biskupske konferencije preuzv. gg. dr. Bauer i dr. Akšamović pozvali su dr. Marakovića, dr. Matulića, dr. Protulipca i dr. Merza, da im saopće riješenje biskupskih konferencija. Preuzvišeni g. Bauer i presv. g. Akšamović željeli su, da budemo zajedno na okupu, ali dr. Maraković i dr. Matulić nijesu nikako htjeli da budu zajedno s nama u audijenciji, tako da je preuz. nadbiskup g. dr. Bauer, kako se to činilo, bio radi toga veoma žalostan. Čini se, da je htio, da na vlastite oči vidi izmirenje. I mi smo se veoma začudili, da naša braća ne htjedoše s nama pred zajedničkog pastira.
Osim toga nam je presv. biskup g. Akšamović rekao pred preuzv. g. Bauerom, da zakletva Seniorata pravno ne veže i da je nevaljala, i ako imamo potrebu za to, neka napišemo pismo svom Ordinariju ili generalnom vikaru i on će nam pismeno dati, da je Seniorska zakletva nevaljala.
Ipak smo se nadali, da će članovi Seniorata konačno pristati, da se nastavi zajednička saradanja kada za sporove nema razloga. Radi toga smo upravili na glavnu skupštinu Seniorata, koja se sastala u Zagrebu 29. listopada pismo, u kome smo istakli među inim i ovo:
"Među nama ne može više biti spora po pitanjima, koja su od kompetentnog foruma riješena".
"Želimo slogu i bratsku ljubav. Želimo mir, pax Christi in regno Christi! – Sporova među nama ne može više biti o spornim pitanjima. Pružimo si dakle ruke i pođimo zajedno na veliko i sveto djelo! Budimo široka, bratska srca! Ne dijelimo se, nego se skupljajmo! Neka hrv. kat. inteligencija bude složna, da ne cijepa svojih snaga, koje su potrebne za veliki rad, koji stoji pred nama!"
"Pripravni smo ako treba, i lične žrtve".
"Naročito bismo ovom prilikom upozorili na štetne posljedice rascjepa u seniorskim redovima obzirom na naše svećenstvo. Nije dobro, ni da se svjetovna inteligencija, koja se oduševljava za isti ideal kršćanskoga preporoda dijeli u dvije organizacije, koje će stajati u napetosti, a još je nezgodnije, da to takve diobe dođe među svećenstvom. Zato naročito apeliramo na vlč. gg. svećenike, učesnike ove glavne skupštine, da dignu svoj glas za slogu među katoličkom inteligencijom. Mi smo uvjereni, da će to oni učiniti".
Međutim ta je skupština prošla vrlo burno, a o pomirenju ništa, jer nismo mogli biti ni saslušani. Ova skupština nas je počela uvjeravati, da će borba, za koju nema više nikakva razloga, biti nastavljena pod parolom, da se ruši sadanje orlovsko vodstvo. Nijesmo vidjeli dobrih perspektiva, a ni ne prevarismo se. Kat. redovi ostadoše pocijepani, a vihor borbe trese još i danas sve oko nas. Zašto? Komu u korist?
Borba se nastavlja u raznim oblicima.
Napadaj štampe
Nedavno je preč. g. dr. Stjepan Bakšić u "Katoličkom listu" napisao članak u kom predbacuje vodstvu HOS-a, da je vodilo borbu u štampi proti seniora i Seniorata. Ova tvrdnja nas je iznenadila. Dakle mi, koji i nemamo u rukama ni jedan svoj list do naš službeni organ "Orl. Stražu", mi smo napadali… A gdje? Kada? Na to ni riječi. Naprotiv, na žalost našu i naše katoličke stvari, neki katolički listovi, koji stoje pod uplivom seniora, nesmiljeno su napadali na nas. Da samo spomenemo nešto.
U pogledu katoličke štampe, Episkopat je stvorio ovaj zaključak, koji je dostavljen svim listovima:
"Br. 237. Pr. Predsjedništvima katoličkih listova i novina. – Ne smije da bude u buduće u katoličkim listovima prepirki i polemika o sporovima koji su nastali ili bi mogli nastati u katoličkim redovima i koji bi mogli prejudicirati odluci nadležne crkvene vlasti" (18. I. 1926.; Predsj. bisk. konferencije).
Međutim, ipak je neka štampa nastavila napadajima.
Ponajprije publicira tendenciozne izvještaje orlovskih organizacija u "Mladosti". Deveti broj "Luči" donosi članak, koji je diametralno oprečan sa zaključkom biskupske konferencije o đačkom pitanju.
Splitski "Jadran" (31. XII.) napada skicu predavanja "Kralj Orlova", što ga je izdalo H. O. S., tvrdeći da je neortodoksno. "Lako je shvatiti, da je ovaj pasus – piše "Jadran" – iz predavanja naišao na općenitu osudu. I oni, koji su imalo upućeni u teologiju znadu, da je ova neispravna… Samo je jedan zastupnik Isusa Krista na zemlji, a to je sv. Otac Pijo XI." – Za umirenje savjesti ponovno je HOS zapitao zagrebački duhovni stol da li je gore citirani stavak neortodoksan, a dobio je 4. I. 1927. odgovor, da "je gore citirani stavak (što ga napada "Jadran". Ured.) u potpunom suglasju s crkvenom naukom o auktoritetu". Time je taj žalosni napadaj ostao bez efekta. Jedina je šteta što napadači nijesu pomišljali, da time škode ugledu Crkve. Uistinu su se liberalne "Bjelovarske novine", "Slobodna tribuna" i Kalođeri "Starokatolik" tim povodom narugali crkvenoj nauci o auktoritetu.
Tek što su se duhovi nešto umirili nakon toga napadaja, štampa donosi još žešće napadaje na Orlovsko vodstvo. Izlazi naime u "Narodnoj politici" od 29. I. napadaj na vodstvo HOS-a pod naslovom "Fašizam u Orlovstvu". Taj je napadaj napisao g. F. Ričko.
Kao što smo po zakonu o štampi i to izričitom dozvolom naše nadležne duhovne oblasti (držeći se zaključka biskupske konferencije o zabrani polemika), odgovorili "Jadranu" na napadaj o Kristu-Kralju, isto tako smo po zakonu o štampi htjeli odgovoriti na taj napadaj "Fašizam u Orlovstvu". Međutim kako si je u to doba preuzv. g. nadbiskup lično uzeo za zadaću, da poravna sve sporove, svjetovao nam je, da ispravak, što smo ga već izručili "Narodnoj politici" povučemo, a istodobno je odredio "Narodnoj politici", da požali, što je uvrstila taj napadaj. Tako su uopće objede toga članka proti Orlovskom Savezu ostale u javnosti bez odgovora. Nijesmo u javnosti reagirali, jer je tako želio preuzv. g. nadbiskup.
Mi smo držali, da je katolička javnost zaboravila na taj napadaj "Fašizam u Orlovstvu". Međutim smo se uvjerili, da mnogima još nije jasno zašto je napadač morao biti brisan iz orlovske organizacije. To dokazuje također i napadaj g. Hoka, koji je izašao u "Katoličkom listu" od 26. V. 1927. – G. Ričko brisan je bio iz orlovske organizacije, gdje je vršio funkciju okružnog potpredsjednika i blagajnika, a nikakvu drugu funkciju, jer se nije mogao prilagoditi duhu u kome je Orlovski Savez vodio orlovsku organizaciju i što je on svom silom opet htio da Orlovstvo dođe pod vlast Seniorata kao što je bilo prije, te je na pr. saopćavao: Vi oduzimljete vodstvo seniorima pa predajete biskupima na koje vrše upliv liberalci i tako organizacije stavljate pod upliv liberalaca (br. 3042 – 26.). – A svoje ideje širilo je i među omladinu.
No tim napadajima radovali su se liberalci; njih je registrirao bjelovarski "Demokratski glas" (5, II.), štoviše smo čuli da je slovensko "Jutro" isti taj napadaj iz "Narodne politike" prenijelo.
Na bjelovarskoj okružnoj glavnoj skupštini unosio je isti senior zabunu u neupućene seljačke mladiće, govoreći im, da u Orlovstvu đaci teroriziraju seljake, da se radi đaka sletovi priređuju u ljetnim mjesecima, kada seljaci imadu mnogo posla itd. (Spis br. 4713-26.) Iz ovih načelnih i organizacijskih razloga bio je pisac dopisa "Fašizam u Orlovstvu" brisan iz orlovske organizacije.
U isto doba otprilike, na naše veliko čudo, odlična "Nova revija" objelodanjuje opsežan članak M. Orelovskog: Zadaće hrv. orlovstva.
Ipak nam se činilo ne veoma umjesnim, da se objelodani jedan prikaz Orlovstva koji je u diametralnoj opreci sa zaključcima biskupske konferencije. I taj broj "Nove Revije" – odnosno brošura "Zadaća hrv. Orlovstva", koja je tako oprečna zaključcima biskupske konferencije, se širi među đaštvom.
"Katolički list" ne miruje. Kao da je postao seniorskim glasilom, a prestao biti službenim glasilom nadbiskupije zagrebačke.
12. V. 1925. izlazi u "Katoličkom listu" ponovni napadaj na vodstvo H. O. S-a pod naslovom: "Čemu cijepanje kat. redova". U njemu se iznosi, da seniori "nijesu protiv orlovstva", ali su "eventualno protiv vodstva, koje svojim metodama rada može kome dati ozbiljna razloga reći, da su te metode neispravne. Ako dakle možda tkogod kaže: ne valja diktatorstvo".. Ne ćemo tom zgodom braniti oba govora, povodom kojih je "Katolički list" napisao gotovo dvije stranice, ali nam se čini, da bi bilo doličnije jednog svećeničkog glasila, da se eventualne grješke jave nadležnoj crkvenoj vlasti, kojoj bi se eventualni krivci s najvećom pripravnošću pokorili. Time bi bilo izbjegnuto javnoj sablazni.
No međutim su nas uvjerili članci "Kat. lista" od 26. V., da su ona dva govora prigodom dana katoličke omladine bili tek povodom, da se uzmogne izreći negodovanje prema vodstvu H. O. S-a.
To potvrđuje članak iz ured. pera "Na adresu orlovskog vodstva". U njemu se tvrdi: "U ovaj stadij mirnog života unosi zabunu sadašnje orlovsko vodstvo… Ovakav rad nema nikoje sumnje, razdvaja, ruši, uništava". Ovaj napadaj na vodstvo Orlovskog Saveza ispunja tri pune stranice "Katoličkog lista". Mi smo uvjereni da bi se kler zagrebačke nadbiskupije više veselio, da mu se sustavno iznose najnoviji dokumenti Svete Stolice, tako reći dnevni govori Sv. Oca, prikazi iz života Crkve. Drugi narodi ne smažu dosta listova, da svome kleru dadu najbolju Crkvenu orijentaciju, a "Katolički list" u kolotečini jedne posebne struje napada katoličke organizacije – unatoč izričite zabrane preuz. g. nadbiskupa.
U istom broju "Katoličkog lista" g. Milan Hok u članku "Predsjedništvu HOS-a na srce" napada vodstvo HOS-a i svoje vlastito orlovsko društvo. Mi žalimo, što je taj članak napisan i uvjereni smo, da se g. pisac nemalo zaletio kada je ovo napisao. U koliko stoje njegovi navodi, uvjeriti će se i sam doskora.
Ovo su samo neki citati i upozorenje na napadaje štampe koja stoji pod utjecajem seniora na vodstvo H. O. S-a u posljednje vrijeme. Istovremeno moramo reći, da sa strane H. O. S-a nije izašao ne samo ni jedan napadaj, nego gotovo ni odgovori na izašle napadaje. Osim najnužnijih konstatacija.
Zašto se danas, kada bi katolička štampa imala važnijih zadataka, troše i vrijeme i sile u borbu protiv katoličkih organizacija, kada su toliki protivnici? Na to bi nam morali odgovoriti ne Orlovski listovi, nego listovi, koji su pod vodstvom seniora. Orlovski pak savez ne preuzima na sebe nikakve odgovornosti za pisanje drugih listova, do "Orlovske straže" i "Đačkog orla".
Izjave odbora H. K. Orla u Cirkveni
o članku vlč. Hoha u "Katoličkom listu" (br. 21. 1927.)
"Odbor H. K. Orla u Cirkveni konstatira, da se društvo ne bavi uopće tamburanjem, nego da društvo u svemu radi po propisima poslovnika. Prosvjetni sastanci držali su se do polovice travnja da puta tjedno, a zatim redovito jedanputa. Sastancima redovito prisustvuju gotovo svi članovi. Redovito se drži tjelovježba, te su vježbači, kojih imade 12, prošli redovne i članske vježbe za 1927. Počelo se vježbanjem prednjačkih vježba za g. 1927. Dne 2. veljače priredilo je društvo u Cirkveni predstavu sv. Stanislava, za 20. veljače ponovljena je ta predstava u Rovišću. Od početka g. 1927. održalo je društvo tri zabave. Tamburaški zbor društvo uopće nema, tek su 4 člana društva članovi tamburaškog zbora Jelačić. Tome zboru dozvolio je društveni odbor, da drži vježbe u tamburanju u društvenom domu uz uvjet, da zbor nastupa na priredbama Orla."
"Nije istina, da su Orlovi svake nedjelje u korizmi svirali u domu, već je istina, da je zbor "Jelačić" održavao samo svoje pokusne vježbe. Na Cvjetnicu i u velikom tjednu one vježbe nisu održavane".
"Odbor Orla sporazumno sa nadređenim orlovskim organizacijama zaključuje, da će proslavu dana Katoličke Orlovske Omladine održati na Spasovo 26. svibnja, o čemu su tri odbornika obavijestila vlč. g. župnika. Radi toga pristupili su članovi odbora korporativno sv. pričesti na Spasovo".
"Odbor društva konstatira, da nije istina, da društveni rad zapinje radi toga, što je vlč. Ričko prestao dolaziti u društvo. Vlč. Ričko je posjetio orao u Cirkveni svega tri puta. Prvi put u listopadu 1925., drugi puta na Božić g. 1925., treći puta na Novu godinu 1927. Kroz cijelu godinu 1927., nije vlč. g. Ričko bio u Cirkveni, već su naprotiv kroz to vrijeme posjetili društvo barem 15 puta drugi izaslanici HOS-a i okružja (Protulipac, Svoboda, Žunić, S Mostovac i drugi). Dr. Ščetinec posjetio je društvo zajedno s okružnim predsjednikom br. Svobodom samo jednom (1926.). Prigodom svog trećeg boravka tražio je vlč. Ričko, da se sakupe svi društveni članovi, koji su došli u potpunom broju. Tom prigodom prvi je g. Ričko iznio pred cjelokupno članstvo spor, koji je nastao između HOS-a i Seniorata, koji je prije toga bio nepoznat svima članovima. (Vidi zapisnik.)"
Slijedeći dan iznenada došao je dr. Čepulić u ime HOS-a u Cirkvenu, kojemu su Orlovi pričali o govoru vlč. Rička. Dr. Čepulić je razjasnio neke stvari, koje je iznio vlč. Ričko. Kako je govorio vrlo obazrivo, nije članovima razjasnio spor. Na temelju iznošenja vlč. Rička članovi Orla razišli su se u dvije grupe, jedna koja je bila uz HOS, a druga uz Rička. Društveni tajnik pozvao je na to dr. Protulipca, koji je dobro poznavao prilike u društvu, da umiri članstvo. Dr. Protulipac je članovima samo rastumačio prigovore, koje je protiv HOS-a iznio vlč. Ričko.
U Cirkveni, 28. V. 1927.
Potpisi:
Predsjednik: Mato Sverović, v. r. Franjo Mrazek, v. r., vođa naraštaja, Nikola Taras, v. r., tajnik. Nikola Požgaj, v. r., blagajnik.
Razdor u organizaciji
Ne ćemo mnogo pisati, kako se nastojalo kroz ovo vrijeme iza biskupske konferencije, unijeti razdor u redove same orlovske organizacije. Ovakovi javni napadaji na vodstvo jedne najveće organizacije imali su, čini nam se, razbiti disciplinu i odanost centralnom vodstvu orlovske organizacije. Oni pak, koji rado pišu o auktoritetu i disciplini svojoj kao javnih radnika, profesora itd. moraju dobro znati, da je ovakav razorni rad u omladinskoj organizaciji još pogubniji. Pa ipak toliki su dokazi, da se otvoreno radilo proti toj disciplini i da su neki seniori zaboravili u istinu granice na koje bi morali paziti.
Lična borba
Ako se promatra ova borba o pisanju seniora, ona je navodno uperena samo proti lica vodstva HOS-a, a ne proti Orlovstvu. Nama se čini, da je to obična smicalica. Izgleda naime, da su ipak i ti seniori, koji to pišu, uvjereni, da im nijesu na putu lica članova vodstva kao takova, već ona misao, koji oni provode u život. U pitanju je osnovno razilaženje u samoj biti orlovske organizacije. O tom je u Senioratu nastao sukob, a ne o čijem lijepom licu ljudi iz vodstva HOS-a.. Dok se Seniorat bio stavio na gledište, da je Orlovstvo organizacija radničko-seljačka i tražio "da napose sastavimo organizaciju đaka (t. j. Jug. kat. đačku ligu), a napose organizaciju seoske i gradske omladine" (Sen. Vj. br. 2. iz 1926.), vodstvo HOS-a stajalo je i stoji na gledištu, da je Orlovstvo organizacija omladine svih staleža i slojeva. Povrh toga, činjenica, da je vodstvo HOS-a trpilo, da se vlast Seniorata preuredi je glavni razlog borbe HOS-a i Seniorata, a ne čiji lični interesi i ambicije. Najlakše je okrenuti paljbu po osobama i sve prikazati, kao lične interese, a samu stvar u osnovima pustiti po strani. Tako je s ovom borbom. Seniori vele, da nijesu proti HOS-a, već proti vodstva, jer vjeruju, da odstranjenjem vodstva dolazi i orlovska organizacija u stari položaj prema vlasti Seniorata, a s tim se u vezi rješavaju i drugi problemi, sve tamo od đačkog pitanja pa dalje. Zato mislimo, da je ovako obrazlagati borbu vrlo primitivno i za svakog nevjerojatno.
Uništiti lica na vodstvu HOS-a, to je dakle parola. Ta se okušavala sve tamo od tužba, koje su bile protiv nas podnošene preuzv. nadbiskupu dr.-u Baueru, pa do nove parole Seniora dra Bakšića u "Katoličkom listu", koji želi, da svima sugerira, kako je samo protiv vodstva, a nije protiv Orlovstva. A ta borba protiv lica u HOS-u bila je teška.
Već u oktobru (25. IX. 1927.) dobio je org. referent H. O. S-a D. Cerovac, koji je da se prehrani kao student, bio ujedno i dopisnik "Slovenaca" kroz dugo vremena, otpusnicu iz službe, a u njoj mu se veli:
"Ker Vam prostori "Narodne Politike" ne bodo več na razpolago za telefoniranje "Slovencu" se je ukrenilo sporazumno z g. Stj. Barićem in dr. Korošcem, da bo od 1. novembra, dalje fungiral in deloval kot poročevalec "Slovenca" tajnik HPS. g. Josip Kratina, in sicer iz razloga, da bo naš list v najoži zvezi z vodstvom HPS. ter z vodstvom katol. pokreta".
Istovremeno podnešene su mnoge tužbe proti HOS-a preuzv. g. nadbiskupu nad čijim smo se sadržajem morali zgroziti, jer se nije pazilo na to da li se bližnjemu možda ne čini najveća nepravda a što je još gore, nijesu te objede ni danas opozvane… Da navedemo samo jednu stvar, da se vidi, što se sve radilo proti tih u "Vodstvu" HOS-a.
Dr. Zlatko Kuntarić upravio je preuzv. nadbiskupu pismo, u kome optužuje vodstvo HOS-a, da je njegovog brata Ljubu Kuntarića htjelo premjestiti iz Čakovca i da je za to radilo kod vlade. Kada je šef prosv. odjeljenja u Zagrebu dr. Zaić direkte negirao, da bi uopće tko o tom radio, a svi se članovi vodstva HOS-a izjavili, da će priseći, da na to ni pomislili nijesu, nitko od prijavitelja nije ni pomislio da se pobrine, da opere ljagu sa bližnjega… Sličnih slučajeva imade mnogo. Prikazivalo se, da se HOS nalazi u rasulu itd.
Đačko pitanje nakon konferencije Episkopata
O đačkom pitanju donio je preč. Episkopat ovo rješenje:
"Nije svrsi shodno da se bilo protiv kojem tipu đačkih organizacija izriče osuda. Interes katoličkog pokreta kategorički traži da se katoličkom đaštvu obojeg spola priznaje sloboda odluke, u kojem tipu želi surađivati u katoličkoj akciji, ali da svaki tip đačkih organizacija po svojem predstavništvu bude zastupan u Đačkoj Ligi".
Odmah nakon riješenja Episkopata izrađena je skica po kojoj se, prema riješenju Episkopata, imade reorganizovati Jug. kat. đačka liga u koordinatornu centralu svih zasebnih đačkih skupina prema riješenju Episkopata. Đaci Orlovi odmah su zatražili da se Liga tako reorganizuje, da i oni mogu u nju kao skupina pristupiti. Međutim Liga do danas nije reorganizirana, već se ona predstavlja, kao da i nije Episkopat ništa odredio, a riješenje Episkopata nije ni objelodanila. A istodobno šire se vijesti, da će se pitanje đaka još riješavati… A "Luč" nakon konferencije donosi članke, u kojima piše, kao da riješenje Episkopata ne postoji. Razumljivo je, da se ovako ne širi mir, nego borba i da sve ovo ipak ne može ostati bez refleksa.
Najnoviji događaji
O tom savezu je HOS iznio svoje poglede u "Straži". Zanimljiva je činjenica, da su seniori, koji su 1923. zaključili da se provede samo Orlovska organizacija među omladinom i čije službeno glasilo je tada pisalo: "Tip omladinskih društava nije bio dovoljno ni manifestativan ni izrazit ni bojovan, da bi svaki njegov član bio već tim što stupa u organizaciju izrazito jasno obilježen u javnosti…" itd., a da sada tvrde, da je orlovska organizacija nesavremena, jer nije udovoljila zahtjevima sela… Nama se pak čini, da je razlog ovoj promjeni stanovišta samo u tom, da seniori drže, da danas nije "Upliv Seniorata osiguran i nepreporan" u Orlovstvu, dok misle, da je to za Omladinski savez sigurno. Međutim, ovakvim argumentima se danas ne smije raditi proti Orlovstvu, jer su njegovi uspjesi i odviše očiti, da bi ih se netačnim argumentima pobilo.
Čini nam se, da se sa radom oko zabuna u našoj organizaciji ne misli prestati. Uvjerava nas o tom i najnoviji slučaj: U Zagrebu priređivan je 27. V. protestni sastanak radi članka u "Vrhbosni" o katoličkom pokretu. Na sastanak imali su pristup samo pozvani, a od istaknutih Orlova, a pogotovu od vodstva HOS-a naravno nitko nije pozvan. Pa ipak je na tom sastanku u ime Orlova govorio jedan akademičar, koji je u orlovskoj organizaciji uopće neaktivan, a stvorena je rezolucija u kojoj se poziva vodstvo HOS-a, da se izjavi o tim stvarima. Od HOS-a se nikog nije pozvalo, a ovako bi se izazvao dojam, kao da je vodstvo HOS-a sa sastanka izostalo i javno ga se poziva da se očituje, i u javnosti naravno ne bi smio izostati efekt, prem možda nikom nije svetija osoba pok. Rogulje kao Orlovima. Od ovakovog rada mi se ograđujemo jer znamo, da ovakvim pozivanjem, koje je podjedno upravljeno i na pojedine organizacije kao da bi se htjelo ove navesti na posebne korake mimo centrale, a s druge strane HOS prikazati kao nekog razarača Mahnićevih tradicija. Razumljivo je, da Orlovi moraju ovakav postupak odbiti i mirno se na nju obazreti pogotovu, jer ta akcija ide paralelno sa onom "Katoličkog lista", a sve to ide istom cilju.
Mi ne tražimo ništa drugo, ne ćemo ništa drugo, nego da se u cijelosti izvrše zaključci konferencije Episkopata i da se pristupi radu. Da svaka organizacija radi na svom polju, Seniorat na svom, Orlovstvo na svom, a svi u prijateljskoj saradnji. Da se nikada ne pojavi nastojanja, da bi tobože Seniorat imao "osvojiti" HOS, zbacivati njegovo vodstvo, jer ovakva će nastojanja, ako ih bude, Orlovi uvijek suzbiti. Mi nemamo nikakvih nastojanja, da članove drugih jedinica Katoličke Akcije onemogućujemo, pogotovu da protiv njih radimo. Mi hoćemo samo svoj mir i rad i u tom se nedamo smesti.
Što da radimo
Zadržali smo se odulje kod ljudskih peripetija ove borbe. Pustimo po strani ličnosti i njihove slabosti. Ljudi smo svi i možemo pogriješiti. No budimo uvijek spremni da žrtvujemo svoje lične nazore, ako smo uvjereni, da nijesu u skladu s čistom naukom Crkve.
Ove trzavice neka budu kušnja koja će poput dragulja pročistiti načela: njihova i naša. A mi Orlovi, idimo naprijed zacrtanim putem. Radimo u duhu hrvatske Zlatne knjige. Nemamo šta da mijenjamo. S velikom ljubavlju prema Providnosti, koja vodi svoju Crkvu, zahvalimo joj se, što nas je odabrala da budemo, kako nas je još nedavno nazvao jedan crkveni dostojanstvenik, "avantgarda Katoličke Akcije".
Ako budemo bili pravi i ponizni Orlovi Zlatne knjige i Poslovnika, znajući da Bog sve vodi, ne samo da će Orlovstvo kao takovo biti jako, već će i ideje Orlovstva prodrijeti i u redove onih, koji nas sada posve ne razumiju i katkada misle, da se tu radi o ličnim ambicijama i organizacijskim razilaženjima.
Držimo čvrsto jedinstvene redove Orlovske organizacije; prema onima, koji nas ne razumiju budimo blagi i puni ljubavi! Milost i vrijeme već će učiniti svoje i nadamo se, da će doći čas, kada ćemo svi – pod vodstvom naših pastira, ujediniti sile na strah i trepet naših protivnika, a na spasenje i posvećenje našeg naroda.
Ustrajmo u molitvi!
Neka živi Krist-Kralj!