FRANJEVAČKI VJESNIK
Zagreb, travanj 1927., br. 4., str. 85-8
SVEĆENIK KAO DUHOVNIK OMLADINSKOGA UDRUŽENJA
Vrlo je znamenita dužnost svećenika kao duhovnika u omladinskomu udruženju, zato valja promotriti koju ulogu on ima u omladinskoj organizaciji.
Svećenik je duša omladinskoga društva to jest njegov životni princip. Koliko veliko značenje, ali istodobno koja odgovornost?
Kao što je duša u tijelu svuda nazočna, tako je duhovnik nazočan svagdje gdjegod se očituje društveni život, kod svih njegovih manifestacija, tako reći nevidljivo kao duša!
Duša ne zamjenjuje sebe organizmu, već ga oživljuje. Duhovnik djeluje u društvu, radi, potiče na dogovaranja, ali se on ne dogovara, potiče na odluke, ali ne odlučuje.
Duša oduhovljuje i materijalne čine; duhovnik treba u ovoj djelatnosti omladinskog društva učiniti duhovnu djeatnost osjetljivom.
Iz ovoga se vidi da je druga stvar biti upraviteljem čisto vjerskoga udruženja, a druga duhovnikom omladinskoga društva.
Da to uzmognemo bolje razumjeti, proučimo ukratko psihologiju djeteta i mladića. Dijete još ne zna misliti svojom glavom: neka sluša! (Svećenik upravitelj vjerskoga udruženja zato zapovijeda).
Kada se dođe u kritičnu dob, u djetetu se s p r e m a jedna druga fizionomija.
Posebna briga duhovnika je znati steći autoritet da ga omladina sluša. Kada je dijete postalo mladićem, ono ima svoje mišljenje i o s j e ć a kako se njegova volja razvija: nelogičan i nasilan bio bi u toj dobi kategorički imperativ duhovnika; nadošao je čas spretnosti, kada će svećenik sve učiniti, a ništa neće vidjeti .On (duhovnik) je duša koja daje život organizmu (omladinskome udruženju), a da se to ne vidi. To je pravo poimanje duhovnika kao savjetnika u životu omladinskoga društva.
Uloga duhovnika u odboru: Sastanci odbora bez privole ili protiv privole duhovnika ne mogu stvarati zaključke.
Kod odborskih sjednica duhovnik ima pravo veta, npr. u Orlovstvu (razumije se u stvarima koje se odnose na disciplinu, moral i vjeru). Neka nastoji nikada se ne služiti tim pravom veta, već neka pripravi duhove ili neka tako povede diskusiju da ne bude prisiljen doći u očito protuslovlje s odborom, služeći se vetom. Ako ipak nema drugoga izlaza i važni razlozi ga na to potiču, on se može inultimaratione poslužiti vetom. U prijepornim pitanjima neka pusti slobodu označivši uvijek bolji put. U odboru neka omladinci glasuju, a duhovnik neka nadahnjuje, inspirira glasovanje; omladinci neka raspravljaju, duhovnik neka nadahnjuje raspravljanje.
No, neka on nikada ne vrši ulogu samoga predsjedništva. Najbolje je, nadalje, kada je tijesna veza između čistog vjerskoga udruženja i omladinskoga društva, tako da najbolji članovi vjerskoga udruženja mogu postati članovima omladinskoga društva. Vjerska udruženja moraju se smatrati sjemeništima Katoličke Akcije uopće.
Odbor uvijek prima nove članove u omladinsko društvo; duhovnik traži omladinca, pripravlja ga, poučava, izražava o njemu svoj autoritativni sud; odboru izražava mišljenje, bi li ga trebalo primiti, ali ne smije umjesto odbora primati. Najbolji način je da se ovo primanje članova proslavi s primanjem sv. Sakramenata tako da u novome članu ostane dobar dojam i spasonosna uspomena.
Isto tako, duhovnik ne isključuje članove iz društva i to čini odbor. On vrši samo zaštitnu ulogu (očinske opomene, obavijesti obitelji, neodobravanje, upozorenje odbora.)
Zajedno s predsjednikom duhovnik traži informacije o omladincima koji hoće stupiti u udruženje; sazna li za nekorektno ponašanje jednoga člana opominje ga na zgodan način i zajedno s predsjedništvom poduzima one mjere koje su potrebne radi interesa udruženja.
Duhovnik mora preuzeti u omladinskome društvu velik dio obuke. Ova mora biti:
1. vjerska: vjerska škola, po mogućnosti svakoga tjedna. Mora je prilagoditi omladini i to tako da to ne budu predavanja, već na obiteljski način po metodi Sokratove diskusije, izazivajući pitanja i razjašnjavanje sa strane omladinaca. Budući da je temeljita vjerska izobrazba temelj svakoj katoličkoj akciji, uređen je u Italiji svake godine cijeli sustav vjerskih natjecanja koja se sastoje u tome da se u rujnu izda tema koju moraju tijekom zime sva društva proučiti i onda komisije idu po biskupijama i ispituju u društvima. Zatim se najbolja društva (ne pojedinci) u svim biskupijama nedvojbeno natječu i dobivaju nagradu [1].
2) moralna: isto kao i vjerska;
3) liturgijska: barem u najobičnijim stvarima;
4) socijalna: jasno tumačeći najvažnije probleme današnjega socijalnog života;
5) politička: treba biti ozbiljna i duboka priprava na vršenje političkih dužnosti i prava, a nipošto tumačenje čisto stranačkoga programa, to treba dobro shvatiti;
6) Razno: Kada je potreba, neka duhovnik potiče tečajeve, poglavito zimske, o raznim granama: jezici, računanje, analfabetski tečajevi itd.
Osobita dužnost duhovnika je u tome pogledu da omladini preporučuje čitanje katoličkih novina, tražeći da se obično ne čitaju novine koje nisu katoličke. Neka se zatim pobrine za knjižnicu udruženja da ova uzmogne odgovarati višim potrebama omladine koju ona mora obrazovati i odgajati.
Odgoj: To je isključivo područje duhovnika. Mora se stoga brinuti za odgoj karaktera. Tu vrši ulogu moralnoga očinstva. Treba se poglavito uzeti obzir kritično doba s velikim smilovanjem: mladić je u kritično doba puberteta pravi moralni bolesnik "smilovanja!"
Nadalje je odgoj čistoće, muževnosti. Treba ga odgajati za oca obitelji (i zato mu smije o nekim stvarima tek govoriti na samo).
Obično se pita: je li zgodno da duhovnik bude također ispovjednik vlastitih omladinaca? Po sebi to nije zgodno.
Skoro iste dužnosti ima duhovnik u Katoličkoj ženskoj akciji. Duhovniku se poglavito povjerava nadzor nad katoličkim duhom udruženja, nad duhovnim odgojem i naobrazbom članica.
Duhovnikova definicija u ženskome pokretu jest: duša ženskoga pokreta.
Neka bude, kao što ga je definirao Benedikt XV. b. u.: anđeo ženskoga pokreta. U svome govoru, što ga je održao Talijanskoj kat. omladini dana 11. XI. 1924. N. S. Pijo XI. nazvao je službene crkvene odaslanike "Anđelima Zaštitnicima" prema isto takvim malim Tobijama kakvi su omladinci Talijanske kat. omladine.
Na koncu je duhovnik izaslanik ordinarija i brine se da rad društva bude u skladu s odredbama Sv. Stolice i mjesnoga biskupa. [2]
Dr. I. Merz
[1] Gare Nazionali di Cultura Religiosa, Roma, 1925.
[2] Izrađeno prema Direktivama A. C. I. (Milano).