ŽIVOT
Zagreb, studeni 1920., br. 2., str. 20-22
NOVI TIP AKADEMSKE ORGANIZACIJE
Slom Njemačke, glad i revolucija urodili su vjerskom renesansom među njemačkim akademičarima. Kada se sva država uznjihala, kada su sve njemačke dinastije bile protjerane i na taj način narodna crkva (protestantska) ostala u jedan mah bez poglavica, tada je jedino Katolička crkva izdizala svoje tornjeve iznad valova revolucije i bila jedina institucija koja nije morala preinačiti svoja načela. Nijemci kojima je stalo da se svlada demon revolucije, vidjevši da su sve pozitivne stranke propale, s čudnim strhopočitanjem gledahu u Nju, kako ona, ugrožena sa svih strana, svladava bjesove nereda, crpeći iz svoje riznice sredstva obrane koja je skupila u stoljetnome iskustvu. Divili su joj se i stali su je proučavati.
Radi ove potrebe da se što bolje upozna Crkva, nikao je među njemačkim akademičarima zaseban tip organizacije kojemu je svrha da članovi upoznaju što dublje sve vrjednote koje Crkva nosi u sebi i da prema tome svaki pojedinac toga društva jače izgradi svoj vlastiti duševni život. Ova društva koja se u Njemačkoj zovu "Akademische Vereine zur Pfleeg der Katholischen Weltanschauung", a u Austriji su poznate pod imenom "Logosa" razlikuju se npr. od naših akademskih društava poglavito u tome što se u njima raspravlja i proučava ono što je od trajne vrijednosti (npr. Liturgija, Kristovo božanstvo etc.), a ostale pojave kulturnoga života (umjetnost, socijalno pitanje, prirodne znanosti itd.) analiziraju se "pod vidom vječnosti: sub specie aeternitatis". Temeljno načelo u ovim društvima je da broj članova ne smije biti prevelik (do 30) i na svakoj sjednici ih bude tek oko petnaest. Pošto se pročitao zapisnik, čita se jedno poglavlje iz Novoga zavjeta i ono interpretiraju članovi u zajednici s jednim svećenikom koji je svojom temeljitom izobrazbom dorastao biti vođom akademičarima najraznovrsnijih zvanja (a u Austriji često i raznih narodnosti). Ovo čitanje Evanđelja je važnije, što članovi, koji su dosada ovu svetu knjigu i remek-djelo svjetske književnosti promatrali pod utjecajem kritičkoga racionalizma, dolaze do spoznaje kako se Providnost često služi sasvim priprostim ljudima i njihovim nedostatcima da provede svoje nakane. Uvjeren sam da će članovima ovih društava Evanđelje ostati u životu najmilijom knjigom iz koje će neprestano crpiti upute za svoj život.[1] Nakon diskusije o pročitanome poglavlju Evanđelja dolazi kratak referat (do 20 minuta), koji ima poglavito zadaću iznijeti gradivo za što zanimljiviju raspravu. Sav rad ovih društava koncentriran je poglavito u diskusijama (raspravama) i upravo jer su u tim društvima zastupani akademičari najraznijih struka, ove diskusije postaju vrlo zanimljive. Evo npr. nekoliko tema o kojima se raspravljalo: "Liturgija Velikoga Tjedna", "Komunistički manifest i nauka Crkve", "Može li jedan akademičar vjerovati u čuda?", "Čudo sv. Januarija u Napulju", "Znanstveni dokazi o egzistenciji Boga", "Kritika Spenglerovog djela: Der Untergang des Abendlandes", "Egzercicije sv. Ignacija i duševni život suvremenoga akademičara". Ovih nekoliko tema pokazuju kako je bujan život u ovim društvima. Mnoge sjednice pohađaju katolički sveučilišni profesori kojih je broj u zadnje vrijeme porastao i oni na temelju najnovijih iznašašća osvjetljuju vječnu nauku Crkve i njezina božanskog Utemeljitelja.
Izlazeći iz internoga ovog područja, društva djeluju i u javnosti. Svaki mjesec priređuju javne akademije. Na ovima se predaje npr. "O problemu svjetonazora kod nekih glazbenih drama R. Wagnera", "O modernome duševnom životu i katolicizmu", "O velebnosti kanonskog prava" i dr. U Beču će npr. u narednom semestru jedan član bečkoga Logosa (P. Kronseder S. I.) održati cijeli niz znanstvenih predavanja u "Uraniji" [2] "O katoličkom svjetonazoru". Članovi također priređuju glazbena popodneva kamo pozovu svoj rod i znance te, interpretirajući razna glazbena djela, nastoje pomoću njih zainteresirati one koji još traže put do Istine.
Polagano, ali sigurno niču po provinciji ova društva. Društvo, čim prekorači stanoviti broj članova (oko 30), odmah se dijeli u kružoke (Zirkel). Pojedini članovi putuju u druga mjesta, sakupe nekoliko akademičara, održe im kakvo predavanje i pošto su ovi religiozno raspoloženi, to ta društva sasvim spontano rastu. Crkva je uvidjela silnu važnost ovih društava i svoje najbolje ljude određuje za rad samo na polju akademskoga dušobrižništva (Akademikerseelsorge).
Izobrazba je u ovim društvima polagana, ali temeljita i ta je naobrazba kvasac koji će mase naroda rekristijanizirati. Jaz između vjere i znanosti, koji je uslijed liberalizma nehotice zadro također i u duše katoličkih intelektualaca, spontano nestaje. Vjera upravo na veličanstven način oživljava znanost koja je opet u najnovije vrijeme svojim solidnim rezultatima postala apologija kršćanstva. Najveći njemački znanstvenici ili su katolici ili cijene katolicizam. Haeckelova je pseudoznanost gotovo već i pokopana.
Tko bi htio osjetiti kakav mistički duh vlada među njemačkim katoličkim akademičarima, taj neka uzme u ruke nekoliko brojeva mjesečnika "Die Seele" (München) u kojima se kroz svaki redak naobrazovanih autora provjerava sveta vjera koja počiva u dubokomu Kristovu zagrljaju.
Ovaj tip organizacije ne smije ostati osamljen na teritoriju njemačkoga
naroda. I u nas su duhovi bijedni i potišteni. Naše akademske organizacije
ne dospijevaju više intenzivnije se baviti vječnim problemima. Uza sve religiozno
oduševljenje koje još uvijek vlada među našim đaštvom i svršenim akademičarima,
napose u hrvatskim krajevima, opaža se da religiozna naobrazba nije na onoj
visini na kojoj je njihova stručna izobrazba. Stvara se sudbonosni jaz između
vjere i znanosti i sveti žar za Krista mora time sve više ginuti. Katolički
pokret se upravo temelji na dubokom religioznom životu pojedinaca,
a ovaj je iluzoran ondje gdje su vjera i zananost dva svijeta za se, gdje
iz duša pojedinih katoličkih intelektualaca iščezava duh djetinjeg vjerovanja
u potpunu nauku Božje Crkve.
Ivo Merz, cand. phil.
[1] Vanredno vrijedna je knjiga, (koja je također nedavno definitivno oborila Harnackove tvrdnje o Ivanovom evanđelju) H. J. Cladder S. I.: Unsere Evangelien (Akademische Vorträge), Herder 1919.
[2] To je svojevrsno javno pučko sveučilište, na kojemu predaju sveučilišni profesori i drugi stručnjaci.