Članak u word dokumentu

Sarajevo, 1928., br. 22, str. 2

PODLISTAK

SUVREMENA KRIŽARSKA VOJNA NJEMAČKIH KATOLIKA *)

        "...Idite dakle i naučavajte sve narode... učeći ih, da drže sve što sam vam zapovijedio" (Mat. 28, 19.-20.), Spasiteljeve su riječi kojima je Crkvi povjerio zadaću da bude kroz vijekove učiteljicom ćudoređa.

      I uistinu, kada proučavamo crkvenu i svjetsku povijest, uvjeravamo se da je Crkva bez prestanka vršila ovu svoju ćudorednu misiju.

      U doba cezara Augusta drži se kako u Rimu nije bilo odrasle djevojke koja je bila djevica, nećudorednost je vladala posvuda: u knjigama, u plesovima, u mješovitim kupkama, u kazalištima, u obiteljima. Tako reći svi crkveni velikani onoga doba vodili su odlučnu borbu protiv nećudorednosti. Spominjem samo sv. Ciprijana (III. v.) koji je u svome djelu "De habitu Virginum" ustao npr. protiv mješovitih kupki. Treba samo čitati djela onoga doba i uvjerit ćemo se kojom se energijom Crkva borila protiv pokvarenosti poganskoga društva. Ali ovu borbu hijerarhije pomagali su najodlučnije vjernici. Jedan dobar poznavatelj prvih vijekova Crkve ovako opisuje tu djelatnost prvih kršćana:

      "Kada se Isus Krist pojavio svemu narodu sa svojim evanđeljem: "Kraljevstvo Božje je blizu", tada je pred sobom poslao opomenu: "Činite pokoru, preobrazite svoju nutrinu, postanite posve drukčiji u svome mišljenju!" Ćudoredna promjena i obnova jedan je od najvećih poslova prakršćanske misionske djelatnosti. Postati kršćaninom znači u prvim kršćanskim vijekovima, barem po svojoj oprečnosti, sličan korak kao danas stupiti u jedan red. Ime "kršćanin" imalo je onda za poganske uši neki opori prizvuk jer se u tolikoj mjeri život kršćana razlikovao od života pogana. U prvome redu nije upadala u oči nova nauka, već novi način života" (Bichlmair S. J., Urchristentum und katholische Kirche, S. 338 f.; Cf. Linzer Quartalschrift 1927.).

     A iz mnogih drugih djela znamo da je raširenju kršćanstva mnogo doprinijelo što su kršćani odlučno prekinuli s poganskim običajima. Njihov život bio je drukčiji od života njihove okoline.

      Neću se zadržavati kod povijesti. Dale bi se sastaviti cijele biblioteke iz djela koja se bave suzbijanjem nećudorednosti. Osobito u novomu vijeku, nakon otkrića tiska, Tridentski Koncil se poglavito bavi nećudorednim knjigama i slikama; osniva se kongregacija Indeksa i slično. Sv. Franjo Saleški udara po zlim knjigama, propovjednik Flechier u 17. stoljeću napada ples Gvignadu i slično.

      Kada pratimo život Crkve po svijetu vidjet ćemo da ona vodi veličanstvenu i velebnu borbu protiv suvremenoga poganstva i istodobno djeluje konstruktivno stvaranjem kršćanskih ćudorednih običaja.

      Tko nije čuo za francuskoga abbé Bethleema koji po ulicama trga bezobrazne plakate i u trafikama dere bezobrazne brošure. Neprestano je po sudovima i u mnogim slučajevima je dobio parnicu. Polazi sa stajališta da je ulica vlasništvo poštenih ljudi i nitko nema pravo u to poštenje dirati. Svatko, a napose djeca, imaju pravo neotrovana ići po ulicama; a svaki građanin ima dužnost braniti to svoje pravo ili prosvjedovati kod javnih vlasti, a ne pomaže li to, samostalnom, organiziranom ili osobnom akcijom. Ova junačka akcija abbé Bethleema naišla je na odaziv u drugim zemljama, a osobito u Italiji i Egiptu - Francuska je bila među prvima koja se odmah nakon rata digla protiv modernih plesova, a zanimljivo je to što je akademska omladina bila u prvim redovima te borbe. Naravno, to je bilo odmah nakon rata; ta je omladina bila još zadojena idealizmom žrtve. Bijahu to pariški tehničari. Kada su bili pozvani na jedan reprezentativni ples i kada su opazili da su u programu plesa oglašeni i oni nečedni plesovi koji su nedavno prije toga bili zabranjeni od pariškoga nadbiskupa Ametta, izjavili su da ne će sudjelovati kod te svečanosti, ako se ti plesovi ne uklone.

        Osobito se o modernim plesovima mnogo pisalo u Francuskoj u nekatoličkim i katoličkim redovima: najugledniji književnici i umjetnici su se o njima izjasnili i sud svih je upravo porazan. Bez obzira na njihovu moralnu stranu, tvrde da su ti moderni internacionalni (međunarodni) plesovi s čisto estetskoga gledišta pljuska svakoj ljepoti i umjetnosti; skok su u estetsko barbarstvo. Kada smo već kod Francuza i njihove borbe za ćudorednu obnovu, moramo spomenuti nedavno preminuloga dominikanca P. Vuillermeta koji spada među prve suvremene stručnjake za ova moderna ćudoredna pitanja. Njegova djela "Zabave i kršćanska savjest", "Dozvoljene i zabranjene zabvave", "Sofizmi mladeži", "Samoubojstvo rase", "Suvremene mode", "Katolici i novi plesovi", "Katolici i sport" postali su svjetskoga glasa. Nije čudo što je sama Sv. Stolica pohvalila ova djela. Tko hoće katolički gledati na razgovore, štivo, flert, umjetnost, kazalište, kino, glazbu, igru, šport, ples, modu – taj neka si nabavi njegova djela.

Sarajevo, 1928., br. 23, str. 2-3

PODLISTAK

SUVREMENA KRIŽARSKA VOJNA NJEMAČKIH KATOLIKA

      To je eto samo Francuska. Slično bi mogli reči i o Španjolskoj. Često čitamo o radu Španjolske katoličke lige za obranu javnoga ćudoređa. Poznato je kako je španjolskim (kao uostalom i nizozemskim) katolicima uspjelo podići svoju vlastitu radiostanicu koja uspješno parira bezobraznim radio-emisijama drugih stanica (a kod nas?). Sinteza ove odlučne borbe španjolskih katolika za javno ćudoređe jest "Skupno pasitirsko pismo španjolskih metropolita" (1926.) koje je također u prijevodu objelodanjeno u "Katoličkom Đaku". To je divna pastirska poslanica i tako je zgodno sastavljena da bi se po njoj u svim našim društvima mogla držati predavanja. Ta poslanica govori o modi, o intimnome susretu i druženju osoba različitoga spola bez nadzora, o pornografiji u kazalištu, kinu, kabaretima, knjigama, romanima, o tjelovježbi, sportovima, mještovitim kupalištima.

      Iz Španjolske pođimo u Belgiju. Tamo je omladini udruženoj u Katoličkoj Akciji uspjelo spriječiti prikazivanje jednoga filma "Bećarica" (Gargonne). Činili su to najprije prosvjedima, kada to nije pomoglo, plakate i oglase zamastili su crnilom, a nakon toga su na samoj predstavi toliko zviždali i galamili da je vlast morala zabraniti taj film. Njima je također uspjelo raznim predstavkama kod općina isposlovati da su načelnici sjevernobelgijskih mjesta zabranili maškarade, kod kojih su se događale velike ćudoredne nepodobštine.

        Promotrimo sada Italiju, gdje Sv. Otac, biskupi i Katolička Akcija vode vrlo odlučnu križarsku vojnu. Poznat je bezbroj govora Sv. Oca protiv nečedne nošnje koji svojom odrešitošću - tijela nečednih žena nazivlje riječima sv. Pavla "udovima bludnice" - upada upravo u oči. A biskupi Italije - to se možda čini nekome čudno - šalju sa svojih biskupskih konferencija posebne poslanice o ženskoj modi. Mora da je stvar od najveće važnosti za spasenje duša i za kršćansku kulturu dok episkopat piše poslanice o tako svjetovnom predmetu. A Katolička Akcija u Italiji - pa makar neke novine tendenciozno nazivale njezin rad sterilnim – vodila je vrlo uspješnu borbu prošle godine protiv raznih pojava javnoga nećudoređa. Tu zajedničku akciju vodi Tajništvo za ćudoređe čiji je ured ovisan o Središnjem narodnom savezu. Osim toga se uz Dijecezanski savez nalazi Tajništvo za ćudoređe koje je ovisno od Središnjega tajništva. Ova Dijecezanska tajništva raspačavaju letke o modi, priređuju prosvjedne skupštine, interveniraju kod javnih vlasti protiv održvanja javnih plesova, osnivanja mješovitih kupki, bezobraznih filmova, gluma, knjiga. Mnogo je pozitivnih rezultata u tomu pogledu postignuto. Tim ćudorednim tajništvima je rad olakšan zbog toga što se fašistička vlada trsi moralno pridići talijanski narod. Uistinu su na tome području zasluge fašizma velike: on je svojom željeznom rukom pročistio mnogo moralnoga zla i novi zakonik u mnogim pogledima zastupa moralne zasade Katoličke Crkve.

      To je kinematografski pregled križarske vojne u Crkvi i četirima zemljama. Mogao bih Vam mnogo govoriti i o drugim narodima i zemljama: poglavito u Švicarskoj i markantnim odredbama ticinskoga administratora; o američkim biskupskim osudama i modernim plesovima, o Nizozemskoj, o Austriji. Kod Austrije bih samo spomenuo da je austrijski episkopat osudio jazz-glazbu. To spominjem zato jer sam našao u dosta rasprava bogoslova porazne sudove o jazz-glazbi (npr. kod P. Dörflera u Um Sitte und Sittlichkeit, kod P. Ackena S. I. u Linzer Quartalschrift 1927. IV.), ali ta osuda austrijskoga episkopata jest jedina službena, koju poznajem.

   Prelazim na

Nećudorednost - društvena rak-rana

      Zašto sam nakanio obraditi posebno Njemačku? Razlog tomu je što je njemački episkopat izdao "Katoličke smjernice i upute za razna moderna ćudoredna pitanja", a u tim su Smjernicama tako reći rješena sva ona pitanja koja su tipična za tu cijelu križarsku vojnu ćudorednosti. Prilikom analize tih Smjernica držat ću se poluslužbenoga komentara Um Sitte und Sittlichkeit. Istodobno upozoravam na knjižicu P. Küblea "Nacktkultur" koja podrobno analizira kult golotinje u suvremenome životu.

      Ove se smjernice uopće ne bave nećudorednošću i onim milijunima smrtnih grijeha što se čine možda neopaženo, željom, mišlju. Kod križarske vojne za obnovu ćudoređa misli se na onu nećudorednost koja je javna i koja izravno ima loše socijalne posljedice. Promotrimo te socijalne posljedice nećudorednosti u Njemačkoj:

        Utrostručile su se rastave braka. Koliko je djece time upropašteno, neodgojeno!

      god. 1896.  15.46 na 1000 duša,

      god. 1924.   8.2  na 1000 duša.

      Znači da ih se sada dva puta manje rađa nego prije 30 godina. K tomu u nekim velegradovima umire više ljudi, nego se rađa. Statistika dokazuje da je njemački narod osuđen na smrt ako se uzroci toga propadanja ne uklone.

      3. Oskrvnjenja na djeci ispod 14 godina podvostručila su se u posljednjoj godini.

      4. Ubojstvo djeteta u utrobi upravo je neizrecivo veliko:

      god. 1911. prijavljeno je 1026 takvih ubojstava,

      god. 1921. prijavljeno je 4248 takvih ubojstava.

      No liječnici uvjeravaju, da se u Njemačkoj barem pola milijona djece u utrobi tako ubije.

        Užasan zločin! Pravo poganstvo! A do tih ubojstava dovodi moderan život s nečednim plesovima, mješovitim kupkama, modom, kinom, knjigama itd.

      5. Spolne bolesti raširene su u nepojmljivoj mjeri. Prema službenim statistikama od 1000 stanovnika ih 8.7 ima spolne bolesti. Pola milijuna Nijemaca je zaraženo. Međutim je to tek službena statistika: stvarno je 1922. godine šest milijuna Nijemaca bilo bolesno, to jest, svaki deseti Nijemac ima tu gadnu bolest ili u svakoj drugoj obitelji nalazi se ta bolest.

      Nisu li to užasne, upravo nevjerojatne brojke?

      5. U gradu Hamburgu je 2500 kontroliranih prostitutki, ali 17.500 ih je nekontroliranih.

      6. U Berlinu je 2000 muških prostituirano, a 30.000 je homoseksualaca.

        Užasna li je to fotografija suvremenoga društva! A to je tek mali izvadak postojećega zla. A koliko li je tek nečistoće u dušama?

      Tko je kriv ovoj užasnoj pokvarenosti? To je bez dvojbe otpad društva od Boga, a onda razni čimbenici pokvarenosti:

      1. filmovi (kao npr. "Mora li žena postati majkom?");

      2. Knjige i časopisi sa gadnim slikama (Pirandello).

      7. Mješovite kupke, mješovito sunčanje i mješovita tjelovježba.

      Ovi čimbenici imaju na duši gore spomenute društvene posljedice: umorstva djece, spolne bolesti, rastave braka itd., itd.

      A kada promotrimo skoro sve spomenute čimbenike demoralizacije vidimo da se isti vrte oko žene. Žena se smatra tek spolnim bićem i ničim drugim. Gola žena, razbludna žena, podatna žena, perverzna žena - to je glavni junak suvremenoga društva. Jedan od najtočnijih kriterija za prosuđivanje ćudoredne razine jednoga radoblja jest - kako se žena poštuje u dotičnomu narodu.

        Znamo da se ona u prijašnjim vijekovima cijenila i književnici su sanjali o idealima i čistim ljepoticama - omladina je maštala o Neznanoj i Čarobnoj - a danas je ideal društva i mladeži gola žena sa kinoplatna koja nije ni sestra, ni majka ni čovjek.

Vrlo ozbiljna dužnost katolika

      Prema užasnim i tek fragmentarno opisanim posljedicama suvremene nećudorednosti, moramo doći do zaključka da ova borba protiv nećudorednosti nije tek nekakav hir Crkve ili možda kakvih pretjeranih katolika. Naprotiv: ta križarska vojna ćudorednosti jest krvava potreba i neophodna nužnost. Ne radi se tu o kakvim ugodnim ili možda korisnim dobrima; ne, tu se radi o najvećemu, o bitnim interesima čovječanstva; radi se o spasenju tolikih neumrlih duša; o vremenitoj sreći mnogih milijuna; o biti i nebiti njemačkoga naroda. O stavu što ga svaki pojedinac danas zauzima prema kinu i novini, prema plesu i kupki, prema modi i jazzu, ovise sudbine naroda, budućnost Crkve u narodu, spasenje duša. Prema tome je ta ćudoredna borba zaista jedna sveta križarska vojna - viteška borba za najveće ideale čovječanstva.

      Prije negoli promotrimo najvažnije stavke iz glasovitih Ćudorednih smjernica pogledajmo njihov bliži uzrok. Kako je do njih došlo?

        Njemački episkopat već se 1908. godine obratio njemačkome narodu i upozorio ga na nećudorednost koja se širi. Taj poziv malo je koristio. Ponovno se episkopat obratio narodu 1913. Međutim ni to nije kristilo. Došao je rat, a nakon rata započelo je ludilo plesa, uživanje golotinje (u najužasnijim oblicima). Protiv tih pojava prve su djelovale katoličke organizacije, među kojima se posebice isticao Savez njemačkih katoličkih učiteljica. Ovaj je npr. temeljto proučio vrlo delikatno pitanje ženske tjelovježbe. Biskupi su se ponovno  htjeli obratiti njemačkome narodu, ali iskustvo prošlih godina pokazalo im je da će njihov poziv biti bez uspjeha. Stoga dođoše na misao da se ne obrate samo najširoj javnosti, već valja započeti sitnim pozitivnim radom. Zaključiše stoga da u posve kratkim rečenicama zbiju katolička načela o tim suvremenim ćudorednim pitanjima i da se tada ove smjernice pošalju katoličkim organizacijama i njih zatraži da ih one najprije provedu u svojim redovima.

      Te smjernice su se vrlo brižno izrađivale. Godine 1924. su o njima podrobno raspravljali biskupi sjeverozapadnih biskupija. Zatim je kardinal Schulte, nadbiskup kölnski, pozvao najuvaženije vođe katoličkih organizacija u Köln i još se s njima posavjetovao. O svakoj pojedinoj rečenici se posebice raspravljalo. Zatim je nacrt poslan ponovno svim biskupima i nakon njihovih primjedbi ponovno prerađen i zatim je objelodanjen u ime cjelokupnoga njemačkog episkopata.

      Iza toga su svim katoličkim organizacijama dostavljene Smjernice s popratnim pismom kardinala Schultea. U tomu pismu izričito stoji:

        "Istodobno s dostavom "Smjernica" koje su biskupi izdali nakon saslušanja Predsjedništava njemačkih katoličkih organizacija, episkopat želi od Vašega Saveza (kao i od svih drugih katoličkih saveza) osim potvrde da ste ih primili također i izričitu izjavu da će Vaš Savez bezuvjetno i čvrsto zastupati i provoditi postavljena načela i zahtjeve, kod svih podređenih organizacija i kod članstva i to s najvećom sviješću odgovornosti.

Sarajevo, 1928., br. 24, str. 2

PODLISTAK

SUVREMENA KRIŽARSKA VOJNA NJEMAČKIH KATOLIKA

Da se ta načela uzmognu naglasiti i provoditi, te smjernice treba tiskati i tumačiti na odličnome mjestu u Saveznim glasilima, na sastancima valja o njima vijećati, članstvu je dužnost držati ih se i savjesno ga valja nadzirati vrše li ih uistinu… Već je posljednji trenutak da se borimo protiv općenite struje ako uopće želimo spasiti narodno ćudoređe. Tu pojedinac mora uočiti interese zajednice i osobno se odreći stvari koje možda za njega osobno još ne znače opasnost". Ovo odlučno pismo kardinala Schultea završava s opomenom da je "Katolička dužnost" članstva katoličke organizacije postati apostolom tih Smjernica i ti katolici moraju snagom svoje krsne zavjere reći: "Odričemo se" (16. I. 1925.).

Ove smjernice se sastoje od dva dijela: od načelne argumentacije i praktične dispozicije. Uvod glasi ovako:

      I. Kao i dušu, tako je Bog stvorio i tijelo. Tijelo kršćanina posvećeno je sakramentima i hram je Duha Svetoga. Stoga treba tijelo kršćanina držati svetim. Zdrava njega tijela ne samo da se dâ spojiti s kršćanskom naukom, već ju kršćanstvo upravo zapovijeda. No nad tijelom stoji duša. Kultura tijela ne smije postati kultom tijela i tako oštetiti kulturu duše.

      II. U čovjeku bi prema Božjemu uređenju trebao vladati sklad između duše i tijela. Ishodni grijeh porušio je taj sklad. U čovjeku drijema sklonost zlom užitku koja kani ograde, što mu ih postavljaju ćudoredni zakon i savjest, porušiti kao neugodne verige. Zadaća čovjeka je u doživotnoj ćudorednoj borbi, kako je sv. Pavao tako dirljivo prikazuje, uz pomoć Božje Milosti postati gospodarom te sklonosti i ponovno težiti za onom harmonijom. To je temeljna nauka kršćanstva.

      III. Sva moderna nastojanja koja se otvoreno ili prikriveno postavljaju na stajalište da je već po sebi u čovjeku taj sklad, niječu ishodni grijeh i stoga su nespojiva s naukom Katoličke Crkve. Po svome naziranju o odnosu iemđeu tijela i duše, poganstvo i kršćanstvo stoje tu u nepomirljivoj oprjeci. Sva razdoblja jednostrane kulture tijela u povijesti nose žig duboke ćudoredne pokvarenosti.

      IV. Zbog porušenoga suglasja između tijela i duše, tijelo sa svojim osjetilima traži da zadobije prevlast nad dušom. Stoga čovjek, ako sebe ili druge bez potrebe izlaže pogibelji, doživljava da u toj borbi duša doživi poraz. Ovakva pogibelj se kod današnjega sve većeg potcjenjivanja tijela u najvećoj mjeri obistinjuje.

      V. Stidljivost i ćednost postavio je Bog pred čistoću, kao obrambene zidine. Stoga se ogrješuje onaj koji pod krinkom "kulture tijela" ili književnosti ili umjetnosti sve obrambene zidine potkopava ili ruši. Treba zabaciti sve ono što se ne da drukčije postići osim pod uvjetom da se ogriješi o stidljivost i ćednost.

      VI. Ovo se načelo odnosi posve općenito na sve ljude. Ali ono ima zasebno značenje za mladež u čijoj duši, čak i prolazni utisci koji vrijeđaju stidljivost i čednost, u svojim posljedicama postaju često kobni. Roditelji i učitelji, ali prije svega učitelji i učiteljice tjelovježbe, kao vođe društava omladine i njihovih tjelovježbenih i športskih odijeljenja, u doba ćudorednoga propadanja kao što je današnje, moraju biti osobito svijesni teške odgovornosti pred Bogom koja im nalaže da čuvaju stidljivost i čednost.

      VII. Također ona "njega tijela" (Körperpflege) za kojom ide kršćanstvo hoće nam dati zdravo, jako, spretno i lijepo tijelo, ali u okviru općega odgoja i to tako da se tjelesno podredi duševnomu. Granice koje se time postavljaju jesu one gdje nastaje predio na kojemu zdravlje, stidljivost i čednost kao i uzgoj karaktera počinju bivati ugroženi.

      Time smo doslovno prošli načelnu argumentaciju njemačkoga episkopata. Ova načela oni primjenjuju u deset posebnih točaka na ove najsuvremenije moderne pojave, a to su:

      7. pornografska književnost, kino i kazalište;

      10. dužnost katoličkih općinskih i narodnih zastupnika i katoličkoga tiska.

      Držim da bi u "Mahniću" valjalo o svakome ovom poglavlju održati posebno predavanje ili barem o najglavnijima. Dajem Vam glavne teme na proučavanje npr.:

      1. ljudsko tijelo u kršćanstvu i tjelesni odgoj s gledišta katoličke pedagodije;

3. ples, njegovo značenje; ples kao umjetnost; njegova povijest; te: moderni plesovi s estetskoga i ćudorednoga gledišta;

      5. odjeća i njezin cilj; njezina filozofija; njezino estetsko i ćudoredno značenje; golotinja i kršćanstvo;

      To su teme od najvećega značenja za suvremeno ljudsko društvo. Ne unese li se u njihovo prosuđivanje katolička nota, možemo biti potpuno uvjereni da će socijalni grijesi logičnom nužnošću uroditi socijalnim katastrofama.

      Ova pitanja među ostalim ima riješiti Katolička Akcija i uzalud sva druga, makar kako sveta nastojanja, ako se prije toga ne izliječe ili istodobno ne liječe one rak-rane što izgrizaju naš socijalni organizam.

        Vratimo se nakon ove kratke digresije na glavne dispozicije njemačkoga episkopata.                                    

Sarajevo, 1928., br. 25, str. 2

PODLISTAK

SUVREMENA KRIŽARSKA VOJNA NJEMAČKIH KATOLIKA

      1. Tjelovježba mora biti odijeljena po spolovima, a obuku smiju davati samo učitelji istoga spola. Gombaća nošnja ne smije povrijediti stidljivost... Kod djevojaka valja otkloniti svaku gombaću nošnju koja jako ističe oblike tijela ili nije primjerena ženskim odlikama. Gimnastika djevojaka neka se vrši samo u dvoranama ili na mjestima gdje javnost nema pristupa. Javno gimnasticiranje (Schauturnen - kao što ga npr. kod nas  ima Sokol) i natjecanja djevojaka i žena valja otkloniti..."

      2. Kod kupanja i plivanja valja odijeliti spolove... Javne plivačke nastupe (Schauschwimmen) žena i djevojaka valja otkloniti. - Na kupalištima (morskim i riječnim) treba zahtijevati potpunu diobu spolova i tražiti odijeljene prostore za svlačenje i oblačenje - za što se moraju brinuti mjesne vlasti - i k tomu kupaća odjeća mora biti pristojna, a nadzor trajan. - Isto valja zahtijevati za sunčanje (Freilicht-Luftbäder) i to jedanko za odrasle kao i za djecu".

      4. I šport se mora prilagoditi zacrtanim načelima. On ne smije ići jednostavno za prvenstvima (Hochsleistungen) i mora izbjegavati sve čime se pogibelji izlaže zdravlje, kršćansko ćudoređe i značaj... Najtoplije preporučamo (eindringlich gewarnt) izbjegavanje zajedničkoga putovanja mladića i djevojaka (Jüngen und Mädchen).

      5. "Prava opasnost postaju danas za mnoge krugove takozvane ritmičke škole. Veliki dio ovih se svodi na panteistička, materijalistička ili čisto estetizirajuća načela. U mnogim slučajevima se u ritmici vidi jedini sveopći lijek odgoja ili se teoretski ili praktički promiče kultura golotinje ili otupljenje stidljivosti. Budući su ovakve škole u oprjeci s kršćanskim ćudorednim zakonom, valja ih otkloniti i katolici ne smiju u njih stupati. Ovom osudom se ne cilja na to da se kod tjelovježbe upotrebljavaju stanovite besprijekorne ritmičke vježbe.

      6. "Moderni plesovi, koji vrijeđaju stidljivost i čednost - budući su skoro svi najgorega podrijetla - ne smiju se ni pod kojim uvjetima,  p a  n i  u              t a k o z v a n o m  p r o f i n j e n o m  o b l i k u, više trpjeti.

      7. "U borbi protiv moderne pronografske književnosti, koja izravno ili neizravno ide za izrugivanjem kršćanske ćudorednosti, za obešćašćenjem žene ili za zavođenjem mladeži mora se ići s dalekosežnim zakonskim mjerama kod kojih valja najbesprijekornije zastupati ispravna ćudoredna načela. Isto vrijedi za ćudoredno zla (austössig) prikazivanja u kinu i kazalištu..."

      8. "Kao što katolički moral nema ništa protiv praktične ukusne odjeće kao što dapače nema ništa prigovoriti mijenjanju mode, isto tako odlučno i bezuvjetno on mora zbaciti i s najvećom odurnošću ukloniti suvremene izrode mode koji idu za tendencioznim razgaljivanjem i isticanjem tijela, budući na koncu konca ti izrodi potječu od ciničkoga poganskog životnog shvaćanja, a idu za draženjem spolne sjetilnosti. Obrazovana katolička žena mora u toj stvari biti svijesna odgovornosti koju ima prema narodu kao čuvarica čistoga ćudoređa (reiner Sitte). Roditelji, u prvome redu majke, odgovorne su za odjeću svojih kćeri..."

      10. "Osobito katolički tisak mora biti svijesan svoje velike odgovornosti koju on ima u zastupanju i provođenju naših katoličkih načela i zahtjeva. On se mora ravnati po tim smjernicama u tekstu, oglasima kao i u izboru slika".

Njemačke katoličke organizacije prema biskupskim smjernicama

Time smo prikazali suvremenu ćudorednu borbu Crkve, genezu Ćudorednih smjernica njemačkoga episkopata i napokon smo u izvatcima donijeli sam tekst tih Smjernica. Već sam istaknuo da bi o svakoj pojedinoj točki valjalo održati poseban referat.

Kako su njemačke organizacije primile ove Smjernice? U spomenutoj knjizi "Um Sitte und Sittlichkeit" citira se niz izjava velikih katoličkih Saveza koji su s najvećim oduševljenjem primili ove Smjernice. Zanimljivo je da su te katoličke organizacije  z a  s v o j e  č l a n s t v o  j o š  p o s e b n o  i z g r a d i l e  o v e  o p ć e n i t e  b i s k u p s k e  S m j e r n i c e. Tako npr. Savez katoličih djevojaka točno precizira posve općenitu 8. točku biskupa i kaže kakva se odjeća traži od članice njihovoga saveza. Savez kaže da svaka članica mora biti iz organizacije  i s k l j u č e n a, koja nosi:

      a) odijelo, koje leđa ili gornji dio tijela ne pokriva;

      b) odijelo od prozirne tkanine uz nedostatnu unutarnju odjeću;

      c) čarape u boji kože ili koje slično djeluju".

Osobito su lijepe smjernice Saveza katoličkih njemačkih učiteljica o ženskoj tjelovježbi. One npr. traže kakve moraju biti njihove društvene priredbe. Poseban odbor mora se brinuti je li odjeća u skladu s čednosti; glazba mora svirati besprijekorne komade; nečedni plesovi se ne smiju plesati, dapače  n a  p o z o r n i c i  z a  z a b a v u  o z n a č u j e  s e  d a  j e d i n o  o n i  g o s t i  k o j i  s u  p r i s t o j n o  o d j e v e n i  i  p r i s t o j n o  s e p o n a š a j u  i m a j u  p r i s t u p Alkoholna pića neka se ne toče.

Iz studija svih tih dokumenata jasno proizlazi da njemačke katoličke organizacije ne idu za tim da rade prema slovu tih Smjernica - slovo je vrlo rastezljivo - već da rade prema njihovomu duhu. Slovo ubija, duh oživljava. Potpuno su svijesne da svako ogrješenje o te Smjernice - npr. svaka prekratka suknja i svaki nečedni ples - jest jedna poluga koja promiče vječnu smrt bezbrojnih duša i socijalnu katastrofu njemačkoga naroda.

      Ne radi se, kako rekoh, o slovu tih Smjernica i o matematički točnome držanju njihovih granica. Tu se radi o njihovome duhu. Taj duh, koji mora prožeti svakoga svijesnog katolika - katolika kojemu je doista stalo do svoje duše i duša svoje braće i napokon do sreće svojega naroda - taj duh je "da pojedinac mora, kako kaže kardinal Schulte, uočiti interese zajednice i osobno se odreči stvari koje možda za njega osobno još ne znače opasnost."

Sarajevo, 1928., br. 26, str. 2

PODLISTAK

SUVREMENA KRIŽARSKA VOJNA NJEMAČKIH KATOLIKA

Svijest kršćanske solidarnosti traži da se odrečem.

      Ovu misao su možda najdublje shvatili njemački katolički akademičari koji jasno govore u svojim rezolucijama:

        "Izričito moramo priznati da se moderni plesovi u plemenitoj atmosferi mogu besprijekorno plesati, kako to također pokazuje iskustvo."

      5. Mi unatoč tome moramo otkloniti moderne plesove radi ideje katoličkoga solidariteta (aus dem kathol. Gemeinschafgedenken heraus), jer smo mi odgovorni za ono što se pod utjecajem modernih plesova događa kod naše braće i sestara koje ne uzdržava vjerska i ćudoredna atmosfera" (Um Sitte, p, 145).

      To je uistinu jedino ispravni i katolički duh: odreći se moram radi zapovijedi ljubavi prema bližnjemu i mnogih stvari koje, uzevši same po sebi, nama osobno bi možda bile dozovljene. No radi sablazni bližnjega nisu mi stavljene na slobodu, već su mi zabranjene.

      Kada je sv. Pavao uvidio da bi sablaznio svoju braću kada bi jeo meso što je bilo upotrebljeno za poganske žrtve (a zašto ne bi jeo to meso? To je meso kao svako drugo), on je uskliknuo: "Zato, ako jelo sablažnjava brata mojega, neću jesti meso do vijeka da ne sablaznim brata svojega" (I. Kor. 8, 13.)

Njemački organizirani katolici, i to u prvome redu muška i ženska mladež, velikodušno su primili te biskupske Smjernice, ne samo zato da znaju granicu koju bez grijeha ne smijem prekoračiti, već tim njemačkim katoličkim organizacijama poput vizije pred očima lebdi ideal obnovljene, kršćanske Njemačke. I do toga ideala se ne dolazi time da se ne čini ono što Crkva brani pod grijehom, već da se postane velikodušnim zatočnikom i apostolom samih želja Crkve. U toj borbi za obnovu Njemačke je jedino "sentire cum Ecclesia" (osjećanje s Crkvom) kadro  spasiti Njemačku od ćudoredne propasti.

      To znači da nije dosta ako se izbjegava samo ono što je pod grijehom zabranjeno, već se u duhu apostolata Katoličke Akcije valja staviti u službu ofenzive i preporodne misije Crkve: samoodricanjem i pozitivnim stvaranjem čarobnoga kršćanskog društvenog poretka. U tomu poretku će kraljevati Krist-Kralj Nevinosti, tada će stidljivost i čednost sjajem anđeoske ljepote zaodjenuti sve naše društvene djelatnosti: ples i kino, kupelj i štivo, tjelovježbu i odjeću.

*) Iznosimo ovo još neobjelodanjeno predavanje pokojnoga dra Merza. Običavao je svako svoje važnije predavanje i sastavak prije tiska ili uopće javne uporabe podastrijeti na uvid ili na cenzuru kojoj autoritativnoj i kompetentnoj crkvenoj ličnosti. Tako je i ovo predavanje, kao i mnoga druga poslao krčkomu biskupu presvj. g. S r e b r n i ć u koji ga je nakon pregleda poslao "Katoličkom Tjedniku".