(Jesu corona virginum - preveo Milan Pavelić)
1. O kruno djevâ, Isuse
Kog zače Majka blažena,
Što djevom rodi jedina,
Na molbe blag nam pogledaj.
2. Ti stupaš posred ljiljana
Neokaljanih djevica.
Ko zaručnik božanstveni
Što zaručnice dariva.
3. Kud pođeš, tuda kreću se
I djevičanski redovi,
Uzvisuju Te zanosno
I slatke pjesme pjevaju.
4. Svim srcem Tebe molimo:
O ne dopusti, Isuse,
Da ikad bi nas ranila
I sjenka grijeha nečistog.
5. Sva hvala, slava, čast i moć
Nek budu Ocu višnjemu
I Sinu s Duhom presvetim
U vječne vijeke vjekova. Amen.
1. Isuse, Kruno djevica,
Kog majka zače blažena.
Što djevom rodi jedina,
Ti primi blago zavjete.
2. Ti stupaš posred ljiljana,
Okružen kolom djevica,
Vjerenik slavom urešen,
Ti vjerenice darivaš.
3. Kamogod krećeš djevice
Slijede Te, pa i hvaleći,
Za Tobom lijeću, pjevajuć,
i himne slatke ore se.
4. Svim srcem Tebe molimo,
Naša ojačaj sjetila,
Da ne bi znala nikada.
Za rane grijeha gadnoga.
[1] Himan
sv. Ambrozija (IV. stoljeće) pravi je biser kršćanske poezije. Jedino
je kršćanstvo moglo dati tako zanosan pjesnički izričaj djevičanstvu.
To je prava i usrdna molba koju djevičanske duše upravljaju Kristu, zaručniku
djevica. Treba ga slušati kod oblačenja
redovnica u jednome ženskom samostanu i to kada ga pjeva veliki zbor redovnica
na ponizni jednoglasni gregorijanski način. Tek onda naša duša shvaća
pravu veličinu ovoga malog remek-djela. - Prve tri kitice tumače
prvi stih: Isus je kruna djevicâ, rođen je od Djevice, zaručnik je djevicâ
i stanuje na nebu i na zemlji usred djevica. - Nema na svijetu veće nagrade
od kraljevske krune. A Isus je ta najveća nagrada djevicama. Vjerojatno
je taj izraz uzet iz Svetoga pisma: "Toga dana će Gospod vojskâ biti
krunom slave (corona gloriae) i kita radosti svom preostalomu narodu"
(Izaija XXVIII. 5.). - Ljiljani su u Svetomu pismu simbolom neokaljanih
duša: "Moj je dragi moj, a ja sam njegova, koji pase među ljiljanima"
(Pjesma nad pjesmama II., 16.). Sveti Ambrozije veli: "Djevice su
Kristovi ljiljani."
Slika iz treće kitice uzeta je iz opisa neba Ivanova Otkrivenja (XIV.,4.):
Oko Jaganjca su djevice pjevale novu pjesmu; one su ga slijedile kamogod
je On išao. - A u koje pašnjake je išao? - pitao se sveti Augustin. U
pašnjake gdje su trave radosti, ali ne isprazne svjetske radosti. Radost
djevicâ jest boraviti s Kristom" (De Virg., XVII., 29.).
Ovaj se himan pjeva kod večernje svetih djevica i kod dirljivih obreda
za oblačenje redovnica.
Budući da je sv. liturgija kršćanskog nauka, i prijevod liturgijskih tekstova
mora do u sitnice odgovarati originalu. Stoga pod ovim notama donosimo
jedan nešto izmijenjeni prijevod toga himna koji nije tako jezično dotjeran
kao spomenuti, ali više odgovara latinskom originalu.