ZA VJERU I DOM
Zagreb, 1925. g.
br. 9., str. 242-244
br.10., 260-273
Rubrika
VJEČNI RIM
Do sada je rubrika “Vječni Rim” poglavito donosila izvatke iz papinskih okružnica koje imaju socijalno-reformatorsko značenje; upoznali smo se s načelima Katoličke akcije, sa školstvom, s Jubilarnom godinom. Sljedeći će brojevi donositi jednu od najljepših crkvenih drama: “Oblačenje redovnice sv. Benedikta“. Ova drama je službeni crkveni obred koji se nalazi u PONTIFIKALU. S književnoga gledišta, ona je prema sudu francuskoga obraćenika i književnika HUYSMANSA jedno od najvećih remek-djela crkvene poezije. Sveta Hildegarda kaže da je crkvena glazba nastala pod utjecajem Duha Svetoga; a i mi mirne duše možemo reći da je ovo djelo katoličkoga pjesništva nadahnuo sam Duh Sveti. - Moramo si zamisliti kako je to tekst jedne drame koja će se odigravati do kraja svijeta, a nije samo pripovijedanje tuđih događaja kao u kazalištu - i po njoj postajemo svjedocima duše koja se zaručuje s Djevičanskim Zaručnikom. Pravu veličinu te drame možemo shvatiti tek onda kada vidimo sve te obrede u jednoj drevnoj gotičkoj ili romaničkoj kapelici i slušamo otegnuto preobraženo pjevanje gregorijanskih melodija. - Ova drama neka nam bude novim dokazom da pod utjecajem papinstva niče sve vrste kulturnih vrjednota - a sve one odišu blistavilom nadnaravnoga sjaja svetosti.
OBRED ZA OBLAČENJE NOVAKINJE
KOD REDOVNICA SV. BENEDIKTA
KAD FUNKCIJU VRŠI BISKUP ILI OPAT
Za oblačenje novakinje crkva se ukrasi kao za blagdan. Na stolić uz oltar stave se pas, škapular, bijeli veo i pribadače kojima će se veo učvrstiti na djevojčinoj glavi, i sve se to pospe cvijećem. Pripravi se i posuda s blagoslovljenom vodom, nožice, rubac na koji će se primiti kosa, bijela voštanica, vrč i ubrus. Na zaklonjeno mjesto u crkvi, gdje će se novakinja odjenuti, stavi se i pripadajuća odjeća; tunika i rupci za glavu i vrat isto tako posuti cvijećem. Pod oltarom se u svetištu razmjeste klecala i stolice za novakinju i za njezine dvije pratiteljice te svijećnjak na koji će ona staviti svoju svijeću.
Iza večernje se poreda procesija i krene uz zvuk
zvonâ k samostanskim vratima. Na čelu procesije nosi se križ, a za njim
stupaju svjećonoše pa svećenstvo i napokon dostojanstvenik u ornatu, a
uza nj dva služitelja u crkvenome odijelu.
Nato se otvore vrata klauzure; opatica i redovnice doprate djevojku odjevenu
poput nevjeste. Ona poljubi dostojanstveniku prsten i stupi među svoje
dvije pratiteljice. Kad ona iziđe, počinje se pjevati himan: Isuse, kruno
djevica (vidi tekst i note u 5. broju) i procesija kreće put crkve, a
djevojka među pratiteljicama stupa odmah ispred dostojanstvenika i služitelja.
Procesija ulazi u crkvu: djevojka među svojim pratiteljicama ide k mjestu za nju pripravljenu, pokloni se pred oltarom, klekne i moli. Dostojanstvenik, pokriven mitrom, popne se uza stube oltara i sjedne na faldistorij. Nato ceremonijar dovede djevojku bez njezinih pratiteljica pred oltar; ona klekne, a dostojanstvenik je pita:
Što tražiš?
Djevojka odgovara:
Milosrđe Božje i milost svetoga odijela.
Dostojanstvenik nastavi:
Gospodin ti dao vjernost i postojanost.
Tada djevojka ustane, vrati se na svoje mjesto i klekne. Dostojanstvenik ustane bez mitre, klekne na najgornju stubu oltara i započne:
Himan
Veni Creator Spiritus
Mentes tuorum vista
Imple superna gratia
Quae tu creasti pectora.
Amen.
O dođi Tvorče Duše Sveti
pohodi duše kršćanske
Napuni višnjom milosti
Te grudi što ih satvori.
Amen.
Dostojanstvenik se digne iza prve kitice i tako ostane
do konca himna, okrenuvši lice k oltaru.
2. Ti Tješitelj se nazivaš.
Ti dar si Boga svevišnjeg,
Vir živi, oganj, ljubavi,
I pomazanje duhovno.
3. Ti nagrado sedmostruka
Ti prste Božje desnice
Po ocu slavno obećan
Ti puniš usta besjedom.
4. Zapali svjetlo dušama.
I nalij ljubav u srca,
U nemoćima tjelesnim
Pokrepljuj nas bez prestanka.
5. Zla duha od nas otjeraj
I postojani mir nam daj
Ispred nas idi, vodi nas,
Da svakog zla se klonimo.
6. Daj Oca da upoznamo
I vječnog Sina njegova,
I u te Duha njihova,
Da vjerujemo sveudilj.
Ovaj se hvalospjev nikada ne mijenja:
7. Sva slava Ocu vječnomu
I uskrslomu Sinu mu
S Duhom punim utjehe
Nek bude sad i uvijeke. Amen.
S. Pošalji Duha svojega i sve će biti stvoreno. (Aleluja).
P. I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja).
Pomolimo se.
Bože, koji si poučio srca vjernika rasvjetljenjem Svetoga Duha, daj da
mi u tome Duhu što je pravo razumijemo i njegovu utjehu uvijek uživamo.
Po Kristu Gospodinu našemu.
P. Amen.
Pomolimo se.
Bože, koji si nas obratio od svjetske taštine i užižeš u nama želju za
krunom na koju smo odozgor pozvani, i koji u nebu pripravljaš stanove
onima što se odriču svijeta: užeži srce svoje službenice željom za nebeskim
dobrima tako da je drži veza sestrinske ljubavi, da bude s drugima jednodušna,
vrši redovničke ustanove, bude trijezna, prostodušna i mirna te upozna
da joj je badava dana milost njezina zvanja. Po Kristu Gospodinu našemu.
P. Amen.
Iza toga se dostojanstvenik pod mitrom okrene i progovori nazočnima ovako:
Molimo, predraga braćo, Gospodina našega Isusa Krista za ovu njegovu
službenicu koja njemu za ljubav ide odložiti svoju kosu s glave: neka
joj dade svoga Svetoga Duha da je on očuva u svetoj odluci što ju je učinila
prigrlivši redovničko življenje i brani njezino srce od zapreka ovoga
svijeta i svjetskih želja, pa kao što će se one promijeniti izvana, tako
neka joj desnica Svevišnjega unutrašnjim djelovanjem promijeni duh da
se oslobođena od svake duhovne sljepoće napuni svjetla vječne milosti.
Koji živi i kraljuje s Bogom Ocem u jedinstvu Duha Svetoga, Bog po sve
vijeke vjekova.
P. Amen.
Zatim odloži mitru i rekne ovu molitvu:
Pomolimo se.
Daj, molimo te svemogući Bože da ova tvoja službenica koja danas tebi
za ljubav odlaže svoju kosu odbaci također tašte sklonosti i ostane zauvijek
u tvojoj ljubavi. Po Kristu Gospodinu našemu.
P. Amen.
Poslije molitve dostojanstvenik pod mitrom sjedne,
a zbor redovnica pjeva ovu antifonu:
Tu es Domine qui restitues
hereditatem meam mihi. Eouae.
Ti si Gospode koji ćeš u meni
baštinu moju povratiti. (Ps. XV.)
Iza antifone pjeva zbor redovnica:
Psalam 15.
Čuvaj me, Gospodine, jer se u te ufam.
Rekoh Gospodinu: “Ti si moj Bog,* i tebi ne treba mojih dobara.”
Prema svetima koji su u zemlji njegovoj,* dao mi je da pokažem svoju darežljivost.
Mnoge su muke onih* koji lete za bogovima tuđim.
Nikad ne ću sudjelovati u njihovim krvavim zborovima* niti će moja usta
spominjati idola njihovih.
Gospodin je dio baštine moje i čaše moje;* ti ćeš Bože, dati baštinu moju
meni.
Uže mi je odmjerilo krasan dio,* da, baština mi je moja preugodna.
Blagoslivljam Gospodina koji mi je dao razum,* srce me moje potiče i po
noći da mu zahvaljujem.
Uvijek mi je Gospodin pred očima,* on je s moje desne strane da se ne
pokolebam.
Stoga se raduje moje srce i klikće veselo jezik moj,*dapače se i tijelo
moje smiruje u nadi.
Jer ne ćeš ostaviti duše moje u tamnom boravištu* niti ćeš dopustiti da
svetac tvoj vidi trulost.
Pokazat ćeš mi put života, licem ćeš me svojim napuniti radošću:* slatkoće
su u desnici tvojoj uvijek. Slava Ocu...
Ant. Ti ćeš Gospodine, dati baštinu moju meni.
Psalam 23.
Haec accipiet benedictionem
a Domino
Et miseri cordiam a Deo salutari suo
qui haec est generatio quaerentium Dominum
Euouae.
Za (Te) će primiti blagoslivljanje od Gospodina,
ali i milosrđe od Boga spasenja svojega,
jer je to pokoljenje onih koji traže Gospoda.
Euouae. (Ps. XXIII.)
Gospodnja je zemlja i što god je u njoj,* svijet i svi koji stanuju u
njemu.
Jer ga je on osnovao na morima* i na rijekama ga je utvrdio.
Tko će moći uzići na goru Gospodnju?* I tko će stati na svetom mjestu
njegovu?
Onaj koji je nedužnih ruku i čista srca, koji nije predao dušu svoju laži*
i koji se ne zaklinje prijevarno svomu bližnjemu.
Taj će dobiti blagoslov od Gospodina i milosrđe od Boga Spasitelja svojega.
Ovo je rod onih koji traže njega,* koji traže lice Boga Jakovljeva.
Dignite, knezovi, vrata svoja, uzvisite se, vrata vječna,* i unići će
kralj slave.
Tko je taj kralj slave? Gospodin jak i silan,* Gospodin silan u boju.
Dignite, knezovi, vrata svoja, uzvisite se vrata vječna* i unići će kralj
slave.
Tko je taj kralj slave?* Gospodin nad vojskama: on je kralj slave.
Slava Ocu...
Ant. Ova će dobiti* blagoslov od Gospodina i milosrđe od Boga, spasitelja
svojega, jer je ovo rod onih koji traže Gospodina.
(Svršit će se).
ZA VJERU I DOM
Zagreb, 1925. g.
br.10., 260-273
OBRED ZA OBLAČENJE NOVAKINJE
KOD REDOVNICA SV. BENEDIKTA,
KAD FUNKCIJU VRŠI BISKUP ILI OPAT
(Svršetak)
Kada zbor započne antifonu T i s i G o s p o d
e (strana 244.), pristupi djevojka s pratiteljicama i poklonivši se oltaru
i dostojanstveniku klekne na stubu pred dostojanstvenikom. Tada pratilac
skine s nje nakite, otkriju joj glavu, odmotaju njezinu kosu i pruže je
dostojanstveniku, a taj je odstriže iznad vrata. Tad joj one stave na glavu
rubac i otprate je do mjesta gdje će izmijeniti svjetovne haljine s redovničkim.
Kad je to gotovo, povedu je opet k oltaru gdje ona opet klekne. Tad se dostojanstvenik
digne, odloži mitru i govori ovu molitvu:
DOSTOJANSTVENIK: Pomolimo se. Budi milostiv, Gospodine, našim molbama
i udostoj se blagosloviti ovu svoju službenicu, na koju u tvoje sveto ime
stavljamo redovničku odjeću: neka ostane s tvojom pomoći tebi odana i zasluži
dobiti vječni život. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Iza ove molitve dostojanstvenik sjedne, uzme mitru i uz pomoć pratiteljica
stavi na djevojku pojas govoreći:
DOSTOJANSTVENIK: Opasao te Gospodin pojasom
pravednosti i čistoće da zaslužiš ulaz u ženidbenu sobu božanskoga Zaručnika.
SVI ODGOVORE: Amen.
Zatim stavi na djevojku škapular i veli:
DOSTOJANSTVENIK: Primi jaram Gospodnji i
nosi breme njegovo što je slatko i lako.
SVI: Amen.
Kad pokrije djevojci glavu velom, govoreći:
DOSTOJANSTVENIK: Primi bijeli veo na svoju
glavu u znak čistoće i poslušnosti; neka ti bude štitom spasenja, da ne
spotaknuvši se dođeš kraju svoje kušnje.
SVI: Amen.
Pratiteljice pričvrste veo pribadačama. Iza toga, dostojanstvenik preda
novakinji zapaljenu voštanicu i kaže:
DOSTOJANSTVENIK: Primi svjetlo u ruke da
Zaručniku, kada bude dolazio, pođeš ususret sa zapaljenom svjetiljkom i
budeš puštena na nebesku svadbu.
SVI: Amen.
Novakinja ustane, vrati se na svoje mjesto i postavi svoju svijeću na
svijećnjak. Dostojanstvenik ustane, okrene se k njoj i kaže:
DOSTOJANSTVENIK: Spasi službenicu svoju.
SVI: Bože moj, koja se ufa u te.
DOSTOJANSTVENIK: Budi joj, Gospodine, jaki
toranj.
SVI: Protiv neprijatelja.
DOSTOJANSTVENIK: Gospodin s vama.
SVI: I s duhom tvojim.
DOSTOJANSTVENIK: Pomolimo se, Gospodine Isuse
Kriste, vođo i jakosti naša, smjerno te molimo da ovu službenicu svoju,
koju si žarom svete skrušenosti odijelio od svjetske taštine i od zemaljskih
sklonosti, tako odlikuješ da joj uliješ s neba svetost i napuniš je milosti
s kojom će ustrajati u tebi, da utvrđena tvojom zaštitom izvede s tvojom
pomoći što želi po tvom nadahnuću i izvršivši do kraja svoje obraćenje zavrijedi
radosti što si ih obećao onima koji ustraju. Koji živiš i kraljuješ u sve
vijeke vjekova.
SVI: Amen.
DOSTOJANSTVENIK: Pomolimo se. Bože, koji
si blaženoga Benedikta istrgnuo iz svjetskih oluja i zapovjedio mu da samo
za te vojuje, daj, molimo te, ovoj svojoj službenici, koja ti pod njegovim
pravilom hoće služiti, stalnost da ustraje i milost da sebe samu potpuno
nadvlada. Po Kristu Gospodinu našemu.
SVI: Amen.
Svršivši molitve, dostojanstvenik poškropi novakinju blagoslovljenom vodom
i, ako hoće, potakne ju kratkim govorom da u redovničkom zvanju vjerno služi
Bogu. Iza toga ona pristupi oltaru, poklekne i poljubi dostojanstvenikovu
ruku. Kad se ona vrati na svoje mjesto, siđe dostojanstvenik niza stube
oltara i intonira Te Deum.*
Tad se poreda procesija i krene prema vratima samostana tako što naprijed
ide križ, zatim svjećonoše, pa kler, onda novakinja i njezine pratiteljice
i napokon dostojanstvenik sa služiteljima.
SVI PJEVAJU:
Hvalimo Te Bože, priznajemo Te Gospodom. Tebi Ocu vječnomu čitava se zemlja
klanja. Tebi čete Anđela, Tebi sva nebesa i svekolike vlasti: Tebi Kerubi
i Serafi neprekidnim glasom uzvikuju: Svet je, Svet je, Svet je Gospodin
Bog nad vojskama. Puna su nebesa i zemlja veličanstva slave tvoje. Tebi
predično svih apostola kolo: Tebe proroka hvali dostojna četa. Tebe mučenika
sjajna vojska pjesmom hvali. Po čitavome krugu zemaljskom. Tebe Oca bezmjernoga
veličanstva sveta ispovijeda Crkva. Istinitoga Tvoga časnog i jedinoga
Sina. I svetoga Utješitelja Duha. Ti kralju slave, Kriste. Ti si Očev
sin vjekovječni. Ti, za spas čovjeka uze njegovu priliku ne zgrozivši
se utrobe Djevičine. Ti si, pobijedivši žalac smrti, otvorio vjernicima
kraljevstva nebeska. Ti uz desnicu Boga sjediš u Očevoj slavi. Mi vjerujemo,
doći ćeš suditi. Molimo te, dakle, pomozi slugama svojim koje si prevrijednom
krvlju otkupio. Daj da se vječnoj slavi pribroje sa svim svecima Tvojim.
Daj ozdravi narod svoj, Gospodine; i daj blagoslovi baštinu Tvoju. I vladaj
njime i uzvisuj ove sve do u vijeke. Mi te svakim danom svi blagoslivljamo.
I hvalimo ime Tvoje u vijeke i vijeke vjekova. Udostoj se, Gospodine,
toga dana sačuvati nas bez svakoga grijeha. Oj smiluj se, Gospodine, daj
smiluj se nama, neka nad nama bude Tvoje milosrđe, Gospodine, dokle god
se uzdamo u Tebe. U Te se Gospodine ufam i neću se postidjeti nikada.
Novakinja ide do samostanskih vrata koja su zatvorena i kada je Te
Deum gotov, pokuca na vrata i pjeva:
Aperite mihi portas
justitiae:
ingressa in eas confitebor Domino. (Ps. CXII.)
Otvorite meni vrata pravednosti:
unišav na ova priznavat ću Gospoda. (Ps. CXII.)
Redovnice iznutra otvaraju i odgovaraju:
REDOVNICE:
Haec porta Domini:
justi intrabunt in eam. (Ps. CXVII.)
Gle vrata Gospodnjih:
kroz njih će ući pravedni.
Novakinja stupa na prag i nastavlja:
NOVAKINJA PJEVA:
Ingrediar in locum tabernaculi admirabilis
usque ad domum Dei. (Ps.XLI.)
Uniću ću u mjesto počivališta predivotnoga,
sve do doma Božjega.
REDOVNICE ODGOVARAJU:
Haec est Domus Domini firmiter aedificata:
bene fundata est supra firman petram.
(Iz oficija crkvene posvete.)
Ovo je stan Gospoda, silno je čvrsto sagrađen:
i dobro zasnovan ponad moćne hridi.
Novakinja uniđe, okrene se k dostojanstveniku, klekne unutra i nastavi:
NOVAKINJA:
Haec requies mea in saeculum saeculi:
Hic habitabo, quoniam elegi eam. (Ps.CXXXI.)
Gle, smirenje moje u vijeke vjekova:
boravit ću tuj, jer tako sam odabrala.
DOSTOJANSTVENIK: Potvrdi ovo, Bože, što
si izveo u nama.
SVI: Od svetoga hrama svojega što je u Jeruzalemu.
DOSTOJANSTVENIK: Pomolimo se. Svemogući vječni
Bože, koji sam činiš velika čudesa, zakrili ovu svoju službenicu duhom spasonosne
milosti, i da Ti ona doista bude uvijek mila, napuni je rosom svoga blagoslova.
Po Kristu Gospodinu našemu.
SVI: Amen.
Iza te molitve dostojanstvenik uzme opet mitru i
štap te novakinju koja ustane preda majci samostana ovim riječima:
DOSTOJANSTVENIK: Evo povjeravamo vašoj nježnoj
ljubavi i materinskoj skrbi, časna gospođo i majko, ovu novu zaručnicu Kristovu
moleći da se ona uz Božju milost i uz vašu pomoć i nastojanje marno dade
na sveto življenje što ga je netom radosno pred Bogom prigrlila. Neka ona
pod vašim vodstvom, pod vašom upravom stupa putem Božjih zapovijedi i nastoji
spremno izvršavati evanđeoske savjete i sve odredbe svetoga pravila. Tako
će po skupnom vam nastojanju i ona doći do željenoga cilja svoje kušnje,
to jest do nebeskoga vjenčanja sa Zaručnikom Kristom, i vaš će vjerni mar
i materinska skrb za sretan porast ove vaše redovničke obitelji biti za
vas obilno vrelo zasluga i blagoslova. Mir Gospodnji bio vazda s vama.
Tad se zatvore vrata samostana i procesija se vrati šuteći u crkvu. Redovnice
odvedu novakinju u kapitul pjevajući kantik. Kantik Izaijin.
REDOVNICE: Živo ću se radovati u Gospodinu
i moja će duša klicati od radosti u Bogu mojemu.
Jer me je zaodjenuo haljinama spasenja i pokrio me odjećom pravde.
Kao kad se zaručnik ukrasi krunom i kao kad se zaručnica okiti uresima
svojim.
Jer, kao što iz zemlje raste bilje i kao što u vrtu niče sjemenje, tako
će Gospodin Bog učiniti da nikne pravda i pohvala pred svim narodima.
Poradi Siona ne ću šutjeti i poradi Jeruzalema ne ću mirovati, dok se
ne digne kao zora pravda njegova, i zasja spasenje njegovo kao svjetiljka.
I vidjet će narodi pravdu tvoju i svi kraljevi slavu tvoju.
I nazvat ćeš se novim imenom, koje će izreći usta Gospodnja.
I bit ćeš slavni vijenac u ruci Gospodnjoj i kruna kraljevska u ruci Boga
svojega, Slava Ocu...
Kada stignu do kapitula, novakinja ondje kleči dok se ne svrši kantik.
Kad je taj gotov, majka samostana kaže:
POGLAVARICA: Potvrdi ovo Bože, što si izveo
u nama.
SVI: Od hrama svojega svetoga koji je u Jeruzalemu.
POGLAVARICA: Pomolimo se. Podaj nam, molimo
te Gospodine, pomoć svoje milosti da po tvom djelovanju izvršimo što smo
po tvome rasvjetljenju upoznali da nam treba činiti. Po Kristu Gospodinu
našemu.
SVI: Amen.
Tad novakinja ustane, priđe najprije k majci samostana,
potom obiđe sve redovnice i primi od njih poljubac sestrinske ljubavi.
Preveo: Milan Pavelić
S tim završava ova istinita drama koja je u neku ruku
sâm čin mističnih zaruka između duše i Isusa Krista. Treba s tekstom u ruci
prisustvovati ovom dirljivom obredu, gledati kako pod blistavim nožicama
pada crna kosa, kako uz pjesmu nostalgičnoga korala djevojka ide do samostanskih
vrata i pjevajući moli da je puste unutra. Ona zna da će samo jedanput izići
iz tih zidina - kada budu nosili njezino tijelo na groblje - zna da će u
uskomu samostanskom prostoru zaroniti u carstvo vrhunaravnosti, mistična
ushićenja i mistične noći ispunjat će njezinu dušu i poput nadzemaljskoga
vihora hrlit će, držeći u ruci baklju ljubavi, u zagrljaj božanskom Zaručniku
koji je urešen sjajem sunca i od vijeka čeka da je nagradi neograničenom
srećom vječne združenosti.
Iz ovoga malog remek-djela katoličke umjetnosti vidi se do kojeg je dostojanstva
kršćanstvo diglo ženu. Obred polaganja zavjeta,
koji iza toga slijedi, s umjetničkoga gledišta kao da nadmašuje sam ovaj
obred oblačenja. To je preobraženi
himan djevičanstvu, vrhunac umjetnosti uopće, koji se gubi u nedoglednim
nadzemaljskim visinama. Klasična grčka umjetnost odsjev je Božanstva kako
se očituje u naravnom svijetu (Antigona); Dante nam je dao umjetnost u kojoj
je narav podignuta po Milosti na nadnaravni svijet: ali u obredu
polaganja zavjeta, kao da smo napustili već naravni svijet i kao
da se već nalazimo u preobraženoj anđeoskoj umjetničkoj sferi gdje blistanje
Duha Svetoga stvara djela neopisive ljepote, neopisivoga kolorita i sjaja.
I jedino u vrtu papinstva koje ima zalog Kristove neograničene pomoći, može
cvasti ovo neusporedivo lijepo i miomirisno cvijeće liturgijske poezije.
PAX CHRISTI IN REGNO CHRISTI
* Objavljivanje službenih nota “Tebe Boga hvalimo” zauzelo bi previše prostora. Prijevod što ga donosimo može se pjevati na službenu melodiju te se tako ne treba mijenjati niti jedan zvuk veličanstvenoga crkvenog himna.