Sabrana djela - Liturgija

Članak u word dokumentu

ZA VJERU I DOM
Zagreb, 1925. g.
br. 9., str. 242-244
br.10., 260-273

Rubrika
VJEČNI RIM

Do sada je rubrika “Vječni Rim” poglavito donosila izvatke iz papinskih okružnica koje imaju socijalno-reformatorsko značenje; upoznali smo se s načelima Katoličke akcije, sa školstvom, s Jubilarnom godinom. Sljedeći će brojevi donositi jednu od najljepših crkvenih drama: “Oblačenje redovnice sv. Benedikta“. Ova drama je službeni crkveni obred koji se nalazi u PONTIFIKALU. S književnoga gledišta, ona je prema sudu francuskoga obraćenika i književnika HUYSMANSA jedno od najvećih remek-djela crkvene poezije. Sveta Hildegarda kaže da je crkvena glazba nastala pod utjecajem Duha Svetoga; a i mi mirne duše možemo reći da je ovo djelo katoličkoga pjesništva nadahnuo sam Duh Sveti. - Moramo si zamisliti kako je to tekst jedne drame koja će se odigravati do kraja svijeta, a nije samo pripovijedanje tuđih događaja kao u kazalištu - i po njoj postajemo svjedocima duše koja se zaručuje s Djevičanskim Zaručnikom. Pravu veličinu te drame možemo shvatiti tek onda kada vidimo sve te obrede u jednoj drevnoj gotičkoj ili romaničkoj kapelici i slušamo otegnuto preobraženo pjevanje gregorijanskih melodija. - Ova drama neka nam bude novim dokazom da pod utjecajem papinstva niče sve vrste kulturnih vrjednota - a sve one odišu blistavilom nadnaravnoga sjaja svetosti.

OBRED ZA OBLAČENJE NOVAKINJE
KOD REDOVNICA SV. BENEDIKTA
KAD FUNKCIJU VRŠI BISKUP ILI OPAT

Za oblačenje novakinje crkva se ukrasi kao za blagdan. Na stolić uz oltar stave se pas, škapular, bijeli veo i pribadače kojima će se veo učvrstiti na djevojčinoj glavi, i sve se to pospe cvijećem. Pripravi se i posuda s blagoslovljenom vodom, nožice, rubac na koji će se primiti kosa, bijela voštanica, vrč i ubrus. Na zaklonjeno mjesto u crkvi, gdje će se novakinja odjenuti, stavi se i pripadajuća odjeća; tunika i rupci za glavu i vrat isto tako posuti cvijećem. Pod oltarom se u svetištu razmjeste klecala i stolice za novakinju i za njezine dvije pratiteljice te svijećnjak na koji će ona staviti svoju svijeću.

Iza večernje se poreda procesija i krene uz zvuk zvonâ k samostanskim vratima. Na čelu procesije nosi se križ, a za njim stupaju svjećonoše pa svećenstvo i napokon dostojanstvenik u ornatu, a uza nj dva služitelja u crkvenome odijelu.
Nato se otvore vrata klauzure; opatica i redovnice doprate djevojku odjevenu poput nevjeste. Ona poljubi dostojanstveniku prsten i stupi među svoje dvije pratiteljice. Kad ona iziđe, počinje se pjevati himan: Isuse, kruno djevica (vidi tekst i note u 5. broju) i procesija kreće put crkve, a djevojka među pratiteljicama stupa odmah ispred dostojanstvenika i služitelja.

Procesija ulazi u crkvu: djevojka među svojim pratiteljicama ide k mjestu za nju pripravljenu, pokloni se pred oltarom, klekne i moli. Dostojanstvenik, pokriven mitrom, popne se uza stube oltara i sjedne na faldistorij. Nato ceremonijar dovede djevojku bez njezinih pratiteljica pred oltar; ona klekne, a dostojanstvenik je pita:

Što tražiš?

Djevojka odgovara:

Milosrđe Božje i milost svetoga odijela.

Dostojanstvenik nastavi:

Gospodin ti dao vjernost i postojanost.

Tada djevojka ustane, vrati se na svoje mjesto i klekne. Dostojanstvenik ustane bez mitre, klekne na najgornju stubu oltara i započne:

Himan

Veni Creator Spiritus
Mentes tuorum vista
Imple superna gratia
Quae tu creasti pectora.
Amen.

O dođi Tvorče Duše Sveti
pohodi duše kršćanske
Napuni višnjom milosti
Te grudi što ih satvori.
Amen.

Dostojanstvenik se digne iza prve kitice i tako ostane do konca himna, okrenuvši lice k oltaru.

2. Ti Tješitelj se nazivaš.
Ti dar si Boga svevišnjeg,
Vir živi, oganj, ljubavi,
I pomazanje duhovno.

3. Ti nagrado sedmostruka
Ti prste Božje desnice
Po ocu slavno obećan
Ti puniš usta besjedom.

4. Zapali svjetlo dušama.
I nalij ljubav u srca,
U nemoćima tjelesnim
Pokrepljuj nas bez prestanka.

5. Zla duha od nas otjeraj
I postojani mir nam daj
Ispred nas idi, vodi nas,
Da svakog zla se klonimo.

6. Daj Oca da upoznamo
I vječnog Sina njegova,
I u te Duha njihova,
Da vjerujemo sveudilj.

Ovaj se hvalospjev nikada ne mijenja:

7. Sva slava Ocu vječnomu
I uskrslomu Sinu mu
S Duhom punim utjehe
Nek bude sad i uvijeke. Amen.

S. Pošalji Duha svojega i sve će biti stvoreno. (Aleluja).
P. I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja).

Pomolimo se.

Bože, koji si poučio srca vjernika rasvjetljenjem Svetoga Duha, daj da mi u tome Duhu što je pravo razumijemo i njegovu utjehu uvijek uživamo. Po Kristu Gospodinu našemu.
P. Amen.

Pomolimo se.

Bože, koji si nas obratio od svjetske taštine i užižeš u nama želju za krunom na koju smo odozgor pozvani, i koji u nebu pripravljaš stanove onima što se odriču svijeta: užeži srce svoje službenice željom za nebeskim dobrima tako da je drži veza sestrinske ljubavi, da bude s drugima jednodušna, vrši redovničke ustanove, bude trijezna, prostodušna i mirna te upozna da joj je badava dana milost njezina zvanja. Po Kristu Gospodinu našemu.
P. Amen.

Iza toga se dostojanstvenik pod mitrom okrene i progovori nazočnima ovako:

Molimo, predraga braćo, Gospodina našega Isusa Krista za ovu njegovu službenicu koja njemu za ljubav ide odložiti svoju kosu s glave: neka joj dade svoga Svetoga Duha da je on očuva u svetoj odluci što ju je učinila prigrlivši redovničko življenje i brani njezino srce od zapreka ovoga svijeta i svjetskih želja, pa kao što će se one promijeniti izvana, tako neka joj desnica Svevišnjega unutrašnjim djelovanjem promijeni duh da se oslobođena od svake duhovne sljepoće napuni svjetla vječne milosti. Koji živi i kraljuje s Bogom Ocem u jedinstvu Duha Svetoga, Bog po sve vijeke vjekova.
P. Amen.

Zatim odloži mitru i rekne ovu molitvu:

Pomolimo se.
Daj, molimo te svemogući Bože da ova tvoja službenica koja danas tebi za ljubav odlaže svoju kosu odbaci također tašte sklonosti i ostane zauvijek u tvojoj ljubavi. Po Kristu Gospodinu našemu.
P. Amen.

Poslije molitve dostojanstvenik pod mitrom sjedne, a zbor redovnica pjeva ovu antifonu:

Tu es Domine qui restitues
hereditatem meam mihi. Eouae.
Ti si Gospode koji ćeš u meni
baštinu moju povratiti. (Ps. XV.)

Iza antifone pjeva zbor redovnica:

Psalam 15.

Čuvaj me, Gospodine, jer se u te ufam.
Rekoh Gospodinu: “Ti si moj Bog,* i tebi ne treba mojih dobara.”
Prema svetima koji su u zemlji njegovoj,* dao mi je da pokažem svoju darežljivost.
Mnoge su muke onih* koji lete za bogovima tuđim.
Nikad ne ću sudjelovati u njihovim krvavim zborovima* niti će moja usta spominjati idola njihovih.
Gospodin je dio baštine moje i čaše moje;* ti ćeš Bože, dati baštinu moju meni.
Uže mi je odmjerilo krasan dio,* da, baština mi je moja preugodna.
Blagoslivljam Gospodina koji mi je dao razum,* srce me moje potiče i po noći da mu zahvaljujem.
Uvijek mi je Gospodin pred očima,* on je s moje desne strane da se ne pokolebam.
Stoga se raduje moje srce i klikće veselo jezik moj,*dapače se i tijelo moje smiruje u nadi.
Jer ne ćeš ostaviti duše moje u tamnom boravištu* niti ćeš dopustiti da svetac tvoj vidi trulost.
Pokazat ćeš mi put života, licem ćeš me svojim napuniti radošću:* slatkoće su u desnici tvojoj uvijek. Slava Ocu...
Ant. Ti ćeš Gospodine, dati baštinu moju meni.

Psalam 23.

Haec accipiet benedictionem a Domino
Et miseri cordiam a Deo salutari suo
qui haec est generatio quaerentium Dominum
Euouae.
Za (Te) će primiti blagoslivljanje od Gospodina,
ali i milosrđe od Boga spasenja svojega,
jer je to pokoljenje onih koji traže Gospoda.
Euouae. (Ps. XXIII.)

Gospodnja je zemlja i što god je u njoj,* svijet i svi koji stanuju u njemu.
Jer ga je on osnovao na morima* i na rijekama ga je utvrdio.
Tko će moći uzići na goru Gospodnju?* I tko će stati na svetom mjestu njegovu?
Onaj koji je nedužnih ruku i čista srca, koji nije predao dušu svoju laži* i koji se ne zaklinje prijevarno svomu bližnjemu.
Taj će dobiti blagoslov od Gospodina i milosrđe od Boga Spasitelja svojega.
Ovo je rod onih koji traže njega,* koji traže lice Boga Jakovljeva.
Dignite, knezovi, vrata svoja, uzvisite se, vrata vječna,* i unići će kralj slave.
Tko je taj kralj slave? Gospodin jak i silan,* Gospodin silan u boju.
Dignite, knezovi, vrata svoja, uzvisite se vrata vječna* i unići će kralj slave.
Tko je taj kralj slave?* Gospodin nad vojskama: on je kralj slave.
Slava Ocu...
Ant. Ova će dobiti* blagoslov od Gospodina i milosrđe od Boga, spasitelja svojega, jer je ovo rod onih koji traže Gospodina.

(Svršit će se).



ZA VJERU I DOM
Zagreb, 1925. g.
br.10., 260-273

OBRED ZA OBLAČENJE NOVAKINJE
KOD REDOVNICA SV. BENEDIKTA,
KAD FUNKCIJU VRŠI BISKUP ILI OPAT

(Svršetak)

Kada zbor započne antifonu T i s i G o s p o d e (strana 244.), pristupi djevojka s pratiteljicama i poklonivši se oltaru i dostojanstveniku klekne na stubu pred dostojanstvenikom. Tada pratilac skine s nje nakite, otkriju joj glavu, odmotaju njezinu kosu i pruže je dostojanstveniku, a taj je odstriže iznad vrata. Tad joj one stave na glavu rubac i otprate je do mjesta gdje će izmijeniti svjetovne haljine s redovničkim. Kad je to gotovo, povedu je opet k oltaru gdje ona opet klekne. Tad se dostojanstvenik digne, odloži mitru i govori ovu molitvu:
DOSTOJANSTVENIK: Pomolimo se. Budi milostiv, Gospodine, našim molbama i udostoj se blagosloviti ovu svoju službenicu, na koju u tvoje sveto ime stavljamo redovničku odjeću: neka ostane s tvojom pomoći tebi odana i zasluži dobiti vječni život. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Iza ove molitve dostojanstvenik sjedne, uzme mitru i uz pomoć pratiteljica stavi na djevojku pojas govoreći:


DOSTOJANSTVENIK: Opasao te Gospodin pojasom pravednosti i čistoće da zaslužiš ulaz u ženidbenu sobu božanskoga Zaručnika.
SVI ODGOVORE: Amen.
Zatim stavi na djevojku škapular i veli:
DOSTOJANSTVENIK: Primi jaram Gospodnji i nosi breme njegovo što je slatko i lako.
SVI: Amen.
Kad pokrije djevojci glavu velom, govoreći:
DOSTOJANSTVENIK: Primi bijeli veo na svoju glavu u znak čistoće i poslušnosti; neka ti bude štitom spasenja, da ne spotaknuvši se dođeš kraju svoje kušnje.
SVI: Amen.
Pratiteljice pričvrste veo pribadačama. Iza toga, dostojanstvenik preda novakinji zapaljenu voštanicu i kaže:
DOSTOJANSTVENIK: Primi svjetlo u ruke da Zaručniku, kada bude dolazio, pođeš ususret sa zapaljenom svjetiljkom i budeš puštena na nebesku svadbu.
SVI: Amen.
Novakinja ustane, vrati se na svoje mjesto i postavi svoju svijeću na svijećnjak. Dostojanstvenik ustane, okrene se k njoj i kaže:
DOSTOJANSTVENIK: Spasi službenicu svoju.
SVI: Bože moj, koja se ufa u te.
DOSTOJANSTVENIK: Budi joj, Gospodine, jaki toranj.
SVI: Protiv neprijatelja.
DOSTOJANSTVENIK: Gospodin s vama.
SVI: I s duhom tvojim.
DOSTOJANSTVENIK: Pomolimo se, Gospodine Isuse Kriste, vođo i jakosti naša, smjerno te molimo da ovu službenicu svoju, koju si žarom svete skrušenosti odijelio od svjetske taštine i od zemaljskih sklonosti, tako odlikuješ da joj uliješ s neba svetost i napuniš je milosti s kojom će ustrajati u tebi, da utvrđena tvojom zaštitom izvede s tvojom pomoći što želi po tvom nadahnuću i izvršivši do kraja svoje obraćenje zavrijedi radosti što si ih obećao onima koji ustraju. Koji živiš i kraljuješ u sve vijeke vjekova.


SVI: Amen.
DOSTOJANSTVENIK: Pomolimo se. Bože, koji si blaženoga Benedikta istrgnuo iz svjetskih oluja i zapovjedio mu da samo za te vojuje, daj, molimo te, ovoj svojoj službenici, koja ti pod njegovim pravilom hoće služiti, stalnost da ustraje i milost da sebe samu potpuno nadvlada. Po Kristu Gospodinu našemu.


SVI: Amen.
Svršivši molitve, dostojanstvenik poškropi novakinju blagoslovljenom vodom i, ako hoće, potakne ju kratkim govorom da u redovničkom zvanju vjerno služi Bogu. Iza toga ona pristupi oltaru, poklekne i poljubi dostojanstvenikovu ruku. Kad se ona vrati na svoje mjesto, siđe dostojanstvenik niza stube oltara i intonira Te Deum.* Tad se poreda procesija i krene prema vratima samostana tako što naprijed ide križ, zatim svjećonoše, pa kler, onda novakinja i njezine pratiteljice i napokon dostojanstvenik sa služiteljima.


SVI PJEVAJU:
Hvalimo Te Bože, priznajemo Te Gospodom. Tebi Ocu vječnomu čitava se zemlja klanja. Tebi čete Anđela, Tebi sva nebesa i svekolike vlasti: Tebi Kerubi i Serafi neprekidnim glasom uzvikuju: Svet je, Svet je, Svet je Gospodin Bog nad vojskama. Puna su nebesa i zemlja veličanstva slave tvoje. Tebi predično svih apostola kolo: Tebe proroka hvali dostojna četa. Tebe mučenika sjajna vojska pjesmom hvali. Po čitavome krugu zemaljskom. Tebe Oca bezmjernoga veličanstva sveta ispovijeda Crkva. Istinitoga Tvoga časnog i jedinoga Sina. I svetoga Utješitelja Duha. Ti kralju slave, Kriste. Ti si Očev sin vjekovječni. Ti, za spas čovjeka uze njegovu priliku ne zgrozivši se utrobe Djevičine. Ti si, pobijedivši žalac smrti, otvorio vjernicima kraljevstva nebeska. Ti uz desnicu Boga sjediš u Očevoj slavi. Mi vjerujemo, doći ćeš suditi. Molimo te, dakle, pomozi slugama svojim koje si prevrijednom krvlju otkupio. Daj da se vječnoj slavi pribroje sa svim svecima Tvojim. Daj ozdravi narod svoj, Gospodine; i daj blagoslovi baštinu Tvoju. I vladaj njime i uzvisuj ove sve do u vijeke. Mi te svakim danom svi blagoslivljamo. I hvalimo ime Tvoje u vijeke i vijeke vjekova. Udostoj se, Gospodine, toga dana sačuvati nas bez svakoga grijeha. Oj smiluj se, Gospodine, daj smiluj se nama, neka nad nama bude Tvoje milosrđe, Gospodine, dokle god se uzdamo u Tebe. U Te se Gospodine ufam i neću se postidjeti nikada.
Novakinja ide do samostanskih vrata koja su zatvorena i kada je Te Deum gotov, pokuca na vrata i pjeva:

Aperite mihi portas justitiae:

ingressa in eas confitebor Domino. (Ps. CXII.)

Otvorite meni vrata pravednosti:
unišav na ova priznavat ću Gospoda. (Ps. CXII.)

Redovnice iznutra otvaraju i odgovaraju:

REDOVNICE:

Haec porta Domini:
justi intrabunt in eam. (Ps. CXVII.)

Gle vrata Gospodnjih:
kroz njih će ući pravedni.

Novakinja stupa na prag i nastavlja:

NOVAKINJA PJEVA:

Ingrediar in locum tabernaculi admirabilis
usque ad domum Dei. (Ps.XLI.)

Uniću ću u mjesto počivališta predivotnoga,
sve do doma Božjega.

REDOVNICE ODGOVARAJU:

Haec est Domus Domini firmiter aedificata:
bene fundata est supra firman petram.
(Iz oficija crkvene posvete.)

Ovo je stan Gospoda, silno je čvrsto sagrađen:
i dobro zasnovan ponad moćne hridi.

Novakinja uniđe, okrene se k dostojanstveniku, klekne unutra i nastavi:

NOVAKINJA:

Haec requies mea in saeculum saeculi:
Hic habitabo, quoniam elegi eam. (Ps.CXXXI.)

Gle, smirenje moje u vijeke vjekova:
boravit ću tuj, jer tako sam odabrala.

DOSTOJANSTVENIK: Potvrdi ovo, Bože, što si izveo u nama.
SVI: Od svetoga hrama svojega što je u Jeruzalemu.
DOSTOJANSTVENIK: Pomolimo se. Svemogući vječni Bože, koji sam činiš velika čudesa, zakrili ovu svoju službenicu duhom spasonosne milosti, i da Ti ona doista bude uvijek mila, napuni je rosom svoga blagoslova. Po Kristu Gospodinu našemu.
SVI: Amen.
Iza te molitve dostojanstvenik uzme opet mitru i štap te novakinju koja ustane preda majci samostana ovim riječima:
DOSTOJANSTVENIK: Evo povjeravamo vašoj nježnoj ljubavi i materinskoj skrbi, časna gospođo i majko, ovu novu zaručnicu Kristovu moleći da se ona uz Božju milost i uz vašu pomoć i nastojanje marno dade na sveto življenje što ga je netom radosno pred Bogom prigrlila. Neka ona pod vašim vodstvom, pod vašom upravom stupa putem Božjih zapovijedi i nastoji spremno izvršavati evanđeoske savjete i sve odredbe svetoga pravila. Tako će po skupnom vam nastojanju i ona doći do željenoga cilja svoje kušnje, to jest do nebeskoga vjenčanja sa Zaručnikom Kristom, i vaš će vjerni mar i materinska skrb za sretan porast ove vaše redovničke obitelji biti za vas obilno vrelo zasluga i blagoslova. Mir Gospodnji bio vazda s vama.
Tad se zatvore vrata samostana i procesija se vrati šuteći u crkvu. Redovnice odvedu novakinju u kapitul pjevajući kantik. Kantik Izaijin.

REDOVNICE: Živo ću se radovati u Gospodinu i moja će duša klicati od radosti u Bogu mojemu.
Jer me je zaodjenuo haljinama spasenja i pokrio me odjećom pravde.
Kao kad se zaručnik ukrasi krunom i kao kad se zaručnica okiti uresima svojim.
Jer, kao što iz zemlje raste bilje i kao što u vrtu niče sjemenje, tako će Gospodin Bog učiniti da nikne pravda i pohvala pred svim narodima.
Poradi Siona ne ću šutjeti i poradi Jeruzalema ne ću mirovati, dok se ne digne kao zora pravda njegova, i zasja spasenje njegovo kao svjetiljka.
I vidjet će narodi pravdu tvoju i svi kraljevi slavu tvoju.
I nazvat ćeš se novim imenom, koje će izreći usta Gospodnja.
I bit ćeš slavni vijenac u ruci Gospodnjoj i kruna kraljevska u ruci Boga svojega, Slava Ocu...
Kada stignu do kapitula, novakinja ondje kleči dok se ne svrši kantik. Kad je taj gotov, majka samostana kaže:
POGLAVARICA: Potvrdi ovo Bože, što si izveo u nama.
SVI: Od hrama svojega svetoga koji je u Jeruzalemu.
POGLAVARICA: Pomolimo se. Podaj nam, molimo te Gospodine, pomoć svoje milosti da po tvom djelovanju izvršimo što smo po tvome rasvjetljenju upoznali da nam treba činiti. Po Kristu Gospodinu našemu.
SVI: Amen.
Tad novakinja ustane, priđe najprije k majci samostana, potom obiđe sve redovnice i primi od njih poljubac sestrinske ljubavi.

Preveo: Milan Pavelić

S tim završava ova istinita drama koja je u neku ruku sâm čin mističnih zaruka između duše i Isusa Krista. Treba s tekstom u ruci prisustvovati ovom dirljivom obredu, gledati kako pod blistavim nožicama pada crna kosa, kako uz pjesmu nostalgičnoga korala djevojka ide do samostanskih vrata i pjevajući moli da je puste unutra. Ona zna da će samo jedanput izići iz tih zidina - kada budu nosili njezino tijelo na groblje - zna da će u uskomu samostanskom prostoru zaroniti u carstvo vrhunaravnosti, mistična ushićenja i mistične noći ispunjat će njezinu dušu i poput nadzemaljskoga vihora hrlit će, držeći u ruci baklju ljubavi, u zagrljaj božanskom Zaručniku koji je urešen sjajem sunca i od vijeka čeka da je nagradi neograničenom srećom vječne združenosti.
Iz ovoga malog remek-djela katoličke umjetnosti vidi se do kojeg je dostojanstva kršćanstvo diglo ženu. Obred polaganja zavjeta, koji iza toga slijedi, s umjetničkoga gledišta kao da nadmašuje sam ovaj obred oblačenja. To je preobraženi himan djevičanstvu, vrhunac umjetnosti uopće, koji se gubi u nedoglednim nadzemaljskim visinama. Klasična grčka umjetnost odsjev je Božanstva kako se očituje u naravnom svijetu (Antigona); Dante nam je dao umjetnost u kojoj je narav podignuta po Milosti na nadnaravni svijet: ali u obredu polaganja zavjeta, kao da smo napustili već naravni svijet i kao da se već nalazimo u preobraženoj anđeoskoj umjetničkoj sferi gdje blistanje Duha Svetoga stvara djela neopisive ljepote, neopisivoga kolorita i sjaja.
I jedino u vrtu papinstva koje ima zalog Kristove neograničene pomoći, može cvasti ovo neusporedivo lijepo i miomirisno cvijeće liturgijske poezije.

PAX CHRISTI IN REGNO CHRISTI

* Objavljivanje službenih nota “Tebe Boga hvalimo” zauzelo bi previše prostora. Prijevod što ga donosimo može se pjevati na službenu melodiju te se tako ne treba mijenjati niti jedan zvuk veličanstvenoga crkvenog himna.