KATOLIČKI TJEDNIK
Sarajevo, 5. lipnja 1927., II. god., br. 23., str. 3
Crkveno pjevanje
U nebu je potpuna sreća. A potpune sreće ne bi bilo kad bi našim ušima
manjkalo glazbe ili barem nečega čemu je zemaljska glazba blijeda slika.
I zato mi na svoj ljudski način zamišljamo nebo s divnim pjevanjem anđeoskih
zborova. Nema neba bez glazbe i pjevanja.
Sveta Crkva je malo nebo na Zemlji. I zato ni ona ne smije biti bez svoje
glazbe i pjevanja. U njoj moraju započeti pjesme beskrajne sreće koje
će se nastaviti na cvjetnim poljima vječnosti.
U svetoj Crkvi ne smije se čuti samo šum pokajničkih uzdaha i suza, zvižduk
pokorničkih bičeva, potresni glas propovjedničkih opomena. U njoj mora
vladati i jedna zanosna pjesma koja pjeva o kršćanskome Spasitelju, kršćanskoj
radosti, žalosti i kršćanskim nadama...
I sveta Crkva oduvijek je pjevala: i u katakombama i nad katakombama...
I gdje se zaboravlja na crkveno pjevanje, zaboravlja se na jednu svetu
i veliku crkvenu predaju. A obnoviti kršćanski život znači obnoviti crkveni
život, crkvene običaje i predaje. Dakle, obnoviti i crkveno pjevanje.
Iz ovoga se jasno vidi da je dužnost Katoličke akcije raditi na obnovi
crkvene glazbe i pjevanja. Jer njezin je cilj kršćanska obnova kršćanskoga
društva.
Gdje su crkve pune? Gdje se lijepo propovijeda i lijepo pjeva. Gdje su
crkve prazne? Gdje se loše propovijeda i loše ili nikako pjeva. Dobar
crkveni zbor jednako je znamenit kao i dobar crkveni propovjednik.
Orlovska i druga katolička društva dobro rade što osnivaju pjevačke sekcije
i pjevaju kod službe Božje. Još će bolje raditi budu li udvostručenom
ljubavlju i snagama radili na obnovi crkvenoga pjevanja.