Sabrana djela - Lurd

Članak u word dokumentu

NEDJELJA
Zagreb, 30. ožujka 1924., br. 13,private str. 3- 4

LURDSKE PROSLAVE U ZAGREBU


Štovanje Majke Božje Lurdske zauzima u Zagrebu sve veći i veći mah. Mnogo su tome doprinijeli naši listovi koji su u zadnje tri godine stali donositi redovite izvještaje o suvremenim lurdskim čudesnim ozdravljenjima. Tako se skoro u svakom broju Glasnika Srca Isusova nalazi opisano po koje novo čudo. Dodajte k tomu Glasnik sv. Franje, Mladost, Nedjelju i svu silu drugih listova, pa ćete si moći stvoriti približnu sliku o sustavnoj propagandi koja se kod nas provodi u čast Bezgrješne Lurdske Djevice.

Lani je Zagreb po prvi puta doživio čarobnu procesiju sa svijećama. Priredili su je oko franjevačke crkve i Opatovine. Prisutni je narod, noseći upaljene svijeće u rukama, pjevao marijanske pjesme. Tom su prilikom također održana u Jeronimskoj dvorani slijedeća predavanja. Liječnik dr. Avelin Ćepulić prikazao je liječničku povijest Lurda i protumačio prisutnoj publici zašto se lurdska ozdravljenja ne mogu protumačiti na naravan način. Franjevac o. Kleto Sokolović govorio je o svojim dojmovima prigodom velikoga francuskog narodnog hodočašća, o čudesima koje je sam vidio i napokon o značenju Lurda kao najvećega svjetskog Marijinog svetišta za preporod čovječanstva. Istaknuo je također duh pokore kojim su prožeti Francuzi kada idu na proštenje. Tom se prilikom posti, moli, iskazuju djela duhovnog i tjelesnog milosrđa; o nekom točenju alkohola, kao što se to na žalost često kod nas događa, nema tamo ni govora. Dr. Ivan Merz predavao je o zloglasnom Zolinom romanu "Lurd" 1) koji još uvijek zavarava neupućenu hrvatsku publiku. Predavač je pokazao kako je Zola krivotvorio povijesne činjenice prikazujući, na primjer, kako jedna sušičava djevojka - Grivotte - u Lurdu prividno ozdravi, a na povratku opet počinje bacati krv. Istina je suprotno: ta djevojka nije nikada više oboljela od sušice i još je dugo živjela nakon Zoline nagle smrti - njega su, naime, našli jednoga dana u sobi mrtva - rasvjetni ga je plin ugušio. Eto kako žalosno svršavaju klevetnici Bezgrješne.

Iste su se godine održala još mnoga predavanja o Lurdu. Mnogobrojne skioptičke slike i kinematografski film "Ukazanje Bogorodice maloj Bernardici" dali su svim ovim predavanjima posebnu čar. Njima se može dobrim djelom pripisati što se našlo dvadesetak štovatelja Marije koji su se iste godine odvažili na put u Lurd. "Nedjelja" je o tome donijela poseban izvještaj i zato mimoilazimo ovu važnu činjenicu.

Plodovi toga proštenja nisu izostali. Najprije se je prevela s francuskoga jedna knjižica "O Lurdu 2) u kojoj se govori o obraćenju jedne mlade engleske protestantkinje koja je bila krštena u Lurdu 1923. na svetkovinu svete Ivane od Arka. 12. veljače o. g. priređena su opet predavanja u Jeronimskoj dvorani. Bila su ove godine bez filma i skioptičkih slika jer su ove stvari izgorjele u Splitu. Govorio je dr. Avelin Ćepulić o lurdskim ozdravljenjima godine 1923., dakle, o najnovijim slučajevima. Osim toga je pokazao koje značenje Lurd zauzima u medicinskome svijetu: u Lurd dolaze mnogi sveučilišni profesori, šefovi velikih klinika i svi moraju ustvrditi da cijela povijest liječničke znanosti ne poznaje niti jedan slučaj ozdravljenja koje bi donekle sličilo onima koja se tako reći dnevno događaju u Lurdu. Dr. Ivan M e r z predavao je o "Utjecaju Lurda na francusku književnost". Istaknuo je, najprije, kako su prošteništa vršila već u srednjemu vijeku vrlo velik utjecaj na francusku književnost. Tako su skoro sve francuske epske legende - njihove junačke pjesme - nastale ili u prošteništima ili na putovima koji su vodili u najveće srednjovjekovno proštenište: prema sv. Jakovu od Kompostele, Rimu, Jeruzalemu, sv. Vilimu u južnoj Francuskoj. Što se događalo u srednjemu vijeku, zbiva se i danas. Svi narodi pišu o Lurdu i oko ovoga prošteništa procvale su razne književne vrste: znanstvena djela, liječnička, romani, pjesme i dr. Tom se prilikom predavač poglavito obazreo na Huymansov opis "Lurdske gomile".

Nakon toga je vlč. Hren održao u crkvi o. isusovaca propovijed o svojim dojmovima prigodom lanjskog hrvatskog proštenja. Spomenuo je također slučaj nizozemskog novinara Deklerka koji je u listu "Protestant" napao Bl. Djevicu Mariju i došao u Lurd da "raskrinka" laži i da se Djevici ponovno naruga. Vozeći se u automobilu po prekrasnoj lurdskoj brdskoj prirodi, njegov se je automobil strovalio u provaliju i Deklerka su našli mrtva. Ponovni dokaz kako jadno svršavaju protivnici Bogorodice.

Crkva je prigodom propovijedi bila dupkom puna. U Zagrebu ima mnogo trećoredaca i preko trideset Marijinih kongregacija. - Nakon toga je više tisuća vjernika pošlo u procesiji sa svijećama prema franjevačkoj crkvi. - Dirljivo je bilo gledati usred hrvatskoga glavnog grada ovu imitaciju poznate lurdske pobožnosti. Polako je kretala procesija s tisućama upaljenih svijeća kroz Palmotićevu ulicu na Jelačićev trg prema Kaptolu, a narod je zanosno pjevao: "Sred te se pećine". Čarobne li pobožnosti koju bi valjalo proširiti u sve naše župe, u sva naša sela. U predvečerje većih svečanosti Bl. Djevici Mariji morao bi narod diljem cijele naše domovine krenuti upaljenim svijećama iz crkve pjevajući "Sred te se pećine" i tako pred javnošću odati čast Onoj koja dandanas, usred ovoga poganstva, tvori neopisiva čudesa i tako k svome Sinu zove svoju rasipnu djecu.

Izvještaj o štovanju Zagrepčana prema Lurdskoj Gospi još nije dovršen. - Dana 9. ožujka priredilo je Hrvatsko katoličko djevojačko prosvjetno društvo "Dubravka" proslavu na čast Imakulate. Deklamirale su se tom prigodom pjesme preuzvišenoga gospodina Šarića "Pred Tabernakulom" i Milana Pavelića "Gospi Lurdskoj". Osim toga se izvodio igrokaz "Duševno i tjelesno ozdravljenje u Lurdu" gdje se pokazuje kako jedna slijepa djevojčica progleda u Lurdu, a njezina se majka, koja je bila nevjernica, nakon toga obrati. Na koncu je bila "Živa slika". Bezgrješno Začeće stoji u špilji, a mala Bernardica kleči pred Njom u ekstazi i pita je za njeno ime. Na to joj nebeska pojava odgovori: "Ja sam Bezgrješno Začeće".

Ova je proslava bila puna svetoga žara. Najviše su tome doprinijele gregorijanske melodije, koje su se tom prilikom pjevale. Poznato je, naime, da je gregorijanska glazba službena glazba svete Crkve i ona je radi toga ljepša od svake druge svjetske glazbe. Sveta Hildegarda veli za nju da je ona odraz onih melodija koje se čuju u nebu i da ih je sam Duh Sveti nadahnuo. Zato priređivači ove proslave, koji su i sami bili u Lurdu, nisu znali na bolji način si opet si dočarati uspomenu na taj rajski grad, negoli da uvježbaju pjevanje onih melodija koje zanosni Francuzi pjevaju u Lurdu. To su poglavito "Magnificat" (Blagoslivlja duša moja Gospodina) i "Parce Domine, parce populo tuo, ne in aeternum irascanis nobis" (Poštedi Gospodine, poštedi svoj narod, nemoj da se na vjeke na nj srdiš!). Dok se je prikazivala živa slika, pjevao je zbor sakrivenih djevojaka neke prevedene marijanske antifone iz brevijara, ali je gregorijanska melodija ostala posve kao u latinskome originalu, tako da su si prisutnici mogli zamisliti da čuju pjev anđela i u njima se je mogla probuditi čežnja za nebeskom domovinom.

Eto tako slavi Zagreb našu Gospu Lurdsku, a neka se ostali krajevi u nj ugledaju. Sve podatke i upute o takvim priredbama daje "Hrvatski katolički narodni savez" u Zagrebu (Kaptol 27.).

J. M.


1) Ovo je predavanje izišlo tiskano u 7. broju "Hrvatske prosvjete" (Zagreb, Palmotićeva ul. 31. - Cjena 5 dinara) od godine 1923.

2) Cijena 10 kruna. (Naručuje se: Zagreb, Kaptol 17. "M l a d o s t").