Sabrana djela: Papa - Rim

Članak u word dokumentu

RUKOPIS

ARHIV F 39; 25

PISMO BRATU ORLU

U časopisu "Đački Orao" namijenjenom orlovskom podmlatku Ivan je objavljivao članke u obliku pisama. Ovo pismo koje donosimo prema izvornom rukopisu, kako je sačuvano u njegovu arhivu, izražava Ivanovu misao i osjećaje o papinstvu možda najjasnije od svih članaka koje je o tome predmetu napisao.

Dragi brate!

Nedavno si čitao u "Orlovskoj straži" izvještaj o ?ačkome orlovskom tečaju, koji se držao u franjevačkom samostanu na otoku Košljunu. Ne znam je li Ti poznato da su tom zgodom naša braća đaci posjetili svoju seosku braću Vrbničane i tamo priredili jedan nastup. Vraćajući se kući kroz Aleksandrovo dočekali su ih protivnici Crkve s poklicima "Dolje s Papinom gardom." Nije to
prvi puta da su naše čete dočekane sličnim povicima.

Kada nas već protivnici nazivaju tim imenom "Papina garda", kada su oni već opazili da Orlovstvo kao cjelina i svaki Orao kao pojedinac nosi, tako reći, na sebi i cijeloj svojoj djelatnosti Papin pečat, mislim da će Te obradovati, ako ti iznesem neke misli o tomu predmetu.

Ti se, možda, čudiš da Ti u pismu pišem o Papi i Papinstvu. Obično si slušao o tome štogod u crkvi ili u školi pod obukom katekizma. I u našemu društvu govorilo se o tome predmetu. Ali kako katolička nauka o papinstvu ima postati svakome suvremenom katoliku stvar njegova najdubljega osvjedočenja i njegova uma, kao i stvar njegova srca, mislim kako je upravo pismo najprikladnije da ti otvorim srce i kao bratu Ti iznesem o tome svoje misli, svoje nade, svoje teškoće.

Nedavno sam pročitao knjigu jednoga Francuza kojoj je naslov "Za Papu". U njoj su izvatci iz djela najglasovitijih umova, a svi ti izvatci velik su hvalospjev Papi. U toj knjizi najveći Francuzi govore o značenju papinstva. Jedan između njih, vrlo glasoviti biskup Segur, pripovjeda ovaj događaj koji je doživio u Rimu: "Jednoga dana sam u okolici Rima ispitivao katekizam jednoga malog pastira kojemu je bilo 13 ili 14 godina i koji me je vodio po divnim brdima Latiuma. Dječak je bio sav poderan; nije možda znao ni čitati ni pisati; ali što je znao i to tako točno da sam se zadivio, poznavao je sve što se ticalo vjere, to jest ono što je čovjeku jedino potrebno ovdje dolje. Nakon više pitanja na koja je mali Rimljanin vrlo dobro odgovorio, došla mi je misao da ga

ispitujem o Papi: "Reci mi malo, dijete moje", rekoh mu, "Tko je to Papa?" Na ove se riječi dijete zaustavi, otkrije si glavu i pogledavši me s nekom vrstom ponosa i pobožnoga strahopočitanja, odgovori: "PAPA, TO JE ISUS KRIST NA ZEMLJI". Kad je presvjetli Segur čuo ovaj odgovor, uskliknuo je: "Oh! divnoga li odgovora! U svojoj snažnoj jednostavnosti on u sebi usredotočuje svu nauku o vrhovnoj i nepogrešivoj vlasti Isusa Krista. Da, Papa je Isus Krist na zemlji."

Kada sam pročitao ovu zgodu, zamislio sam se. Ovaj mali Rimljanin vjerojatno nikada nije išao u školu. Tko je u njegovu dušu ucijepio tu zanosnu ljubav prema Papi. Bez dvojbe je on tu ljubav usisao s majčinim mlijekom: njegovi roditelji njegovi odgojili su ga u tome duhu.

A kako je, dragi brate, kod nas Hrvata? Jesmo li igdje štogod čuli o Papi u svojemu očinskom domu? Jesmo li igda vidjeli u njemu Papinu sliku? Zna li naš hrvatski narod o Papi toliko koliko zna onaj rimski dječak? Ljubi li ga poput njega? To su pitanja koja sam stavio na sebe i koja postavljam Tebi da o njima promisliš.

Ti bi mi, možda, želio prigovoriti i reći: "Razumljivo je da Rimljani znaju za Papu i da ga ljube. Oni žive u neposrednome doticaju s Papom, vide ga, tako reći, svaki dan, i sav Rim sa svojim crkvama, umjetninama, narodnim i pobožnim običajima bez prestanka govori o Papi." Nešto je istine u Tvome prigovoru, ali moram ustanoviti da svagdje gdje cvate katolički život, tamo je

i ljubav i odanost prema Svetoj Stolici najljepši cvijet te pobožnosti. Sjećam se da sam nedavno čitao ?? što su ga starješine Francuskoga katoličkog omladinskog saveza poslali Svetom Ocu u Rim. U njemu oni ističu kako je njihov najveći ponos što mogu svoju djecu odgajati u ljubavi i odanosti prema Svetomu Ocu Papi, tako da će ta djeca, već u najranijim godinama, osjetiti da je ljubav i odanost prema Papi za privatni i javni, vremeniti i vječni život svakoga vjernika od najveće i bitne važnosti.

Ova te je posljednja rečenica iznenadila: ljubav i odanost prema Papi jest za život svakoga vjernika od najveće i bitne važnosti. No Tvoje će iznenađenje biti još veće ako odmah dodam da ta ljubav i odanost prema Papi nije samo od bitne važnosti za pojedinoga vjernika, već i za sav društveni život: za život u obitelji i školi, za štampu i umjetnost, za gospodarski, politički i međunarodni život.

Isto kao što je Krist središte cijele povijesti, isto tako je i Papa središte te povjesti. On je vidljivi i živi Krist na zemlji. I kao što je Krist bio kamen smutnje mnogima, razumljivo je da i njegov živi zastupnik mora imati svoje neprijatelje, kao što ih je imao i Krist. I ova misao nam tumači zašto se Papu posvuda napada, zašto se osnivaju razne sekte koje blate Papinu vlast, zašto su novine pune pogrda na nj i zašto i nas Orlove napadaju radi naše ljubavi prema Papi.

Neprijatelji Crkve vrlo dobro znaju da mi katolici Papu smatramo vrhovnim i neprevarljivim Učiteljem. Oni znaju da mi smjernice za sav naš vjersko-ćudoredni rad, privatni kao i javni, dobivamo od Pape. On tumači nauku Kristovu, pokazuje nam što je dobro ili zlo, upućuje nas u naše dužnosti u obitelji, čuva svetost i nerazrješivost braka, traži od nas da svoju djecu šaljemo u katoličke škole, stavlja nam u dužnost boriti se protiv zle štampe, a pomagati dobru štampu. Papa nalaže poslodavcima da radnicima daju zasluženu i pravednu plaću, a od radnika traži da savjesno vrše svoje staleške dužnosti. On daje svim vjernicima smjernice kako će se držati u gospodarskome životu: upućuje novčane zavode da se ne ogriješe o ljubav prema bližnjemu, da ne budu lihvari, tražeći od sirotinje da im plaća odveć velike kamate; isto tako Papa osuđuje spekulante na burzama koji širenjem lažnih vijesti često upropaštavaju narodno gospodarstvo, a sebe obogaćuju. Nema, uistinu, djelatnosti kojoj Papa ne bi dao svoje smjernice. On građanima stavlja u dužnost da kod izbora glasuju za ljude sposobne i odane Crkvi, a od vlastodržaca traži da rade opće dobro. Često smo čitali kako su Pape u povijesti svrgavali vladare kad bi ti vladari ugnjetavali svoje podanike, prekršili zakletvu, krnjili prava Crkve. A u srednjemu vijeku uspjelo je Papama stvoriti Kršćanski savez naroda koji je znao svesti ratove na najmanju mjeru i narode ujediniti u bratskome natjecanju.

Sve je ovo dužnost Pape jer je Papi Krist odredio poučavati narod u vječnim istinama i pokazati im kako će pojedinci svojim privatnim i javnim djelovanjem postići vječno blaženstvo.

Iz ovoga očito posve proizlazi kako je Papa ona podloga i ona nepomična pećina na kojoj je sazdana sva Crkva. Kako Crkva obuhvaća sve te krajeve svijeta, sve biskupije svijeta, tako se podloga papinstva otajstveno proteže na sve biskupije svijeta. Ta kamena podloga je nepomična i sva Crkva koja se na njoj uzdiže dobiva svoju snagu i svu čvrstoću te podloge.

Papinstvo je također pećina i podloga duhovnome životu svakoga vjernika. Zgrada našega duhovnog života, našega vjerskog znanja i naših djelatnosti mora se podići na nepokolebljivoj podlozi istina što ih papinstvo neprevarljivo naučava. Papinstvo mora po tome biti bitni dio i podloga našega duhovnog života i naših misli, našega htijenja i osjećanja. Papa mora, stoga, biti predmetom našega posebnog štovanja i naše ljubavi, dio života naše duše.

Naš narod je to dobrim dijelom zaboravio. Naše su novine pune svih mogućih govora i izjava najzakletijih političara, a kada u njima čitamo koju smjernicu ili izjavu Pape? A ipak je Papa "vidljivi Krist", na njegova usta govori sam Bog kada Papa govori kao vrhovni učitelj Crkve. Drugi narodi izdaju i tumače velike smjernice Papa, posebnim slovima ih tiskaju u novinama i časopisima.
A mi?

Veliki je zadatak, dragi brate, upravo nas Orlova, da budemo

u našemu narodu nosioci papinske ideje. Ponosimo se porugom "Papina Garda" kojom nas zaodijevaju protivnici Crkve. Oni ne mrze Papu što je Talijan, nego što je Kristov zamjenik. Pa da je on Papa Hrvat, misliš da ga ne bi mrzili? A zašto neprijatelji Crkve toliko napadaju na naše biskupe? Oni bar nisu Talijani?!

Stoga posvuda širimo ljubav prema Svetoj Stolici i Papi! Pokažimo i protumačimo našem narodu da narodi koji se ne drže Papine nauke, moraju srljati u propast. A mi, Orlovi, proučavajmo te smjernice Papa u svojim društvima, odnosile se one na naš euharistijski ili politički život, na gospodarstvo ili javno ćudoređe, na jezik u liturgiji ili obiteljski život, na znanost ili umjetnost - u svemu neka nam bude vođa Papa!

U današnjoj zbrci, koja vlada svijetom, gdje je teško razlikovati istinu od zablude, dobro od zla, Providnost je na goru posadila jedan svjetionik koji svijetli vjekovima i čitavom zemljom. Budemo li se u našemu apostolskom životu ravnali po tom svjetioniku, možemo biti uvjereni da nećemo udariti u klisuru i da ćemo sebe i svoj narod dovesti u luku spasenja.
Uz Bog živi!

Tvoj u Kristu Kralju odani

stariji brat