MLADOST
Zagreb, rujan 1924., br. 8-9, str. 139-141
MARIJA I TJELOVJEŽBA*
Čitamo u Svetome pismu i to u prvoj knjizi dnevnika da je kralj David sakupio sa svih strana najveće i najljepše dragocjenosti, samo da Bogu uzmogne sagraditi što dostojniji hram. Sa Libanona je doveo najljepšu cedrovinu, iz Fenicije najdragocjeniji mramor, a iz Ofira najskuplje kovine, najčišće zlato. I budući je sve to skupio, još se tuži na svoje siromaštvo: "Ovo je velik posao jer ne će čovjeku biti taj dvor, nego Gospodu Bogu." (I. knj. dnev. 291). Da, zaista, da se uresi Božji hram, svo blago ovoga svijeta ne će nikada moći udovoljiti toj uzvišenoj zadaći.
Gospodin Bog već u početku je znao, prije nego li je stvorio svijet, da će njegov jedinorođeni Sin sići na zemlju i kroz devet mjeseci stanovati u krilu blažene Djevice Marije. Razumijemo zašto je on to tijelo učinio savršenim i beskrajno lijepim; u njemu se nije imala samo čuvati škrinja zavjeta, kao u bogatu hramu Salamonovu, već se iz njega imao roditi najljepši čovjek, Isus Krist; a jer je dijete obično slično ocu i majci, i Marija je morala biti beskrajno lijepa. Marija je, kako kažu katolički bogoslovi, po svojoj ljepoti, u neku ruku, "započeti Krist". Jedino ju Isus Krist nadmašuje svojom ljepotom.
Ljepote Isusove i Marijine odražavaju se i na tijelu ostalih ljudi. Kada je naime, Gospodin Bog stvarao tijelo prvoga čovjeka Adama, pomišljao je istodobno na Isusa koji će se roditi iz Adamova potomstva. Zato je i Adam, prije negoli je sagriješio, bio pravo remek-djelo ljepote: najljepši stvor, odsjev ljepote samoga Isusa Krista.
U Adamu je bila besmrtna duša, urešena božanskim darom posvećujuće Milosti. A ta duša stanovala je u njegovu tijelu; pristajalo se zato Gospodinu Bogu smjestiti beskrajno dragocjenu ljudsku dušu u jedno lijepo tijelo. To je Tvorac i učinio. Adamovo je tijelo bilo zdravo i lijepo. A kako li je tek lijepo i zdravo bilo Marijino tijelo čija je duša daleko uzvišenija od Adamove? Marija je iza Božje Riječi, Isusa Krista, najuzvišenije Božje stvorenje, ona po svojoj velični dolazi odmah iza Boga. Da nas vjera ne uči kako postoji samo jedan Bog, jamačno bi nas njezina ljepota zanijela tako da bismo ju počeli obožavati.
Marijino tijelo nije bilo samo savršeno lijepo, ono je bilo i savršeno zdravo. Na njoj nisu bile posljedice istočnoga grijeha. Njezino joj je zdravlje dozovljavalo da osjetila na savršen način prime sve dojmove vanjskoga svijeta te ih tako prenesu u dušu i da zatim tijelo i ispuni sve one zapovijedi koje su dolazile iz njezine duše.
Tako je, eto, bitno obilježje Marije - sklad, harmonija. Sklad je vladao između njezine duše i njezina tijela, sklad je vladao u svim dijelovima njezina tijela. Ne čudimo se zašto su se najveći umjetnici svijeta trudili prikazati njezinu ljepotu i što nijednom nije uspjelo prikazati je onako lijepom, kao što ona zaista jest. Sam Gospodin Bog bio je tako uznesen njezinom ljepotom da je proroku nadahnuo cijelu jednu knjigu u kojoj se slavi Marijina ljepota. To je Pjesma nad Pjesmama u kojoj čitamo slijedeće rečenice: "Sva si lijepa, o družice moja, i nema nedostatka na tebi." (4, 7.). "Ti si najljepša među ženama." (5, 17.). "Lijepa si ti, družice moja, lijepa si ti." (1, 15.). "Kako li su lijepi koraci tvoji... Kako li si lijepa i kako kićena, o premila."
Orlovstvo je sebi, među ostalim, stavilo u zadaću njegovati zdravlje i ljepotu tijela. Posve je naravno što hrvatski Orlovi uzimaju za uzor Kraljicu Hrvata, Blaženu Djevicu Mariju. I oni će nastojati da njihova tjelovježba postigne dvostruki cilj: zdravlje i ljepotu tijela. Tjelovježba se ne njeguje sama radi sebe, već ima veliku odgojnu zadaću. Orlovska tjelovježba nije šport. Orao vježbač ne kani postati pelivanom koji će se znati prevrtati kao cirkusant ili kao kakav drugi vještak. Orlu je poglavito stalo do toga da umjereno vježba i od sebe odbaci svaku onu vježbu koja bi ga odviše naprezala, koja bi škodila njegovu zdravlju i koja bi napokon djelovala na nesrazmjerni, nesimetrični razvoj njegova tijela. Tjelovježbeno geslo katoličkoga Orla jest: umjerenost, zdravlje, skladna ljepota.
Iz toga slijedi da će Orao nastojati i u životu lijepo nastupati i na taj način pokazati da u njegvu zdravom i lijepom tijelu stanuje duša, urešena božanskim darom posvećujuće milosti. Svaki njegov čin će pokazati da njegova osjetila brzo i lako primaju dojmove iz vanjskoga svijeta i da je njegovo tijelo poslušni sluga njegove duše. Kada ide, kada stoji, kada jede, kada se krsti, kada se moli lijepo sklopljenim rukama, kada na dva koljena u crkvi kleči, uvijek će on to činiti dostojanstveno i pokazat će tako da u Orlu nema lijenosti i da je orlovska tjelovježba odgojila potpuna čovjeka - čovjeka koji je uzeo za uzor Kristovu Majku - kod koje je vladao savršeni sklad između svetosti duše i ljepote tijela.
Dr Ivan Merz
* Prema L. Garriguet: La Vierge Maria (Tequi; str. 66.-76.).