IVAN MERZ

UTJECAJ LITURGIJE NA FRANCUSKE PISCE

 OD CHATEAUBRIANDA DO NAŠIH DANA

Doktorska disertacija Ivana Merza

**************************

Treći  dio

“INDIFERENTNI”  PISCI

POGLAVLJE IV.

CIKLUS SUVREMENIH ROMANOPISACA

I. - Primjeri izvađeni iz djela H. BORDEAUX-a (1870-1963) i R. BAZIN-a (1853-1932) imaju svrhu pokazati da još postoji nebrojeno mnoštvo pisaca više ili manje značajnih s obzirom na Liturgiju, a da ih sve ne možemo spomenuti.

II. - H. BORDEAUX pokazuje kakvo važno mjesto Liturgija zauzima u životu francuskog djeteta.

III - Isto svjedočanstvo R. BAZIN-a.

IV. - Opis Posljednje pomasti H. BORDEAUX-a točniji je nego opis koji se nalazi u “Madame Bovary”. Ta je razlika značajan dokumenat za važnost Liturgije u suvremenom životu.

V. - Glasoviti romanopisac francuske obitelji ustanovljuje da vjerski obredi po francuskim selima potiču vrlo spasonosno estetsko natjecanje.

VI. - Zaključak.

                        *      *      *      *      *

I.               - Mnoštvo romanopisaca, nazvanih “indiferentni”, kod kojih se može naći liturgijskih aluzija, bezbrojno je. Bilo bi to vrlo smiono kad bismo ih htjeli sve pobrojiti. Ne prođe uostalom gotovo ni jedan dan, a

(241) ----------------------------------------------------------------------------------------

da se ne pojavi jedan vrijedan roman, kojemu bi trebalo dodijeliti jedno mjesto u našoj studiji[a] Analizirat ćemo, iz dokumentarnih razloga, samo nekoliko elemenata iz liturgijskih shvaćanja H. BORDEAUX-a i RENE BAZINA-a. Primjeri izvađeni od ove dvojice pisaca još će jednom pokazati da je utjecaj Liturgije na francuski život još i danas od velike važnosti.

II. - Odlomak iz romana “La Maison” (Kuća) H. BORDEAUX-a (1913.) niže naveden, pružit će nam za to nepobitan dokaz:

“U isto doba pjesma mojih sudrugova, u školi, konačno me je uznemirila. To je bio obred prve pričesti” (p. 25).
       Slavni romanopisac francuske obitelji ustanovljuje dakle da Liturgija zauzima znatno mjesto u životu francuskog djeteta, On ističe zaista istu činjenicu koju smo mi naglasili u našem proučavanju prigodom “Témoignage d’un Converti” (Svjedočanstvo jednog obraćenika) H. GHEON-a. Navedimo još nekoliko redaka da dadnemo više uvjerljivosti našoj tvrdnji. Naivna duhovitost, kojom su ti reci začinjeni, dodaje uz to, kao što ćemo odmah vidjeti, ponešto njihovoj prodornoj Ijepoti:
       “Nikada nisam znao kakvu smo mi vrstu Večernje i Kompletorija govorili” (dok su još bili djeca) “ispred ormara. Obredi su se sastojali od pjesama koje smo izvikivali u zboru... Naročito je Melanija iz sve snage izbacivala note u najvišem dijapazonu. Njezina se pobožnost mjerila po buci koju je stvarala. Glazbena soba bijaše nevjerojatno blizu djedove sobe” (p. 39).

III. - RENE BAZIN koji u “Bonne Perette” (Dobra Perica) pripovijeda “veličinu i propadanje jednog glasa ministranta pjevača” navodi uz to vrlo ljupko odgojnu vrijednost Liturgije, tako da djeca nekih obitelji unose svu svoju naivnu radost samo da doprinesu te služba Božja postane što je moguće privlačnija i ljepša:
       “Vrhunac malog Pjevača bijaše Aleluja Velike subote. Toga dana

pjesma Uskrsnuća uzdizala se u vrijeme Večernje, a svijet je drijemao uljuljan u radost dana koji je slijedio.”

“Mnogo svijeta, oni koji su bili trpjeli, molili, postili s Crkvom u žalosti, drugi pak koje sveta korizma nije ni malo rastužila, skupili su se da poslušaju himan novoga života. Neodređeno su se kretali lađom koju je večer zamračila ... Svijeće na oltaru vezle su vez sasvim malih iskrica. Napokon, dok su snažni glasovi

(242) ------------------------------------------------------------------------------------

 basova dovršavali Kompletorij, malo svjetlo krene iz dna iza klupa iza oltara i prođe korom... Nastade veliki trenutak tišine. Zatim tri aleluje, lagane poput ptica što lebde prođu iznad okupljenih. Désiré (Željko) ih je plašljivo pokrenuo. Reklo bi se da su prve golubice iz Arke, prepuštene slučaju, drhtave. Tada započe himan, a njegov glas očvrsnu...” (68).

IV. - Tako H. BORDEAUX ustanovljuje, ne htijući se istaknuti kao apologeta i poput svoga glasovitog kolege, o kojemu smo upravo govorili, da liturgijski tekstovi pružaju francuskom narodu u isto vrijeme čvrstu nauku i otkrivaju mu filozofski smisao ljudskog postojanja. Zanimanje za Liturgiju kod tog akademika izgleda dakle isto tako živo kao kod BOURGET-a ili BAZIN-a. Što se tiče njegova poznavanja Liturgije, ono nadilazi samoga FLAUBERT-a. Usporedimo, da se u to uvjerimo, opis Posljednje pomasti s opisom koji smo iznijeli kod “Madame Bovary”:

“Svećenik dode u roketi, pred njim njegov ministrant, i nimalo se ne začudi što svoju župljanku nađe okruženu životinjama. Uze svete prilike, izgovori sakramentalne riječi, i, primaknuvši se postelji, položi hostiju na usnice umirućoj ... Svetim uljem pomazao je, u obliku križa, njezine oči, njezine uši, njezine nosnice, njezine usnice, tako tanke da su izgledale kao beskrvna crta, njezine ruke, teškim radom sve ispucale i otvrdnule, na njezine noge... Tim pomazanjem bijahu ispravljene njezine kućne pogreške” (“La Maison morte” - Mrtva kuća, 1921., pp. 86-88).
       Izuzevši pomazanje ušiju, koje je FLAUBERT zaboravio, cijela zamisao ovog odlomka pokazuje nam da se dogodila revolucija s liturgijskog stajališta čak i među piscima nazvanim “indiferentni”. Dok FLAUBERT osjeća potrebu da se s obzirom na taj obred informira iz jednog priručnika - budući da mu je vjersko iskustvo bilo strano - moderni pisac ga sastavlja sasvim spontano, budući da mu je vjerski život dobro poznat i dostupan zbog evolucije do koje je u Francuskoj došlo nakon pojave “Le Disciple” (Učenik) (1889.) P. BOURGET-a.

V. - Što se tiče opisa lijepih vjerskih obreda treba smjestiti H. BORDEAUX-a uz pisce kao što su BALZAC-i, MISTRAL-i, BAUMANN-i, i toliki drugi pisci, koji su u više navrata istakli da se pučanstvo po francuskim selima trudi da bogoštovne manifestacije učini što je moguće ljepšima i da tako izrazi svoje estetske težnje:

(243) -----------------------------------------------------------------------------------------

       “Tijelovo se slavilo u našem gradu neusporedivo sjajno i svečano. Ljudi su dolazili izdaleka da prisustvuju ... Nadmetanje pri postavljaju oltara na raskršćima, rastavljalo je gradske četvrti, svaka se borila za svoj ugled” (“La Maison”, p. 39-42).

VI. - Primjeri koje iznijeli imaju svrhu pokazati kako osim pisaca analiziranih u našoj studiji postoji nebrojeno mnoštvo pisaca veće ili manje važnosti koji bi mogli povjesničaru Liturgije pružiti obilje važnih dokumenata. Preostaje nam sada još samo da vidimo da li se mogu naći iste činjenice među djelima lirskih pjesnika koje smo nazvali imenom “indiferentni”.

(244) ---------------------------------------------------------------------------------------