O životu i smrti

Pitanje tajne života i postojanja Ivanu Merzu se nametalo već u prvim godinama mladenaštva. Problem smrti i trpljenja s čime se na poseban način svakodnevno suočavao na fronti za vrijeme rata potpuno je promijenio njegov pogled na svijet. Jedini zadovoljavajući odgovor na problem života i postojanja postupno otkriva u kršćanskoj vjeri.

Bože, koliki li je svemir: sve svijetli, sve se kreće!

Kojom li brzinom ta neizmjernost juri i okreće se, a čovjek, sve to misli. Kuda to vodi? Zašto čovjek ima tijelo, kad je on u biti duša? Zašto? Kuda? Kako? Vječne tajne.

Najviše me zanima filozofija života. Želim prodrijeti u misterij života.

Religiozni život, misao na Vječnost, Smrt, Ljubav, to je nešto veliko.

Život nije uživanje, nego žrtva.

Život je borba za Istinom i promotrimo ga.

Život nam mora biti žrtva, da mnogo lijepoga ne gleda.

Ovaj je život samo kratka priprava za vječnost.

Trebamo nastojati zasladiti i ovo kratko doba života asketskim životom.

Osjećam kako je ovaj život samo prolazna faza u onaj trajni.

Ne protivimo se harmoniji koja vlada u svemiru.

Život je kratka teška kušnja i tko ovu preboli stupa u život pun sjaja i boja.

Bol, patnja, pogled na tolike tisuće iznakaženih, mrtvih i ispaćenih ljudi pere sa čovjeka sve prolazno i velikom mu energijom sugerira smisao života.

Uistinu, kad se čovjek zavuče u samoću, u tamu, sav realni svijet čini mu se snom.

Čovjek u samoći i tami osjeća da je duševni svijet, svijet noći i molitve, realniji od svega što vidljivo postoji. Treba težiti samo za tim.

Najvažnije je pitanje za čovjeka problem smrti.

Iskreno govoreći, ja se ne bojim smrti, ta tamo gore je ono pravo carstvo.