IDEALI  MLADOSTI

Proročanska slutnja budućnosti

Prvi tekst koji nam počinje otkrivati dušu mladog Ivana Merza jest prva stranica njegova dnevnika što ga je počeo voditi 27.2.1914. u Banjoj Luci. Tek je bio navršio 17 godina; nalazio se u završnom razredu gimnazije, pred maturom. (Roditelji su ga bili dali godinu dana ranije u školu). Za motto svoga dnevnika stavio je riječi: "Evviva l'arte" - živjela umjetnost - pokazujući time da ga je u godinama mladosti umjetnost posebno privlačila i oduševljavala. Potom slijedi citat iz književnog djela - dramatske poeme "Manfred" od engleskog pisca Lorda Byrona.

      Za mladih dana želio sam vruće

      Da srca drugih svojim prožmem srcem

      Da svijetlim narodima, da se uspnem

      Ja ni sam ne znah kamo - možda i da padnem.

      Al padnem poput gorskog vodopada,

      [to nakon skoka s velikih visina

      U zapjenjenoj svog ponora snazi,

      I dižuć magle stupove što tvore

      I oblak nov i novu kišu s neba,

      On duboko, još uvijek leži jak.

              (Byron, Manfred, III. dio)

Ono što je osjećao i nesvjesno slutio u svojoj duši našlo je odjeka u tim stihovima. Sigurno  da je u njima pronašao puno svoga mladenačkog oduševljenja, idealizma, snova o budućnosti u najljepšim bojama, što je karakteristično za svakoga mladog čovjeka koji se otvara životu.

Ali sve ove slutnje i težnje ostvarit će se u Ivanovu životu u jednom potpuno duhovnom, kršćanskom smislu, čega sigurno još nije bio svjestan kad je ove retke ispisivao. Gledajući u svjetlu ovih mladenačkih stihova njegov život koji se odvio i završio na pozornici povijesti, možemo uočiti kako je u njima sadržana vizija budućnosti, ono što će on stvarno kasnije postati: svjetlo koje će mnogima svijetliti i koji će svojim mislima mnoga srca prožeti i obogatiti.

Zanimljivo je povezati i usporediti ovaj prvi dokument duševnog stanja Ivana Merza, njegove mladenačke vizije svijeta i slutnje budućnosti, s posljednjim tekstom što ga je Ivan napisao u svome životu nakon četrnaest godina: bio je to njegov testament, odnosno tekst za nadgrobni natpis koji mu danas stoji uklesan na njegovu grobu u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu. S tim tekstom i završava ova knjižica prikaza duhovnosti Ivana Merza kroz odabrane njegove misli. Između ta dva teksta kao dva kamena međaša, ostvario se bogati život pun kršćanskih vrlina, za koji se nadamo i molimo da kao uzor zasvijetli s oltara katoličkih crkava poput drugih blaženika i svetaca.