C R K V A

velebni odraz neizmjernog Krista

Ivan Merz nije ostavio poseban traktat posvećen otajstvu Crkve. No u svojim brojnim spisima, napose objavljenim člancima,  ostavio je mnoge misli o toj temi, te tako možemo ući u njegovu dušu i vidjeti kako je duboko ušao u otajstvo Mističnog Tijela Kristova, iz čega je potom slijedio njegov apostolski angažman. Nešto od Pavlovog duha i njegove teologije imamo u Merzovim zapisima o Crkvi koji su  kao iskre rasijani po njegovoj bogatoj duhovnoj ostavštini. I u Crkvi kao instituciji Merz vidi prisutnog Krista, napose u osobi rimskog biskupa Pape.

Crkva vrhunac i središte kulture i cijelog čovječanstva

Gledao sam s Monte Kuka na Roanu. U dolini se vidi grad s crkvom. Crkva, Bože moj, vrhunac i središte kulture i cijelog čovječanstva. Kako se divim čovječanstvu koje gradi gradove i ujedinjuje to ljudsko djelo s Božjom idejom, poput slike Kristove. Srce me vuče onamo dolje. Zaželio sam se ljudi i rada, kolorita raznih jezika i umijeća, boja, šarenila, raznolikosti. Zaželio sam se kulturnih ustanova, raznih društava, raznih redova, koji djeluju u čovječanstvu. Središte svega neka bude naš Gospodin Isus, koji je u Crkvi, svome živom tijelu, posvetio cijelu prirodu i djelovanje čovječanstva. (D, Ratište, Zingarella, 4.VI.1917.)

Vratimo se Crkvi

Ova silna galama, eksplozije granata i mina, onda tišina i glasovi pušaka, zvrka aeroplana u zraku, mrtvi i ranjeni, sve je to živa povijest. Iznad svega ovoga lebdi bijela velebna Kristova pojava:"Ja sam donio mač". Istom sada razumijem punoću i slikovitost ovih riječi: "Ako me ne budete slijedili, ako budete mislili svi samo na se, otrgnut ćete se od moga Tijela i nastat će među vama nesloga, rat, sa svim svojim strahotama."  Uvijek mi zvuče njegove riječi:"Ja donosim mač." Lijek: Revenons a l'Eglise - Vratimo se Crkvi.(D, Ratište, Zingarella, 12.VI.1917.)

Crkva - velebni odraz samog neizmjernog Krista

Po liturgijskom razmatranju svaki katolik postaje velik i univerzalan. On ostavlja po strani svoje osobne interese i počinje osjećati  što osjeća  sama Crkva, taj velebni odraz samog neizmjernog Krista. (18)

Krist i njegovo mistično Tijelo - Crkva u slavi uskrsnuća

Konačna svrha ljudi jest da dođu u Kraljevstvo Kristovo. Jedino po Crkvi će doći u nj i postići svoju konačnu svrhu. Slijedi, dakle, da sve u svijetu, sav svjetovni poredak mora služiti da ljudi pripojeni Crkvi i tako Kristu, uskrsnu na vječnost. (84)

Bog je ostavio na zemlji rimsku Crkvu Katoličku

Ali Bog je postao čovjekom i ostavio na zemlji svoju Zaručnicu, rimsku Crkvu Katoličku. I pred ovom idejom sve ostalo je sporedno: valja dušu predobiti nebeskom Zaručniku, valja sebe zatajiti i zaboraviti, samo da duša druga ili prijatelja postane svjesni sudionik u djelovanju Božjem na zemlji. (126)

Crkva  upozorava na pogibelji

Zar mi svi nismo odgojeni u liberalnom vijeku, koji nam prikazuje Katoličku Crkvu kao nekog nasilnika; kao neku vrstu policije, koja dokida čovječju slobodu. Imamo dojam da ona uvijek nešto zabranjuje..... Recimo, hvala Bogu, da ima tko da nas za vremena upozori na pogibelji koje prijete sa svih strana. Ona ima iskustvo od dvije tisuće godina; nju vodi sam Duh Sveti. (166)

Načela Crkve čvrsti temelji za društveni poredak

Tko će nam dati smjernice u zidanju Kristova Kraljevstva? Tko će nam dati upute kako da prosvjetno djelujemo? To je bez dvojbe Crkva. Bez velikih načela, što ih daje Crkva, uopće se ne može postaviti društveni poredak na čvrste temelje; bez tih velikih  načela, što nam ih bez prestanka  daje Sveta Stolica i naši nadležni biskupi, nije moguća obnova ljudskog društva.(160)

Katolicizam - univerzalan nosilac istine, morala i milosti

Katolicizam ne smijemo nikada identificirati s internacionalizmom. Internacionalizam, kako ga sebi zamišljaju pacifisti, jest negacija svake narodne kulture... Idejno je katolicizam univerzalan, pojam koji označuje da je on intenzivan i ekstenzivan, tj. da on obuhvaća cijelog čovjeka (njegovu dušu i tijelo) i drugo, da je on univerzalan nosilac istine, morala i milosti. (41)

Sve što je katoličko, mora se koncentrirati u biskupu kao u svom žarištu

Po samoj biti katoličkog života, sve što je katoličko mora da se hotice ili nehotice - koncentrira u biskupu kao u svom žarištu... Božanski ustav Crkve nam jamči da ispravni, normalni i redoviti katolički preporodni život mora teći iz biskupa kao iz svoga vrela. (Pismo dr. I. Protulipcu, MP6, 1926. g.)

Istine vjere - kriterij za objektivno shvaćanje života i umjetnosti

S obzirom na etičko prosuđivanje umjetnosti - tj. da je samo ono  lijepo što je ujedno i dobro - postoji jedna znanost, jedan svjetovni nazor, koji kroz vjekove niže u jednu harmoničnu cjelinu čestice svog kritičkog suda o svim pojavama života, koje se neprestano mijenjaju. Taj organizirani kritički nazor jest shvaćanje Crkve, koja se kao gorušičino zrno razvilo do velikog stabla. Kritika će prema tome biti relativno najobjektivnija tada kad promatra djela primijenivši na njih kršćanske istine, istine o kojima vjekovi svjedoče da su istinite.... Istine su vjere jedini umjetnički kriterij da se objektivno shvati život i umjetnost. (1)

Izvan Crkve za kršćanina nema potpune ljepote i umjetnosti

Duboko sam uvjeren da izvan Crkve za kršćanina nema potpune ljepote i umjetnosti; sama naravna ljepota, kako nam je daju Homer i Sofoklo, prava je ljepota, ali nas ne može zadovoljiti, nas, koji živimo okruženi sjajem bogoslovskih kreposti i darova Duha Svetoga, koji smo zaronili u srce vječne Ljepote i koji se hranimo nebeskom krvlju Jaganjca. Mislim, da se vrhunci stvorene ljepote nalaze u misalu i brevijaru (časoslovu), u pontifikalnoj misi i gregorijanskim melodijama. (Pismo don M. B., 22.IV.1928.; 167, str.203.)