BORBA ZA SAVRŠENOŠĆU

svagdanji kruh

Misli što ih je  Ivan zapisao o duhovnosti u različitim prigodama odaju dubinu iskustva duhovnih stvarnosti u koje je Ivan bio uronio rasvijetljen i vođen milošću Božjom. No, duhovni život nije cilj samome sebi. Pravi duhovni život ima za svrhu uspon prema kršćanskoj savršenosti, prema onom idealu života što nam ga je pokazao Krist Gospodin najprije svojim primjerom, a onda nas je i poučio u Evanđelju kako ga ostvarivati. S druge pak strane duhovni se život prema van treba pretočiti u djela ljubavi prema bližnjemu.

Rast u svetosti uključuje nadalje napor, često puta pravu borbu i to najprije borbu protiv grijeha, protiv zlih sklonosti, protiv ukorijenjenog egoizma u nama; potom je tu nastojanje da se energije što ih je Bog stavio u naše biće za prenošenje života preko spolnosti stave pod kontrolu razuma i moralnih načela što iziskuje daljnji trud i samosvladavanje. Istodobno, tu je i nastojanje za stjecanje kršćanskih vrlina i kreposti. Sve to zahtijeva određeno odricanje, osobni napor. Duhovna tradicija izrazila je taj uspon prema svetosti ovim terminima: put čišćenja (od grijeha i nesavršenosti), put prosvjetljenja (stjecanje vrlina u školi evanđeoskih savjeta) i put sjedinjenja (posljednji uspon, sjedinjenje s Bogom u kontemplaciji i mistici). Počevši od njegova dnevnika, te kroz brojne druge njegove zapise, možemo slijediti našega Ivana gotovo u stopu u njegovu usponu prema kršćanskoj savršenosti i to kroz sva tri spomenuta puta: čišćenje, prosvjetljenje i sjedinjenje.

Kako sam daleko od savršenosti!

Kako sam daleko od savršenosti! Uvijek nastojim biti gospodarom situacije oko sebe …Blato, gadno blato, visi još na meni. Trebat ću još dugo posla dok ga operem. Ta zašto sam takav? (D, 19.VII.1916.)

Ljudi mistike i ljudi užitka

Promatrajući te nove ljude vidim dvije grupe. Rat je dosta snažno odijelio granicu svima; ljude mistike i ljude užitka. Posljednji su u velikoj većini i žive zaista u grijehu; ne vide se barem u njih nikakvi tragovi težnje za samousavršavanjem. Misle kada će jesti, što će popušiti, karta se i uživa u psovkama. Na smrt ne razmišljaju.  (Ratište, Pismo N. Bilogriviću, 14.IV.1917.)

Grijeh je povod najvećim katastrofama čovječanstva

Grijeh je povod najvećim katastrofama čovječanstva. Smisao života jest mysterium crucis - tajna križa. (D, 25.VI.1918.)

Samoodgoj i studij katolicizma

Moramo svu pažnju posvetiti odgoju samih sebe i studiju katolicizma koji mi, nažalost, ne poznajemo ni malo bolje od kakvog pučkoškolca. Stvoriti velike ljude jest cilj svenarodnog Katoličkog pokreta. (36)

Borba za savršenošću - svagdanji kruh

Borba za savršenošću, askeza, mora biti naš svagdanji kruh. Ona nam otvara nutarnje vidike, stvara od nas nesebične ljude, podržava u nama borbu sa zlim i daje nam snage da ne podlegnemo. (36)

Sve mora promicati težnju duše za savršenstvom

Što god radili, sva djela moraju ići za tim da se u svijetu čini što manje grijeha i što više zaslužnih djela. Sve mora  promicati težnju ljudske duše za savršenstvom. (84)

Načelo svetosti: budi Volja Tvoja  

Temelj duhovnog života leži u neprestanom naprezanju naše volje. Spasitelj je to izrekao  riječima: "Neka  svatko uzme križ svoj svaki dan i slijedi me"(Lk. 9,23). Pomoću neprestanog  naprezanja naše volje u dobru možemo težiti za onom savršenošću, čije smo uzore  našli u našem duhovnom životu…

Želeći postati nosiocima Božjega poretka, to se sva mudrost našega života sastoji u tome da se svojevoljno podvrgnemo onoj istoj zakonitosti, kojoj se nesvjesno podvrgava nerazumni  svijet, tj. moramo vršiti volju vrhovnog zakonodavca. "Budi volja Tvoja, kako na nebu tako i na zemlji"(Mat.6,10). U tome je princip svetosti; u ovoj je rečenici sadržana srčika svih onih molitava koje su rečene od početka svijeta i koje će se reći do konca svijeta.

Poniznost, tj. ponizno pokoravanje Volji Božjoj temelj je svim ostalim krepostima; na ovoj mora počivati zgrada našega unutarnjeg života. Poniznost, molitva, duhovno štivo i vježba volje u dobru četiri su pretpostavke bez kojih je svaki unutarnji život isključen. (49)

Sveci su poput Alpskog gorja gdje je zrak čist

Kristov je život odviše uzvišen, pa se teško uzvinem do tolike visine da ga mogu razumjeti. Za me su razumljiviji životi svetaca koji nisu na tolikoj visini. Oni su neki posrednici, koji čovjeka uvađaju u shvaćanje Kristove veličine. Sada čitam život svete Elizabete Tirinške… Zbog milosti Božje jedan se svetac ističe svojim organizatorskim radom, drugi pjesničko-mističkim životom, treći u materijalnoj borbi, četvrti u znanstvenom životu. Sve su to vrletne visine poput Alpskog gorja, gdje je zrak čist i odakle se čovječanstvo promatra u sasvim drugoj perspektivi.         (D, Maslovare, 18.XII.1918.)

Stvorio sam direktive za život

Rob sam Božji. Rezultat trpljenja (oči): stvorio sam direktive za život i dnevno molim cijelu krunicu. Ozdrave li mi oči, svršim li ispite, i ne bude li vanjskih zapreka idem u isusovce (ako me prime).  (D, Pariz, 4.XI.1921.)

(Ivan se ozbiljno bavio mišlju da stupi u isusovački red nakon završenog studija kao što je zabilježio u dnevniku. U tu svrhu, 1923. g. obavio je duhovne vježbe u Zagrebu da spozna što je volja Božja. U tim duh. vježbama shvatio je da to ipak Bog od njega ne traži,  nego da ostane u svijetu i da kao Bogu posvećeni laik radi za širenje Božjega kraljevstva.)