Predgovor

 

 

Kao student u Beču Ivan Merz je zapisao u svoj dnevnik ove riječi: "U meni je plamen za beskrajnim visinama, žar za nepomućenim grljenjem Sina i Oca i Duha…" (12.V.1920.) Nekoliko riječi iz ovog njegova  zapisa,  tj.  "plamen za visinama", učinile su nam se najprikladnije da ih stavimo kao naziv ove zbirke njegovih odabranih misli. U ovim riječima čitamo najprije nazočnost milosti Božje u njegovoj duši koja je Ivana rasvjetljavala, privlačila i vodila prema  božanskim visinama; ali isto tako otkrivamo i njegov odgovor i suradnju s Duhom Božjim koji ga je nadahnjivao. Kako se odvijao taj Ivanov zemaljski uspon prema vrhuncima kršćanske savršenosti o tome nam govore upravo ove njegovo misli u kojima će oni koji slično osjećaju naći mnogo poticaja i ohrabrenja za svoj uspon prema Božjim visinama.

 

Papa spominje "životno zvanje" Ivana Merza

Lik i djelo sluge Božjega Ivana Merza postaju sve prisutniji našem vremenu. Njegov postupak za beatifikaciju koji se odvija u Rimu bliži se pomalo kraju, što je još jedan poticaj da šira javnost bolje upozna ovog hrvatskog kandidata za oltar.

Na svome drugom pastoralnom pohodu Hrvatskoj u listopadu 1998.g. Papa Ivan Pavao II. ponovno je spomenuo Ivana Merza kao što je to učinio i prilikom svoga prvog pohoda, četiri godine ranije. U propovijedi na sv. misi u Splitu na Žnjanu, 4.X.1998., Sveti Otac je osim spomena njegova imena naveo Merzovu poznatu misao: "Katolička vjera je moje životno zvanje."

Kroz ove odabrane Merzove tekstove u kojima se zrcali duša Ivana Merza možemo slijediti put kako je Ivan ostvarivao svoje "životno zvanje". Misli ovdje objavljene sabrane su iz njegova dnevnika, članaka, pisama i  neobjavljenih rukopisa; svrstane su po srodnosti u cjeline po određenim temama. Merz ih je napisao u raznim prigodama, na raznim mjestima.

 

Priručnik duhovnog života

Kroz ove odabrane misli možemo duboko zaviriti u dušu Ivana Merza i njegovo doživljavanje i proživljavanje katoličke vjere i njezinih istina. U  njegovoj duši, po prirodi otvorenoj za sve što je dobro, lijepo i plemenito, možemo jasno uočiti djelovanje Božje milosti koja ga od mladenačkih dana potiče i vodi prema vrhuncima kršćanske svetosti. Također je i vidljivo kako se Ivan spremno odazivao Božjoj milosti koja prosijava iz njegovih tekstova i kako je s njome surađivao, što potvrđuje njegov intenzivni duhovni i asketski život samosvladavanja, njegova borba na moralnom području u nadvladavanju slabosti koje je osjećao kao i svaki čovjek. Njegovu suradnju s milošću potvrđuje njegovo zauzeto izgrađivanje i sticanje kršćanskih vrlina o čemu nam posebno svjedoče njegova "pravila života", kao i odluke za usavršavanje kršćanskog života koje je činio pod duhovnim vježbama.

Kad je Ivan zapisivao ove misli sigurno nije slutio da će jednoga dana biti ovako probrane i svrstane u sistematsku cjelinu kao jedan mogući priručnik duhovnosti. No, ako on to nije izravno slutio kad ih je stavljao na papir, danas nam je jasno da ga je Božja Providnost vodila i pripremala da njegov primjer i vjersko iskustvo posluži za uzor drugima. Njegove su misli poslužile  za izgradnju kršćanskih  stavova mnogih mladića i djevojaka koji su slijedili njegov primjer. Pomogle su i pomažu nadalje onima, koji poput Ivana osjećaju da ih Božja milost poziva na dublji, savršeniji kršćanski život, na ostvarivanje ideala kršćanske svetosti. Dr. B. K. iz Zagreba, izjavila je kako joj je samo jedna Ivanova rečenica - "ići u neugodne situacije" - veoma mnogo pomogla u životu. (Merz ju je napisao u Parizu kao jednu od svojih odluka u "životnom pravilu").

 

Za bolje razumijevanje Merzovih misli

Misli i tekstovi Ivana Merza  objavljeni u ovoj knjizi sami za sebe  već puno govore. Međutim, kad se stave u kontekst iz kojega su izvađeni, kad im se promotri tzv. "Sitz im Leben",  može im se otkriti i proširiti daljnje značenje. Stoga smo na kraju svakog dijela teksta  stavili oznaku izvora odakle je misao uzeta. ^itatelj po toj bilješci može lako pronaći mjesto u Ivanovim spisima i uočiti širi kontekst u kojem je misao nastala kao i njezinu daljnju poruku. Slovo "D" na kraju većeg dijela tekstova  koji se redovito nalaze na početku gotovo svakog poglavlja, znači da je tekst uzet iz njegova dnevnika. Brojke u zagradama na kraju ostalih tekstova znače redni broj bibliografske jedinice tj. Merzova članka ili spisa,  koji su navedeni na kraju knjige u Bibliografiji objavljenih radova Ivana Merza. Ti su spisi zreli plod njegova duhovnog stvaralaštva a nastali su uglavnom u Zagrebu. Uz neke tekstove naznačeno je da su uzeti iz knjige odabranih Ivanovih tekstova "Put k Suncu", (2. izdanje, Zagreb, FTI, 1993., 232 str.)

Važno je imati u vidu mjesto i okolnosti u kojima su pojedini tekstovi nastajali; to važi posebno za tekstove uzete iz dnevnika, uz koje je naznačeno mjesto i datum kad su napisani. Iz tih podataka vidi se da je Ivan često mijenjao mjesto boravišta, posebno za vrijeme rata, ali je svugdje nastojao staviti na papir svoja zapažanja i razmišljanja. U kratkoj biografiji stavljenoj na početku lako se može pronaći gdje se Ivan koje godine nalazio i što je u kojem periodu radio. Tekstovi koji su nastajali na ratištu  za vrijeme prvog svjetskog rata između 1916. i 1918. posebno su zanimljivi i bogati proživljenim iskustvom susreta s patnjom i smrću, što je za posljedicu imalo njegovo približavanje Bogu i prihvaćanje kršćanskog poimanja svijeta i života.

 

Merzov uspon prema kršćanskoj savršenosti

^itatelj će nadalje moći uočiti da su  Ivanovi tekstovi u svakoj cjelini poredani uglavnom kronološki, onako kako su vremenski nastajali; napose se to odnosi na tekstove iz dnevnika. To nam omogućuje uočiti njegov razvoj u pristupu određenim vjerskim istinama ili moralnim problemima s kojima se suočavao.

U duhovnom razvoju Ivana Merza postoji stupnjevitost i uspon. Prve godine mladenaštva često su ispunjene nejasnoćama, lutanjem i traženjem na vjerskom i moralnom području. Sve je to našlo odjeka u njegovom dnevniku, što ga čini veoma bliskim svakome, napose mladom čovjeku koji poput njega traži odgovore na životna pitanja. Merz se postupno uzdizao prema kršćanskoj svetosti, ali to nije išlo bez borbe, odricanja, uočavanja svojih slabosti i otpora ljudske naravi; sve to on iskreno priznaje na stranicama svoga dnevnika. Stoga je kod čitanja ovih njegovih misli korisno i važno obratiti pozornost preko bilješke na godinu kad je koja misao ili tekst nastao. Može se tako uočiti, s jedne strane, mladenačko stanje traženja njegove duše, izraženo uglavnom u tekstovima iz dnevnika, a koje se razlikuje od onog dubokog iskustva vjere i izgrađenih kršćanskih stavova koji su karakteristični za zreli period njegova života, što nalazimo u njegovim tekstovima objavljenima u raznim člancima i djelima nastalim posljednjih godina njegova života. S druge pak strane, u tekstovima iz dnevnika može se vidjeti kako je Ivan, premda mlad, veoma zrelo razmišljao o pojedinim životnim problemima.

 

Kardinal Franjo Kuharić:

"Ivan Merz nam ima puno toga reći!"

Za pedesetu obljetnicu smrti sluge Božjega Ivana Merza 1978.g. bio je održan u Zagrebu o blagdanu Krista Kralja, simpozij, zatim euharistijsko slavlje u zagrebačkoj katedrali te svečana akademija. Zagrebački nadbiskup, kardinal Franjo Kuharić, održao je tom prigodom dva govora o Ivanu Merzu  iz kojih donosimo ove izvatke.

"Kad se planine gledaju iz daljine ne vidi se sve bogatstvo njihove ljepote. Ali, kad se uđe u njih vidi se sva različitost vidika, očituju se vrhunci, vide se doline i otkriva se bogatstvo planinskih vijenaca. Slično se događa i s Božjim čovjekom. Ako ga gledamo iz daljine, bilo vremenske, bilo prostorne, ne doživljavamo bogatstvo njegove duše. Ali, kad se uđe u otajstvo duše, otkriva se bogatstvo milosti. Simpozij prigodom 50. obljetnice smrti Ivana Merza (1978.g.) otkrio je bogatstvo njegove duše i služi tome da danas pokaže tko je živio među nama, tko je djelovao u gradu Zagrebu, i tko je svim srcem nastojao da Isusa Krista što više unese u duše i da Crkva u hrvatskom narodu bude što svetija." (Propovijed u zagrebačkoj katedrali, 24.XI.1978.)

"Ima ljudi, sigurno i među mladima, koji vole planine. Kao što sam jučer u katedrali spomenuo da je otkrivanje Merčeve duše ulazak u jedan splet divnih planina, tako bih sada pozvao da bude što više planinara duha koji će težiti prema tom vrhuncu. Ivan Merz bliješti u tom nizu velikih, vjernih sinova i kćeri naše Crkve u hrvatskom narodu kao jedan blještavi vrhunac. I kao što se na vrhunce penju hrabri planinari, tako bih želio da otkrivanje Ivana Merza u mladim dušama ove generacije, ovih naših prilika, budi težnju da se penju, da idu u visine i da osjete kako je divno gledati s tih visina na široke horizonte Božje stvarnosti i da osjete kako je čist zrak u visinama, te da uvijek prema njima teže.

Ivan Merz ima mnogo toga reći danas našim mladima, našim sjemeništarcima, našim bogoslovima, našim redovnicima i redovnicama, nama svećenicima i biskupima. Zaista, ovaj naš dragi Orao bio je apostol vrlo kratko vrijeme, samo šest godina, a unio je mnogo, učinio je mnogo, zapalio je mnoge, jer je sam gorio ljubavlju Duha Svetoga koja se u njemu razgorila u otvorenost duše da prihvati Isusa za Kralja svoga srca i života i da uđe u Njegovo Kraljevstvo. " (Govor na svečanoj akademiji u Dječačkom sjemeništu u Zagrebu, 25.XI.1978.)

 

Put k  Suncu

Ove misli Ivana Merza već su objavljene zajedno s mnogim drugim njegovim tekstovima u već spomenutom drugom izdanju knjige "Puta k Suncu". Naziv te knjige ima svoju zanimljivu  povijest. Godinu dana nakon smrti Ivana Merza, došli su mu na grob njegovi mladi prijatelji i štovatelji i položili mu vijenac s bijelom vrpcom na kojem je stajao natpis: "HVALA TI, ORLE KRISTOV, ŠTO SI NAM POKAZAO PUT K 'SUNCU'!" (Ova vrpca s natpisom  sačuvala se sve do danas i nalazi se u Ivanovu muzeju u Zagrebu.) Ta rečenica najbolje izražava što je Ivan Merz značio, a što i danas znači, za hrvatsku mladež: bio je onaj koji i svojim primjerom i bogatstvom svojih misli pokazuje mladima put k Isusu Kristu, svjetlu svijeta i suncu života.

 

Napisano u blistavom okrilju Milosti

Jedan od Ivanovih suvremenika i štovatelja, Ton Smerdel, svoj susret s Merzom preko njegovih misli i tekstova ovako je izrazio: "Iz svakog rada koji je on napisao osjetio sam snagu, jer je on možda bio jedini među nama koji je sve ono što je napisao, napisao u svetom zanosu i blistavom okrilju nerazjašnjene Milosti. To je bila njegova snaga, a i danas je. Zato je mogao djelovati na mladež i baš nju učiniti onom koja će braniti Boga" .(In gloriosam memoriam, Nedjelja, 18.V.1930.)

 

                                          Božidar Nagy, DI

                                    postulator  kauze za beatifikaciju

                                    Sluge Božjega Ivana Merza