Banja  Luka

1914.

Ivan Merz rođen je u Banjoj Luci 16.XII.1896. Tu je proveo djetinjstvo i mladost te pohađao osnovnu školu i gimnaziju, banjalučku realku, gdje je maturirao 1914.g. Dnevnik započinje pisati u posljednjem razredu gimnazije, nekoliko mjeseci prije mature na poticaj svoga profesora Ljubomira Marakovića.

     1. Proročanska slutnja budućnosti

      Za mladih dana želio sam vruće

      Da srca drugih svojim prožmem srcem

      Da svijetlim narodima, da se uspnem

      Ja ni sam ne znah kamo - možda i da padnem

      Al padnem poput gorskog vodopada,

      što nakon skoka s velikih visina

      U zapjenjenoj svog ponora snazi,

      I dižuć magle stupove što tvore

      I oblak nov i novu kišu s neba,

      On duboko, još uvijek leži jak.

             (Byron, Manfred, III,1) ˙-(B.Luka27.2.1914.)

Ove stihove iz Byronova Manfreda stavio je sedamnaest-godišnji Ivan Merz na početak svoga Dnevnika. Ono što je osjećao i nesvjesno slutio u svojoj duši našlo je odjeka u tim stihovima, s kojima se na neki način poistovjetio. Sigurno, ima tu puno mladenačkog oduševljenja, idealizma, snova o životu u najljepšim bojama, što je karakteristično za svakoga mladog čovjeka koji se otvara životu. Sve ove slutnje i želje u životu našeg Ivana ostvarit će se  u jednom potpuno duhovnom, kršćanskom smislu, čega sigurno još nije bio svjestan kad je ove retke ispisivao. Gledajući u svjetlu ovih mladenačkih stihova njegov život koji se odvio i završio na pozornici povijesti, lako uočavamo kako je u njima sadržana vizija budućnosti, ono što će on stvarno mnogima kasnije postati.

Priznavanje  duhovnog autoriteta - uvjet sloge

U korizmi se ne pohađaju zabave

2. Jučer navečer bio sam na Kristalini (na zabavi). Bilo je dosta veselo, no kad sam se vratio, sjetio sam se da je korizma, te da se ne smiju pohađati zabave. Treba priznavati duhovni autoritet, jer bez autoriteta nema sloge. (B.Luka, 2.III.1914.)

Vjera, nacionalizam, laž

Sistem temeljen na laži ne može biti trajan

3. Govorio sam jučer s M. Dobra je duša, ali plitak. Ne vjeruje u Boga, Bog mu je nacionalizam. Za narod, kaže, potrebna je vjera, a za nj nije. Dakle, njegov se sistem bazira na laži i poradi toga ne može biti trajan. (B.Luka, 2.III.1914.)          

Bože, koliki li je svemir: sve svijetli, sve se kreće!

što je čovjek u svemiru?

4. U fizici smo govorili o brzini svjetla. Svjetlo od pokoje zvijezde treba 8, 10, 25, pa i 250 godina da do nas dođe. Bože, koliki li je svemir: sve svijetli, sve se kreće savršeno točno, sve je veliko, neizmjerno veliko. Zvijezde jezde kroz prostor, sve je neizmjerno u tom silnom prostoru. Naša zemljica, kao mrvica, leti također i okreće se. Čovjek je na njoj zamišljena matematička točka - i on zavidi, i grize i oholi se. što je čovjek? Ništa? To ništa, ta matematička točka u točki, obuhvaća i vidi veliku pozornicu svemira i još dalje - dalje. Zar nije ta materija, što izgleda čovjek, ništavna, a opet tako, tako velika? A taj čitav svemir, ono što se vidi i ne vidi, ono što se čuje i ne čuje, tko ravna tim pozorištem, tko je taj veličanstveni Duh, koji to obuhvaća?  O N  je. (B.Luka, 2.III.1914.)

Pričest - izvor života

Nastojao sam se uvjeriti da primam Boga

5. Bio sam jučer na ispovijedi i dobio 7 Očenaša, 7 Zdravo Marija i 7 Slava Ocu. Danas sam se veselio pričestiti se i nastojao sam se uvjeriti - malo je skepse u mene - da primam Boga, koji je iz ljubavi dao Sebe za utjehu i hranu slabim ljudima. Pričest je izvor života. (B.Luka, 25.III.1914.)

Krist - svrha i cilj našim vječnim željama

Gospodar svemirske vječnosti i neizmjernosti

6. Doba posta bilo je dosta žalosno. Samo je vrijeme napominjalo na muku i smrt velikog Učitelja.... Procesija nije bila tako vesela i uzvišena kao prije. Neka teška atmosfera leži na svima nama, da li zbog socijalne i političke bijede, ili zbog nedostatka ideala? Bit će  poglavito ovo posljednje. Teško  da je tko pomislio da se prikazao On, koji je svrha i cilj našim vječnim željama, koji je Gospodar svemirske vječnosti i neizmjernosti, koji ravna svakim detaljem prirode, svakom njezinom travčicom i svakim mravom. (Uskrsna nedjelja, B.Luka, 12.IV.1914.)
                  

Ovaj je svijet samo priprava za drugi koji je vječan

Ima li čovjek ovdje pravo na sreću?

7. Kad čovjek ovako kao mašina radi, ne razmišljajući ni o čemu, ne zna zašto živi. Kad je čovjek živ, mora misliti na vječne stvari i nalaziti sreću u tom razmišljanju. No ima li čovjek ovdje pravo na sreću? Zar nije ovaj svijet, svijet rada i muke, i kako se čovjek pokaže u tom radu, dobiva nagradu na drugom svijetu, koji je vječan. Ovaj je svijet samo priprava. (B.Luka,14.IV.1914.)                                                                 

Katolicizam neiscrpljiviji što ga se više upoznaje

Veliku ljubav pokazuje Krist u Euharistiji

8. što više upoznajem katolicizam, to više vidim da je neiscrpljiviji. Već želim da primim Tijelo Njegovo, svrhu i posljednji uzrok čovječanstva. Kolika je Ljubav Njegova, kad On, Neizmjernost, koga ne možemo shvatiti, On koji ravna svemirom i svakom travkom i koji zna i gleda na prepiranje sićušnog ljudskog roda, daje nama, malenima i ništavnima Sebe na blagovanje. (B.Luka, 26.IV.1914.)

Osjećaj vječnosti u prolaznosti vremena

Prošlo je i sutra dolazi nešto novo, i to će proći...

9. Vidim kako vrijeme neizmjernom brzinom prolazi! O čemu se jednom toliko govorilo i toliko očekivalo, prošlo je i sutra dolazi nešto novo, i to će proći, te će ovdje biti samo smrt. Da je život samo tako mašinalni rad, kao što je ovo zadnjih dana (pripremanje za maturu), čovjek bi se trebao ubiti. No kad prestane odmah uniđe u nj čuvstvo Vječnosti, Ljubavi, Ljepote i zanimljivosti života. Hoću da živim za svoju milu struku, pa makar bio vječni siromah.... (B.Luka, 17.VI.1914.)

Svemir, vječnost, neizmjernost, duša vječne tajne

Misao, iskra, pamet - ta iskrica vječne Istine

10. Sada je krasna noć. Neizmjerni svemirski mehanizam stoji nepomično. Ne vide se konopci ni prečke, a opet stoji. Kojom li brzinom ta neizmjernost juri i okreće se, a prah, čovjek, sve to misli. Kuda to vodi? Zašto čovjek ima tijelo, kad je on u biti duša? Zašto? Kuda? Kako? Vječne tajne. Misao, iskra, pamet, ta iskrica vječne Istine, do kakovih nas uzvišenih misli dovodi i koliko možemo  shvatiti, a što je istom Neizmjernost! Kad na to mislim, hvata me vrtoglavica. Bljesak, koga čovjek ne može pomisliti, Erdgeist (Duh zemlje), ali ne abscheuliches Gesicht, nego bljesak apsolutne Istine, koju iskrice ne mogu podnijeti. (B.Luka,21.VI.1914.)
                                                                       

Ubojstvo Franje Ferdinanda

11. Užas! Sljedbeni red dnevnika prekidam. Franjo Ferdinand, prestolonasljednik u Bosni - u Bosni - ubijen. Žena također. Gdje si san Hrvata? Fatum pritišće. Ideali su porušeni, jadni mladić stoji i tuguje.... (B.Luka, 28.VI.1914.)

Neznatnost čovjeka u svemiru i veličina njegova duha

U čovjeku je nešto nevidljivo što zaboravlja da je tijelo

12. Razmišljam. Prije godinu dana bila je zemlja u svemiru na istom mjestu, no dok sam ovo napisao, prevalila je ogroman put i ona uvijek jezdi i zviždi kroz svemir naokolo, ogromnom brzinom i čitavu godinu dana treba dok prevali svoj put. Naša mala zemlja, a mi sitni ljudići, sitniji no što nam se čini organizam najmanjega crvića. Gledamo ga kroz povećalo i vidimo da se miče. I to neizmjerno malo je organizam, koji se hrani, miče se i ima svoju svrhu. A mi ogromni ljudi, mi ne vodimo brigu o tim mirijadama sitnih organizama. No što je vječnost?  Crv i čovjek - slaba usporedba, nije nikakva. Crv i čitava zemlja, i to je malo. Možda: crv i svemir. Da, to je pravo. što je spram svemira čovjek - crv? Tijelo je crv, ali čovjek nije tijelo, u njemu je nešto nevidljivo, što zaboravlja da je tijelo. Njegova iskra. Neizmjerno mali dio, dio Njegove iskrice, ali opet je od Njega. I ta nas malenkost vodi da zaključujemo na čitav svemir, na neizmjernost, čak na Njega. To je divno. (B.Luka, 4.VII.1914.)

Sjećanja na prvu, tragičnu ljubav

Život je borba za Istinu

13. Zansesen velikom harmonijom, melodijama koje osjećam, a ne čujem, slikama koje poznajem, a nikada ih nisam vidio, mislim na prvu ljubav. Koliki pad iz Vječnosti u prolaznost. No što je na tome bilo zlo i prolazno, nestalo je, a ono uzvišeno i plemenito dalje živi u mojemu srcu, uzdiže ga i daje mu hrane, možda sije i dobro sjeme. Svevišnji, molim Te da bude tako! Možda je ona u to doba izdahnula. Za to nisam ni znao. Žarko sam se molio Bogu da je održi na životu i bio sam uvjeren o uspjehu molitve, ali bilo je prekasno. Već je ona prestala biti. Duša se njezina otresla prolaznosti i otišla je. Kamo? U Vječnost. Ali, Bože, groza me hvata kada pomi-slim da je sama sebi oduzela život. Život je borba za Istinu,  a ona kukavno odustaje od te borbe. Dijete je dvadesetog stoljeća, laganih nazora. Da je sada živa, možda bi bilo sve drugačije, ili možda ne. Možda bih i ja još bio dijete dvadesetog stoljeća. Tko zna? Svevišnji najbolje uređuje. (B.Luka, 4.VII.1914.)

Sve je od neizmjernog Duha, od Istine, Dobrote i Ljepote

Strah me hvata kad pomislim da je izgubila Vječnost

14. Nije znala zašto živi. Nije možda ni znala da postoji Vječnost i da sve divote svijeta, sva priroda, dovode do  spo-znaje da je to sve od neizmjernog Duha, od Ideala čovječanstva, od Istine, Dobrote i Ljepote. Prošlo je, a proći ću i ja, kao i sve ovo, ali mi ćemo svi biti. Možda i ona jest! Strah me hvata kad pomislim da je izgubila Vječnost. Bože, predobri Bože, saslušaj molitvu slabašnog crvića koji se straši da Te pogleda, kome vrag srce truje, daj, Bože Vječni, daj Greti Vječnost. Oprosti i meni sve zlo i pokaži mi put pravde. Vratimo se k ljudima. Život je borba za Istinom i promotrimo ga. (B.Luka, 4.VII.1914.)

I bez toga se može živjeti

Sve je ovo prolazno...  Prošlo je, oplemenilo me

15. Sve je ovo prolazno. Teško da sam što tako duboko volio kao Gretu, i svejedno, prošlo je, sjećam se, oplemenilo me, ali opet i bez toga se može živjeti. Dnevnik mi je jedino sjećanje na poeziju... (B.Luka, 8.VII.1914.) 

Maturirao sam

Djetinjstvo je prošlo. Proći će i život

16. Finis finaliter. Maturirao sam. Riješio sam se brige, ali... plakao sam u podne. Tko bi znao zašto. Novi korak. Djetinjstvo je prošlo. Počinju velike dužnosti. Ideali postaju realna pitanja. Proći će i život. (B.Luka, 11.VII.1914.)

Kršćanska vjera otvara neizmjeran put koji je pravedan

Ona je za nas moralni zakon

17. Goethe veli da nam samo zakoni mogu dati slobodu. Zakoni nam određuju  put kojim valja ići da ne dođemo u opreku s drugima i na kom se putu možemo  razvijati do neizmjernosti. Takva je i kršćanska vjera. Ona je za nas moralni zakon i otvara nam neizmjerni put, koji je pravedan, da ne dođemo u opreku s dobrim. (B.Luka, 31.VII.1914.)

Erotika vodi prema životu bez svrhe

Erotički elemenat u odgoju ubija religiozni život

18. Kad sam po kiši pratio gospođe, prošla je jedna žena i digla suknju... Pošto sam se instinktivno okrenuo, počele su govoriti o erotičnom, da ću se promijeniti itd. Bilo mi je teško da to baš čujem od Gretine mame, koju dosta volim, a vidim da je ovaj erotički elemenat u odgajanju i u kćeri ubio prirođeni religiozni život, tako da se mogla odlučiti na samoubojstvo. Ili, točnije rečeno: puštam erotične misli, živim iz dana u dan, bez molitve i misli na vječnost, pa život postane bez svrhe. U času rezignacije i neraspoloženja pita se tada čovjek zašto se ne bi ubio, i to može učiniti... (B.Luka, 2.VIII.1914.)

Religiozne misli uzdižu duh

Skepsa ruši ono najviše u čovjeku

19. Katkad se sam sebi pričnim gadnim. Jedino me iza takvog dana religiozne misli utješe i dignu. Religiozni život, misao na Vječnost, Smrt, Ljubav, to je nešto veliko. Jedina skepsa užasnom ironijom hoće da jednostavnim osjećajem razruši ono najviše u čovjeku. (B.Luka, 17.VIII.1914.)

U svetinji nad svetinjama, u srcu mom, nepokolebiva je vjera

Skepse ima - vječit je boj

20. Napasti navale užasno, no molitva me diže. U svetinji nad svetinjama (Rabindranath Tagore) - u srcu mom, nepokolebiva je vjera. Skepse ima. Vječit je boj. Znam da nisam savršen, ali grijesi me bodu i ne znam koji su. U času kad zlo učinim, vidim da je zlo, ali kasnije opet zaboravim i isto učinim. Da je ovdje kakav inteligentan ispovjednik, da mu se saopćim da me on razumije i da me upozori! Gledat ću otići na ispovijed prije polaska (u Vojnu akademiju) i da primim Tijelo  za okrepu u budućem životu... (B.Luka, 30.VIII.1914.)
                                                                     

Marija pomaže u borbi za čistoću

Kad pozovem u pomoć Djevicu,  pomogne mi mnogo

21. Na kupanju na me jako djeluje erotični momenat. Vidim da je zao nagon gadan, da bi svu moju ideologiju mogao baciti u blato, i svejedno se uvijek javi. Kad pozovem u pomoć Djevicu, pomogne mi mnogo, ali opet se javi... (Opatija, 22.VII.1914.)