Banja  Luka

1915.-1916.

Ivan je proveo ljetne praznike 1915. kod roditelja u Banjoj Luci. Tek je dva mjeseca ujesen iste godine proveo u Beču nastavljajući studij. U međuvremenu je dobio poziv za vojsku, pa je, čekajući odlazak, ostao sve do kraja veljače 1916. u Banjoj Luci. Za to vrijeme dosta čita, razmišlja i nastavlja pisati svoj dnevnik.

Nadopuna muške i ženske duše u svjetlu vjere

U dnu ženske duše jest nešto od Madonne i ovu mi u njoj tražimo - kristali vječnosti u ljudskoj duši
 

45. Ženski je duševni život posve drugačiji nego muški. Svaki, i jedan i drugi, ima svoje ljepote. Čovjek ne teži samo da zaroni u svoju dušu i da iz nje izluči kristale vječnosti, on traži i ženske prijatelje. I u ženskoj duši muški nalazi mnogo toga, jer u dnu njezine duše jest nešto od Madonne i ovu mi u njoj tražimo. Možda je ovo traženje vječno lijepih iskrica čeznuće i ljubav. Božji se plan tako krasno izvršuje. Do braka, kojemu je cilj širenje čovječanstva, dolazi se na skroz duševni način, na prirodnoj religioznoj težnji - traženje dijelova Njega i Madonne. (B.Luka, 29.VII.1915.)

Molitva Majci Božjoj uzdiže dušu

I u toj žarkoj molitvi opet je bila praznina i vruća težnja za Njom

46. Prekjučer sam se krasno molio Majci Božjoj. Zbliženje je bilo veliko. Naravno, i u toj silnoj blizini, bila je težnja za još većim zbliženjem. I u toj žarkoj molitvi opet je bila praznina i vruća težnja za Njom. (B.Luka, 25.VIII.1915.)

Rado bih studirao Kristov život

Topio bih se u oduševljenju proučavajući njega

47. Već sam se zaželio Pričesti. Doduše, moram priznati, religiozni sam život strašno zapustio. Rado bih studirao Kristov život. Čitao bih misli velikih ljudi o Njemu i topio bih se u tom oduševljenju proučavajući Njega. (B.Luka, 21.IX.1915.)

Na kraju života čeka nas slavlje Uskrsnuća

I sve će izgledati kao san dok i ja ne zađem u tamnu ulicu

48. Vani je tama. Crni, gusti oblaci. Dolaze čudne misli i sam ne znam kako se sjećam Dulke. Sve je san. Upoznao sam je - i to je prošlo. Proći će i roditelji i sve će izgledati kao san, dok i ja ne zađem u tamnu, groznu ulicu. Ne, nije tamna ni grozna, nego svijetla, puna nadnaravnog sjaja. Tamo se slavi Resurrectio - Uskrsnuće. (B.Luka, 1.X.1915.)

Mistični osjećaj pretvorbe u misi

Sjajna su neka mjesta iz Ivanova Evanđelja

49. Latinski je ispit prošao (u Sarajevu)... Stanovao sam u isusovačkom samostanu. Već u 5 sati ujutro zvona zvone, sviraju orgulje i pjevaju se crkvene pjesme. Mnogo poezije ima u tome...  Sjajna su neka mjesta iz Ivanova evanđelja o pričesti. Kod zadnje mise mnogo sam o njima razmišljao i tako se uživio da sam zbilja mistički osjećao pretvorbu i da je ondje prisutan Krist, kojemu se moramo klanjati. (Sarajevo, 25.X.1915.)
                                 

Rado bih otvarao djeci pojmove, oduševljavao ih za vjeru i umjetnost

U čovjeku je altruistički elemenat silno jak

50. Kod pomislim na svoje buduće zvanje - biti državni činovnik (pravnik) - groza me hvata, jer bih imao raditi na području gdje ne nalazim zadovoljstva. Rado bih bio profesorom u Bosni, otvarao djeci pojmove, pokazivao im dublju vezu stvari, oduševljavao za vjeru i umjetnost, a sam književno radio, možda i pisao. Nije to neki egoizam. U čovjeku je altruistički elemenat silno jak i on nije zadovoljan samo da steče imanja, nego hoće da drugima duševno pomogne, da im dade svoje krvi i svoga znoja. (Beč, 24.XI.1915.)
                                  

Ne može se izreći što se ćuti kad se Krist s nama sjedini

Želja za Bogom Stvoriteljem za kojim srce eruptivno teži
 

51. Čitam De imitatione Christi (Nasljeduj Krista) i razmišljam. Velika je to knjiga, puna mistike, koja i meni treba. Čovjek u svakom času vidi kako je malen, a kako je velik Onaj, koji je umro za nas, koji Kruh - Bože, samoga sebe, svu svoju veličinu, svu ljubav - nama daje. Ne može se izreći što se ćuti, kad se On s nama sjedini. Ne, želja za još više i više, za Kristom cijelim za Svjetlom, za Bogom - Stvoriteljem za kojim srce naše eruptivno teži. I svakog časa čovjek podlegne jednom mišlju, jednim pogledom, jednim ništa. I opet teži i usuđuje se tražiti ono, što sluti da je kao iza nekog zastora u duši što katkad svoju zraku baci i stanovitu stranu nutrine vrhunaravskim sjajem rasvijetli. To bi htio čovjek u svojoj veličini. Htio bi biti ne-tijelo, i spojen s tim Sjajem. (B.Luka, 24.XI.1915.)

Ženski je element u mojem životu ulogu odigrao

Zavjet čistoće Bl.Djevici Mariji

52. Izmiren sam, možda zauvijek, s prirodom: ženski je elemenat u mojem životu ulogu odigrao koju je morao. Sa ženskima više ovdje nemam posla. Zaljubljivati se neću, moglo bi se izroditi u sjetilnost. Ostale ženske  neka igraju u mome životu ulogu muškog, osobito finog muškog prijatelja. No, strašno mi je kad pomislim da ću se uvijek morati kretati u društvu, punom sjetilnosti. Neki dan sam zavjetovao Bl.Djevici čistoću sve do ženidbe. Možda će ta trajati i do smrti. (B.Luka, 12.XII.1915.)

Osjetne milosti kod svete Pričesti

Kad sam u tom osjećaju, zaboravim sve, samo me nešto neodoljivo vuče

53. Kad bih se sastao s kakvim bezvjercem, ne bih mu znao reći što je Euharistija, ne bih mu znao dokazati što osjećam. što više: kad sam gdjegod u vedroj, svijetloj, sunčanoj prirodi, pa pomislim na svoje osjećaje kod Pričesti, čudno mi je, kao da je to bio neki san, tajinstven, čudan i lijep san, neki osjećaj, neko ozračje, kojeg sada nemam, a kad sam u tom osjećaju, zaboravim sve, samo me nešto vuče, neodoljivo vuče... Sav je život lijepa i velika tajna... (B.Luka, 27.XII.1915.)

Pitanja o biti života i svijeta

Kad se srce zaleti u mistične predjele, osjeća čarobnu žeđ

54. Nema dana, mogu reći ni sata, kad me ne salijetaju pitanja o biti života i svijeta i slično. Ja faktično čvrsto, bar dosta teoretski, bolje reći samoživo, vjerujem. No ipak se svemu čudim. Tu je vani aleja, pa sunce sja, pa svemir iza toga, i ja živim, i ovaj te onaj. Pa to jest uistinu. Pa i zemlja se kreće, postoji rat, to je povijest i nije samo zamisao mašte. To sve postoji, sve je realno. I uvijek se pitam što je to realno. Razum znade, no srce se uvijek iznenađuje. A kad se srce zaleti u mistične predjele, osjeća čarobnu žeđ, koja je to golemija, što je bliža Izvoru, bolje reći slutnji Izvora. Kad se čovjek šeće, čudi se svemu tomu. Život je tajna. (B.Luka, 14.I.1916.)

Htio bih prirođenu oholost uništiti i ponizno težiti za istinom

Silnim se naporom približujem kršćanskom poimanju pa uviđam da u mnogočemu imadem krivo

55. Htio bih biti ponizan! Silno ponizan! Svu onu prirođenu oholost uništiti i ponizno težiti za istinom, samo zbog te same istine, a nimalo i nikako ne misliti na ljude, što su oni uradili, što su oni pročitali, i biti u tom pogledu suvremen. Tražim duboku i temeljitu naobrazbu, a ne množinu pročitanih knjiga.... Od onog oduševljenja i samosvijesti, koja je bila u meni, polako odustajem i silnim se naporom približujem kršćanskom poimanju pa uviđam da u mnogočemu imadem krivo. (B.Luka, 23.I.1916.)

Stvarati od svoje duše remek-djelo

Cijeli život provoditi u mističnom svjetlu

56. Uviđam da sam silno daleko od ikoje savršenosti. (Mislim na relativnu savršenost i to biti bolji od svoje okoline.) Jako me to boli. Tu sebi umišljam na svoj dobar primjer i vidim da sam kršćanin samo na jeziku, ali na djelu ne. Kršćanstvo mi nije još zašlo u krv. Nema ništa težega nego biti dobar kršćanin... Slabost, slabost i vječna slabost. Trebao bih se dulje moliti Bogu da ne izgubim onu mističnu vezu s Njim, da ga osjetim u svakoj misli, kod svakog pogleda i kod svakog posla. A ovako se pomolim jutrom i večerom, zapravo misli mehanički izgovaraju svete riječi. Trebao bih dnevno, makar samo pola sata, čitati Evanđelje, razmišljati o tome, pa onda u podne iza Zdravo Marijo sebi predočiti neke transcedentalne stvari i tako cijeli dan, cijeli život provoditi u tom mističnom svjetlu, stvarajući od svoje duše remek-djelo i tražeći Istinu-Svrhu. (B.Luka, 28.I.1916.)

Trenuci klonulosti i malodušja

Mislim da će mi još jednom sinuti vrijeme

oduševljenja, rada, društvenosti, doba puno ideala i prijateljstva

57. Gdje je moja mladost? Osjećam se tako starim, tako preživjelim. Kad bih se mogao zaljubiti! Kad bih se mogao za nešto potpunoma oduševiti, bez ikakva cjepidlačarenja! Oh, strašni smo mi moderni ljudi! Starci prije reda. Samo da se otresti svih knjiga, svih tih tuđih, otrovanih mnijenja i živjeti naravno i dobro, kakve nas je Bog stvorio. Mislim da će mi još jednom sinuti vrijeme oduševljenja, rada, društvenosti, doba puno ideala i prijateljstva. Samo da prođe taj nesretni rat i da započne kulturni život.(B.Luka, 30.I.1916.)

Volim tišinu i mir, mogu razmišljati, misliti na misterij Euharistije i dugo se moliti

Htio bih se lijepo pripraviti za ispovijed

58. Htio bih se lijepo pripraviti za ispovijed (prije odlaska u vojsku na ratište - o.p.) Moguće je i posljednja.... Ja jako volim tišinu i mir, mogu razmišljati, mogu misliti na misterij Euharistije, zapadati u nepomično začuđenje, mogu se dugo moliti. No, sve je to naprezanje, duševni rad, a čovjek treba odmora. Taj nalazi u društvu, ako mu je nezgodno zaći u prirodu. (B.Luka, 24.II.1916.)

Ljepše je zavući se u tamnu crkvicu, tiho moliti krunicu i vječno se diviti Euharistiji

A ipak valja se zavući i u najgnjusnije kuće i studirati bijedne ljude kojima je pomoć potrebna

59. Uzmimo sada jednog socijalnog radnika. Tomu je zapravo dužnost zalaziti u sve klase, među zle i dobre ljude, proučavati život. Iskreno govoreći, meni je drago kad s kakvim prijateljem mogu umaknuti požudnim pogledima nezrelih djevojaka i kad ne moram gledati one lijepe dame.... Ljepše je u samoći. Ljepše je zavući se u tamnu crkvicu i kod treptanja vječnog svjetla, za zadnjih traka sunca, tiho moliti krunicu i diviti se, vječno se diviti Euharistiji, tome sjaju, toj veličini, toj neizmjernoj Ljubavi... A ipak treba sve to vidjeti, valja se zavući i u najgnjusnije kuće i studirati te bijedne ljude, kojima je pomoć potrebnija negoli svima materijalnim siromasima. Teško je pitanje kako bi im čovjek pomogao. Moguće samoodgojem. Opazio sam, naime, da se neke tajne niti - misteriji! - vuku, koje djeluju na okolinu prema moralnoj snazi dotičnoga, pa makar on i šutio. Klasičan je primjer sv. Franje: ruke je zavukao pod rukave i ponizno hodajući propovijedao je bez ijedne riječi. (B.Luka, 24.II.1916.)

Čovjek je ovdje samo putnik i određen je za nešto više

Bio sam jučer na Pričesti i tako sam veseo i zadovoljan

60. Prije odlaska u vojsku još ću napisati koju rečenicu. Time završujem ovaj dnevnik, kojim htjedoh odgajati svoju unutrašnjost i od svoje duše stvoriti remek-djelo. Osjećam da sam još silno daleko od cilja...  Bio sam jučer na Pričesti i tako sam veseo i zadovoljan, tako da se, čini mi se, neću nikada žalostiti, pa makar mi i teško bilo. Žalost truje srce, uvlači u nj onaj duh očaja, da se čovjek uvijek pita čemu živim i dalje još: zašto sam začet. Ove pogubne misli moraju iz glave, čovjek mora uvidjeti svoju slabost, koja mu kaže da sve to ne spada u njegovu glavu. Zadaća života nije očajavati, nego tražiti suglasnost u ovome i veseliti se nad veličajnošću uređenja. Da, ovo mora biti aksiom: sve je najbolje. Pa snašla nas kakva nesreća, bijeda, mislimo na to, pa ma i ne razumjeli zašto?.  Čovjek je ovdje samo putnik, njegovo pravo određenje nije ovdje, na toj zemlji, on je izabran za nešto više. (B.Luka, 28.II.1916.)

Duševni svijet noći i molitve realniji je od svega što postoji

Samo po Euharistiji može se dublje zaći u taj veliki duševni svijet

61. Uistinu, kad se čovjek zavuče u samoću, u tamu, sav realni svijet, svi drugovi, prijatelji, sva čarobna priroda čini mu se snom. Čovjek tada osjeća da je ona nerealna, a misao da je prava realnost, da je duševni svijet, svijet noći i molitve, realniji od svega uopće što vidljivo postoji. Treba težiti samo za tim životom, za ovom realnošću. Jest, još sam slab, uživam u Euharistiji i u tom duševnom životu, ali vidim da je to ništa, da treba još dublje i dublje zaroniti u taj veliki svijet. Sada razumijem velikog Papu Pija X što je izrazio želju da vjernici često, pače i svaki dan blaguju Gospodina. Samo time može se dublje i dublje zaći u taj svijet, približiti se Gospodinu i s njime se razgovarati. (B.Luka, 28.II.1916.)

Čistoća i vječno čistoća treba da je geslo!

Kako čist čovjek djeluje na drugoga!

62. No čega mi je ovdje najviše žao (na rastanku u Banjoj Luci prije odlaska u vojsku - o.p.), to je dr. R. Nismo mnogo razgovarali, no sve je kod njega puno životne snage, puno ljubavi i neke čudne, zapravo mistične čistoće. Kako takav čovjek djeluje na drugoga! Sam osjećam da me se ne znam kako inteligentan čovjek nikada ne bi mogao tako dojmiti kao čisti. Stvarno je tako i baš mi ovo potvrđuje istinitost kršćanskih moralnih načela. Čistoća i vječno čistoća, treba da je geslo. (B.Luka, 28.II.1916.)