IV. SAMOODGOJ - ASKEZA - TEŽNJA  ZA  SVETOŠĆU

 

 

 

Stvoriti velike ljude cilj je svenarodnog Katoličkog pokreta

Moramo svu pažnju posvetiti odgoju samih sebe

 

169. Duh slabosti se uvrstio u naše redove; efemerna politička pitanja nas razdvojiše. Zaboravismo na ko-zmopolitizam  Crkve i na njezin kroz vjekove izgrađeni politički program koji se jedino temelji na Kristovoj nauci. Nacionalni egoizam se uvukao u raspaljene duhove..... Mje-sto da dalje gradimo, stadosmo rušiti ono što smo s mnogo muke zajednički sazdali. Moramo zato svu pažnju posvetiti odgoju samih sebe i studiju katolicizma koji mi, nažalost, ne poznajemo ni malo bolje od kakvog pučkoškolca. Stvoriti velike ljude jest cilj svenarodnog Katoličkog pokreta. (36)

 

 

 

Borba za savršenošću - svagdanji kruh

Veliki plodovi askeze

 

170. Borba za savršenošću, askeza, mora da je naš svagda-nji kruh. Ona nam otvara nutarnje vidike, stvara od nas nesebične ljude, podržava u nama borbu sa zlim i daje nam snage da ne podlegnemo. Askeza  rađa sposobnost podnašanja boli i čuva nas od malodušnosti, kojoj su mnogi ljudi podlegli kod prve nezgode.(36)

 

 

 

Sve mora promicati težnju ljudske duše za savršenstvom

Ascetika i mistika u središtu svih ljudskih nastojanja

 

171. Štogod radili, sva djela moraju ići za tim da se u svijetu čini što manje grijeha i što više zaslužnih djela. Sve mora  promicati težnju ljudske duše za savršenstvom. Budući su ascetika i mistika znanosti o kršćanskom savršenstvu, slijedi da ove dvije znanosti moraju stajati u središtu svih ljudskih nastojanja. (84)

 

 

 

Načelo svetosti: budi Volja Tvoja

Pretpostavke za duhovni život: poniznost, molitva, duhovno štivo i vježba volje u dobru

 

172. Temelj duhovnog života leži u neprestanom naprezanju naše volje. Spasitelj je to izrekao  riječima: Neka  svatko uzme križ svoj svaki dan i slijedi me (Lk. 9,23). Pomoću neprestanog  naprezanja naše volje u dobru možemo težiti za onom savršenošću, čije smo uzore  našli u našem duhovnom životu. Mi želimo  postati slični Spasitelju, želimo da naš unutarnji  život postane odraz  Njegova. Mi želimo da se pokorimo i podredimo  Vječnome zakonu, koji ravna svijetom - koji sva priroda s najvećom točnošću izvršava, a koji jedino čovjek poremećuje. Želeći postati nosiocima Božjega poretka, to se sva mudrost našega života sastoji u tome da se svojevoljno podvrgnemo onoj istoj zakonitosti, kojoj se nesvjesno podvrgava nerazumni  svijet - tj. mi moramo vršiti volju vrhovnog zakonodavca. Budi volja Tvoja, kako na nebu tako i na zemlji(Mat.6,10). U tome je princip svetosti; u ovoj je rečenici sadržana srčika svih onih molitava koje su rečene od početka svijeta i koje će se reći do konca svijeta. Poniznost, tj. ponizno pokoravanje Volji Božjoj dakle temelj je svim ostalim krepostima; na ovoj mora da počiva zgrada našega unutarnjeg života. Poniznost, molitva, duhovno štivo i vježba volje u dobru one su četiri pretpostavke bez kojih je svaki unutarnji život isključen. (49)