VII.  POSLJEDNJI  USPON

Isuse, želim da Te po Mariji svaki dan više ljubim

Posljednja redakcija životnih odluka - pravila života

191. U svome nastojanju oko što savršenijega kršćanskog života Ivan Merz je činio odluke, napose u duhovnim vježbama. Prva redakcija takvog pravila za život datira iz njegovih studentskih dana u Parizu. Ovdje donosimo posljednju redakciju. Ove je odluke, ispisane na malom papiru pisaćim strojem, Ivan ponio u svome misalu kad je polazio u bolnicu na operaciju poslije koje je umro. Pronađene su u njegovu misalu nakon smrti. Objavljene su u 1. izdanju Puta k Suncu, 1978. str. 48-49.

 1. Prije svake molitve sjetiti se jutarnjeg razmatranja.

 2. Kada ima dosta druge hrane, što manje kolača.

 3. Prije svake molitve (adoracije, razmatranja) odrediti trajanje.

 4. Ne raditi iza večere svoje poslove.

 5. Mala tajna: Isuse, želim da Te po Mariji svaki dan više ljubim!

 6. Kao pokoru što savršenije vršiti staleške dužnosti.

 7. (Kao pokoru smatrati redovnim pravilom naspavati se tek svaki drugi dan.) -  Ovu  je 7. odluku po savjetu ispovjednika Ivan ublažio, pa ju je  u izvornikus  stavio u zagradu..

 8. Pričestiti se svaki dan i po mogućnosti pohoditi presv.Oltarski Sakrament.

 9. Bezuvjetno kao pokoru električno brzo ustajati, uvijek i bez iznimke. Ustati bezuvjetno u onaj čas, kada sam to navečer odlučio (pa makar morao zbog umora po danu počivati). Ne leći po drugi put.

10. Kod svakog obroka učiniti koju pokoru za spas duša.

11. Qui regulae vivit, Deo vivit. (Tko po pravilu živi, Bogu živi): stoga bez važnih razloga ne mijenjati svoje odluke.

12. U adventu nikome ne dati povoda da se smije.

13. Smijati se samo u znak duhovne radosti.

14. Kad se služim tehničkim sredstvima za širenje slave Božje, biti barem na onoj visini na kojoj su liberalci (s istim potrebama) kada oni rade za stjecanje novca.

15. Moj govor i ponašanje prema bližnjemu mora podupirati, a ne rušiti njegovu kontemplaciju.

16. Biti što uredniji.

17. Ama nesciri et pro nihilo reputari.(Nastoj da budeš nepoznat  i da do tebe ništa ne drže.)

18. S ljudima koji nemaju osobne krivnje da nijesu katolici govoriti u duhu animae Ecclesiae (duše Crkve) i prosuđivati da li vrše ono što naravni zakon od njih traži, i nadovezivati na ono naravno dobro što je u njima.

19. Nikada ne prigovarati jelu.

20. Ne bockati, pogotovo ne majku.

21. Ljubiti sv.šutnju.

22. Kod jutarnjeg ustajanja, umivanja, hoda u crkvu misliti na presv.Euharistiju.  (171, str. 48-49).