Marija

 

 

Duboka pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji označavala je duhovni život Ivana Merza. Tu je pobožnost zadobio u Lurdu gdje je zavolio i krunica koja mu je uz Euharistiju postala najvjernijim prijateljem do groba. Bio je veliki propagator štovanja Lurdske Gospe, kojoj je posvetio brojna predavnja, članke i jednu brošuru.

 

 

 

 

Nazočnost Marije i predokus neba u Lurdu

Svaka svijeća koja trepti to je jedna duša koja će danas sutra k Njoj

 

223. U Lurdu te ponajprije obuzme osjećaj da je tamo Ona, Majka Božja, koja je veća i moćnija i ljepša i mirisavija i jača nego li svi oni pirinejski gorostasi koji Lurd okružuju. Ona tamo na zaseban način stoluje i ja mislim da svi koji su tamo, pa makar i ne vjerovali, moraju imati taj osjećaj da ona tamo jest. Ti se onda nalaziš u Lurdu pokraj Nje; Ona tamo izdiže glavu iznad Pirineja, drži u naručju Boga... Dakle pred Tobom je Ona - to je jedan realan osjećaj koga se ne možeš otresti - a tisuće vjernika, po noći svaki s upaljenom svijećom u ruci, ide u serpentini uz brežuljak i pjeva bez prestanka Ave, Ave, Ave Maria. Svaka svijeća, koja trepti, to je jedna duša, koja će danas sutra ili za koju godinu k Njoj. Oh, hoće li što prije doći taj čas, čovjek tamo pomisli, jer zaista tamo ima neki predokus Neba. (Pismo ing. D. Maroševiću; 171, str.89)

 

 

 

 

Vjera u prisutnost galilejskog Čudotvorca Isusa Krista, Sina Božjega

Oh, čarobne li bajke o rasvijetljenim crkvama,

plamenim rijekama, zanosnim pjesmama i čudesnim ozdravljenjima

 

Opis lurdske procesije

 

224. U 4,15 s. po podne pođem k Špilji; no srećom bilo je toliko svijeta pred crkvom Sv.krunice da sam morao pričekati na procesiju s presv. Oltarskim Sakramentom. Prije negoli će procesija krenuti od Špilje, narod je molio krunicu. Svećenstvo je stajalo tu raskriljenih ruku i predvodilo molitve. Iza svake se desetke tri puta otegnuto zapjevao divni, anđeoski koralni Gloria Patri (Slava Ocu) te potresni i moćni Parce Domine, parce populo tuo, ne in aeternum irascaris nobis (Poštedi nas Gospode, poštedi narod svoj, nemoj da se zauvijek na nas srdiš). Iza toga se ushićeno pjevao Magnificat, te pojedini stihovi psalma Lauda Jerusalem Dominum, lauda Deum tuum Sion... Kada je orleanski kardinal Touchet počeo s Presvetim blagosivati svakog pojednog bolesnika, a jedan svećenik snažno zazivao: Gospode, mi ti se klanjamo, Gospode mi se ufamo u te, Gospode, mi te ljubimo... tada je jamačno mnogo oko proplakalo. Sav je narod jednodušno opetovao ove bolne usklike i tako zasvjedočio vjeru u prisutnost galilejskog Čudotvorca Isusa Krista, Sina Božjega i u istinitost vjere katoličke... Jedan je kardinal svete rimske Crkve nosio Svetootajstvo, a svećenstvo je rimske Crkve molilo u ime naroda i pred narodom. I ako tom prilikom koji bolesnik zaista u tren oka ozdravi, onda je Bog pod prilikama pšeničnog kruha nazočan i svi su apsurdi Crkve Katoličke živa spasavajuća istina. I sveti je Sakrament polako prolazio pokraj ispruženih i sjedećih bolesnika....

Navečer su Verdunci prije procesije sa svijećama pjevali: Joanna, Joanna, sancta Joanna, ora pro nobis. Sama procesija bila je čarobna... Nakon ove noćne procesije sav je narod s upaljenim svijećama, kao s gorućim tulipanima u ruci, pjevao urnebesni Credo - Vjerujem. Oko pedeset tisuća ljudi duboko je spustilo svijeće kada je melodija došla do značajnih riječi; et incarnatus est de Spiritu Sancto ex Maria Virgine  (i utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice) i do polaganog razvučenog et homo factus est (i postao čovjekom). Kod drugih su se riječi svijeće u znak oduševljenja opet dizale gore, prema zvijezdama, a kad je pjesma došla do riječi et unam sanctam catholicam et apostolicam Ecclesiam (i u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu), kao da se to užareno jezero podiglo za metar više i sav je narod polako pobožno pjevao svaki ovaj atribut Crkve; jedne, svete, katoličke i apostolske. Činilo se kao da je tako prionuo uz svaku ovu riječ, da je teška srca prelazio na drugu.

Oh, čarobne li bajke o rasvijetljenim crkvama, vatrenim rijekama i jezerima, zanosnim pjesmama, čudesnim ozdravljenjima i svetim ljudima, koji iz ljubavi prema bližnjemu žrtvuju svoj život; bajovita li prizora što ga Otac nebeski priređuje svojoj zemnoj dječici! (102, str.5 -7)

 

 

 

 

Krunica se uči moliti u Lurdu

Okreni se od katolicizma, sve je oko tebe mračno

 

225. Da, u Lurdu sam naučio što je Krunica i to mi je odsada drugi najbolji prijatelj. Prije Lurda, iskreno priznajem, bila je u dnu duše neka sumnja, neki osjećaj da li se ja ne molim kakvome fantomu moje mašte?! Molio sam dakako, jer da sam prestao, znači ne vjerovati u Blaženu Djevicu Mariju. A kuda onda? Okreni se od katolicizma, sve je oko tebe mračno i ružno. Dakle Lurd je mojoj razumnoj vjeri pridodao i osjećajni momenat...(Pismo prijatelju D.Maroševiću; 171, str.90).

 

 

 

 

Krunica uz Euharistiju - najvjerniji prijatelj do groba

U Lurdu sam zavolio krunicu

 

226. Ako mi Blažena Djevica Marija i nije posve izliječila oči - tako da s dosta poteškoća čitam - to sam u Lurdu zavolio krunicu, koja će mi biti uz sv. Euharistiju najvjerniji prijatelj do groba. (Pismo prijatelju N. Bilogriviću; 170, str. 256)

 

 

 

Krunica daje snagu za podnošenje nevolja u životu

Savjet jednoj djevojci

 

227. Kada vam bude u životu teško i kada vas snađu nevolje, uzmite Gospinu krunicu i ona će vas utješiti i dati vam snage da sve mirno snosite s potpunim predanjem u Volju Božju. (170, str.258)

 

 

 

 

Lurdska čudesa dokaz su za istinitost katoličke vjere

Zato je sav rad, koji ide za spasom duša najuzvišeniji i najpotrebniji

 

228. Na vlastite oči vidjeh čudo: razum mi to kaže, a osjećaji i nagnuće ostaju skloni zlu i nesposobni da osjete svu veličanstvenost događaja koji čovjeka okružuju. Ipak neka utjeha obuzme čovjeka: sve naše molitve, svi naši gorki časovi, sva naša nastojanja oko obnove svega u Kristu, cijelo naše vjerovanje o istočnom grijehu, o značenju trpljenja, o autoritetu - da, sve to šarenilo katoličke nauke nije puki fantom, izmišljotina, već prava pravcata istina. - Osjetili  mi u Lurdu nešto ili ne, to su unatoč tomu lurdska čudesa neoborive činjenice, koje nam govore, da izvan Crkve Katoličke nema prave Crkve i da sve one, koji se svojevoljno ogriješuju o načela vjere i ćudoređa, čeka grozna, a možda i vječna osuda. I zato je sav rad, koji ide za spasom duša, najuzvišeniji i najpotrebniji, što se uopće može zamisliti. (102, str.19-20)

                                       

 

 

 

Marija Bistrica - izraz religioznog genija hrvatskog naroda

Tamo se sabiru molitve iz svih dijelova našega naroda

 

229. U Mariji Bistrici Hrvati stupaju u kontakt s Majkom Božjom i njezinim Božanskim Sinom. Tamo se sabiru molitve iz svih dijelova našega naroda. Tamo napokon kao kroz kakav golemi žlijeb Providnost izlijeva bujice svoje Milosti, i odovud se razlijeva poput rijeka i potoka u sve naše krajeve. Budući da ovdje dolazi do izražaja ono što je najvrjednije u našem narodu - njegov religiozni genij - to naše svetište mora postati ljepše od naše sveučilišne knjižnice ili od našeg medicinskog fakulteta (jer naš znanstveni genij mora biti ponizni sluga vjere!), ljepše od naših muzeja i škola, šetališta i kazališta..... Kada bi se to sve provelo i u tu svrhu sakupilo milodara, Marija Bistrica bi mogla postati jedan veličanstveni umjetnički Credo katoličkih Hrvata. (127)