KAKO SPAŠAVATI  DUŠE I  APOSTOLSKI DJELOVATI

 

 

 

 

U svome apostolskom nastojanju Ivan je razradio taktiku i izradio načela kako raditi u apostolatu i spašavati duše. Ta svoja načela iznio je u članku Sticanje podmlatka. U stvari u njemu je inidirektno  opisao sebe i svoj način apostolskog djelovanja. I ovaj članak razdvojili smo po temama u nekoliko manjih cjelina.

 

 

 

 

Temelj našega apostolskog rada leži u našem odnosu k Isusu koji u nama mora da živi

Svaka pojedina duša stvorena je za vječno blaženstvo

                                        

282. Onaj koji želi spasavati duše drugih, mora ponajprije znati kako će spasavati svoju vlastitu dušu... Temelj našega apostolskog rada i uspjeha leži prema tome u nama samima, u našem odnosu k Isusu, koji u nama mora da živi. Izobrazba našega uma i volje i čuvstva preduvjet je našega rada izvan naših redova u kojima želimo djelovati.

Koja su, dakle, svojstva da se ponajprije sami izgradimo? To je dnevna jutarnja meditacija, često prisustvovanje sv. misi i primanje sakramenata, dnevno ispitivanje savjesti i dnevno čitanje duhovnog štiva. Činimo li to, to će Isus u nama sve više i jače živjeti, razumjet ćemo bolje smisao života i ekonomiju spasa i uvidjet ćemo s kojom ljubavlju naša Ljubav - Isus - ljubi svaku pojedinu dušu. I jer Isus čezne i strepi za svakom pojedinom dušom, jer je ona stvorena za vječno blaženstvo, to se ta čežnja za dušom naših bližnjih prenosi od Isusa na nas i u nama se rađa želja da stavimo u Isusov naručaj sve te duše za koji su one i stvorene. (46)

 

 

 

Duša našega bližnjega - predmet od neizmjerne vrijednosti

Budimo puni milosrđa i strpljivosti s našim protivnicima

 

283. Mi smo čvrsto odučili da ćemo s Isusom nastojati osvojiti dušu ovoga ili onoga. Prvi smo korak učinili već time što smo našu vlastitu slobodu stavili u službu Isusove volje. Drugi je korak naš osobni saobraćaj s našim drugovima. U svakoj zgodi posve nehotice mora iz nas strujiti onaj  nadnaravni mir, ono počivanje u Bogu čiji smo mi sudionici. Mi ćemo u duši našega bližnjega koji nije naš pristaša, razmatrati jedan predmet od neizmjerne  vrijednosti, koji bi se poput stakla razbio kad bismo ga nezgodno primili. Budimo zato oprezni; budimo puni milosrđa i strpljivosti s našim protivnicima; u svakom času oni moraju biti svjesni da mi u njima ljubimo nešto, čiju vrijednost oni sami ne spoznaju i da smo im spremni pomoći u najneznatnijim, kao i najznatnijim  stvarima. (46)

 

 

 

 

Razlikovati krive ideje od protivnikove besmrtne duše koju valja spasiti

U kontaktu s nama protivnik treba osjetiti duh vječnosti

 

284. Karitas mora posvuda upravljati našim stopama. A što se obično događa kod naših ljudi? Praksa je pokazala dvoje: mi obično ne mrzimo samo krive protivničke ideje, već naš prezir prenosimo  i na osobe. Interficite errores, diligite personas (uništavajte zablude, ljubite osobe), stara je kršćanska poslovica. Posve je krivo što se često događa da napadamo na naše protivnike ne razlikujući pri tome krive ideje, koje zastupaju, i njihove besmrtne duše, koje valja spasiti. Posljedica toga neispravnog držanja spram zastupnika krivih ideja jest ta da se članovi katoličkih društava poput  kakve klike posve separiraju od svojih drugova i ne mogu proširiti svoj djelokrug. Karitas mora probiti uske zidine naše organizacije i mora se izliti na svu okolinu, u koju nas je postavila Providnost.... Charitas Christi urget nos - Kristova nas ljubav goni - goni nas da sa svetim mirom i vrućom ljubavi izađemo iz kruga naše organizacije i govorimo i radimo s našim protivnicima. Mnogi će između njih osjetiti da naš unutarnji život počiva na jednoj visokoj pećini, s koje njegovi pogledi mirno kruže nad talasanjem života, koji je daleko pod njom u dubini. Osjetit će naš protivnik u kontaktu s nama duh vječnosti; bit će mu poticaj da razmišlja o problemima, koji su u njemu zaspali, ali koji se dadu razbuditi. (46)

 

 

 

Pravo prijateljstvo počiva na vjeri u iste vječne istine

Biti predstavnik Isusa Krista među protivnicima

 

285. Jedan naš član ne može imati prijatelja (u pravom smislu te riječi) izvan naših redova, jer pravo prijateljstvo počiva samo na vjeri u iste vječne istine. Sve ostalo može da je sklad raznih zemnih interesa, egoizma - ali nije prijateljstvo. Naš član može imati prijatelja samo među uvjerenim  katolicima, a počinje li se družiti s protivnicima, to si mora biti u najsitnijem času svoga života svjestan da je on apostol među njima, predstavnik Isusa Krista, o kojemu on daje svjedočanstvo. Takav čovjek mora imati čvrstu vjeru, koju će mu dati presv. Euharistija i pokora... On će si biti svjestan da iz vlastitih sila ne može obratiti nikoga, već da je on samo oružje u rukama Božjim, kojima se on ponizno pokorava. (46)