SVJEDOČANSTVO DUHOVNOSTI MLADOG HRVATSKOG LAIKA
Božidar NAGY, «Svjedočanstvo duhovnosti mladog hrvatskog laika», L’Osservatore Romano , Rim, 25. studenog 1987., br. 281, str. 6
SIMPOZIJ U RIMU O IVANU MERZU
BOŽIDAR NAGY
Lik i crkveno djelovanje sluge Božjega Ivana Merza (1896.-1928.), hrvatskog katoličkog intelektualca, još su uvijek malo poznati izvan njegove domovine, Hrvatske. Tko je bio taj kršćanin laik, profesor, koji je kad je umro, sa samo 32 godine, označen kao “stup Crkve u Hrvata”? Odgovor na to pitanje imao je simpozij koji su organizirali Postulatura njegove kauze za kanonizaciju i Hrvatska zajednica iz Rima prigodom Biskupske sinode. Simpozij je održan u Generalnoj kuriji Družbe Isusove u Rimu u subotu 10. listopada 1987.
Simpozij je bio pod nazivom “Laička duhovnost u životu Ivana Merza”. Tema je posebno odabrana da prikaže aktualno religiozno iskustvo laika koji iz njega crpi svoje jedinstveno apostolsko zalaganje u izgradnji Kraljevstva Božjega.
Na otvaranju Simpozija Nj.E. Monsinjor Guido Del Mestri, bivši apostolski nuncij, također rodom iz Banja Luke (u današnjoj Bosni u Jugoslaviji), rodnog mjesta Merza, odlučno je izjavio da je došlo vrijeme da Merz postane poznat i izvan svoje zemlje. O. Atanazije, profesor duhovnosti na Antonianumu, predstavio je prospekt Hrvatskog katoličkog pokreta u kojem je smješteno djelovanje sluge Božjeg, pomoćnog biskupa banjalučkog Biskupska sinoda kao delegat Jugoslavenske biskupske konferencije pratila je Merzov duhovni razvoj, slijedeći prije svega njegova bogata dnevnik. Pokazao je kako je Merz polako, pod utjecajem božanske milosti, od običnog dječaka, posebno kroz iskustvo stradanja tijekom Prvog europskog rata, sazrijevao u “čudo od katoličkog čovjeka”, kako su ga nazivali. “Katolička vjera je moj životni poziv”, napisao je Ivan marami nakon obraćenja, iz Pariza, gdje je studirao. No, imao je samo šest godina da ostvari svoj poziv u javnom životu, ali je njegov apostolat bio tako intenzivan da je izazivao bezuvjetno divljenje.
Fra Božidar Nagy, SJ, postulator Merzove kauze (odgovoran za Hrvatski program Radio Vatikana) u svom je izvješću analizirao temeljne karakteristike Merzove laičke duhovnosti među kojima se ističu ljubav i vjernost katoličkog intelektualca Crkvi i Crkvi. rimski pontifeks. Karakterističan je u tom smislu Merzov odgovor na upit: «Zašto volim Crkvu i Svetog Oca? ». Izjavio je: “Jer u njemu vidim jasnu sliku ljubljenog Spasitelja, čovjeka Boga-Krista Isusa, sa svim njegovim savršenstvima; i jer u obličju Svetoga Oca vidim svoga Boga i svoga Gospodina.”
Velečasni Marin Škarica, profesor u splitskom sjemeništu, predstavio je Merza kao začetnika – on, laik – liturgijskog pokreta u Hrvatskoj. U stvari, liturgija je bila glavni izvor njegova duhovnog života; toliko ga je zainteresirala da je za diplomski rad izabrao temu: “Utjecaj liturgije na francuske pisce od Chateaubrianda do danas”. Velečasni Škarica je pak na Anselmianumu u Rimu izveo diplomski rad o Merzu, začetniku hrvatskog liturgijskog pokreta.
U poslijepodnevnom dijelu Simpozija govorili su laici. Posebno je zanimljivo bilo izlaganje Merzova suvremenika prof. Luigija Gedde. Najprije je identificirao četiri izvora-iskustva koja su Ivana dovela do vjere i cjelovitog posvećenja Bogu: ljepota, ljudska ljubav, ratna stradanja i liturgija. Oko svega toga Ivan je ostavio dragocjene stranice u svom dnevniku. Nekadašnji predsjednik Talijanske katoličke akcije prof. Gedda je želio naglasiti kako je Ivan Merz bio inspiriran Talijanskom katoličkom akcijom. Ivan je usvojio poznati trinom Talijanske katoličke mladeži “Molitva-djelo-žrtva”, usavršivši ga u “Žrtva-euharistija-apostolat” i predlažući ga kao slogan tisućama mladih hrvatskih katolika koji su ga slijedili. Zaključujući svoje izvješće, prof. Gedda je ustvrdio da Ivan Merz nije samo primjer, “prispodoba” onoga što je sinoda razvijala o laicima tih dana, nego je uočljiv dio onoga što se s pravom može nazvati epifanijom laika unutar Crkve: on stoga zaslužuje biti stavljen na svijećnjak kao svjetlo cijele Crkve.
gosp. Jakov Jukić, sociolog religije, iz grada Splita, slušatelj Izvanredne sinode za 20. st. Drugog vatikanskog koncila, u svom je referatu prikazao utjecaj Ivana Merza na svoje suvremenike, posebice na intelektualce i mlade. Osoba na koju je najviše utjecao bila je Marica Stanković (1900.-1957.), velika odgojiteljica ženske mladeži, koja je svoju zamisao ostvarila nakon Merzove smrti osnivanjem prvog svjetovnog ženskog instituta u Crkvi u Hrvata, « Suradnice Kristove kralj ». Analizirajući Merzov utjecaj na suvremenike, Jakov Jukić je na poseban način identificirao tri teze koje proizlaze iz Merzova primjera i angažmana: 1) Afirmacija univerzalnosti Crkve, pred kušnjom zatvaranja u partikularizme. 2) Cijenjenje i uzdizanje liturgijskoga čina pred kušnjom miješanja vjere i politike. 3) Formiranje snažnih katoličkih pojedinaca pred masovnom proizvodnjom osrednjih kršćana. Jukić je na poseban način istaknuo činjenicu da je Merz, koji je bio jedna od najreligioznijih osoba u novijoj povijesti Crkve u Hrvata, zapravo odgajan u liberalnoj obitelji, obilježenoj vjerskom ravnodušnošću. Ovo je znak, velika nada za našu sekulariziranu generaciju. Ništa nije unaprijed određeno. Grace je nepredvidiva. Duh puše gdje hoće i gdje ga ne očekujemo.
Na kraju se u ime mladih obratio gosp. Damir Murković iz Trsta, bivši predsjednik Komisije za mlade Svjetske federacije zajednica kršćanskog života. Istaknuo je kako je Sveti Otac četiri puta u posljednjih nekoliko godina govorio o Ivanu Merzu mladim hrvatskim hodočasnicima u Rimu, predlažući ga kao uzor kršćanskog života; Murković je naveo vlastito iskustvo – Merza je poznavao samo preko knjiga – kao dokaz koliko takav lik Vodiča i apostola, učitelja i odgojitelja kakav je u svoje vrijeme bio Ivan Merz može biti inspirativan za mladog čovjeka danas, a može biti i danas, pokazuje primjerima mladih, koje privlači svjedočanstvo njegova života.
U raspravi je, među ostalim, istaknuta europska dimenzija Merzove osobnosti. Rođen od oca češkog Nijemca i majke Židovke krštene Mađarice, osnovno i srednje obrazovanje stekao je u hrvatskom narodu, a sveučilišno obrazovanje u europskim metropolama Beču i Parizu. Svim svojim bićem i srcem okrenuo se prema Rimu, središtu katolicizma. Svoje apostolsko zalaganje izvršio je u potpunosti u korist slavenskog naroda, Hrvata, a na poseban način u korist hrvatske mladeži, za koju je na samrti prinio Bogu kao žrtvu svoj mladi život. Doista, kao malo tko drugi, Merz u svojoj osobnosti spaja pluralizam europskih naroda i kultura; stoga je vrlo prikladan da bude predložen i poznat čak i izvan svoje domovine.
Zbornik radova Simpozija bit će objavljen za 60. obljetnicu smrti Ivana Merza, koja je iduće godine.