Svečana akademija održana je na blagdan Krista Kralja, 26. studenog 1978. god. u Nadbiskupskoj gimnaziji u Zagrebu na Šalati kojom je proslavljena 50. obljetnica smrti bl. Ivana Merza. Ova je akademija dala nadahnuće da se započne organiziranjem Uskrsfesta pa je tako prvi festival održan na Bijelu nedjelju 1979. godine.

Koncelebrirana sv. Misa u Katedrali

U subotu 25. studenog u 18 sati nakon završenih predavanja na Simpoziju zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić predvodio je svečanu koncelebriranu sv. Misu u Katedrali i izrekao je prigodnu propovijed koju donosimo u cijelosti u ovome broju. Kod sv. mise koncelebrirali su biskup Mijo Škvorc, sarajevski pomoćni biskup Tomislav Jablanović te 17 svećenika, među kojima su bili i provincijali pojedinih redovničkih zajednica. Nakon svečanosti u Katedrali u Nadbiskupskom dvoru bilo je primanje za najbliže prijatelje i suradnike Ivana Merza kao i sudionike koncelebracije. U malom pozdravnom nagovoru svim prisutnim nadbiskup Kuharić je naglasio kako smo u Zagrebu imali veliko svjetlo, tj. Ivana Merza, i da je »potrebno to svjetlo opet staviti na svijećnjak da svijetli svima.«


Završna svečana akademija
Sutradan, u nedjelju 26. studenog, na blagdan Krista Kralja, u 16 s., u Dječačkom sjemeništu na Šalati svečanom akademijom završen je Simpozij i proslava 50. obljetnica smrti Ivana Merza.
U izvođenju programa Akademije sudjelovalo je 80 izvođača: Zbor zagrebačke Katedrale, Collegium pro musica sacra, Ansambl Lotršćak, učenici Interdijecezanske srednje škole, folklorna grupa mladih iz Bazilike Srca Isusova u Zagrebu uz pratnju glazbenog sastava iz Rečice kod Karlovca. Šalatska dvorana bila je dupkom puna pa su mnogi morali i stajati. Bilo je prisutno preko 700 osoba. Samoj akademiji prisustvovao je nadbiskup Franjo Kuharić, biskup Mijo Škvorc te brojne druge ugledne osobe iz našeg crkvenog života. Program akademije bio je tako složen da je svaka točka osvjetlila pojedine temeljne karakteristike Merčeve duše i njegova apostolata. Voditelj kroz program akademije, Maša Ružička, malim komentarom povezala je prije izvođenja svake točke idejni svijet Ivana Merza sa sadržajem izvedbe. Naglasak Akademije bio je, međutim, na Kristu Kralju, kojemu je Ivan Merz bio vjeran svjedok i kao takav je privukao našu pažnju, simpatije i štovanje.

Uvodni nagovor »Ivan Merz i Krist Kralj« održao je o. Božidar Nagy, DI. Naglasio je da je upravo namjerno još u svibnju izabran upravo blagdan Krista Kralja za ovu završnu proslavu Merčevog jubileja da se istakne ono najbitnije u osobi i životu Ivana Merza a to je Isus Krist kojemu je Ivan posvetio sav svoj život i kojemu je nastojao privesti što više duša napose mladih.
Slika 8
Nakon uvodnog nagovora Katedralni zbor je otpjevao »Tu es Petrus — Ti si Petar« od M. Hallera, čime se željela istaknuti temeljna crta Merčeve duhovnosti: njegova ljubav i vjernost Crkvi i Kristovu Namjesniku. Poslije recitacije »Dru Ivanu Merzu«, koju je recitirao sjemeništarac Josip Vavrik, Katedralni zbor je otpjevao »Zdravo Zvijezdo mora« od M. Grđana, čime se htjela istaknuti Merčeva velika ljubav i štovanje Blažene Djevice Marije. Katedralnim zborom dirigirao je maestro Ljubomir Galetić.

Collegium pro musica sacra pod vodstvom sestre Imakulate Malinke, koji iza sebe ima već veliki niz uspjelih koncerata kao jedinstveni sastav za duhovnu glazbu, izveo je četiri kompozicije. Koralni Salve Regina, popraćen komentarom samog Ivana Merza o toj antifoni prilikom posjeta trapističkom samostanu u Rajhenburgu, te »Exultate justi — Kličite pravednici« (Iz Psalma 33) od L. G. Viadana istaknuli su Merčevu veliku ljubav prema gregorijanskoj glazbi i općenito prema liturgiji za čiju se obnovu Ivan svestrano zalagao.

Zborna recitacija »Blaženi čista srca« od Đurđice Vitković, koju je izvelo devet sjemeništaraca, bila je u stvari složena od izabranih i najljepših Ivanovih misli uz dodatak kratkih naziva koje su Ivanu dali njegovi prijatelji i koji pokazuju što je Ivan značio za svoje vrijeme.

Collegium pro musica sacra izveo je potom Sanctus i In Paradisum od Gabrijela Faurea iz njegove Mise Rekvijema, koju je kompozitor zamislio kao glazbeni izražaj blaženika u raju, u kojem se i naš Ivan nalazi kako smo uvjereni.

Studentica Ljubica Horvat recitirala je »Naš dobri brat« od Mire Preisler.
Ansambl Lotršćak pod vodstvom Josipa Nagy-a izveo je najprije dvije kompozicije duhovnog karaktera, kojima se željela istaknuti univerzalnost Božje ljubavi čiji je dionik postao naš Ivan: O ljubavi božanska vjerna od ukrajinskog kompozitora D. S. Bortnjanskog i My Lord what a morning, crnačka duhovna pjesma. Time je bio završen prvi dio programa.

Prije drugog dijela o. B. Nagy predstavio je svim prisutnima ing. Adolfa Šerbetića, Ivanovog školskog kolegu, još jedinog živućeg, koji je s Ivanom išao svih osam razreda gimnazije u Banjoj Luci i neko vrijeme s njime studirao u Beču. Ing. Šerbetić je potom iznio svoje uspomene na Ivana, na njegovu mladost. Za sve prisutne bio je to poseban doživljaj vidjeti i čuti čovjeka koji je s Ivanom proveo mlade dane pa je tako po svome školskom kolegi Ivan u stanovitom smislu bio prisutan te večeri među nazočnima.

Drugi dio programa želio je ilustrirati neke metode Ivanovog odgojnog rada među mladima, u koji je Ivan nastojao uključiti sve vrijednosti, s kojima se mladi susreću, i želio im je dati dublji smisao. Tako se posebno bavio problemom glazbe i plesa-igre. U tom smislu ansambl Lotršćak, koji je bio sastavljen od sedmorice mladih ljudi, a nastao je od članova zbora Bazilike Srca Isusova, izveo je uz pratnju tambura dvije narodne melodije: prigorski drmež i pjesmu Igrajte nam muzikaši. Nakon ansambla Lotršćaka koji su svojom izvedbom posebno oduševili publiku, nastupila je folklorna grupa mladih iz »Palme«, Bazilike Srca Isusova. Dvanaest djevojaka u živopisnim posavskim narodnim nošnjama izvelo je uz pratnju glazbenog sastava iz Rečice kraj Karlovca, petorice mladića pod vodstvom studenta Franceka Vrane, splet narodnih kola i pjesama.

Solo pjesmu »Prijatelj« od samoborskog župnika Ivana Horvata otpjevala je Branka B., apsolvent elektrotehnike, uz pratnju narodnih instrumenata mladića iz Rečice. Uvrštavanjem ove folklorne točke u program Akademija željelo se istaknuti Merčevo nastojanje kojim je promicao vrednote našeg narodnog folklora u odgojnom radu s mladima.

Nakon oduševljenog pljeska kojim je publika nagradila folklornu grupu i njihovu izvedbu našeg hrvatskog folklornog narodnog blaga, Katedralni zbor je otpjevao Orlovsku himnu koja se pjevala diljem naše domovine u društvima Hrvatskog Orlovskog Saveza, katoličke organizacije za mladež kojoj je Ivan Merz bio potpredsjednik i tajnik i u koju je ugradio najveći dio svojih apostolskih napora i pothvata. Svi prisutni koji su je se još sjećali bili su pozvani da se pridruže pjevanju himne što su i učinili a sama himna, koja je otpjevana stojeći, bila je uvrštena u program sa željom da se istakne zajedništvo današnje generacije sa prijašnjom generacijom katoličke mladeži, od kojih su mnogi bili prisutni na akademiji i kojima dugujemo tolika divna svjedočanstva vjere i bogatu baštinu kršćanskog života koja ovoj generaciji služi kao poticaj i ohrabrenje.

Nakon otpjevane himne nadbiskup Franjo Kuharić uputio je svim prisutnima zaključnu riječ. Govorio je veoma srdačno, toplo, spontano, što je na sve ostavilo dubok dojam. Istaknuo je duhovnu veličinu Ivana Merza, izrazio je želju da postane i našoj generaciji mladeži uzor i ideal jer on »ima mnogo toga reći danas i našim mladima, i našim sjemeništarcima, našim bogoslovima i našim redovnicima i redovnicama i nama svećenicima i biskupima«. Posebno je naglasio suvremenost Ivana Merza u naše pokoncilsko vrijeme budući da je Merz »ostvarivao zapravo ono što Koncil želi da bude ostvareno, a to je autentično, velikodušno življenje Evanđelja.« Nadbiskupov govor donosimo u cijelosti također u ovome broju. Na završetku svoga govora nadbiskup je svim prisutnima podijelio svoj natpastirski blagoslov.
Još na Simpoziju dan prije odlučeno je da se pošalje pozdravni telegram Svetom Ocu. Tekst je telegrama pročitan pred svim prisutnima koji su pljeskom odobrili ovu inicijativu.

Akademija je završena pjevanjem himne Kristu Kralju »Krist Kralj vlada« koju su pjevali svi: izvođači i publika. Bila je to ujedno i molitva da se ovako svi okupljeni nađemo na Ivanovoj beatifikaciji i kanonizaciji, a onda jednoga dana zajedno s njime u Isusovom Kraljevstvu.
Iako je Akademija trajala više od dva sata, svi su prisutni bili oduševljeni bogatstvom, raznolikošću, kvalitetnom izvedbom i idejnošću programa. Napose je radovala činjenica da je blagdan Krista Kralja ovako svečano proslavljen u zajednici s nadbiskupom, pastirom lokalne Crkve. Na koncu je postulator Merčeve kauze za beatifikaciju predložio da se svake godine blagdan Krista Kralja proslavi jednom prigodnom manifestacijom, slično ovoj, jer je taj blagdan eminentno dan zajedništva na koji bismo svi morali predosjećati one radosti koje će nas ispunjati kad se jednom svi nađemo okupljeni oko Krista u njegovu Kraljevstvu.
Ovaj prikaz akademije iz 1978. godine objavljen je u časopisu GLASILO POSTULATURE IVAN MERZ br. 1-2, 1978., str. 10 do 14.