Rimski martirologij: Sv Josipa radnik, stolar iz Nazareta, svojim se radom brinuo za potrebe Marije i Isusa i uveo je Sina Božjega u djelovanje među ljudima. Zbog toga, na dan u kojem se u mnogim dijelovima svijeta slavi praznik rada, kršćanski radnici štuju ga kao primjer i zaštitnika.
U evanđelju Isus je nazvan „drvodjeljin sin”. Na istaknut način u ovom spomendanu sv. Josipa prepoznajemo „dostojanstvo ljudskog rada kao dužnost i način usavršavanja čovjeka, kao dobrotvorno vršenje čovjekove vlasti nad stvorenim svijetom, kao službu društvenoj zajednici i produženje stvaralačkog djela Stvoritelja te doprinos planu spasenja“ (vidi: II. Vat. Koncil, Gaudium et spes 34). Papa Pio XII. ustanovio je ovaj liturgijski spomendan 1955. u kontekstu praznika radnika koji se slavi u cijelom svijetu 1. svibnja.
Opširnije o sv. Josipu vidi ovdje.
Jeruzalem, 650. pr. Kr. – Egipat, 587. pr. Kr.
Rimski Martirologij: Spomen sv. Jeremije, proroka, koji je u danima Jojakima i Sedecije, kraljeva Judeje, prorekavši uništenje Svetog grada i deportaciju naroda, pretrpio mnoge progone; zbog toga je Crkva u njemu vidjela lik Krista patnika. Također je prorekao ispunjenje novoga i vječnoga saveza u Isusu Kristu, po kojem će svemogući Otac upisati svoj zakon u dubine srdaca Izraelaca kako bi On bio njihov Bog, a oni njegov narod.
Opširnije o sv. Jeremiji vidi ovdje.
6.stoljeće
Rimski Martirologij: U Saint-Maurice-en-Valaisu u Reziji, današnja Švicarska, spomen svetoga Sigismunda, kralja burgundaca. On je, obrativši se od arijanske hereze na katoličku vjeru, utemeljio zbor redovnika na ovom mjestu koji su neprekidno pjevali himne pred grobom mučenika; time je davao zadovoljštinu za počinjen zločin pokorom, suzama i postom. Njegovi protivnici su ga uhvatili na području Orleansa i bacili u bunar gdje je našao smrt utapljanjem.
Aleksandrija, Egipat, 295. – 373. g.
Rimski martirologij: Spomen sv. Atanazija, biskupa i crkvenog naučitelja. Bio je biskup izvaredne svetosti i učenosti koji se u Aleksandriji od vladavine cara Konstantina do cara Valenta hrabro borio za pravu vjeru. Bio je nepopustljiv zagovornik vjere u Kristovo božanstvo što je proglasio Nicejski sabor 325. g. a što nisu prihvaćali arijanci. Više puta su ga krivovjerci arijanci slali u izgnanstvo. Sastavio je životopis sv. Antuna opata i proširio je i na kršćanski Zapad monaški ideal. Nakon povratka iz progonstva u Crkvu koja mu je bila povjerena i nakon puno borbi i patnji koje je pretrpio s herojskom strpljivošću, u četrdeset i šestoj godini svoga svećeništva umro je našavši mir u Kristu.
Opširnije o sv. Atanaziju vidi ovdje.
Španjolska, 1864. – 1929.
Rimski martirologij: U gradu Aranjuez u Novoj Kastilji u Španjolskoj, sveti Josip Marija Rubio Peralta, svećenik Družbe Isusove, koji se istaknuo kao ispovjednik, u propovijedanju duhovnih vježbi i u pohađanju siromaha u madridskoj regiji.
Opširnije o sv. Josipu vidi ovdje.
Poljska, 1896. – Auschwitz, 1941.
Rimski martirologij: U logoru Auschwitzu blizu Krakowa u Poljskoj, blaženi Bolesław Strzelecki, svećenik i mučenik, koji je zbog vjere za vrijeme rata bačen u zatvor, gdje je nakon mučenja zadobio krunu slave.
Palestina, 1.stoljeće
Blagdan sv. Filipa i Jakova, apostola. Filip je bio iz grada Betsaide, istog grada odakle su apostoli Petar i Andrija. Bio je učenik Ivana Krstitelja i Isus ga je među prvima pozvao da ga slijedi. Jakov Mlađi bio je sin Alfejev i rođak Isusov. Bio je prvi koji je upravljao Crkvom u Jeruzalemu. Za vrijeme kontroverzije o obrezanju na prvom Saboru u Jeruzalemu oko 50. godine pristao je uz Petra da se ne nameće stari jaram židovskog zakona obraćenicima iz poganstva. On je napisao prvu katoličku poslanicu Novog Zavjeta.
Opširnije o sv. Filipu i Jakovu vidi ovdje.
Irska, 520 g.
Rimski Martirologij: U Kildareu u Irskoj, sveti Conlaédo, biskup koji je bio pratilac sv. Brigite u duhovnoj skrbi za njezin samostan i za druga mjesta pod njegovom jurisdikcijom te je imao veliki ugled i autoritet među svećenicima toga mjesta.
Kijev, 1029. – 1074. g.
Rimski Martirologij: U Kijevu u današnjoj Ukrajini, sveti Teodozije, opat, koji je osnovao samostan „od špilja“. Za taj se samoston prema tradiciji tvrdi da je tu započeo monaški život na tome području.
304. g.
Rimski martirologij: U Lorchu, Norik, današnja Njemačka, spomen sv. Florijana, mučenika. Za cara Dioklecijana a po nalogu guvernera Akvilina kao vojnik i kršćanin bačen je s mosta u rijeku Ens s kamenom zavezanim oko vrata i tako postigao slavu mučeništva.
Opširnije o sv. Florijanu vidi ovdje.
Numidija – Alžir, 259. g.
Rimski martirologij: U Konstantinumu u Numidiji, današnji Alžir, spomen svetih mučenika Agapija i Sekundina koji su bili biskupi. Za vrijeme progona kršćana pod carem Valerijanom mržnja pogana kao nikada prije stavila je na kušnju vjeru pravednih. Nakon dugog izgnanstva ova dva biskupa u ovome gradu postigli su slavu mučeništva. Uz njih su podnijeli mučeništvo i sv. Emilijan, vojnik, sv. Tertulla i sv. Antonija, posvećene djevice, i jedna žena sa svojim blizancima.
Palestina, 304. g.
Rimski Martirologij: U rudnicima Mismiyā u Palestini, mučeništvo svetog Silvana, biskupa Gaze i trideset devet drugova koji su bili osuđeni na prisilni rad u rudnicima. Po naređenju cara Massimina Daia tijekom istoga progonu svima su bile odrubljene glave i tako su zadobili krunu mučeništva.
† London, Engleska, 1535.
Rimski Martirologij: U Londonu, u Engleskoj, sveti mučenici Ivan Houghton, Robert Lawrence i Augustin Webster, svećenici. Bili su poglavari kartuzijanskih samostana Londona, Bellavalle i Haxholmie. Njima se pridružuje i svećenik Rikard Reynoldsa, iz Reda sv. Brigite. Oni su hrabro i bez straha ispovijedili vjeru otaca za vladavine kralja Henrika VIII. Potom su bili odvedeni u Tyburn gdje su bili mučeni i potom ubijeni nakon što su bili rasječeni na četiri dijela. Zajedno s njima, na istom stratištu bio je obješen svećenik blaženi Ivan Haile, župnik Islewortha iz predgrađa grada.
† Jeruzalem, 350. g.
Rimski martirologij: Spomen sv. Maksima, biskupa Jeruzalema, koji je, nakon što su mu iskopali jedno oko i spaljena jedno stopalo usijanim željezom, bio osuđen od cara Maksimina Daie na prisilne radove; nakon što je oslobođen, postavljen je na čelo Crkve u Jeruzalemu, gdje je, nakon što je postao poznat po svome slavnom ispovijedanju vjere, preminuo u miru.
Njemačka, 960. – 1038. g.
Rimski martirologij: U Hildesheimu u Saskoj u Njemačkoj, sv. Gothard, biskup koji je kao opat samostana Niederaltaicha, posjetio i utemeljio druge samostane. Nakon što je naslijedio svetog Bernarda na tom biskupskom sjedištu, radio je za dobrobit svoje Crkve, ponovno je uspostavio u kleru poštivanje religiozne discipline i otvarao je nove škole.
Opširnije o sv. Gothardu vidi ovdje.
Poljska, 1911. – Dresden, Njemačka, 1943.
Rimski martirologij: U Dresdenu u Njemačkoj, blaženi Grzegorz Frąckowiak, redovnik Družbe Božanske Riječi i mučenik. Bio je zarobljen od nacista za vrijeme rata te je ubijen za Krista i to tako da su ga ubili jednim udarcem sjekirom.
Francuska, 1182. – Španjolska, 1249.
Rimski martirologij: U Barceloni u Španjolskoj, sv. Petar Nolasco, svećenik, koji je zajedno sa sv. Raymondom Penyafort i kraljem Jakovom I. od Aragone, osnovao Red Gospe od Otkupnine za otkup robova; za vrijeme vladavine nevjernika zalagao se napornim radom da se uspostavi mir i oslobodi kršćane iz jarma ropstva. Red koji je osnovao, nakon jednog stoljeća djelovanja već je bio oslobodio 26.000 zatvorenika.
† Dachau, Njemačka, 1942.
Rimski Martirologij: U blizini Münchena u Njemačkoj, blaženi Henrik Kaczorowski i Kazimir Gostyński, svećenici i mučenici, koje su progonitelji ljudskog dostojanstva tijekom vojne okupacije Poljske deportirali u koncentracioni logor u Dachau gdje su u plinskoj komori izgubili život za vjeru u Krista. Proglasio ih je blaženima Papa Ivan Pavao II. u Varšavi 13. lipnja 1999. zajedno sa 106 drugih poljskih mučenika.
Torino – Mondonio, Italija, 1842. – 1857.
Rimski Martirologij: U Mondoniju u Piemontu, sv. Dominik Savio, koji je od svoje mladosti svojom čistom i vedrom dušom brzo prešao put do kršćanske savršenosti. (Slavi se također i 9. ožujka kada mu je dan smrti.)
† Rim, početak II. stoljeće
Rimski martirologij: U Rimu spomen svete Domitile, mučenice koja je kao nećakinja konzula Flavija Clementa za vrijeme progona kršćana za cara Domicijana optužena da niječe poganske bogove. Zbog svoga svjedočenja vjere u Krista prognana je zajedno s mnogim drugima kršćanima na otok Ponzu gdje je umrla nakon dugog mučeništva.
† Niedernburg, Njemačka, 1060. g.
Rimski martirologij: U samostanu u Niedernburg u Bavarskoj, Njemačka, spomen blažene Gisele, koja se udala za sv. Stjepana, kralja Mađarske te je pomagala mužu u širenju vjere, a nakon njegove smrti odrekla se svih svojih dobara te prognana iz kraljevstva, povukla se u ovaj samostan u kojem je kasnije postala opatica.
Italija, Bergamo, 1214. – Cremona, 1279.
Rimski Martirologij: U Kremoni, Blaženi Albert iz Bergama, zemljoradnik, koji je strpljivo podnosio prijekor svoje supruge zbog prekomjerne velikodušnosti prema siromašnima. Napustivši svoja polja živio je siromašno kao redovnik Pokore sv. Dominika i nastavio je dalje pomagati siromasima i vršiti djela pobožnosti.
† Milano-Lodi, 303. g.
Rimski martirologij: U Milanu spomen na sv. Viktora, mučenika koji je po rođenju bio maur. Dok je bio vojnik u carskoj vojsci postao je kršćanin i kada je prema naredbi cara Maksimijana trebao žrtvovati idolima, on to nije učinio nego se odrekao vojničke službe i vratio je oružje. Potom su ga odveli u mjesto Lodi kraj Milana gdje mu je mačem odrubljena glava.
Rim, 550. – 615. g.
Rimski martirologij: U Rimu kod sv. Petra spomen na sv. Bonifacije IV. papu. Cara Istočnog rimskog carstva Foka darovao mu je rimski hram Panteon kojega je pretvorio u crkvu i posvetio ga je Bogu a na čast Blažene Djevice Marije i svih mučenika. Veoma je zaslužan za promicanje monaškog života.
Vilnius, 1915. – Auschwitz, 1941.
Rimski martirologij: U koncetracionom logoru Auschwitzu blizu Krakowa u Poljskoj spomen na blaženog Antuna Bajewskog, svećenika Reda manje braće konventualaca i mučenika. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata bio je okrutno mučen u zatvoru i zbog svoje vjere za koju je podnio mučeništvo i smrt postigao je u Božju Slavu.
800 g. pr. Krista
Rimski martirologij: Spomen na sv. Izaiju, proroka koji je u danima judejskih kraljeva Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije bio poslan kako bi nevjernom i grešnom narodu objavio Gospodinovu vjernost i spasenje i ispunjenju Božjeg obećanja danoga kralju Davidu. Kod Židova živi predaja da je umro kao mučenik za vrijeme kralja Manašea.
Opširnije o sv. Izaiji vidi ovdje.
Egipat, 287. – 347. g.
Rimski martirologij: U Tebaidi u Egiptu sv. Pahomije, opat, koji se kao poganin, potaknut činom kršćanske ljubavi prema vojnicima, njegovim drugovima u zatvoru, obratio na kršćanstvo. Od monaha Palemona primio je monaški habit. Nakon sedam godina potaknut božanskim nadahnućem osnovao je mnoge samostane u koje je primao braću redovnike. Za monahe je napisao i pravilo koje je postalo veoma poznato.
Opširnije o sv. Pahomiju vidi ovdje.
Poljska, 1899. – Dachau, Njamačka, 1941.
Rimski martirologij: U logor Dachau u blizini Munchena spomen blaženoga Stjepana Grelewskog, svećenika i mučenika. On je za vrijeme vojne okupacije Poljske u ratu, iscrpljen okrutnim mučenjima pretrpljenima u zatvoru od strane progonitelja Crkve, zaprimio slavnu krunu mučeništva.
Banja Luka, 1896. – Zagreb, 1928.
Rimski martirologij: U Zagrebu u Hrvatskoj spomen bl. Ivana Merza, koji je, posvećen humanističkim studijima i poučavanju dao mladima svijetli primjer odgojitelja ukorijenjena u vjeri u Krista a kao kršćanski laik zalagao se za napredak društva.
Opširnije o bl. Ivanu Merzu vidi ovdje.
Španjolska, 1499. – 1569.
Rimski martirologij: U Montili u Andaluziji u Španjolskoj spomen svetoga Ivana iz Avile, svećenika, koji je prošao cijelom regijom propovijedajući Krista. Nepravedno osumnjičen za krivovjerje, bio je bačen u zatvor gdje je napisao najvažniji dio svoga duhovnog naučavanja. Papa Benedikt XVI. proglasio ga je 2012. crkvenim naučiteljem.
Opširnije o sv. Ivanu iz Avile vidi ovdje.
Stari Zavjet
Rimski Martirologij: Spomen sv. Joba, čovjeka zadivljujuće strpljivosti u zemlji Hus.
Opširnije o sv. Jobu vidi ovdje.
† Francuska, 475. g.
Rimski martirologij: U Vienne-u u ondašnjoj Galiji, današnja Francuska, sv. Mamerto, biskup koji je u neposrednoj opasnosti pred katastrofom u ovom gradu pokrenuo svečano trodnevlje molitvom litanija u pripremi za Uzašašće Gospodinovo.
Italija, Grottaglie, 1642. – Napulj, 1716.
Rimski martirologij: U Napulju sv. Franjo Jeronimski, svećenik Družbe Isusove, koji se dugo godina posvetio pučkim misijama i pastoralnoj brizi za napuštene.
Vijetnam, Long Dai, 1813. – Saigon, 1847.
Rimski martirologij: U Saigonu u Kočinčinu, današnji Vijetnam, sv. Matej Le Van Gam, mučenik. Nakon što je sa svojom barkom dovezao u svoj kraj misionare iz Europe, bio je uhićen i nakon godinu dana provedenih u zatvoru, odrubljena mu je glava po naredbi cara Thiệu Tri.
Herceg Novi 1866. – Padova 1942.
Rimski martirologij: U Padovi sv. Leopold Bogdan Mandić iz Herceg Novog, svećenik reda Manje braće kapucina, koji je žarko želio i molio za jedinstvo kršćana a cijeli svoj život posvetio je kao ispovjednik službi pomirenja vjernika s Bogom.
Opširnije o sv. Leopoldu vidi ovdje.
Mala Azija, 289. – Rim, 304.
Rimski martirologij: U Rimu spomen sv. Pankracija, mučenika koji je još u mladenačkoj dobi umro za vjeru u Krista. Na trećem kilometru Vie Aurelije u Rimu, blizu njegova groba, papa sv. Simako podigao je slavnu baziliku, a papa Grgur Veliki često je tu okupljao narod kako bi na tom mjestu dobili dokaz istinske kršćanske ljubavi. Na ovaj dan slavimo sahranu sv. Pankracija.
Opširnije o sv. Pankraciju vidi ovdje.
Rim, 304. g.
Rimski Martirologij: Sveti Néreo i Ahil, mučenici, koji su se, kako izvještava papa sv. Damaz, dali regrutirati u vojsku ali kao vojnici vođeni strahom bili su spremni poslušati bezbožne zapovijedi suca. Međutim, obrativši se pravome Bogu, odbacili su štitove, oklop i koplja, napustili su vojni logor i ispovijedajući svoju vjeru u Krista, kao mučenici zaslužili su biti dionici njegove slave i trijumfa. Na današnji dan njihova su tijela sahranjena na groblju sv. Domitile u ulici Ardeatina u Rimu.
1109. g..
Rimski Martirologij: U Kastilji u Španjolskoj, na mjestu koje je kasnije nazvano po njemu, sveti Dominik, poznat kao svećenik della Calzada. On je izgradio mostove i ceste za potrebe putnika koji su hodočastili u Santiago de Compostela. S ljubavlju je pružao pomoć njihovim potrebama izgradivši skloništa i gostinjac gdje su se hodočasnici mogli odmoriti i prespavati.
Rimski martirologij: U Portugalu 1917. godine Djevica Marija ukazala se šest puta trima pastirićima, Luciji, Franji i Jacinti te im je predala poruku za cijelo čovječanstvo. Blažena Djevica Marija kao milosrdna Majka po milosti, uvijek brižna za teškoće ljudi, privlači mnoštvo vjernika na molitvu za grešnike i istinskom obraćenju srca.
Opširnije o Blaženoj Djevici Mariji Fatimskoj vidi ovdje.
† Nizozemska, 384. g.
Rimski martirologij: U Maastricht u belgijskoj Galiji, na teritoriju današnje Nizozemske godišnjica je smrti sv. Servacija, biskupa Tongerena koji je sudjelovao na mnogim koncilima koji su bili sazvani da se raspravlja o Kristovoj naravi. Hrabro je se borio za obranu prave vjere potvrđene na Nicejskom Saboru 325. godine.
Opširnije o sv. Servaciju vidi ovdje.
Francuska, 1752. – 1834.
Rimski martirologij: U Puy-en-Velay u području Poitiersa u Francuskoj, sv. Andrija Uberto Fournet, svećenik koji je kao župnik za vrijeme Francuske revolucije ohrabrivao vjernike u vjeri; kasnije, kad se vratio mir za Crkvu, on je zajedno sa sv. Elizabetom Bichier des Ages osnovao Institut Kćeri Križa.
I. stoljeće
Rimski martirologij: Blagdan sv. Matije, apostola koji je slijedio Gospodina Isusa od krštenja Ivanova pa sve do dana kad je Krist bio uzet na nebo; zato je nakon Uzašašća Gospodinova bio pozvan od apostola da zamijeni Judu izdajnika kako bi pridružen Dvanaestorici i on postao svjedok uskrsnuća.
Opširnije o sv. Matiji vidi ovdje.
Portugal, 1184. – 1265. g.
Rimski Martirologij: U Santarému u Portugalu blaženi Egidije da Vaozela, svećenik, profesor medicine u Parizu. On je napustio svoj raskalašeni život i ušavši u Red propovjednika – dominikance odbijao je sva kasnija iskušenja suzama, molitvom i postom.
Francuska, 1798. – SAD, 1856.
Rimski Martirologij: U gradu Saint Mary of the Woods (Svete Marije od Šuma) u blizini Indianapolisa u Sjedinjenim Američkim Državama, blažena Teodora (Anna Teresa) Guérin, časna sestra iz Družbe sestara Providnosti. Rođena je u Francuskoj i unatoč velikim teškoćama, uvijek je vjerovala u božansku Providnost; s puno milosrđa vodila je brigu o zajednici koja je nastajala u tome mjestu.
Madrid, Šanjolska, 1080. – 1130.
Rimski martirologij: U Madridu u Španjolskoj sv. Izidor, poljoprivrednik. Zajedno sa svojom suprugom blaženom Marijom de la Cabeza zauzeto je obavljao naporne poslove u polju, te strpljivo sabirao nebesku nagradu više nego plodove zemlje. Bio je pravi uzor kršćanskog seljaka – poljoprivrednika.
Opširnije o sv. Izidoru vidi ovdje.
† Jeruzalem, oko 550. g.
Rimski Martirlogij: U Etiopiji, sveti Kaleb ili Elesbaan, kralj. Da bi osvetio ubojstva mučenika iz Nağrāna, pobjedonosno se suočio s Kristovim neprijateljima u bitci; nakon što je u vrijeme cara Justina poslao svoju kraljevsku krunu u Jeruzalem, i potom se posvetio monaškom životu prije nego je otišao Gospodinu.
† 9. stoljeće
Rimski Martirologij: U Bingenu na rijeci Rajni kod Mainza, na području današnje Njemačke, sveti Rupert koji je kao mladić hodočastio na grobove apostola, vrativši se u svoj zavičaj izgradio je mnoge crkve i sa samo devetnaest godina pobožno je usnuo u Gospodinu.
Sandomir, Poljska, 1591. – 1657.
Rimski martirologij: U Janówu u blizini Pinska na rijeci Pripjat u Poljskoj, sv. Andrija Bobola, svećenik Družbe Isusove i mučenik koji je s puno truda radio za jedinstvo kršćana sve dok ga nisu uhitili vojnici. Radosno je dao najviše svjedočanstvo vjere prolijevajući svoju krv za Krista.
Opširnije o sv. Andriji vidi ovdje.
Ukrajina, 1907. – 1946.
Rimski martirologij: U gradu Drohobič u Ukrajini, bl. Vital Vladimir Bajrak, svećenik Reda sv. Jozafata i mučenik koji se pred progoniteljima religije borio za vjeru postigavši plod vječnoga života.
† Palestina, 614. g.
Rimski Martirologij: U Palestini mučeništvo četrdeset četiri sveta redovnika koje su Saraceni poubijali rastrgavši ih na komade nakon upada u njihov samostan Mar Sabu za vrijeme cara Heraklija.
† Bordeaux, Francuska, 1265. g.
Rimski Martirologij: U Bordeauxu u Gasconyju, u Francuskoj, blaženi Šimun Stock, svećenik, koji je najprije bio pustinjak u Engleskoj, a zatim je ušao u Red karmelićana. Kasnije se kao general istoga reda odlikovao u njegovu mudrom upravljanju. Postao je poznat po svojoj posebnoj pobožnosti prema Djevici Mariji.
Opširnije o sv. Šimunu vidi ovdje.
Španjolska, 1540. – 1592.
Rimski martirologij: U Villa Real, kraj Valencije u Španjolskoj, sv. Pasquale Baylón, redovnik reda Manje braće franjevaca. Bio je uvijek pažljiv i ljubazan prema svima te se žarkom ljubavlju stalno klanjao otajstvu Presvete Euharistije.
Opširnije o sv. Pasqualeu vidi ovdje.
Galicija, 1899. – Sibir, Rusija, 1952.
Rimski martirologij: U koncentracionom logoru gulagu u Oserlagu blizu Irkutska u Rusiji, bl. Ivan Ziatyk, svećenik Družbe Presvetog Otkupitelja i mučenik koji je u vrijeme progona vjere zaslužio da sjedne na nebeskoj gozbi pravednih.
† Orgosolo, Sardinija, 1935.
Rimski Martirologij: U mjestu Orgosolo na Sardiniji, blažena Antonija Mesina, djevica i mučenica, koja je, posvećena životu Crkve, u dobi od šesnaest godina branila svoju čistoću sve do smrti. Proglašena je blaženom 1987. Opširnije o bl. Antoniji vidi ovdje.
† Rim – Ravena, 526.
Rimski martirologij: sv. Ivan I, papa i mučenik, koji je poslan od arijanskog kralja Teodorika u Carigrad kod cara Justina; bio je prvi među rimskim papama koji je u toj Crkvi slavio žrtvu Pashe; kad se vratio, sramotno je uhićen i bačen u zatvor od istog Teodorika, te je u Raveni umro za Krista Gospodina.
Opširnije o sv. Ivanu vidi ovdje.
† Split, 305. g.
Rimski martirologij: U Splitu u Dalmaciji, današnja Hrvatska, sv. Feliks, mučenik za vrijeme progona cara Dioklecijana.
Švedska, XII. st.
Rimski martirologij: Upsala u Švedskoj, Sv. Erik IX, kralj i mučenik, koji je tijekom svoje vladavine mudro vladao ljudima i štitio prava žena; poslao je biskupa sv Enrika u Finsku da proširi vjeru u Krista, a na kraju je napadnut dok je slavio sv. misu, izboden je do smrti od strane svojih neprijatelja.
† Rim, 230.
Rimski martirologij: Rim, na groblju-katakombama sv. Kalisto na Via Appia, sv. Urban I., papa, koji je, nakon mučeništva sv. Kalista, vjerno vladao osam godina Crkvom u Rimu.
Opširnije o sv. Urbanu vidi ovdje.
Italija, 1215. – 1296.
Rimski martirologij: Fumone u blizini Alatrija u rimskoj pokrajini Laziju, godišnjica smrti sv. Petra-Celestina V. pape, koji je, nakon pustinjačkog života u Abruzzu, poznat po svetosti i čudesima, kao osamdesetogodišnjak izabran za rimskog prvosvećenika, uzimajući ime Celestina V. U istoj godini napustio je svoju dužnost te se radije povukao u osamu. Bio je Papa samo nekoliko mjeseci u godini 1294.
Opširnije o sv. Celestinu vidi ovdje.
Poljska, 1883. – Dachau, Njemačka, 1942.
Rimski martirologij: U blizini Munchena u Njemačkoj u logoru Dachau, bl. Josip Czempiel, svećenik i mučenik porijeklom iz Poljske, koji se za vrijeme rata priključio Kristovoj žrtvi i umro je u plinskoj komori.
Massa Marittima, Grosseto, 1380 – L’Aquila, 1444
Rimski martirologij: Sv. Bernardin iz Siene, svećenik reda Manje braće franjevaca, po selima i gradovima Italije evangelizirao je narod riječju i primjerom. Širio je pobožnost prema Presvetom imenu Isusovom, te je neumorno vršio službu propovijedanje s velikim plodom za duše sve do svoje smrti u Aquili, pokrajina Abruzzo.
Opširnije o sv. Bernardinu iz Siene vidi ovdje.
I. stoljeće
Rimski martirologij: Spomen sv. Lidije iz Tijatire, trgovkinje purpurom, koja je u Filipima u Makedoniji, današnja Grčka, prva povjerovala Evanđelju slušanjem propovijedi sv. Pavla Apostola.
† Seul, Koreja, 1839.
Rimski martirologij: U Seulu u Koreji, sv. Protasio Chong Kuk-bo, mučenik, koji je, nakon što je u početku napustio kršćansku vjeru, ponovno joj se vratio, te ju je uz brojna mučenja ispovijedao u zatvoru sve do svoje smrti.
Meksiko, 1869. – 1927. g.
Rimski Martirologij: Sveti Kristofor Magallanes, svećenik i drugovi, mučenici koji su u različitim dijelovima Meksika bili progonjeni i ubijeni iz mržnje prema kršćanskoj vjeri i Katoličkoj crkvi. Zadobili su krunu mučeništva jer su javno ispovijedali Krista Kralja. Opširnije o sv. Kristoforu vidi ovdje.
† Aleksandrija, Egipat, 339. g.
Rimski Martirologij: Spomen svetih mučenika, muževa i žena koje je krivovjerni arijski biskup Grgur u Aleksandriji u Egiptu za vrijeme cara Konstanca u svetim danima Duhova jedne okrutno pogubio a druge poslao u progonstvo.
Francuska, 1724. – 1794. g.
Rimski Martirologij: Kod Rocheforta na francuskoj obali spomen bl. Ivana Mopinota, člana redovničke zajednice Kršćanskih škola i mučenika koji je za vrijeme francuske revolucije bio pritvoren jer je bio redovnik. U nehumanim uvjetima teškog zatvora razbolio se i ondje je umro.
Cascia, kraj Perugie, Italija, 1381. – 1457. g.
Rimski Martirologij: Sveta Rita, redovnica bila je najprije udana za nasilnog muškarca. Strpljivo je podnosila njegovo zlostavljanje i prije njegove smrti uspjela ga je pomiriti s Bogom. Ostavši bez muža i djece, stupila je u samostan Reda svetog Augustina u Casci u Umbriji, te je svakome bila uzvišen primjer strpljenja i skrušenja.
Opširnije o sv. Riti vidi ovdje.
Engleska, 1471. – 1538. g.
Rimski Martirologij: U Londonu u Engleskoj, spomen na blaženog Ivana Foresta, svećenika Reda manje braće franjevaca i mučenika koji je pretrpio mučeništvo za cara Henrika VIII. jer je branio jedinstvo Katoličke crkve. Živoga su ga spalili na lomači na trgu Smithfield s nekoliko drvenih svetih slika.
Vietnam, 1840. – 1862. g.
Rimski martirologij: U gradu An-Xa Tonkinu, današnji Vijetnam, sv. Dominik Ngôn, mučenik. Imao je obitelj i bavio se poljoprivredom. Vojnici su mu naredili da pogazi križ a on je pred njega kleknuo i bez straha je pred sucem ispovjedio svoju kršćansku vjeru. Odmah mu je bila odrubljena glava.
Francuska, 4. stoljeće
Rimski Martirologij: Blizu Langresa u Galiji, današnja Francuska, mučeništvo sv. Desiderija, biskupa. Vidjevši kako je njegov narod potlačen od Vandala, otišao je do njihova kralja da moli za milost; međutim po naredbi istoga kralja odmah je bio zaklan; prije smrti vedro se prikazao Bogu kao žrtva za dobro povjerenog mu naroda.
† Poljska, 1940. g.
Rimski Martirologij: U gradu Witowo u Poljskoj, blaženi Josip Kurzawa i Vinko Matuszewski, svećenici i mučenici koji su tijekom okupacije svoje zemlje od stranih osvajača nacista, bili ubijeni od progonitelja Crkve.
† Kartaga, Tunis 259. g.
Rimski Martirologij: U Kartagi, u današnjem Tunisu, sveti Lucije, Montano, Julijan, Vitoriko, Viktor i Donacijan, mučenici, koji su zbog vjere koju su primili i u njoj bili poučeni od sv. Ciprijana, podnijeli mučeništvo za vladavine cara Valerijana.
† Turska, 826. g.
Rimski Martirologij: U Sinadi u Frigiji, danas u Turskoj, sv. Mihael biskup koji je, kao čovjek mira poticao na slogu između Grka i Latina; zatim je bio prognan zbog štovanja svetih slika te je umro daleko od svoje domovine.
Nakon bitke kod Lepanta 1571. i pobjede kršćanske vojske nad osmanlijama Papa Pio V. ustanovio je blagdan Kraljice sv. Krunice na sam dan pobjede 7. listopada, a u Gospine Litanije uveo je zaziv „Pomoćnica kršćana“ koja se slavi na današnji dan.
Opširnije o bl. Djevici Mariji – Pomoćnici kršćana vidi ovdje.
U Isusovačkom redu na današnji dan slavi se također Bl. Djevica Marija pod nazivom Gospa od Puta. Slika s tim nazivom još iz 13. st. štuje se u Rimu u glavnoj isusovačkoj crkvi Al Gesu koja je izgrađena na mjestu gdje je bila mala crkvica pod nazivom Madona della Strada gdje se štovala Gospa pod istim nazivom predstavljena na toj slici. Bila je to prva crkva koju je sv. Ignacije, utemeljitelj isusovačkog reda dobio od pape Pavla III. i odakle je službeno započeo apostolat novoosnovanog isusovačkog reda.
1. stoljeće
Rimski Martirologij: Spomem blažene Ivane, žene Huze, Herodova upravitelja, koja je zajedno s drugim ženama služila Isusu i apostolima vlastitim dobrima, a na dan uskrsnuća Gospodnjeg pronašla je zajedno s drugim pobožnim ženama odvaljen kamen s groba i dojavila je to učenicima.
Antiohija, Siria, 521. – 592. g.
Rimski Martirologij: na planini Mirabile u Siriji, sv. Šimun Stilita Mlađi, svećenik i pustinjak koji je živio na stupu u razgovoru s Kristom, napisao je nekoliko rasprava o askezi te je bio obdaren velikim karizmama.
Seul, Koreja, 1839. g.
Rimski Martirologij: U Seulu u Koreji, sveti mučenici Augustin Yi Kwang-hŏn u čijoj se je kući čitalo Sveto pismo, Agata Kim A-gi, majka obitelji koja je primila krštenje u zatvoru i sedam drugova kojima je svima zajedno odrubljena glava zbog njihove vjere u Krista.
Engleska, 672. – 735. g.
Rimski Martirologij: Sveti Beda Časni, svećenik i crkveni naučitelj, sluga Kristov od dobi već od osam godina, cijeli je svoj život proveo u samostanu Jarrow u Northumbriji u Engleskoj, posvećen meditaciji i tumačenju Svetoga Pisma; uz poštivanje monaške discipline i svakodnevnog pjevanja u crkvi, uvijek je volio učiti, podučavati i pisati. Papa Franjo izabrao je za svoje biskupsko-papinsko geslo jednu rečenicu iz spisa sv. Bede Časnog: Miserando atque eligendo – smilovao sam mu se i zato sam ga izabrao.
Opširnije o sv. Bedi vidi ovdje.
Italija, Grosseto, 1020. – Salerno, 1085. g.
Rimski Martirologij: Papa Grgur VII. koji se zvao Hildebrand, najprije je živio u benediktinskom samostanu te je svojom diplomatskom aktivnošću uvelike pomagao papama svoga vremena u reformi Crkve; kad je izabran za Petrova nasljednika, borio se velikim autoritetom i hrabrošću za slobodu Crkve od svjetovne vlasti i gorljivo je branio svetost svećenstva; zbog svega toga bio je prisiljen napustiti Rim te je umro u progonstvu u Salernu gdje je i sahranjen. Za Hrvate je važno znati da je Papa Grgur VII. poslao opata Gebizona u Hrvatsku koji je u papino ime okrunio kralja Zvonimira 1076.g. za hrvatskog kralja.
Firenza, 1566. – 1607. g.
Rimski Martirologij: Sveta Marija Magdalena de Pazzi, redovnica Karmelskog reda. U Firenci je vodila skrovit život molitve i samoodricanja u Kristu, žarko se molila za reformu Crkve, a Bog ju je obogaćivao iznimnim darovima te je sestrama bila istaknuti uzor u ostvarenju kršćanske savršenosti.
Opširnije o sv. Mariji Magdaleni vidi ovdje.
Firenza, 1515. – Rim, 1595. g.
Rimski martirologij: Spomen sv. Filipa Nerija, svećenika, koji je, u nastojanju da udalji mlade ljude od zla, osnovao u Rimu oratorij u kojem su se izvodila duhovna čitanja, pjesme i djela ljubavi; sjao je ljubavlju prema bližnjemu, isticao se u evanđeoskoj jednostavnosti, radosti duha, dobrom primjeru i revnošću u služenju Bogu.
Opširnije o sv. Filipu vidi ovdje.
Francuska, 550. – 611. g.
Rimski martirologij: na području Liona u Francuskoj, mučeništvo sv. Deziderija, biskupa Vienne; njega je kraljica Brunehilde, koju je bio ukorio zbog incestuoznog vjenčanja i drugih izopačenosti, najprije poslala u progonstvo, a potom na njezinu zapovijed bio je kamenovan čime je zaslužio krunu mučeništva.
† Uganda, 1886. g.
Rimski Martirologij: U mjestu Munyonyo u Ugandi, spomen sv. Andrije Kaggwe, mučenika, koji je bio vođa glazbenika kod kralja Mwange a bio je i njegov rođa. Nakon što se obratio Kristu podučavao je nauk Evanđelja poganima i katekumenima, te je zbog toga bio okrutno ubijen.
Rim, 534. – Engleska, Canterbury 604. g.
Rimski martirologij: Sv. Augustin bio je biskup Canterburyja u Engleskoj i bio je poslan od pape Grgura Velikog, zajedno s drugim monasima da propovijedaju Božju riječ Anglima. Dobrohotno je bio primljen od Edilberta, kralja Kenta. Tu je nasljedovao apostolski život drevne Crkve, obratio je kralja i mnoge druge na kršćansku vjeru i uspostavio u toj zemlji više biskupija.
Opširnije o sv. Augustinu vidi ovdje.
† Seul, Koreja 1839. g.
Rimski Martirologij: U Seoul u Koreji, svete mučenice Barbara Kim, udovica, i Barbara Yi, djevica u dobi od petnaest godina: obje su bile zatvorene zbog svoje vjere u Krista te su u zatvoru umrle od kuge.
Uganda, 1866. – 1886. g.
Rimski Martirologij: U Nakiwubu u Ugandi, sveti Atanazije Bazzekuketta, mučenik, od svoje mladosti bio je u kraljevskoj kući. Veoma brzo nakon što se pokrstio osuđen je bio na smrt zbog prihvaćanja vjere u Krista. Dok su ga vodili s drugima na mjesto mučenja, zatražio je krvnike da ga odmah ubiju. Teško pretučen dovršio je tako svoje mučeništvo.
Autun, Francuska 496. – Pariz, 576. g.
Rimski martirologij: U Parizu u Francuskoj sv. German, biskup. Bio je najprije opat samostana sv. Simforijana u Autunu. Potom je postao biskup Pariza. Zadržao je monaški način života posvećujući se plodonosnoj pastoralnoj brizi za vjernike.
Opširnije o sv. Germanu vidi ovdje.
Vietnam, 1826. – 1859. g.
Rimski martirologij: U gradu Cho Quan u Kočinčinu, današnji Vijetnam, sv. Pavao Hanh, mučenik. Bio je zaboravio kršćanski moral te je postao vođa jedne bande lopova. Uhićen je bio za cara Tu Đức, te se pred njim predstavio kao kršćanin. Budući da ga nisu mogli odvratiti ni laskanjem, ni bičevanjem, niti drugim mučilima da odustane od kršćanske vjere, postigao je slavno mučeništvo tako da su mu odrubili glavu.
Poljska, 1884. – Sachsenhausen, Njemačka, 1940. g.
Rimski Martirologij: U Sachsenhausenu u Njemačkoj blaženi Ladislav Demski, mučenik, koji je bio poljskog podrijetla. Umro je nakon okrutnog mučenju u zatvoru jer je branio vjeru pred nacistima, sljedbenicima krivih učenja koji su se neprijateljski protivili svakom ljudskom i kršćanskom dostojanstvu.
Poljska, 1858. – 1941. g.
Rimski Martirologij: U gradu Działdowo u Poljskoj, blaženi Anton Julian Nowowiejski, biskup Płocka. Zarobili su ga neprijatelji nacisti te je u zatvoru, iscrpljen glađu i okrutnim mučenjem otišao Gospodinu ukrašen krunom mučeništva.
† Engleska, 1583. g.
Rimski martirologij: U Yorku u Engleskoj, blaženi Rikard Thirkeld, svećenik i mučenik. Bio je osuđen na smrt za vladavine kraljice Elizabete I. zato što je bio svećenik i jer je mnoge pomirio s Katoličkom Crkvom. Umro je mučeničkom smrću na stratišta.
† Francuska, 1242. g.
Rimski Martirologij: U Avignonetu pokraj Toulousea u Francuskoj, blaženi Vilijam Arnaud i deset drugova mučenika. Bili su jedinstveni i revni u protivljenju herezi katara. Uhićeni su zbog svoje vjere u Krista i poslušnosti prema Rimskoj crkvi. Umrli su probodeni mačem u noći Gospodinova Uzašašća dok su jednim glasom pjevali Te Deum – Tebe Boga hvalimo.
Austrija, 1865. – Rim, 1939. g.
Rimski martirologij: U Rimu sv. Uršula-Julija Ledóchowska, redovnica. Osnovala je zajednicu sestara Uršulinki Srca Isusova u agoniji. U tu svrhu poduzimala je naporna putovanja kroz Poljsku, Skandinaviju, Finsku i Rusiju.
Opširnije o sv. Uršuli vidi ovdje.
Francuska, Domrémy, 1412. – Rouen 1431. g.
Rimski Martirologij: U Rouenu u Normandiji u Francuskoj sveta Ivana Arška, zvana još Djevica Orleanska. Nakon što se hrabro borila u obrani domovine protiv engleskih okupatora, zarobljena je od istih okupatora. Osuđena je na smrt tijekom nepravednog i montiranog sudskog postupka koji su organizirali njezini engleski neprijatelji i bila je spaljena na lomači. Nakon smrti proces je poništen, ona je rehabilitirana, proglašena je sveticom i potom zaštitnicom svoje domovine Francuske.
Opširnije o sv. Ivani vidi ovdje.
Španjolska, 1198. – 1252. g.
Rimski martirologij: U Sevilji u Španjolskoj, sv. Ferdinand III., kralj Kastilje i Leona. Bio je mudar upravitelj svoga kraljevstva, ljubitelj umjetnosti i znanosti te zauzeti širitelj kršćanske vjere.
Opširnije o sv. Ferdinandu vidi ovdje.
† Kampala, Uganda, 1886. g.
Rimski Martirologij: U Kampali, Ugandi, sv. Matija Kalemba, zvan Mulumba ili Jaki, mučenik. Napustivši muslimansku vjeru primio je krštenje u Kristu. Ostavio je dužnost suca što je bio po zanimanju te se zauzeo za širenje kršćanske vjere; zbog toga je za kralja Mwange bio podvrgnut mučenju. Lišen svake zemaljske utjehe predao je svoj duh Bogu.
Rimski Martirologij: Blagdan Pohoda Blažene Djevice Marije. Ona je došla u posjet svojoj rođakinji Elizabeti koja je u svojoj starosti začela sina. U radosnom susretu dviju majki Otkupitelj koji je dolazio posvetio je svoga prethodnika već u Marijinoj utrobi. Odgovarajući na Elizabetin pozdrav i radujući se u Duhu veličala je i blagoslivljala Gospodina pjesmom hvale.
Opširnije o blagdanu Pohoda Blažene Djevice Marije vidi ovdje.
† Engleska, 1591. g.
Rimski Martirologij: U Yorku u Engleskoj, blaženi mučenici Robert Thorpe, svećenik i Toma Watkinson, bili su osuđeni na smrt za vladavine kraljice Elizabete I. Prvi je osuđen jer je bio svećenik a drugi jer je kao otac obitelji i već u poodmakloj dobi često pružao pomoć progonjenim svećenicima. Zajedno su zadobili krunu mučeništva na vješalima.
Francuska, Amiens 1621. – Pariz, 1686. g.
Rimski Martirologij: U Parizu u Francuskoj, blaženi Nikola Barré, redovnik Reda Minimi i svećenik. Bio je profesor teologije i veoma poznati odgojitelj duša u duhu Evanđelja. Osnivao je posvuda po Francuskoj Kršćanske škole, Škole milosrđa te Zajednicu Sestara učiteljica od Djeteta Isusa za besplatno poučavanje djece.
Rimski Martirologij: Dan Duhova kojim završava sveto vrijeme od pedeset dana od Uskrsa pa do silaska Duha Svetoga nad učenike u Jeruzalemu. Prisjećamo se prve Crkve i početka poslanja apostola svim plemenima, jezicima i narodima.
Opširnije o blagdanu Duhova vidi ovdje.
† Rim, 304.
Rimski Martirologij: Sveti mučenici Marcelin, svećenik i Petar, egzorcist, koji su, kako izvješćuje papa sv. Damas, osuđeni na smrt za vrijeme progona cara Dioklecijana; dovedeni su kroz šikaru na mjesto mučeništva te su im naredili da si iskopaju grob vlastitim rukama, tako da im tijela ostanu sakrivena od svih. Međutim, pobožna žena Lucilla dala je dostojan ukop njihovim svetim tijelima u Rimu na Via Labicani na groblju Ad Duas Lauros.
Opširnije o sv. Marcelinu i Petru vidi ovdje.
† Francuska, Lyon, 177. g.
Rimski Martirologij: U Lyonu u Francuskoj, mučenici biskup Potin, Blandina i četrdeset i šest drugova, čije su teške i opetovane patnje podnesene za vrijeme cara Marka Aurelija posvjedočene u pismu mjesne Crkve Lyona upućene crkvama Azije i Frigije. Među njima bio je devedesetogodišnji biskup Potin koji je umro odmah nakon što je bio zatvoren; drugi, poput njega, umrli su u zatvoru, a ostali su bili izvedeni u arenu ispred tisuća osoba okupljenih za predstavu. Onima koji su bili identificirani kao rimski građani bila je odbrubljena glava, dok su drugi bili predani kao hrana divljim zvijerima. Kao posljednja, Blandina bila je zaklana na kraju mačem nakon što je pretrpjela duga i teška mučenja te je tako pošla za onima koje je prije poticala da postignu slavu mučeništva.
† Sandomierz, Poljska, 1260.
Rimski Martirologij: U Sandomierzu na Visli u Poljskoj, blaženi Sadoc, svećenik i drugovi iz Reda propovjednika, dominikanci, mučenici, koji su ubijeni od Tatara dok su pjevali ‘Salve Regina’, te su tako u smrtnome času pozdravljali Majku Života.
Nablus, Palestina, početak 2. st. – Rim, 164. g.
Rimski Martirologij: Spomen na sv. Justina, mučenika, koji je kao filozof slijedio istinsku Mudrost koju je upoznao u Kristovoj istini. On ju je propovijedao svojim ponašanjem i ono što je propovijedao pretvarao je u predmet učenja, branio je spoznatu istinu svojim spisima i posvjedočio je vlastitom smrću u Rimu za cara Marka Aurelija Antonina. Nakon što je predao caru svoju apologiju u obranu kršćanske religije, izručen je prefektu Rusticu i, nakon što se proglasio kršćaninom, osuđen je na smrt te mu je odrubljena glava.
Opširnije o sv. Justinu vidi ovdje.
Italija, Como, 1839. – Piacenza, 1905.
Rimski Martirologij: U Piacenzi blaženi Ivan Krstitelj Scalabrini, biskup, koji je svim sredstvima radio za svoju Crkvu i odlikovao se u brizi za svećenike, seljake i radnike; osobito je imao na srcu iseljenike u američkim gradovima za koje je osnovao Kongregacije misionara i Sestara misionarki sv. Karla.
Japan, 1571. – 1617.
Rimski Martirologij: U Omuri u Japanu, blaženi mučenici svećenici Alfonz Navarrete, dominikanac, Ferdinand od sv. Josipa iz reda Pustinjaka sv. Augustina i Leo Tanaka, redovnik Družbe Isusove, kojima je uredbom vrhovnog zapovjednika Hidetade iz mržnje prema kršćanskoj vjeri odrubljena glava.