Predosjećajući da će umrijeti, Ivan je prije odlaska na operaciju sastavio svoju oporuku. Radilo se u stvari o nacrtu natpisa za nadgrobni spomenik. To je bilo ujedno i posljednje što je Ivan napisao u svome životu. U nekoliko rečenica Ivan je sažeo sav svoj život i svoje vjerovanje u budućnost koju mu obećaje Onaj kojemu je povjerovao i posvetio svoj život. U tim riječima nema straha ni neizvjesnosti pred misterijem kojemu ide u susret. Iz svake riječi izvire samo vedra nada i sigurno pouzdanje u vječni život i blaženstvo što vjerniku obećava kršćanska vjera. Ivanova oporuka jest divan zaključak njegova života i kruna njegove pobožnosti. Ove riječi njegove oporuke nalaze se danas uklesane na bijeloj mramornoj ploči nad njegovim grobom u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu. Ovdje donosimo samo najvažnije misli:

Umro u miru katoličke vjere.


Život mi je bio Krist a smrt dobitak.


Očekujem milosrđe Gospodinovo i nepodijeljeno, potpuno, vječno posjedovanje Presvetog Srca Isusova.


Moja je duša postigla cilj za koji je stvorena.