III.-IV. st
Rimski martirologij: U Rimu spomen svetih mučenika Venancija, biskupa i njegovih drugova iz Dalmacije i Istre: Anastazija, Maura, Paolinijana, Telija, Asterija, Septimija, Antiohijana i Gajana koje Crkva časti zajedničkom hvalom na današnji dan.
Opširnije o sv. Venanciju vidi ovdje.
Engleska, 1527. – 1598.
Rimski Martirologij: U Yorku u Engleskoj, blaženi Ivan Bretton, mučenik, otac obitelji, koji je zbog svoje ustrajnosti u vjernosti Rimskoj Crkvi, bio opomenut nekoliko puta tijekom vladavine kraljice Elizabete I. Na kraju je pod lažnom optužbom za pobunu umro zadavljen.
Brescia, Italija, 1784. – 1849.
Rimski Martirologij: U Bresci, sv. Ludvik Pavoni, svećenik, koji se je velikom marljivošću posvetio odgoju i obrazovanju najsiromašnije mladeži s namjerom da ih odgoji u skladu s kršćanskim načelima i da ih usmjeri prema nekom zanimanju zbog čega je osnovao Kongregaciju sinova Marije Bezgrešne.
Italija, 1416. – Francuska, 1507.
Rimski martirologij: Sv. Franjo iz Paola, pustinjak, osnovao je red Minima (Najmanjih) u Kalabriji. Propisao je svojim učenicima da žive od milostinje, ne posjedujući ništa i da nikada ne diraju novac te da uvijek jedu samo korizmeni obroke. Pozvao ga je u Francusku kralj Ljudevit XI. kojemu je bio blizu u času smrti. Umro je u Plessyu kod grada Toursu, slavan zbog strogosti svoga života.
Opširnije o sv. Franji vidi ovdje.
Filippini, 1654. – Marianski otoci, Oceanija 1672.
Rimski martirologij: U selu Tomhom, na otoku Guam u Oceaniji, sv. Petar Calungsod, mladi sedamnaestogodišnji filipinski katehist, pratilac španjolskog isusovca Diega Luja od Sv. Viktora. Okrutno su ih ubili iz mržnje na vjeru tamošnji domorodci pod utjecajem poganskog praznovjerja, a njihova tijela potom su bacili u more. Svetim ga je proglasio Papa Benedikt XVI. 2012. godine kao drugog filipinskog sveca.
† Cezareja, Palestina, 306. g.
Rimski Martirologij: U Cezareji u Palestini, sv. Apijan, mučenik, koji je za vladavine cara Maksimina, jer su ljudi bili prisiljeni javno žrtvovati bogovima, hrabro prišao guverneru Urbanu, zgrabio njegovu desnu ruku i prisilio ga da obustavi obred. Zbog toga su ga vojnici uhvatili, svezali mu noge krpom koju su namočili uljem, zapalili je te ga još živoga bacili u more.
Rim, 125. g.
Rimski martirologij: U Rimu sv. Siksto I., papa, koji je u doba cara Hadrijana upravljao rimskom Crkvom; bio je šesti nakon sv. Petra a papa od 115. -125. Prije izbora bio je običan rimski svećenik, a izabran je glasovima cijeloga klera. On je donio odredbu da kaleže i oltarno ruho može doticati jedino svećenik.
O
Engleska, 1197. – 1253.
Rimski martirologij: U Cichesteru, Engleska, sv. Rikard, biskup, kojega je prognao kralj Henrik III. Vratio se natrag u svoju biskupiju i pokazao se velikodušnim u pomaganju siromaha.
Opširnije o sv. Rikardu vidi ovdje.
Poljska, 1908. – Auschwitz 1942.
Rimski martirologij: Blizu Krakova u Poljskoj u koncentracionom logoru Auschwitzu blaženi Petar Eduard Dankowski, svećenik i mučenik, koji je za vrijeme okupacije domovine od stranoga vojnog režima bio zatvoren zbog svoje kršćanske vjere, i kroz razne patnje i mučenja zadobio je krunu mučeništva.
Seviglia, Španjolska, 560. – 636.
Rimski martirologij: Spomen sv. Izidora, biskupa i crkvenog naučitelja, koji je, kao učenik svoga brata Leandra, naslijedio njegovo biskupsko sjedište u Sevilji, u Andaluzija u Španjolskoj; napisao je brojne znanstvene radove, sazvao i vodio nekoliko koncila i mudro je radio za dobrobit katoličke vjere i za obdržavanje crkvene discipline. Kao posljednji od latinskih crkvenih otaca, Izidor Seviljski bio je naširoko čitan u Srednjem vijeku, posebno zbog svoga djela „Etimologije”, korisni sažetak starih znanosti.
Opširnije o sv. Izidoru vidi ovdje.
Aljustrel, Portugal 1908.-1919.
Rimski martirologij: U selu Aljustrelu u blizini Fatime u Portugalu spomen blaženoga Franje Marto, vidioca Gospe Fatimske koji je brzo završio život zbog bolesti dok je još bio dječak; zasvijetlio je blagošću svoga ponašanja, postojanošću u protivštinama te vjerom i ustrajnošću u molitvi.
† Solun, Grčka, 302. g.
Rimski Martirologij: Rimski Martirologij: U Solunu, u Makedoniji, sada u Grčkoj, sveti mučenici Agatopód, đakon i Teodúl, lektor, koji su za vladavine cara Maksimijana, po nalogu guvernera Faustina, zbog ispovijedanja kršćanske vjere bili bačeni u more s kamenom vezanim oko vrata.
Valencija, Španjolska 1350. – Francuska, 1419.
Rimski martirologij: Spomen sv. Vinka Ferrerskog, svećenika iz reda dominikanca. Bio je španjolac po rođenju i neumorni putnik po gradovima i putovima Zapada, zauzet za mir i jedinstvo Crkve. Mnogim narodima je propovijedao Evanđelje pokore i dolazak Gospodnji, sve dok nije u Vannesu u Bretanji (Francuska) predao svoj duh Bogu.
Opširnije o sv. Vinku vidi ovdje.
Solun, 304.g.
Rimski martirologij: U Solunu u Makedoniji, današnja Grčka, sv. Irena, djevica i mučenica, koja se nije obazirala na Dioklecijanov edikt i sakrivala je svete knjige. Kad je otkrivena, odvedena je u javni bordel, a zatim spaljena na lomači po nalogu guvernera Dulcecija za vrijeme kojega su i njezine rođene sestre Agapa i Kiona već prije podnijele mučeništvo.
Italija, 1127.
Rimski martirologij: U mjestu Montecorvino u talijanskoj pokrajini Pulji, sv. Albert biskup koji je posvetio svoj život trajnoj molitvi Bogu i dobrobiti svih siromaha.
IV. stoljeće
Rimski martirologij: U Srijemu u Panoniji, današnja Hrvatska, mučeništvo sv. Ireneja porijeklom iz Smirne, biskupa i mučenika koji je u vrijeme cara Maksimijana, za guvernera Proba bio najprije bičevan, zatim mnogo dana mučen u zatvoru i na kraju mu je odrubljena glava i time je okrunio svoje mučeništvo.
Opširnije o sv. Ireneju vidi ovdje.
Frigija (Turska), 512. – Carigrad, 582.
Rimski martirologij: U Carigradu sveti Eutihije, biskup koji je predsjedao II. Ekumenskom carigradskom koncilu na kojem se žestoko borio za obranu prave vjere. Nakon što je pretrpio dugo progonstvo, umro je ispovijedajući uskrsnuće tijela.
Bergamo, Italija, 1931. – 1957.
Rimski martirologij: U gradiću Fiobbio-Albino, blizu Bergama, blažena Pierina Morosini, djevica i mučenica koja je u dvadeset i šestoj godini na povratku kući iz tvornice u kojoj je radila, umrla smrtno ranjena u glavu u nastojanju da obrani svoje posvećeno djevičanstvo Bogu od zlostavljanja jednoga mladića.
Francuska, 1651. – 1719.
Rimski martirologij: Spomen sv. Ivana Krstitelja La Sallea, svećenika koji je u Rouenu u Francuskoj mnogo učinio za školovanje i kršćanski odgoj djece, osobito siromašnih. Osnovao je Družbu Braće kršćanskih škola za što je pretrpio mnoge nevolje postavši tako zaslužan pred Božjim narodom.
Opširnije o sv. Ivanu vidi ovdje.
Engleska, 1558. – 1595.
Rimski martirologij: U Yorku u Engleskoj spomen sv. Henrika Walpolea iz Družbe Isusove i blaženog Aleksandra Rawlinsa. Bili su svećenici i postali su mučenici koji su za vrijeme vladavine Elizabete I. bili zatvoreni i okrutno mučeni zbog svoga svećeništva. Na kraju su odvedeni na stratište, bili obješeni, izvađena im je utroba i tako su zadobili vječnu krunu.
† Francuska, 1140. g.
Rimski Martirologij: Rimski Martirologij: U samostanu Crespin u Hainaultu, u današnjoj Francuskoj, sveti Aibert, svećenik i redovnik, koji je svakodnevno u samoći, na koljenima ili prostrt na tlu molio sve psalme a pokajnicima koji su mu dolazili na ispovijed dijelio je po sakramentima božansku milost.
Egipat, 264. g.
Rimski martirologij: U Aleksandriji u Egiptu sv. Dionizije, biskup bio je čovjek velike kulture koji se odlikovao u ispovijedanju vjere u nekoliko navrata; bio je izložen raznolikim mučenjima i patnjama, te je umro u dubokoj starosti kao hrabri priznavaoc vjere za vrijeme careva Valerijana i Galijena.
Korint, II. st.
Rimski martirologij: Spomen sv. Dionizija, biskupa Korinta koji je, obdaren zadivljujućim poznavanjem Božje riječi, svojim propovijedima poučavao je vjernike u svom gradu a pismima biskupe drugih gradova i pokrajina.
Belgija 1751. – 1816.
Rimski martirologij: U Namuru uz Meuse u Brabantu, u današnjoj Belgiji, sveta Julija Billiart, djevica, koja je osnovala Družbu Svete Marije za odgoj ženske mladeži i revno je širila pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovu.
Opširnije o sv. Juliji vidi ovdje.
Srijemska Mitrovica, 4. stoljeće
Rimski Martirologij: U Srijemu u Panonija, današnja Hrvatska, sv. Demetrije, mučenik, kojemu posvuda na Istoku, posebice u Solunu iskazuju pobožno štovanje.
Dodatak: U Crkvi u Hrvata sv. Demetrije slavi se na razne datume. U Zagrebačkoj nadbiskupiji 8. listopada, u Đakovačkoj nadbiskupiji 26. listopada.
† Toledo, Španjolska, 11. stoljeće
Rimski Martirologij: U San Vicente u blizini Briviesca u Kastiliji u Španjolskoj, sv. Casilda, djevica, koja je, rođena u muslimanskoj vjeri, prožeta milosrđem pomagala je kršćanima zatvoru, a kasnije je kršćanski živjela u samoći kao pustinjakinja.
Poljska, 1913. – Auschwitz, Poljska, 1944. g.
Rimski Martirologij: U koncentracijskom logoru Auschwitzu kraj Krakova u Poljskoj, Blažena Celestina Faron, redovnica iz Kongregacije malih službenica Bezgrešnog začeća i mučenica; za vojne okupacije Poljske u ratu bila je bačena u zatvor zbog vjere u Krista. Nakon što je bila podvrgnuta mučenju, zadobila je slavnu krunu na nebesima.
3. stoljeće
Rimski martirologij: U Africi sveti Terencije, Afrikano, Maksim, Pompej, Aleksander, Teodor i četrdeset drugova mučenika koji su za cara Decija umrli za svoju kršćansku vjeru. Terencije i njegovi drugovi podnijeli su mučeništvo u Kartagi za progona cara Decija u trećem stoljeću.
2. stoljeće
Rimski martirologij: U Aleksandriji, u Egiptu, sveti Apolonije, svećenik i mučenik.
Litva, 1913. – Dachau, Njemačka 1942.
Rimski martirologij: U logoru u Dachau u blizini Münchena u Njemačkoj, blaženi Bonifacije Zukowski, svećenik iz reda franjevaca konventualaca i mučenik, koji je za vrijeme rata zavezan bio teško mučen u zatvoru zbog svoje vjere i tako je do punine ostvario svoje mučeništvo.
Poljska, Krakow, 1030. – 1079.
Rimski martirologij: Spomen sv. Stanislava, biskupa i mučenika koji je bio vjeran branitelj civilizacije i kršćanskih vrijednosti među nepravdama svoga vremena; upravljao je kao dobri pastir Crkvom u Krakowu, dajući pomoć siromašnima a posjećivao je svoj kler svake godine. Dok je služio misu, ubio ga je kralj Poljske Boleslav, kojega je bio teško ukorio. Papa Inocent IV. kanonizirao ga je u Asizu 1253.; on je proglašen zaštitnikom Poljske.
Opširnije o sv. Stanislavu vidi ovdje.
4.stoljeće
Rimski martirologij: U Splitu u Dalmaciji, današnja Hrvatska, sveti Duje, biskup i mučenik, koji je ubijen tijekom progona cara Dioklecijana. (U Splitskoj nadbiskupiji slavi se 7. svibnja).
Lucca, Italija 1878. – 1903.
Rimski martirologij: U mjestu Lucca, sveta Gema Galgani, djevica, koja je poznata po štovanju Muke Gospodnje i po strpljivosti u podnošenju boli. U svojoj dvadeset i petoj godini na Veliku subotu završila je svoj anđeoski život.
Opširnije o sv. Gemi vidi ovdje.
Pavija, Italija, 711.
Rimski martirologij: U Paviji sv. Damjan, biskup, čije se pismo o pravoj vjeri o Kristovoj volji i djelovanju pročitalo na Trećem Carigradskom koncilu.
Napulj, 1880.-1927.
Rimski martirologij: U Napulju, sveti Josip Moscati koji kao liječnik nikada nije propustio svoju dnevnu službi i neumornu brigu za bolesne, za što nije tražio nikakvu naknadu od najsiromašnijih; u toj brizi za tijelo brinuo se s velikom ljubavlju i o dušama. Papa Ivan Pavao II proglasio ga je svetim 1987. godine na kraju Sinode biskupa “o pozivu i poslanju laika u Crkvi”.
Opširnije o sv. Josipu vidi ovdje.
† Kapadocija, Turska, 372. g.
Rimski Martirologij: U Kapadociji, u današnjoj Turskoj, sveti Saba Goto, mučenik. Za vrijeme progona kršćana za vladavine gotskog kralja Atanarika, tri dana nakon proslave Uskrsa odbio je jesti meso žrtvovano idolima nakon čega je bio izložen okrutnom mučenju i potom je bio bačen u rijeku.
† Carigrad-Krim, 655. g.
Rimski Martirologij: Sv. Martin I., papa i mučenik, osudio je monotelitsku herezu na Lateranskoj sinodi. Tadašnji egzarh Calliopa prema zapovijedi bizantskog cara Konstantina II., izvršio je napad na Lateransku baziliku u Rimu gdje je papa Martin boravio, uhitio ga i odveo ga u Carigrad, gdje je stavljen u zatvor pod veoma strogim nadzorom. Potom je papa Martin prognan u Hersonas gdje je nakon dvije godine došao do kraja svojih nevolja i nakon smrti zadobio je vječnu krunu kao mučenik.
† Tarrragona, Španjolska, 585. g.
Rimski Martirologij: U Tarragoni u Španjolskoj sveti Hermenegildo, mučenik. Bio je sin Leovigilda, kralj Vizigota i sljedbenik arijanske hereze. Zahvaljujući djelovanju biskupa sv. Leandra prešao je na katoličku vjeru. Bio je zatvoren jer se pobunio protiv očeve volje da primi pričest od arijanskog biskupa na svetkovinu Uskrsa. Po nalogu svog oca umro je kao mučenik pod udarcem sjekire. Zaštitnik je Španjolske.
Francuska, 1797. – Otok La Réunion, 1867. g.
Rimski Martirologij: Na otoku Reunionu u Indijskom oceanu, blaženi Skubilion (Ivan Bernard) Rousseau, redovnik Ustanove Braće kršćanskih škola, koji je neumorno poučavao djecu, pružao pomoć siromašnima i nadu robovima.
† York, Engleska, 1642. g.
Rimski Martirologij: U Engleskoj blaženi Ivan Lockwood i Eduard Catherick, bili su svećenici i mučenici za vladavine kralja Karla I. Bl. Ivan u dobi od osamdeset i sedam godina, dva puta je već prije bio izbjegao smrtnu kaznu zbog svoga svećeništva. Želio je ohrabriti svoga mlađega i uplašenog druga za mučeničku smrt te je prvi pošao na stratište i bio obješen nakon čega ga je slijedio mlađi suputnik Eduard prema slavnom mučeništvu.
† Antiohija, Turska, 305. g.
Rimski Martirologij: U Antiohiji u Siriji, u današnjoj Turskoj, svete mučenice Berníka i Prosdóka, djevice, i Dominika, njihova majka, koje su u vrijeme progona kršćana, kako bi izbjegle namjere nekih rimskih vojnika koji su pokušavali oskvrnuti njihovu čistoću, dok su tražile spas u bijegu, pronašle su mučeništvo u vodama rijeke. Ova njihova žrtva i mučeništvo bilo je veoma slavljeno u vrijeme antike – staroga vijeka.
Španjolska, 1190. – 1246. g.
Rimski Martirologij: U Túy u Galiciji u Španjolskoj, sv.Petar González, poznat pod imenom Telmo, svećenik Reda propovjednika – dominikanaca. Postavši veoma ponizan, kao što je u prošlosti žudio za slavom, spremno je pomagao siromašnima, posebice mornarima i ribarima.
Nizozemska, 1380. – 1433. g.
Rimski Martirologij: U Schiedamu u Geldriji, u današnjoj Nizozemskoj, sveta Liduina, djevica, koja je za obraćenja grešnika i oslobođenja duša tijekom cijeloga svog života strpljivo trpjela bolesti tijela, uzdajući se samo u Boga.
† Francuska, 580.g.
Rimski Martirologij: U samostanu Landelles na području Bayeuxa u Normandiji, u Francuskoj, sv. Ortario, opat. Bio je potpuno predan životu u strogosti, u molitvi i ustrajnosti, te u brizi za bolesne i u pomoći siromašnima.
Francuska, 1544. – 1607. g.
Rimski Martirologij: U Avignonu, u Provansi, u Francuskoj, blaženi Cezar de Bus, svećenik koji se obratio od svjetovnog života, posvetio se propovijedanju i katehezi i osnovao je Kongregaciju otaca kršćanskog nauka, kojoj je dao cilj slavljenja Bogu kroz odgoj i formaciju vjernika.
Belgija, 1840. – Molokai, Hawai, 1889. g.
Rimski Martirologij: U Kalawao na otoku Molokai u Oceaniji, sveti Damian de Veuster, svećenik Družbe Misionara Srca Isusova i Marijina, koji je s takvom predanošću pomagao i služio gubavcima da se je i sam razbolio i umro od gube.
Korint, Grčka, 3. stoljeće
Rimski Martirologij: U Korintu u regiji Achaia u Grčkoj, sveti Leonida i sedam drugova, mučenika, koji su, nakon što su pretrpjeli razne muke jer su odbili da se odreknu kršćanske vjere, bili utopljeni u moru s kamenom oko vrata.
Francuska, 1748. – Rim, 1783. g.
Rimski Martirologij: U Rimu sv. Benedikt Josip Labre, koji je od mladih dana težio za strogim životom pokore. Poduzimao je naporna hodočašćaodjeven veoma siromašno, i hraneći se samo onim što je isprosio kao milostinju. Svugdje je davao primjer pobožnosti i pokore. Učinio je Rim krajnjim ciljem svojih hodočašća živeći ovdje u krajnjem siromaštvu i u molitvi. Tu je i umro i sahranjen u jednoj crkvi blizu centra Rima.
Iz drugih izvora: Običavao je govoriti da smo “na ovome svijetu svi hodočasnici prema Raju”. Imao je nadimak: Božja lutalica. Patron je prosjaka i beskućnika.
Lourdes, Francuska, 1844. – Nevers, 1879. g.
Rimski Martirologij: U Neversu u Francuskoj, sveta Marija Bernardetta Soubirous, djevica koja je rođena u gradu Lourdesu u vrlo siromašnoj obitelji. Kao djevojčici ukazivala joj se Bezgrješne Djevica Marija 18 puta 1858. g. i preko nje Gospa je uputila svijetu poziv na molitvu i pokoru za obraćenje grešnika. Nakon što je ušla u samostan u Neversu, kao redovnica provodila je život u poniznosti i skrovitosti.
Kanada, 1656. – 1680.
Rimski martirologij: U Saultu, Quebec, u Kanadi, blažena Katarina Tekakwitha, djevica. Rođena je među Indijancima a krštena je na Uskrs. Iako je bila progonjena i dobivala mnoge prijetnje i uznemiravanja, obećala je Bogu čistoća koju je bila odlučila sačuvati još dok nije bila kršćanka. Katarina Tekakwitha jest prva Indijanka iz Amerike koja je proglašena sveticom. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 1980. godine a kanonizirao ju je papa Benedikt XVI. 2012. g.
Opširnije o sv. Katarini vidi ovdje.
† Perzija, 341.- 344. g.
Rimski Martirologij: U Perziji mučeništvo svetoga Simeona bar Sabasa, biskupa Seleucije i Ctesiphon. Uhićen je bio i okovan po naredbi perzijskog kralja Sabora II. jer je odbio štovati sunce te što je slobodno i čvrsto svjedočio svoju vjeru u Isusa Krista Gospodina. Najprije je morao neko vrijeme boraviti u zatvoru u teškim uvjetima zajedno sa stotinjak što biskupa, svećenika i redovnika različitih redova. Na Veliki petak Gospodinove muke, nakon što su svi već bili ubijeni mačem pred njegovim očima, a on ih je sve hrabrio prije smrti i poticao na vjernost, na kraju je i on ubijen tako što mu je odrubljena glava.
Isto tako na današnji dan spominju se brojni mučenici koji su nakon smrti sv. Simeona ubijani mačem po cijeloj Perziji zbog Kristova imena po nalogu istog kralja Sabora II. Među njima je bio sv. Ustshazad koji je kao dvorski eunuh bio i učitelj samoga kralja Sabora. On je podnio mučeništvo u palači Artakserksa, brata Saborova već u počecima samih progona u pokrajini Adiabene, na području današnjeg Iraka.
† Škotska, 1200 g.
Rimski Martirologij: Na otoku Eigg u Hebridima u blizini Škotske, sveti Donnán, opat i pedeset dva redovnika. Ubili su ih gusari mačem ili vatrom dok su svečano slavili blagdan Uskrsa.
Rimski martirologij: U Metileni u staroj Armeniji, sveti Hermogen i Elpidije, mučenici.
Rim, 526. g.
Rimski martirologij: U Fanu u pokrajini Marke, Italija, sveti Euzebije, biskup, koji je pratio papu sv. Ivana I. kad ga je kralj Teodorik poslao u Carigrad; pratio je Papu i na povratku do Riminija gdje ih kralj Teodorik obojicu dao zatvoriti.
Karolin, Poljska, 1882. – Majdanek, Poljska, 1943.
Rimski martirologij: U gradiću Majdaneku, blizu Lublina u Poljskoj, blaženi Roman Archutowski, svećenik i mučenik, kojega su strani vojnici bacili u zatvor zbog njegova ispovijedanja kršćanske vjere. Bio je mučen glađu i bolešću te je na današnji dan otišao u vječnu slavu. Papa Ivan Pavao II., 1999. uzdigao ga je na oltar kao blaženika sa 107 drugih žrtava istog progona.
Alsaz, Francuska, 1002. – Rim, 1054.
Rimski martirologij: U Rimu spomen sv. Leon IX., pape, biskupa Toula u istočnoj Francuskoj koji je dvadeset i pet godina gorljivo branio svoju biskupiju. Izabran je 1049. g. za papu. U pet godina pontifikata sazvao je mnoge sinode za reformu života klera i iskorjenjivanje simonije. Ekskomunicirao je Mihajla Celularija zbog raskola Grčke crkve. Umro je u Rimu na današnji dan 1054. godine. Te godine započinje istočni raskol, podjela kršćanstva na Zapadnu i Istočnu Crkvu.
Opširnije o sv. Leonu IX. vidi ovdje.
Perzija, 341.
Rimski martirologij: U Perziji, sveta Marta, djevica i mučenica, koja je dan nakon ubojstva svoga oca Pusicija, na dan Uskrsnuća Gospodinova, podnijela mučeništvo za kralja Sabora II.
† Tyburn, Inghilterra, 1602
Rimski martirologij: U Londonu, u Engleskoj, blaženi Jakov Duckett, mučenik, koji je bio oženjen čovjek; prokazan je jer je prodavao katoličke knjige u svom dućanu, te je devet godina držan u zatvoru i na kraju je obješen na Tyburnu za vladavine kraljice Elizabete I. zajedno sa svojom izdajnikom , kojeg je u trenutka smrti pozvao da umre kao katolik.
Rim, papa od 155. do 166
Rimski martirologij: U Rim sv. Anicet, papa, koji je vođen bratskom ljubavlju ugostio sv. Polikarpa kad mu je došao da s njim razgovarao o određivanju datuma Uskrsa.
London, 1575. – 1602.
Rimski martirologij: U Londonu u Engleskoj, blaženi Franjo Page, isusovac, i Robert Watkinson, svećenici i mučenici. Oni su zbog svoga svećeništva, jedna je od njih bio je svećenik samo mjesec dana, bili osuđeni na smrt vješanjem za vladavine kraljice Elizabete I. Nakon vješanja na stratištu Tyburnu, kao što je bio barbarski običaj, izvađena im je utroba a tijela su im bila raskomadana.
Poljska,1882. – Austrija, 1942.
Rimski martirologij: Na putu od logora Dachau prema Hartheimu kraj Linza u Austriji, blaženi Anastazije Pankiewicz, svećenik franjevac, mučenik. On je za vrijeme režima koji je tlačio i ponižavao kršćansko dostojanstvo svjedočio svoju vjeru sve do smrti.
Aosta, Italija 1033.- Canterbury, Engleska – 1109.
Rimski martirologij: Sveti Anzelmo, biskup i crkveni naučitelj bio je rodom iz Aoste, Italija. Najprije je bio redovnik u samostanu Bec u Normandiji u Francuskoj; kad je postao opat učio je svoju braću kako napredovati na putu kršćanske savršenosti i da traže Boga i razumom vjere; zatim je postao biskup slavne Canterburyske biskupije u Engleskoj, te se ustrajno borio za slobodu Crkve, trpeći zbog toga patnje i progonstvo.
Opširnije o sv. Anzelmu vidi ovdje.
Njemačka, Altötting 1894.
Rimski martirologij: U Altöttingu u Bavarskoj u Njemačkoj, sv. Konrad (Ivan) Birndorfer iz Parzhama, kapucin, koji je više od četrdeset godina vršio službu poniznog portira. Uvijek je bio velikodušan prema siromašnima, nije nikada otpustio potrebita da ode a da mu nije najprije uputio ohrabrujuće i utješne kršćanske riječi.
Meksiko, 1859.-1927.
Rimski martirologij: U Nochistlánu u Guadalajari u Meksiku, sveti Roman Adame, svećenik i mučenik, koji je za vrijeme progona Crkve podnio mučeništvo ispovijedajući Krista Kralja.
Rim, 175 g.
Rimski martirologij: U Rimu spomen sv. Sotera, pape od 166. do 175. O njemu sv. Dionizije iz Korinta slavno govori i ističe veliku ljubav za braću, siromašne hodočasnike, te one koji su pogođeni siromaštvom ili osuđeni na prisilne radove.
Rim, 296. g.
Rimski martirologij: U Rimu u katakombama sv. Kalista na Via Appia, sahrana sv Kaje, pape koji je bio rodom iz Dalmacije. Pobjegao je od progona cara Dioklecijana i umro je kao ispovjedaoc vjere. Bio je papa od 283. – 296. g.
Opširnije o sv. Kaji vidi ovdje.
Egipat, 204. g.
Rimski martirologij: U Aleksandriji, spomen sv. Leonide, mučenika. Bio je otac crkvenog pisca Origena. Za progona kršćana pod carem Septimijem Severom proboden je mačem zbog vjere u Krista, ostavivši sedmero djece od kojih je Origen bio najstariji (17 god.).
Opširnije o sv. Leonidi vidi ovdje.
Turska, 613. g.
Rimski martirologij: U selu Sykéon u Galaciji, današnja Turska, spomen sv. Teodora biskupa i pustinjaka. Od djetinjstva je bio veoma pobožan i sklon samotničkom načinu života koji je provodio u strogosti i pokori. Zaređen je bio za biskupa Anastasiopole. Nakon određenog vremena molio je carigradskog patrijarha da se može vratiti u svoj samotnički pustinjački način života.
Opširnije o sv. Teodoru vidi ovdje.
Lydda, Palestina, 303. g.
Rimski martirologij: sv. Juraj, mučenik, čije je slavna borba u Diospolisu u Palestini slavljena u svim crkvama Istoka i Zapada i to od davnine.
Opširnije o sv. Juraju vidi ovdje.
Češka, 956. – Pruska-Njemačka 997. g.
Rimski Martirologij: Sv. Adalbert – Vojtjeh, praški biskup i mučenik, koji se suočio s mnogim poteškoćama u svojoj mjesnoj Crkvi. Išao je na brojna putovanja u ime Kristovo radeći svom snagom na iskorjenjivanju poganskih običaja; primijetivši, međutim, da je ostvario malo uspjeha otišao je u Rim i postao redovnik. Na kraju je doputovao u Poljsku kako bi obližnje Pruse priveo k vjeri. U selu Tenkitten na ušću Visle neki su ga pogani usmrtili kopljem.
Opširnije o sv. Adalbertu vidi ovdje.
Sardinija, 1914. – Grottaferrata kraj Rima, 1939.
Rimski Martirologij: U cistercitskom samostanu u Grottaferrati, na teritoriju Frascatija, blizu Rima, blažena Marija Gabrijela Sagheddu, redovnica, koja je u svoj jednostavnosti prikazala svoj život Bogu kao žrtvu za jedinstvo kršćana i umrla je u dvadeset i petoj godini života.
Švicarska, 1578.-1622.g.
Rimski martirologij: Spomen sv. Fidelija iz Sigmaringen, svećenika i mučenik. Bio je najprije odvjetnik, a potom je ušao u red franjevaca kapucina gdje je vodio strogi život bdijenja i molitve. Bio je ustrajan u propovijedanju Božje riječi te je poslan na teritorij današnje Švicarske da kod vjernika utvrdi pravi kršćanski nauk. Heretici su ga ubili zbog njegove katoličke vjere u Seewisu.
Opširnije o sv. Fideliju vidi ovdje.
Turska, 303. g.
Rimski martirologij: U Nikomediji u Bitiniji, današnja Turskoj, spomen svetog Antima, biskupa, i drugova, mučenika. Za vrijeme progona cara Dioklecijana, zbog ispovijedanja vjere u Krista odrubljivanjem glave primio je slavu mučeništva. Slijedili su ga u mučeništvu njegovi brojni vjernici: po naredbi suca jednima je odrubljena glava mačem, drugi su bili spaljeni, a neki su ukrcani na male brodove i utopljeni u moru.
Engleska, 610. g.
Rimski martirologij: U Canterburyiju u Engleskoj sveti Mellito, nadbiskup, kojega je poslao papa Grgur Veliki u Englesku kao opata, a potom ga je sv. Augustin biskup istočnih Saksonaca zaredio za biskupa. Nakon mnogih teškoća stigao je u Canterbury i preuzeo je upravu ove slavne nadbiskupije.
Armenija, 1915. – 1918.
Rimski martirologij: U Armeniji spomen na milijun i po armenskih kršćana koje su Turci poubijali iz mržnje na kršćansku vjeru za vrijeme armenskog genocida 1915.-1918.
1. stoljeće
Rimski martirologij: Blagdan sv Marka, evanđelista, koji je najprije pratio svetoga Pavla u Jeruzalemu u njegovu apostolatu, a zatim se pridružio sv. Petru i slijedio ga je. Sv. Petar ga naziva sinom; u Rimu je sv. Marko prikupio kateheze sv. Petra i od njih je napisao Evanđelje; utemeljio je Crkvu u Aleksandriji.
Opširnije o sv. Marku vidi ovdje.
Guatemala 1626. – 1667.
Rimski martirologij: U Antigui blizu grada Guatemala u Srednjoj Americi, sv. Petar Betancur, član Trećeg reda sv. Franje, koji se pod zaštitom Gospe od Betlehema svim silama zauzeo za pomoći siročadi, prosjacima, bolesnima, neobrazovanim i napuštenim mladima, strancima i osuđenicima na prisilne radove.
† Isola di Wight, Engleska, 1586. g.
Rimski Martirologij: Na otoku Wight u Engleskoj, blaženi Robert Anderton i Vilim Marsden, svećenici i mučenici. Osuđeni su bili na smrt za vladavine kraljice Elizabete I. Razlog osude bio je njihov dolazak u Englesku i to nakon brodoloma koji su doživjeli na putu. Kao svećenici s vedrinom duha i velikom hrabrošću prihvatili su mučeništvo i tako zadobili nebesku slavu.
Rim, 88. g.
Rimski martirologij: U Rimu spomen sv. Anakleta, pape, koji je upravljao Rimskom Crkvom kao drugi papa nakon sv. Petra.
Opširnije o sv. Anakletu vidi ovdje.
† Nikomedija, 322. cca
Rimski martirologij: U Amaseji u Pontu, sv. Bazilej, biskup koji je podnio mučeništvo za vrijeme progona pod carem Licinijem.
Njemačka, Sachsenhausen,1898. -1940.
Rimski martirologij: U logoru Sachsenhausenu u Njemačkoj, blaženi Stanislav Kubista, svećenik Družbe Božanske Riječi (verbiti) i mučenik. On je za vrijeme vojne okupacije Poljske od strane neprijateljskog režima prema Bogu, u ovom zatvoru izdahnuo za vrijeme okrutnog mučenja. “Tvoj život ne vrijedi ništa” – izgovarajući ove pogrdne riječi jedan nacist je ugušio ovoga već umirućeg poljskog svećenika. Uz njega se spominjemo i blaženoga Ladislava Gorala, pomoćnog biskup Lublina, koji je na istom mjestu i za vrijeme istoga progona hrabro branio ljudsko dostojanstvo i kršćansku vjeru. Umro je u zatvoru od bolesti nepoznatoga datuma.
II. stoljeće
Rimski martirologij: U Jeruzalemu spomen svetog Šimuna, biskupa i mučenika, koji je, prema tradiciji, bio je sin Kleofe i rođak Spasitelja po tijelu, a zaređen je za biskupa u Jeruzalemu nakon Jakova, brata Gospodinova, te je tijekom progona za vladavine cara Trajana pretrpio mnoge muke i već star osvojio je slavnu krunu mučeništva tako što je bio raspet na križu.
Reims, Francuska, 1642. – 1678.
Rimski martirologij: U Reimsu u Francuskoj, Blaženi Nikola Roland, svećenik, koji se je veoma zauzeo za kršćanski odgoj djece te je otvarao škole za siromašne djevojke, u to vrijeme lišene bilo kakvog oblika obrazovanja i osnovao Kongregaciju sestara Svetoga Djeteta Isusa.
† Vinkovci, 305. g.
Rimski Martirologij: U Vinkovcima u Panoniji, u današnjoj Hrvatskoj, sveti Polion, lektor i mučenik. Uhićen je za vrijeme progona kršćana tijekom vladavine cara Dioklecijana. Ispitivao ga je prefekt Probus koji ga je i osudio na smrt jer je velikom postojanošću i hrabrošću ispovjedio svoju vjeru u Krista a odbio je žrtvovati idolima; stoga je spaljen na lomači izvan gradskih zidina.
Kebeza, 1493. – Kotor, 1565. g.
Rimski Martirologij: U Kotoru u Crnoj Gori, blažena Katarina (Ozana), djevica. Ona je bila krštena u Pravoslavnoj crkvi, a provela je mladost čuvajući kao pastirica stada svoje obitelji. Postavši katolkinjom ušla je u pokornički red sv. Dominika, uzevši ime Ozana. Pedeset i jednu godinu živjela je u klauzuri, uronjena u božansku kontemplaciju i posvećena zagovornoj molitvi za kršćane u vrijeme turske invazije.
Opširnije o bl. Ozani vidi ovdje.
Francuska – Otoci Figi, Oceanija, 1803. – 1841.
Rimski martirologij: Sveti Petar Chanel, svećenik Marijine Družbe (marijanist) i mučenik koji se u svojoj službi kao svećenik brinuo o ljudima sa sela i o školovanju djece; zatim je poslan zajedno s nekoliko drugova da naviješta evanđelje u Zapadnoj Oceaniji. Došao je najprije na otok Futuni, gdje još nije bila osnovana kršćanska zajednica. Iako je prolazio kroz mnoge poteškoće, pokazivao je posebnu blagost kojom je uspio neke obratiti na kršćansku vjeru, među njima i kraljeva sina. Kralj razljućen dao ga je pogubiti i tako je Petar postao prvi mučenik Oceanije.
Opširnije o sv. Petru vidi ovdje.
Francuska, 1673.-1716.
Rimski martirologij: Spomen sv. Ljudevita Marije Grignona de Montforta, svećenika koji je prokrstario pokrajine po zapadnoj Francuskoj propovijedajući otajstvo Vječne Mudrosti; osnivao je kongregacije, propovijedao je i pisao o Kristovom križu i istinskoj pobožnosti prema Djevici Mariji i priveo mnoge na pokornički život. U selu Saint-Laurent-sur-Sèvre u Francuskoj završio je svoje zemaljsko hodočašće.
Opširnije o sv. Ljudevitu vidi ovdje.
Milano, 1922. -1962.
Rimski martirologij: U Magenti u Lombardiji, sv. Ivana-Gianna Beretta Molla, majka obitelji; bila je trudna i bolesna ali je žrtvovala svoj život da bi spasila život i zdravlje nerođenog djeteta.
Siena, 1347. – Rim, 1380.
Rimski martirologij: Blagdan svete Katarine iz Siene, djevice i crkvene naučiteljice. Obukla je redovničko odijelo pokorničkih sestara svetoga Dominika. Trudila se spoznati Boga u sebi i sebe u Bogu i postati suobličena raspetom Kristu; neumorno i bez prestanka borila se za mir, za povratak rimskog prvosvećenika u Rim, za obnovu jedinstva Crkve, ostavivši slavne spise svoga izvanrednog duhovnog naučavanja.
Opširnije o sv. Katarini vidi ovdje.
† 1. stoljeće
Rimski Martirologij: Spomen sv. Tihika, učenika apostola sv. Pavla, koji ga u svojim pismima naziva dragim bratom, vjernim službenikom i pratiocem u služenju Gospodinu.
Koreja, 1795. – 1841. g.
Rimski Martirologij: U Seulu u Koreji, Sveti Antun Kim Song-u, mučenik, koji je okupljao mnoge vjernike u svoj dom, bio je uhićen i potom zadavljen u zatvoru zbog svoje vjere u Krista.
Rim, 1504. – 1572.
Rimski martirologij: Spomen sv. Pija V., pape, koji je iz reda dominikanaca uzdignut na Petrovu stolicu kao njegov nasljednik. U skladu s dekretima Tridentskog sabora s velikom pobožnošću i apostolskim žarom obnovio je bogoštovlje, kršćanski nauk i crkvenu disciplinu te je promicao širenje vjere.
Opširnije o sv. Piju vidi ovdje.
Chieri, Torino, 1786. – 1842.
Rimski martirologij: U Chieriju blizu Torina, sv. Josip Benedikt Cottolengo, svećenik koji je vjerujući samo u pomoć Božje providnosti, otvorio dom u kojem se brinuo za siromašne, bolesne i marginalizirane svake vrste.
Opširnije o sv. Josipu vidi ovdje.
Francuska, 1599. – Kanada, 1672. g.
Rimski Martirologij: U Québecu u Kanadi sv. Marija od Utjelovljenja Guyart Martin, majka obitelji. Nakon smrti muža povjerila je svoga sina brizi svoje sestre i pošla je u uršulinski samostan. Nakon što je položila vječne zavjete među uršulinkama, utemeljila je novi uršulinski samostan u Kanadi i vršila je brojna djela kršćanskog milosrđa.