“Iz svakog rada koji je Merz napisao osjetio sam snagu, jer sve ono što je napisao, napisao je u svetom zanosu i blistavom okrilju nerazjašnjene Milosti. To je bila njegova snaga, a i danas je.”
Tim je riječima jedan suvremenik Ivana Merza i suradnik u apostolatu Ton S., – koji Merza nije nikad osobno susreo ni vidio, nego je samo čitao njegove tekstove – izrazio ono što su toliki osjetili i doživjeli: misli Ivana Merza, njegovi spisi i tekstovi proviru iz jednog duboko religioznog kršćanskog iskustva, iz doživljenih i proživljenih istina katoličke vjere, napisane su u “blistavom okrilju Milosti”. I tu je njihova snaga, očaravajuća privlačnost i ljepota, koja potiče i poziva na razmišljanje.
Bogata duhovna baština Ivana Merza
Ivan Merz je u svome kratkom životu mnogo toga napisao: opširan dnevnik, doktorsku disertaciju, brojne članke, brošure, studije; a mnoga djela ostala su još u rukopisu. Napose je njegov dnevnik pravi izvor za poznavanje njegove osobnosti i pravi rudnik divnih misli i izreka koje svjedoče o djelovanju Božje Milosti u njegovu životu. Mnogi od tih spisa već su objavljeni.
S odvijanjem postupka za njegovo proglašenje blaženim pokazala se hitna potreba da se izda izbor njegovih najljepših misli u vidu što boljeg upoznavanja njegove osobe i djela, širenja njegove duhovnosti i poznavanja poruke koju nam Bog upućuje preko njegova svetačkog lika. Stoga smo iz bogate njegove baštine probrali misli koje poput bisera ili kristala sjaje, i koje imaju što reći i čovjeku današnjice.
Čovjek vjere i svetosti
Kroz njegove misli, koje nam govore o njegovoj živoj vjeri možemo zaći u svetište njegova srca prožeto Milošću, diviti se otajstvu Boga koji prebiva u toj odabranoj ljudskoj duši koju je vodio prema vrhuncima svetosti.
Kad se pročitaju ove njegove misli spontano nam se nameću tri riječi kojima možemo definirati njihova autora: čovjek vjere i svetosti.
Merz kako nam izranja iz ovih misli jest čovjek duboke katoličke vjere, čovjek zadivljujućih moralnih vrlina, i čovjek kršćanske savršenosti i svetosti do koje su uzdizao postupno, uz osoban trud, vođen Milošću Božjom.
Izvori Merzovih misli
Ovdje objavljene Merzove misli uzete su u prvom redu iz njegova dnevnika, zatim njegovih članak, njegove privatne korespondencije, te izjava svojim prijateljima. Nastajale se u rasponu od petnaest godina, tj. od Merzove navršene 17. godine kad je započeo voditi svoj dnevnik pa sve do kraja njegova života: posljednje misli na kraju ove knjižice uzete su iz njegova testamenta koji je napisao neposredno prije smrti. Sve te misli nastajale su u raznim okolnostima. Mnoge su uzete iz njegova dnevnika, a bile su zapisane još u srednjoj školi, pa na bojištu za vrijeme prvog svjetskog rata, ili tijekom studija na europskim sveučilištima. Druge su uzete iz njegovih članaka i studija koje je objavljivao već kao zreo katolički intelektualac boraveći i djelujući u Zagrebu.
No i ovako donesene, izvan svoga konteksta i bez naznake izvora, Merzove misli imaju svoju snagu i poruku.
U želji da ovo izdanje njegovih misli učinimo što dostupnijim širokoj publici morali smo se odreći brojnih citata koji upućuju na izvore odakle su pojedine izreke i misli uzete. One koji, međutim, žele točno znati izvore njegovih misli, upućujemo na dvije knjige Ivana Merza gdje se te misli nalaze u svome kontekstu i s naznakom odakle su uzete. To su:
“Put k Suncu – Ivan Merz ti govori” (Zagreb, FTI, 1993) i “Plamen za visinama” (Zagreb, FTI, 1999.) U tim dvjema publikacijama čitatelj će naći još mnoge druge Ivanove vrijedne tekstove koji nisu mogli ući u ovo izdanje Merzovih misli. Također će ondje pronaći i cjelovitu bibliografiju Merzovih objavljenih radova, studija i članka.
Okolnosti u kojima su misli nastajale
Da bi se što bolje uočila vrijednost Merzovih misli dobro je obratiti pozornost na činjenicu kada i u kojim okolnostima je Merz određenu misao napisao. Npr. nije isto da li je jednu misao Merz izrekao kao mladić u dobi od 18 ili 20 godina kada je još bio u razdoblju dozrijevanja, nutarnjih borbi, traženja sebe i svoga identiteta, ili ju je napisao već kao zreli, izgrađeni katolički intelektualac sa svojih 25 ili 30 godina. Te okolnosti u kojima je Merz napisao određene misli, a koje ponegdje povećavaju njihovu vrijednost, čitatelj će pronaći u gore spomenutim knjigama.
Merzove misli – ideje vodilje za život
Misli Ivana Merza postale su ideje vodilje mnogim mladim i odraslima kako su to mnogi posvjedočili. Njegovo ime značilo je program života i rada cijelom jednom naraštaju mladih katolika. Koji puta je bila dovoljna samo jedna Merzova rečenica da osvijetli životni put i dade hrabrosti u određenoj životnoj situaciji kako svjedoči Dr. Brigita K. iz Zagreba, koja reče kako joj je samo jedna Merzova rečenica – “ići u neugodne situacije” – veoma mnogo pomogla u životu. (Merz ju je napisao u Parizu kao jednu od svojih odluka u svome “životnom pravilu”).
Uspon prema svetosti kroz trud i napor
U duhovnom razvoju Ivana Merza prema svetosti postoji stupnjevitost i uspon što se može uočiti čitajući njegove misli i tekstove kad su poredani kronološki. Prve godine mladenaštva često su ispunjene nejasnoćama, lutanjem i traženjem na vjerskom i moralnom području što je našlo odjeka u njegovom dnevniku. Merz se postupno uzdizao prema kršćanskoj svetosti, ali to nije išlo bez borbe, odricanja, uočavanja svojih slabosti i otpora ljudske naravi; nakon mladenačkih lutanja i traženja, te nakon duboko doživljenog obraćenja tijekom rata, Merz dolazi do dubokog iskustva vjere i izgrađenih kršćanskih stavova koji su karakteristični za zreli period njegova života, što nalazimo u njegovim tekstovima objavljenima u raznim člancima i djelima nastalim posljednjih godina njegova života.
Kardinal Franjo Kuharić o Ivanu Merzu
“Otkrivanje Merzove duše jest ulazak u jedan splet divnih planina? Ivan Merz bliješti u tom nizu velikih, vjernih sinova i kćeri naše Crkve u hrvatskom narodu kao jedan blještavi vrhunac. I kao što se na vrhunce penju hrabri planinari, tako bih želio da otkrivanje Ivana Merza u mladim dušama ove generacije, ovih naših prilika, budi težnju da se penju, da idu u visine i da osjete kako je divno gledati s tih visina na široke horizonte Božje stvarnosti i da osjete kako je čist zrak u visinama, te da uvijek prema njima teže? Ivan Merz ima mnogo toga reći danas našim mladima, našim sjemeništarcima, našim bogoslovima, našim redovnicima i redovnicama, nama svećenicima i biskupima.” (Govor na svečanoj Akademiji prigodom 50. obljetnice smrti I.Merza, u Zagrebu, 25.XI.1978.) * * * *
Kada je Ivan Merz već bio otišao u Vječni život, zahvalna mladež donijela mu je na grob vijenac sa svilenom vrpcom na kojoj je bilo napisano:
“HVALA TI, ORLE KRISTOV, ŠTO SI NAM POKAZAO PUT K ‘SUNCU’!”
Ta rečenica možda najbolje izražava što je Ivan Merz značio za svoje vrijeme, a što on može značiti i danas, jer poruke svetih Božjih ljudi, njihove misli jesu uvijek aktualne. Želimo Vam, dragi čitatelji, da se pročitavši ove misli i sami u to uvjerite! (BN)