Premda nije izravno povezan s bl. Ivanom Merzom, ali po ostvarenoj  svetosti života Pavao Kolarić mladi hrvatski isusovac svakako ima zajedničku poveznicu s našim Blaženikom  pa stoga donosimo ovu vijest i na ovome mjestu.

U organizaciji Općine Veliko Trojstvo i Filozofsko-teološkoga instituta Družbe Isusove u Zagrebu 22. ožujka 2023. godine održana je u Velikom Trojstvu u Bjelovarskoj biskupiji promocija knjige „Pavao Kolarić – velikan na glasu svetosti“. Osim promotora, p. Božidara Nagya DI. i prof. Petra Uškovića Croate, koji su i autori ovoga izdanja, predstavljanju je nazočio veći broj mještana Velikoga Trojstva koji su zaželjeli saznati nešto više o svojemu sumještaninu koji je živio u Velikom Trojstvu od svoga ranog djetinjstva, a preminuo je kao isusovački bogoslov 1862. u Rimu na glasu svetosti u 24. godini svoga života ,

Na početku se skupu obratio općinski načelnik Marko Kutanjac pozdravnim riječima koji je zahvalio autorima na velikom trudu i istaknuo je da je Općina rado prihvatila pomoći ovo vrijedno izdanje, tim više što se 2022. godine navršilo 160. obljetnica Pavlova preminuća, a to je bio i glavni povod da knjiga bude objavljena. Načelnik Kutanjac naglasio je da upravo toga dana 22. ožujka obilježavamo 161. obljetnicu Pavlova preminuća (umro je u Rimu 22. ožujka 1862.) što je bio glavni povod da se predstavljanje održi baš na ovaj dan i upravo u Velikom Trojstvu. Zapisi o obitelji Kolarić nalaze se u Spomenici župe, naglasio je načelnik, a u njoj, između ostaloga, stoji zapisano da je Pavao Kolarić iz Rima poslao relikvijar Sv. Križa župi Velikog Trojstvam koji se i danas čuva nakon što je prenesen u bjelovarsku katedralu.

Potom je uslijedilo obraćanje autora koji su najprije govorili o pripremi ovoga izdanja, o njegovoj važnosti i sadržaju. Petar Ušković Croata napomenuo je da knjiga ima tri cjeline: u prvoj se nalazi hrvatski prijevod Kolarićeve biografije koju je na talijanskom napisao Pavlov odgojitelj u Germanicumu isusovac Pietro Ragazzini: Vita e morte edificante di Paolo Kolarić, Civilita Catolica, Roma 1863.; na hrvatski ju je preveo časni sluga Božji Petar Barbarić u Travniku.  Drugi dio knjige je dvojezični latinsko-hrvatski tekst Izvještaja p. Franza Hubera, duhovnika u Germanicumu, o Pavlovom životu, krepostima i smrti, koji je p. Huber dovršio 15 dana nakon Pavlove smrti(!); i treća cjelina obuhvaća prikaz s detaljima o Pavlovu boravku u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu i odlasku na studij u Rim. Ušković Croata istaknuo je neke detalje iz perioda prije Pavlova odlaska u Rim 1857. godine. On je bio rođen i kršten u Bjelovaru u današnjoj katedrali, ali se obitelj nedugo nakon toga preselila u Veliko Trojstvo, gdje su, osim Pavla, roditelji podigli još dvojicu  sinova.

Auditoriju se potom obratio p. Božidar Nagy D. I. koji je opisao Pavlov put od ulaska u rimski zavod Germanicum u listopadu 1857. godine, rekavši da je Pavao tek jedan od mnogih hrvatskih velikana koji su nakon plodnog znanstveno-kulturnog, a troje njih i svetačkog života pronašli posljednje počivalište u Vječnom Gradu Rimu. Nabrojio je njih sedam najvažnijih: Bosanska Kraljica Katarina (+1478.), Julije Klović slikar-minijaturist (+1578.), Frane Petrić, znanstvenik, filozof (+1597.), Bartol Kašić, isusovac, znanstvenik-jezikoslovac (+1650.), Pavao Kolarić, isusovački bogoslov (+1862.), Bonifacije Pavletić, mladi redovnik (+1897.), Stejpan Sačak, znanstvenik-povjesničar (+1973.). Njihovi su grobovi u Rimu i hrvatski hodočasnici često ih posjećuju.

Pavao je kao student na Gregorijani postigao doktorat iz filozofije i potom započeo teološki studij. Pater Nagy je potom pročitao nekoliko dojmljivih i edifikantnih epizoda iz posljednjih dana Pavlova života, budući da je u siječnju 1862. godine obolio od tuberkuloze i na smrtnome času, uz dopuštenje Pape Pija IX., položio zavjete za Družbu Isusovu te je preminuo kao isusovac. Svjedočanstva njegovih poglavara i kolega iz Zavoda o njegovoj svetosti toliko su snažna da su odmah nakon njegove smrti počeli prikupljati  dokumentaciju za pokretanje postupka za njegovo proglašenje blaženim. Koliki dojam svetosti je Pavao ostavio na svoju okolinu pokazuje i činjenica da su njegovi zavodski poglavari nekoliko dana nakon sahrane na pergameni ispisali sve Pavlove kreposti te su je stavili u staklenu tubu i položili uz njegovo tijelo koje danas počiva u crkvi San Macuto u Rimu.

Na kraju se auditoriju prigodno obratio generalni vikar Bjelovarske biskupije, mons. Ptiček koji je napomenuo kako je Hrvatska u prošlosti često bila na margini, pa su tako i mnogi naši velikani i potencijalni svetci pali u drugi plan. Stoga je sada pravo vrijeme da im damo zasluženu pozornost, izvučemo ih iz zaborava i postavimo na obzore kolektivne memorije. Potom se svima obratio i mjesni župnik vlč. Matija Žugaj koji je ujedno i najavio inicijative za promicanje poznavanja i širenja glasa svetosti Pavla Kolarića najprije  u mjesnoj župi a onda i izvan nje. Na kraju promocije knjige spomenuto je bilo koji bi bili daljnji koraci za pokretanje postupka za proglašenje Pavla blaženim budući da bi on sigurno već bio odavno na oltaru kao blaženik da su bili drugačiji društveni, politički i vjerski uvjeti u vremenu kad je Pavao živio i završio svoj zemaljski život. Prisjetimo se samo da je to bilo vrijeme kada je pokret za ujedinjenje Italije na čelu s Garibaldijem nasilno osvojio  i dokinuo stoljetnu Papinsku državu i prouzročio brojne nepravde prema Katoličkoj Crkvi što je sve poremetilo redovni i normalni vjerski život kako u Rimu tako i na teritoriju bivše Papinske države.

PAVAO KOLARIĆ rođen je  26.1.1938. g. u Bjelovaru u obitelji Andrije i Marije Kolarić koji su osim Pavla imali još tri sina. Kršten je u tadašnjoj bjelovarskoj župnoj crkvi sv. Terezije (danas katedrala biskupije). Nakon Pavlova rođenja njegova se obitelj preselila u obližnje mjesto Veliko Trojstvo gdje je otac Andrija po zanatu lončar bio i gostioničar, a kasnije i općinski načelnik. Nakon završetka gimnazijskog školovanja, te potaknut propovijedima isusovca p. Basilea za vrijeme pučkih misija u Zagrebu 1854., Pavao je osjetio poziv za svećenički stalež. Primljen je u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište na Kaptolu. Ondje se istaknuo kao uzoran i pobožan bogoslov. Na preporuku poglavara zagrebački nadbiskup kardinal Juraj Haulik šalje ga u jesen 1857. na nastavak studija teologije u Rim na Papinsko sveučilište Gregorijanu. Stanuje u Germanicumu, njemačko mađarskom zavodu u kojem su imali pravo studirati i hrvatski kandidati za svećeništvo.  Ondje je odmah bio zapažen kao jedan od najtalentiranijih studenata. Posljednje dvije godine prije svoje smrti ozbiljno je počeo razmišljati da postane redovnik i uđe u isusovački red. U petoj godini studija obolio je od tada još neizlječive bolesti tuberkuloze. Njegovi poglavari isusovci u Germanicumu, vidjevši neizbježnost njegove smrti uz suglasnost samoga Pape Pija IX. dopustili su mu polaganje isusovačkih zavjeta na času smrti. Preminuo je kao isusovac na glasu svetosti 22. ožujka 1862. i pokopan je u kripti crkve San Macuto u Rimu (danas u Kolegiju Belarmino). Pod velikim dojmom njegova svetoga života i svetačke smrti njegovi rimski poglavari objavljuju sljedeće godine njegov životopis na talijanskom jeziku koji je potom preveden i na njemački jezik.  Na hrvatski ga je preveo travnički sjemeništarac Petar Barbarić koji se nadahnjivao na Pavlovom svetačkom životu. Taj je Barbarićev prijevod Pavlove biografije ostao u rukopisu sve do 2022. g. i sada je konačno tiskom objavljen.

U poznatoj Spomenice „Znameniti i zaslužni Hrvati 925.-1925.“ koja je izdana 1925. prigodom proslave tisućite obljetnice Hrvatskog kraljevstva, objavljena je leksikografska biografija Pavla Kolarića što je još jedan dokaz koliko je Pavao Kolarić u to vrijeme bio poznat u hrvatskom narodu.

VIŠE O PAVLU KOLARIĆU MOŽETE DOZNATI NA OVE DVIJE POVEZNICE:

Internetska stranica o Pavlu Kolariću: http://putksuncu.hr/pavao-kolaric-di

Emisija na LAUDATO TV o Pavlu Kolariću 23. 3. 2023: https://fb.watch/jt6iigG82u/