Italija, 344. g.
Rimski martirologij: U Raveni, spomen svetoga Severa, biskupa. Sudjelovao je na Koncilu u Sardici (današnja Sofija) 342.-343. godine. Osim u talijanskoj pokrajini Emiliji-Romanji, štuju ga i u Toskani i u Markama gdje su mu posvećene brojne crkve; također i u Mainzu, te Erfurtu u Njemačkoj.
Opširnije o sv. Severu vidi ovdje.
Irska, 452. – 524. g.
Rimski martirologij: U Kildaru u Irskoj, sveta Brigita, opatica, koja je ustanovila jedan od prvih samostana na otoku i nastavila je evangelizaciju započetu od sv. Patrika. Njezina legendarna figura jest poput prstena koji veže keltski poganski svijet i kršćanstvo u svojim počecima.
Opširnije o sv. Brigiti vidi ovdje.
Seul, Južna Koreja, 1840.
Rimski martirologij: U Seulu u Koreji, sveti korejski mučenici laici: Pavao Hong Yŏng-ju, vjeroučitelj, (rođen u Seosanu 1802. godine), Ivan Yi Mun-u, (rođen u Inchonu 1810. godine) koji je služio siromahe i sahranjivao tijela mučenika, i Barbara Ch’oe Yŏng-i, (rođena u Seulu 1819. godine) kojoj je, kao i njenim roditeljima i suprugu ubijenima zbog Krista, odrubljena glava s ostalima. Papa Ivan Pavao II. kanonizirao ih je 6. svibnja 1984. godine.
Rimski martirologij: Blagdan Prikazanja Gospodinova nastao je na Istoku pod nazivom „Ipapante“ odnosno „Susret“. U VI. se stoljeću proširio i na Zapadu. Četrdeset dana nakon Božića, Marija i Josip donijeli su Isusa u hram kako bi ispunio Mojsijev zakon te pogotovo kako bi susreo svoj vjernički i radosni narod; On svijetlo za rasvijetljene naroda i slavu svog puka izraelskoga. Prikazanje Gospodinovo zatvara božićna slavlja te preko Marijina prikazanja i Šimunova proročanstva otvara put prema Uskrsu.
Opširnije o blagdanu Prikazanja Gospodinova vidi ovdje.
Francuska 1829. – Hannoi, Vietnam, 1861. g.
Rimski Martirologij: U Hanoiu, današnjem Vietnamu, sv. Ivan Teofan Venard, svećenik Družbe vanjskih misija u Parizu, nakon što je potajno kroz šest godina obavljao svećeničku službu uz mnoge poteškoće i trpljenja, bio je zatvoren u jednu gajbu i osuđen na smrt za vladavine cara Tu Duca. Radosno je išao u susret mučeništvu.
Dodatak: U posljednjim mjesecima svoga života posebno ga je štovala sv. Mala Terezija od Djeteta Isusa.
Opširnije o sv. Ivanu Teofanu vidi ovdje.
Parma, 1850. – Milano 1921. g.
Rimski Martitologij: U Milanu blaženi Andrija Karlo Ferrari, biskup i kardinal, koji je cijenio vjersku tradiciju svoga naroda i otvarao je nove putove da svijet upozna Krista i ljubav Crkve.
Dodatak iz drugih izvora: Potaknut socijalnim učenjem Pape Leona XIII., Kardinal Ferrari podupirao je Kongregaciju sv. Pavla i osnivanje Katoličkog sveučilišta Srca Isusova u Milanu. Osnovao je poznatu ustanovu „Opera Kardinal Ferrari“ na kojoj se nadahnjivao bl. Ivan Merz i o njoj je pisao članke sa željom da se nešto slično osnuje i u Hrvatskoj.
Opširnije o bl. Andriji Karlu vidi ovdje.
Sebasta u Armeniji, 316. g.
Rimski martirologij: Sveti Blaž (Vlaho) biskup i mučenik koji je, jer je bio kršćanin, umro mučeničkom smrću u Sivas u staroj Armeniji za cara Licinija a za vrijeme Konstantinovog mira. Pošto je čudom izliječio dječaka kojem se riblja kost bila zaglavila u grlu, zaziva ga se kao zaštitnika od boli toga dijela tijela.
Opširnije o sv. Blažu vidi ovdje.
Francuska 800. – Njemačka 865. g.
Rimski martirologij: Sveti Oskar, biskup Hamburga, a kasnije i Bremena. Bio je apostol Skandinavije. U početku je bio redovnik a potom ga je papa Grgur IV. imenovao svojim poslanikom na cijelom Sjeveru; u Danskoj i Švedskoj navještao je Evanđelje mnoštvu naroda i osnovao je ondje Kristovu Crkvu, uspjevši snogom duha prebroditi mnoge teškoće te je na kraju, oslabljen naporom, pronašao vječni mir u Bremenu u Njemačkoj.
London, 1580. godine
Rimski martirologij: U Londonu u Engleskoj, blaženi Ivan Nelson, svećenik isusovačkog reda i mučenik. Kraljici Elizabeti I. zanijekao je vrhovnu vlast u duhovnim pitanjima, te je zbog toga osuđen na smrt i obješen u Tyburnu.
Egipat, 450. g.
Rimski martirologij: U Peluziju u Egiptu sveti Izidor, svećenik, poznat po učenosti, te prezirući svijet i njegova bogatstva odlučio je slijediti primjer sv. Ivana Krstitelja u pustinji obukavši monaško odijelo. Od njegove obilne korespondencije ostalo je preko dvije tisuće pisama pisanih elegantnim grčkim jezikom. Ovi dragocjeni dokumenti svjedoče širinu njegove teološke naobrazbe i obiluju izvrsnim savjetima za pobožnost, razboritost i poniznost.
Italija, Leonessa (Rieti) 1556. – Amatrice, 1612. g.
Rimski martirologij: U Amatriceu, pokrajina Lacij u Italiji, spomen na svetog Josip od Leonesse. Kao svećenik-kapucin pomagao je u Carigradu kršćanskim zatvorenicima. Nakon što je puno propatio zbog naviještanja Evanđalja koje je propovijedao čak i u palači sultana, vrativši se u domovinu istaknuo se u brizi za siromahe.
Engleska, 1083. – 1189. g.
Rimski martirologij: U Sempringhamu, Engleska, spomen svetog Gilberta, svećenika, koji je s odobrenjem pape Eugena III. utemeljio monaški red: redovnicama je dao pravilo svetog Benedikta, a klericima je dao pravilo svetoga Augustina.
Catanija, Italija, 235. – 251. g.
Rimski martirologij: Spomen svete Agate, djevice i mučenice koja je u Cataniji (na Siciliji) kao mlada djevojka, za vrijeme progona sačuvala u mučeništvu netaknuto tijelo i cjelovitu vjeru davši svoje svjedočanstvo za Krista Gospodina.
Opširnije o sv. Agati vidi ovdje.
Rim, 1774, – 1825.
Rimski Martirologij: U Rimu Blažena Elizabetta Canori Mora, majka obitelji dugo je patila zbog nevjere svojeg muža, zbog financijskih teškoća i okrutnog uznemiravanja od strane svojih rođaka. Sve je podnosila s nenadmašivom ljubavlju i strpljenjem i prikazla je takav svoj život Gospodinu za obraćenje, spasenje, mir i posvećenje grešnika. Bila je članica Trećega reda Presvetog Trojstva.
Opširnije o sv. Elisabetti vidi ovdje.
Meksiko, 1880. – 1928. g.
Rimski Martirologij: U mjestu Valtiervílla u Meksiku, sv. Isus Mendez, svećenik i mučenik, koji je umro za Kristovo Kraljevstvo za vrijeme meksičkih progona kršćana.
Nagasaki, Japan, 1597. g.
Rimski martirologij: Spomen na svetoga Pavla Mikija i drugove, mučenike u Nagasakiju u Japanu. Kako se progon kršćana pojačao, osam svećenika isusovaca i franjevaca, europskih misionara kao i onih koji su rođeni u Japanu, te sedamnaest laika, nakon uhićenja pretrpjeli su teške ozljede te su osuđeni na smrt. Svi zajedno, pa čak i dječaci, razapeti su na križeve zato što su bili kršćani, radosni što im je bilo dano umrijeti na isti način kao Krist.
Opširnije o sv. Pavlu Mikiju i drugovima vidi ovdje.
Rimski martirologij: U Cezareji, Kapadocija, današnja Turska, spomen svetih mučenika Dorateje, djevice, i Teofila, učitelja.
Opširnije o sv. Doroteji vidi ovdje.
Meksiko 1866. – 1927.
Rimski martirologij: U mjestu Durango, u Meksiku, sveti Matej Correa, svećenik i mučenik, koji je za vrijeme žestokog progona protiv Crkve, odbio prekršiti tajnost ispovijedi, primivši za to krunu mučeništva.
Italija, 3. stoljeće
Rimski martirologij: U Noli, pokrajina Kampanija, sveti Maksim, biskup koji je za vrijeme progona vodio Crkvu ovog grada te je nakon dugog života umro u miru.
preminuo u Lucci, 722.
Rimski martirologij: Spomen na sahranu svetoga Rikarda, oca svetih Vilibalda i Valburga, koji je na hodočašću iz Engleske za Rim putujući sa svojim sinovima umro na putu u talijanskom mjestu Lucca. Njegov život bio je obilježen intenzivnom molitvom i štovanjem Svete Obitelji.
Opširnije o sv. Rikardu vidi ovdje.
Rim-Vatikan, 1792. – 1878.
Rimski martirologij: U Rimu spomen blaženoga pape Pio IX., koji je otvoreno naviještao istinu o Kristu koju je duboko prigrlio; osnovao je mnoge biskupije i promicao štovanje Blažene Djevice Marije; sazvao je Ekumenski Sabor nazvan Prvi vatikanski. Dao je zamaha misionarskim aktivnostima u Aziji i Africi.
Opširnije o bl. Piju IX. vidi ovdje.
Venezia, 1486. – Somasca, Italija 1537.
Rimski martirologij: Sv. Jeronim Emilijani, kojega su neprijatelji, nakon raskalašene mladosti bacili u zatvor doživio je ondje obraćenje Bogu. Zajedno sa svojim drugovima posvetio se u potpunosti svim nesretnima, posebno siročadi i bolesnima. Bio je to početak Družbe regularnih kanonika, poznati kao Somaski. Obolio je od kuge dok je liječio bolesne, te je umro u Somaski blizu Bergama.
Opširnije o sv. Jeronimu vidi ovdje.
Darfur, Sudan, 1869. – Vicenza, Italija 1947.
Rimski martirologij: Sveta Jozefina Bakhita, djevica, rođena je u sudanskoj regiji Darfur. Bila je oteta kao dijete i prodana nekoliko puta na afričkim tržištima robova. Teško je trpjela u ropstvu. Na kraju je bila oslobođena i u Veneciji je postala kršćanka i potom redovnica u Družbi Kćeri milosrđa. Ostatak života provela je kao redovnica u gradu Schio blizu Vicenze pomažući svakome.
Opširnije o sv. Jozefini vidi ovdje.
† Aleksandrija, Egipat, 259
Rimski Martirologij: U Aleksandriji, Egiptu, spomen sv. Cointe, mučenice, kojoj su pogani za cara Decija htjeli nametnuti da štuje idole; i budući je idole mrzila, odbila je to učiniti; stoga su joj vezali noge i prisilno ju vukli kroz gradske trgove, zadajući joj strašne muke dok na kraju nije izdahnula i prešla u nebesku slavu.
Aleksandrija u Egiptu, 249. g.
Rimski martirologij: U Aleksandriji u Egiptu spomen svete Apolonije, djevice i mučenice, koja je nakon mnogih i okrutnih mučenja svojih progonitelja, odbijajući izgovoriti svetogrdne riječi, radije izabrala lomaču nego da se odrekne svoje vjere.
Opširnije o sv. Apolloniji vidi ovdje.
Ecuador, 1854. – Barcelona-Španjolska, 1910.
Rimski martirologij: U Premiji de Mar, blizu Barcelone u Španjolskoj sveti Mihael (Miguel) Febres Cordero, redovnik Braće kršćanskih škola, koji je u gradu Cuenca u Ekvadoru četrdeset godina promicao srednjoškolsko humanističko obrazovanje, a zatim se u Španjolskoj u jednostavnosti duha potpuno posvetio obdržavanju pravila.
Norcia, Italija, 480. – Montecassino, Itaija, 547.
Rimski Martirologij: Spomen svete Skolastike, djevice, sestre sv. Benedikta. Od djetinjstva se bila posvetila Bogu. Zajedno sa svojim bratom bila je u potpunom sjedinjenju s Bogom. Jednom godišnje provodila je cijeli dan na Montecassinu u Laciju u hvaljenju Boga i u svetom razgovoru sa svojim bratom Benediktom.
Opširnije o sv. Skolastici vidi ovdje.
Brezarić, 1898. – Krašić, 1960.
Rimski martirologij: U mjestu Krašić, u blizini Zagreba blaženi Alojzije Stepinac, zagrebački biskup, koji se hrabro suprotstavio učenjima koja su negirala kako vjeru tako i ljudsko dostojanstvo. Zbog svoje vjernosti Crkvi bio je osuđen na dugogodišnji zatvor. Razbolivši se u zatvoru te iscrpljen dugogodišnjim maltretiranjem i mučenjem završio je svoju biskupsku službu kao mučenik.
Opširnije o bl. Alojziju vidi ovdje.
Sahuayo, Meksiko, 1913. – 1928.
Rimski martirologij: José (Josip) Sánchez od Rija rođen je u Sahuayo u Meksik. U Guadalajari primio je Prvu pričest i isticao se po svojoj marijanskoj pobožnosti. Nakon proglašenja protuvjerskih zakona po naredbi predsjednika Plutarka Eliasa Callesa, osnovana je narodna vojska „Cristeros“, kojoj su se također pridružili dva Joseova brata, no njemu je bilo još zabranjeno jer je imao svega trinaest godina. Postao je stoga stjegonoša Cristeros-vojske, te je bio zarobljen i zatvoren. Mučen skoro do smrti, bio je ubijen na groblju Sahuayo 10. veljače 1928. godine u dobi od četrnaest godina. Proglašen je blaženim 2005. godine, a kanonizirao ga je Papa Franjo 16. listopada 2016.
† Avrillé, Francuska, 1794.
Rimski Martirologij: U Avrilléu kod Angersa u Francuskoj blaženi Petar Fremond i pet žena, mučenica. Svi su bili laici i imali su obitelji. Strijeljani su tijekom francuske revolucije zbog svoje vjernosti Katoličkoj crkvi. Papa Ivan Pavao II. proglasio ih je blaženima kao mučenike 1984.
Ukazanja 1858. g.
Rimski martirologij: Spomen Gospe Lurdske. Četiri godine nakon proglašenja dogme o Bezgrešnom Začeću, Blažena Djevica Marija ukazala se osamnaest puta siromašnoj djevojci Bernadici Soubirous u Lurdu, u špilji Massabielle u Pirinejiskom gorju na obali rijeke Gave. Ukazanja su bila od 11. veljače do 16. srpnja 1858., kamo od tada brojni vjernici pobožno dolaze na molitvu. Gospina poruka koju je dala u Lurdu sastoji se u pozivu na obraćenje, na molitvu i pokoru za obraćenje grešnika.
Opširnije o spomenu Gospe Lurdske vidi ovdje.
† Alžir, 305. g.
Rimski Martirologij: Spomen na mnoge svete mučenike koji su u Numidiji, u današnjem Alžiru, tijekom progona za cara Dioklecijana bili uhićeni. Odbivši pokoriti se carskoj uredbi da predaju božanske knjige Svetoga pisma, umrli su nakon okrutnih mučenja i tako su ušli u nebesku slavu.
Meksiko, 1892. – 1937.
Rimski Martirologij: U Chihuahua u Meksiku, sveti Petar Maldonado, svećenik i mučenik. Dok je bjesnio progon kršćana do kraja je častio euharistijsko otajstvo i smrtno pogođen u glavu zaslužio je zadobiti slavni trijumf u nebu.
Tyburn, Engleska, 1584.
Rimski martirologij: U Londonu u Engleskoj, blaženi mučenici Toma Hemmerford, Jakov Fenn, Ivan Nutter, Ivan Munden i George Haydock, svećenici, suprotstavili su se kraljici Elizabeti I. koja se je nezakonito preuzela vlasti i nad duhovnim pitanjima. Budući da su sačuvali vjernost Crkvi u Rimu, osuđeni su na smrt te im je još živima izvađena utroba i ubijeni su na Tyburnu.
† Kartaga, Tunis, 304. g.
Rimski Martirologij: U Kartagi, spomen svetih mučenika iz Abitene u Tunisu. Tijekom progona za cara Dioklecijana kao i obično okupili su se unatoč carske zabrane da slave nedjeljnu euharistiju. Uhitili su ih suci kolonije i vojnog garnizona. Odvedeni su u Kartagu gdje ih je ispitao prokonzul Anulin. Unatoč mučenjima svi su se priznali kršćanima, izjavljujući da ne mogu zanemariti slavljenje Gospodinove žrtve; zbog toga su prolili svoju mučeničku krv na različitim mjestima i u raznim vremenima.
Francuska, 1092. – 1136.
Rimski Martirologij: U samostanu Juilly na području Troyesa u Francuskoj, blažena Ombelina, glavarica istog samostana. Ona se s sretno obratila od svjetskih užitaka zahvaljujući svome bratu sv. Bernardu, redovniku iz Clairvauxa, te se je uz suglasnost supruga posvetila samostanskom životu.
Atena, Grčka, 422 g.
Rimski martirologij: U Ateni, u Grčkoj sveti Martinijan vodio je pustinjački život u samoći u neprohodnim i strmim područjima u blizini Cezareje u Palestini.
Italija, III.-IV. stoljeće
Rimski martirologij: U Todiju u Umbriji spomen na svetoga Benigna, svećenika i mučenika, koji je hrabro podnio mučeništvo tijekom posljednjeg progona kršćana za careva Domicijana i Maksimijana.
Kina 1778. – 1818.
Rimski martirologij: U mjestu Dongjiaochang, u blizini grada Lezhi u provinciji Sichuan u Kini, sveti Pavao Liu Hanzuo, svećenik i mučenik. Zadavljen je u Kristovo ime. Uključen je u popisu 120 kineskih mučenika koje je kanonizirao sveti Ivan Pavao II 1. listopada 2000. godine.
Rimski martirologij: U Rimu, na Via Flaminiji kod Milvijskog mosta, spomen svetoga Valentina, mučenika.
Opširnije o sv. Valentinu vidi ovdje.
Spoleto, Italija, IV. stoljeće
Rimski martirologij: Kod Spoleta, u Umbriji sveti Vital mučenik koji je postao svetim nasljedujući Krista i obdržavajući propise sv. vjere.
Španjolska, 1889. – 1937.
Rimski martirologij: U Valenciji, Španjolska, blaženi Vinko Vilar David, laik, otac obitelji, mučenik, koji je tijekom vjerkih progona skrivao u svojoj kući svećenike i redovnice te je odabrao umrijeti umjesto da se odrekne svoje vjere. Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 1. listopada 1995.
Rim, I. st.
Rimski martirologij: Spomen svetoga Onezima kojega je apostol Pavao primio kao odbjeglog roba, pokrstio ga dok je bio u zatvoru okovan lancima, te učinio sinom u vjeri, kako je sam napisao u pismu njegovu gospodaru Filemonu. (Poslanica sv. Pavla Filemonu). Onezim je umro u Rimu kao mučenik za vrijeme cara Domicijana.
Opširnije o sv. Onezimu vidi ovdje.
Paray-le-Monial, Francuska, 1641. – 1682.
Rimski martirologij: U Paray-le-Monialu u Burgundiji, Francuska, spomen sv. Klaudija La Colombierèa, svećenika Družbe Isusove; bio je redovnik veoma odan molitvi, svojim je dobrim savjetima mnoge uputio prema Božjoj ljubavi. Zajedno sa sv. Margaretom Marijom Alacoque širio je pobožnost Srcu Isusovu.
Engleska 950. – Švedska, 1030.
Rimski Martirologij: U Växjö u Švedskoj, sv. Sigfrid, biskup, apostol Švedske. Bio je engleskog podrijetla i velikom je revnošću evangelizirao narode te pokrajine. Krstio je u Kristu samoga kralja Olafa koji je potom također postao svetac i mučenik.
Kampanija, Italija, 285. – 305.
Rimski martirologij: U Kampaniji, sveta Julijana, djevica i mučenica. Mučeništvo je podnijela za vrijeme cara Maksiminijana jer ju je sam zaručnik za kojega se trebala udati, kao revnu kršćanku prijavio progoniteljima, koji su joj nakon suđenja odrubili glavu.
Opširnije o sv. Julijani vidi ovdje.
Cezareja, Palestina, 310.
Rimski martirologij: U Cezareji u Palestini sveti mučenici: Ilija, Jeremija, Izaija, Samuel i Danijel. Bili su kršćani iz Egipta. Zbog toga što su se spontano brinuli o svjedocima vjere koji su bili osuđeni na rad u rudnike u Ciliciji, uhićeni su, te su okrutno mučeni i na kraju ubijeni mačem po nalogu guvernera Firmilijana za cara Galerija Maksimijana. Nakon njih zadobili su krunu mučeništva također svećenik Panfil, đakon Valent iz Jeruzalema i Pavao, rodom iz grada Jamnije koji su već bili proveli dvije godine u zatvoru; njima su u mučeništvu pridruženi Porfirije, domaćin Panfila, Seleuk iz Kapadocije, vojnik visokog čina, Teodul, stari sluga guvernera Firmilijana i na kraju Julijan iz Kapadocije, koji se upravo bio vratio s putovanja i pošto je poljubio tijela mučenika priznao se kršćaninom te je po nalogu guvernera uz polaganu vatru izgorio na lomači.
† Perzija, 415. g.
Rimski Martirologij: U kraljevstvu Perzije, biskup Sv. Marúta, koji je uspostavio mir za Crkvu, predsjedao Koncilom Seleukije, obnovio je Božje crkve srušene tijekom progona kralja Sabora i prenio je relikvije perzijskih mučenika u sjedište biskupije koja je od tada nazvana Martiropol.
1. stoljeće
Rimski martirologij: U Amaseji u Helespontu, današnja Turska, mučeništvo svetoga Teodora Tironskoga, koji je za vrijeme cara Maksimilijana ispovijedajući svoju kršćansku vjeru odbio žrtvovati poganskim bogovima; potom je teško pretučen i bačen u tamnicu te na kraju spaljen na lomači. Sveti Grgur Nisenski proslavio ga je svojim poznatim hvalospjevom njemu u čast. Njegovo se štovanje brzo proširilo na Istoku a od VI. stoljeća i na Zapadu.
Firenza, Italija, 13. stoljeće
Rimski Martirologij: Sedam svetih osnivača Reda slugu Marijinih: Bonfilio, Bartolomej, Ivan, Benedikt, Gerardino, Ricovero i Aleksije. Prvo su bili trgovci u Firenci, a potom su se zajedničkim dogovorom na planini Senario, predali u ruke Blažene Djevice Mariji utemeljivši Red prema pravilima sv. Augustina. Zajedno se slave na dan kada je prema predaji u svojoj stotoj godini umro Aleksije najstariji od svih njih.
Opširnije o Sedam svetih Utemeljitelja vidi ovdje.
Sjeverna Koreja, 1837. – 1866.
Rimski Martirologij: U Pjongjangu u Koreji, sv. Petar Yu Chŏng-nyul, mučenik. Bio je otac obitelji. Dok je noću čitao evanđelje vjernicima okupljenima u kući vjerojučitelja, bio je uhićen i na smrt pretučen te je tako umro za Krista. Kanonizirao ga je sv. Ivan Pavao II. 1984. godine.
Francuska, 750. – 814.
Rimski martirologij: U samostanu Centule blizu grada Amiensa u Francuskoj, sveti Angilberto, opat. On se, napustivši službe u palači kao i vojne položaje, uz pristanak svoje supruge Berte, koja se isto posvetila Bogu u drugom samostanu, povukao u redovnički život i uspješno upravljao samostanom Centule.
Guizhou, Kina, 1862.
Rimski martirologij: U gradu Guizhou, Kina, sveti mučenik Ivan Petar Neel, svećenik Družbe za vanjske misije iz Pariza. Bio je optužen da je propovijedao vjeru te su ga vezali konju za rep koji ga je vukao u jakom trku; izložen je bio različitim vrstama uvreda i mučenja, te su mu na kraju odrubili glavu. S njim su isto mučeništvo pretrpjeli i sveti mučenik Martin Wu Xuesheng, vjeroučitelj, Ivan Zhang Tianshen, katekumen, i Ivan Chen Xianheng laik.
Litva, 1904. – Poljska, 1943.
Rimski martirologij: U Rosici u Poljskoj, blaženi Jerzy (Juraj) Kaszyra, svećenik Družbe Marijinih klerika i mučenik, kojega su za vrijeme 2. svjetskog rata progonitelji vjere spalili i tako je umro za Krista Gospodina. Ivan Pavao II proglasio ga je blaženim u Varšavi 13. lipnja 1999. godine sa 107 drugih poljskih mučenika.
Italija, Piacenza, 1290. – Sirakuza, 1351.
Rimski martirologij: Na Siciliji (Noto), blaženi Konrad Confalonieri iz Piacenze, pustinjak Trećega reda sv. Franje, koji se odrekao svjetovnih zabava, te oko četrdeset godina živio strogim životom u stalnoj molitvi i pokori.
Opširnije o bl. Konradu vidi ovdje.
Kina, 1815. – 1862.
Rimski martirologij: U mjesta Kaiyang na Mianjangu u provinciji Sichuan u Kini, sveta Lucija Yi Zhenmei, djevica i mučenica, kineska vjeroučiteljica koja je nakon ispovijedanja katoličke vjere bila osuđena na smrt tako da joj je odrubljena je glava.
5. stoljeće
Rimski Martirologij: U Napulju spomen sv. Quodvultdeusa (ŠtoBoghoće), biskupa Kartage, kojega je arianski kralj Genseric zajedno s njegovim klerom poslao u progonstvo; bili su ukrcani na istrošene brodove bez jedara i vesala. Protiv svake nade doplovio je do Napulja gdje je umro kao priznavalac vjere.
Aleksandrija, Egipat, 250. g.
Rimski martirologij: U Aleksandriji u Egiptu spomen svetoga Serapiona, mučenika koji je, za cara Decija, bio podvrgnut okrutnom mučenju: najprije su mu slomljeni svi zglobova udova, a zatim je bačen s gornjeg kata njegove kuće.
Belgija, 456. – 531.
Rimski martirologij: U gradu Tournai-u na području današnje Belgije, sveti Eleuterij, biskup. Zadaća biskupa Tournaia bila je posijati sjeme Božje riječi u idolopokloničkom narodu, među Francima koji će 506. godine biti svi pokršteni po primjeru njihova kralja Klodviga koji je bio pokršten 496. godine.
Opširnije o sv. Eleuteriju vidi ovdje.
Lisabon, Portugal, 1910. – 1920.
Rimski martirologij: U Aljustrelu, blizu Fatime, u Portugalu spomen blažene Jacinte Marto. Bila je pastirica kad je doživjela Gospina ukazanja u Fatimi. Još veoma mlada, strpljivo je podnosila bolest koja ju je snašla i revno je svjedočila svoju pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji.
Italija, Faenza, 1007. – 1072.
Rimski martirologij: Sveti Petar Damiani, kardinal-biskup Ostije (kraj Rima) i crkveni naučitelj. Nakon ulaska u samostan Fonte Avellana, snažno promiče redovničku disciplinu. Kako bi pridonio reformi Crkve u teškim vremenima, čvrsto je pozivao redovnike na svetost kontemplacije, svećenike na integritet života, narod na zajedništvo s Apostolskom Stolicom.
Opširnije o sv. Petru vidi ovdje.
Tyburn, London 1561. – 1595.
Rimski martirologij: U Londonu sveti Robert Southwell, svećenik Družbe Isusove i mučenik. Dugi niz godina vršio je svoju službu u ovom gradu i u susjednoj regiji. Skladao je duhovne himne. Uhićen je zbog svoga svećeništva i po nalogu same kraljice bio je veoma okrutno mučen i na Tyburnu je obješen čime je okrunio svoje mučeništvo.
Opširnije o sv. Robertu vidi ovdje.
Angers, Francuska, 1747. – 1794.
Rimski Martirologij: U Angersu u Francuskoj blaženi Natale Pinot, svećenik i mučenik. Bio je župnik te je za vrijeme francuske revolucije, dok se pripremao služiti misu bio uhićen i obučen u misno odijelo zbog izrugivanja, odveden je do stratišta kao na oltar žrtvovanja gdje mu je giljotinom odrubljena glava.
Rimski martirologij: Blagdan je Katedre svetog Petra Apostola kome je Gospodin rekao: „Ti si Petar i na toj stijeni sagradit ću svoju Crkvu“. Na dan kada su Rimljani običavali sjećati se svojih pokojnika, časti se učiteljska stolica rođenja za nebo onoga Apostola, koji zadobiva slavu kroz pobjedu na vatikanskom brežuljku i koji je pozvan da predsjeda općem zajedništvu u ljubavi.
Opširnije o blagdanu Katedre svetog Petra Apostola vidi ovdje.
Perugia, 1247. – Cortona, Arezzo, Italija, 1297. g.
Rimski Martirologij: U Cortoni, Toscana (Italija), sv. Margareta. Bila je teško pogođena smrću svoga ljubavnika. Oprala je spasonosnim pokorničkom životom mrlje svoje mladosti. Bila je primljena u Treći red sv. Franje te se povukla u samoću i kontemplaciju nebeskih stvarnosti a Bog ju je ispunio uzvišenim karizmama.
Opširnije o sv. Margareti vidi ovdje.
Portugal, 1578. – Japan, 1624. g.
Rimski Martirologij: U gradu Sendai u Japanu blaženi Diego Carvalho, svećenik i mučenik iz Družbe Isusove. Nakon vrijeđanja i zlostavljanja, boravka u tamnici, te zamornih putovanja za vrijeme zime, bio je na kraju stavljen u zaleđenu vodu. S neustrašivom vjerom ispovjedao je Krista zajedno s mnogim drugovima koji su zajedno s njime bili osuđeni na smrt u zaleđenoj rijeci.
Smirna, Turska 69. – 155.
Rimski martirologij: Spomen svetog Polikarpa, biskupa i mučenika koji je štovan kao učenik svetoga apostola Ivana i posljednji je svjedok apostolske epohe; za vladanja careva Marka Antonija i Lucija Aurelija Kommoda, u Smirni u Aziji, današnja Turska, u amfiteatru ispred namjesnika i svega naroda, gotovo devedesetogodišnjak, spaljen je na lomači dok je zahvaljivao Bogu Ocu što ga je smatrao dostojnim da ga pridruži mučenicima i da tako sudjeluju u muci Kristovoj.
Opširnije o sv. Polikarpu vidi ovdje.
Rimski martirologij: U Srijemskoj Mitrovici (Sirmium) u Panoniji (danas u Srbiji) spominje se sveti Sinerij, mučenik. Bio je vrtlar i ukorio je jednu ženu zbog razvratnosti a ona ga je prijavila vlastima. Sudac ga je bacio u tamnicu a on je priznao da je kršćanin. Budući da je odbio žrtvovati bogovima umro je kao mučenik nakon što mu je odrubljena glava.
Poljska, Poznan, 1905. – 1942.
Rimski martirologij: U Poznanju u Poljskoj spominje se blaženi Ljudevit Mzyk, svećenik iz Družbe Božanske Riječi (Verbiti) i mučenik. Nakon što su mu domovinu vojno okupirali sljedbenici bezbožnog nauka – neprijatelja ljudi i vjere, svjedočio je za Krista sve do smrti; zaklali su ga stražari tvrđave. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim u Varšavi 13. lipnja 1999. godine sa 107 drugih poljskih mučenika.
Opširnije o sv. Ljudevitu vidi ovdje.
Nikomedija, (Turska), 305. g.
Rimski martirologij: U Nikomediji u Bitiniji, današnja Turska, mučeništvo svetog Evecija. On je za cara Dioklecijana, čim je na Forumu ugledao izložene proglase protiv štovatelja Boga, potaknut žarkom vjerom pred mnoštvom ljudi, javno poderao proglas nepravednog zakona te je zbog toga pretrpio svakakve vrste okrutnosti.
Engleska, Kent, 552. – 616.
Nocera Donja, Italija 1831. – 1891.
Rimski martirologij: U Noceri Donjoj u Kampaniji blaženi Toma Marija Fusko, svećenik, koji se posebnom ljubavlju brinuo za siromašne i bolesne, te je osnovao Kćeri milosrde od Predragocjene Krvi. Njih je usmjerio za promicanje raznih djela društvenog angažmana, posebice među mladima i bolesnima.
Perga (Turska), 251. g.
Rimski martirologij: U Pergi u Pamfiliji, današnjoj Turskoj, mučeništvo sv. Nestora, biskupa Magydosa i mučenika, koji je uhićen za vrijeme progona za cara Decija. Guverner provincije osudio ga je na smrt na križu kako bi on, koji je propovijedao Krista raspetoga, podnio istu tjelesnu patnju.
Engleska, 710. – Njemačka, 779. g.
Rimski martirologij: U samostanu u Heidenheimu u Njemačkoj, spomen svete Valburge, opatice, koja je na molbu sv. Bonifacija i njezine braće svetih Vilibalda i Vinebalda, iz Engleske došla u Njemačku, gdje je mudro upravljala s dva samostana jedan za redovnike i drugi za redovnice.
Kina, 1821. – 1856. g.
Rimski Martirologij: U gradu Xilinxian u provinciji Guangxi u Kini, sv. Lovro Bai Xiaoman, mučenik. Bio je obrtnik i nedavno postao kršćanin. Radije je odabrao da trpi mučenje i potom odrubljene glave, nego da zaniječe Krista.
Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim 1. listopada 2000. god.
Zadar, 750. – 811. g.
Iz drugih izvora: Sveti Donat, zadarski biskup i diplomat. Rodio se u drugoj polovini 8. stoljeća u Zadru. Spominje se u franačkim analima iz 805. kao izaslanik dalmatinskih gradova kod cara Karla Velikog u Thionvilleu. Posredovao je pri mirenju Franaka s Bizantom (Aachenski mir 812.). Izgradio je veličanstvenu zadarsku crkvu, rotondu, koja je bila posvećena Presvetom Trojstvu. Izgrađena je početkom 9. stoljeća. Sačuvan je mramorni kovčeg s Donatovim zavjetnim natpisom za relikvije srijemske mučenice svete Anastazije (Stošije). Te je relikvije Donat donio iz Carigrada kada je s mletačkim duždem Beatom, u ime Karla Velikog, godine 804. pregovarao s bizantskim carem Nikeforom o razgraničenju između Bizanta i hrvatskog kneževskog područja u Dalmaciji. Sveti Donat je svetičine kosti prenio u svoj Zadar i pohranio ih u tadašnjoj katedrali svetog Petra, koja je kasnije posvećena svetoj Anastaziji – Stošiji. U Bizantu je dobio na dar i relikvije svetog Krševana, mučenika. Preminuo je oko godine 811., a pokopan je u crkvi Presvetog Trojstva i koja je u XV. stoljeću po njemu i dobila ime. Nakon provale Francuza u Zadar, 1809., kosti svetog Donata prenesene su u katedralu svete Stošije gdje se i danas nalaze. Sveti Donat jedan je od pet zaštitnika Zadra.
Opširnije o sv. Donatu vidi ovdje.
Aleksandrija, 250. – 328. g.
Rimski martirologij: Spomen sv. Aleksandra, biskupa. Nakon sv. Petra postao je glava Crkve u Aleksandriji. Slavni starina bio je ispunjen velikom revnošću za vjeru; izdvojio je iz crkvenog zajedništva svoga svećenika Arija, iskvarena ludom herezom kojega je sama božanska istina pobila i kojega je osudio zajedno s tri stotine i osamnaest biskupa Prvoga Nicejskog sabora (325.g.). Život i čvrstoća sv. Aleksandra kojom je vodio borbu protiv arijanskog krivovjerja svjedoče i dan danas za njegov osjećaj za pravdu, njegovu duhovnu snagu i njegov moralni integritet.
Opširnije o sv. Aleksandru vidi ovdje.
Engleska, 1568. – Tyburn, 1607.
Rimski martirologij: U Londonu u Engleskoj, blaženi Robert Drury, svećenik i mučenik, koji je nepravedno optužen za urotu protiv kralja Jakova I., obučen u crkvenu odjeću kako bi dokazao svečenićko dostajanstvo, na stratištu na Tyburna zbog Krista je pretrpio smrtnu kaznu. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 1987. godine.
Gaza, Palestina, 347. – 420. g.
Rimski Martirologij: U Gazi u Palestini sveti Porfirije, biskup, rođen je u Solunu. Živio je pet godina kao pustinjak u Scetu i još pet godina preko Jordana, ističući se u dobrotvornosti prema siromašnima. Bio je potom posvećen za biskupa u Gazi te je srušio mnoge hramove posvećene idolima, čiji su ga sljedbenici dugo proganjali sve dok nije dostojan štovanja otpočinuo u miru među svecima.
Opširnije o sv. Porfiriju vidi ovdje.
Armenija 950. – 1005.
Italija, Abruzzo 1838. – 1862.
Rimski martirologij: Kraj Gran Sassa, Abruzzo, u Italija, sv. Gabrijel od Žalosne Gospe, (Franjo Possenti), akolita. Odbacivši svaku svjetovnu taštinu, još kao nepunoljetan mladić ušao je u Družbu Muke Kristove (Pasionisti), gdje je završio svoj kratki život. Proglašen je svetim 1920. g. Zaštitnik je talijanske pokrajine Abruzzo i suzaštitnik je talijanske Katoličke akcije.
Opširnije o sv. Gabrijelu vidi ovdje.
† London, Engleska, 1601. g.
Rimski Martirologij: U Londonu u Engleskoj, sv. Ana Line, udovica i mučenica, koja je nakon smrti svoga supruga koji je umro u progonstvu za katoličku vjeru, ustanovila kuću-sklonište za svećenike u tome gradu. Zbog toga je bila obješena na Tyburnu za vladavine kraljice Elizabete I. Zajedno s njome stradali su svećenici i mučenici bl. Marko Barkworth, benediktinac i Ruggero Filcock, isusovac; oni su bili sasječeni mačem dok su još bili živi.
Francuska, gorje Jura, 390. – 463.
Rimski martirologij: U gorju Jura u Francuskoj, pogreb sv. Romana, opata, koji je po uzoru na drevne monahe prvi na tom mjesto živio pustinjačkim životom postavši tako otac brojnih sljedbenika, monaha redovnika.
Opširnije o sv. Romanu vidi ovdje.
Poljska, 1908. – Auschwitz, 1942.
Rimski martirologij: U koncentracionom logoru Auschwitzu, blizu Krakowa u Poljskoj, blaženi Timotej Trojanowski, svećenik reda franjevaca konventualaca i mučenik, koji je za vrijeme vladavine u njegovoj domovini neprijateljskog režima prema ljudima i religiji, iscrpljen mučenjima koja je pretrpio zbog ispovijedanja svoje kršćanske vjere, završio svoje mučeništvo. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim u Varšavi 13. lipnja 1999. godine u skupini od 108 poljskih mučenika nacizma.
(u prijestupnim godinama slavi se 29. veljače)
Danska, 935. – Engleska, 992. g.
Rimski martirologij: U Worcesteru u Engleskoj sveti Osvald, biskup, koji je bio kanonik te je kasnije postao redovnik; međutim imenovan je biskupom i postavljen za pastira Crkava u Yorku i Worcesteru. Bio je ljubazan učitelj, učen i radostan; uveo je pravilo sv. Benedikta u mnoge samostane.