Dok još odzvanja glazba Alleluja Kroničar ustaje i kliktavo zbori
| Kroničar: | Bog ubra ljiljan što mirisno je cvao,k’o žrtvu prinosnicu čistu,da pokoljenja mladih budu slična Kristu. Al’ grob mu posta slavani privlačan k’o svetište tihoodakle križ bijeli zvaoi Božje ozračje stvarao. Ta, tu počiva »U Kristu Bogu svomvjerni sin Crkve«koj’ prijatelj bi svima,a samo dobrotom odupirao se zlima.Tiha bol uz duboki mirsvjedočila vjernim posjetiocimada “Merz je živ, da živ u Kristuon zauvijek ostaje s nama!« Recitatori mogu biti novi, mladi, s kojim znakom ili zastavom. |
| 1. recitator: | I zaista:Kroz puno desetljeće i ponicali brojni redovi mladih.Uz križ bijeli stupali poput apostola,hranili se Kruhom svetog oltara,u srcu nosili zanosnu tajnu:umrijeti za Krista! |
| 2. recitator: | Ne zaboravimo:U vihoru bezboštva drugog svjetskog ratasvjedočki izginu cvijet tog časnog Brata;dok jedni po zatvorima molili i pjevali,drugi u jazovkama i križnim putovima stradavali. |
| 3. recitator: | Minule su godine prividnog zaboravai nekog mučnog nespominjanja …Kao da nikad postojao nije… »Al’ s groba njegova pridolazila uvijek nova nada…To šapat Duha Svetogromonio u dubinama dušai žar zanimanja budio u mladima,« tako smjelo naglašavao kardinal Kuhariću čestim propovijedima. |
| 4. recitator: | Žeđale su nove generacije i iskušavanihsvježeg života,evanđeoske svetostii čistih obzorja svoje vlastite osobnosti. Tad bi, k’o u proljeća ranašto uz česte oluje sva priroda se budite cvijeće počinje iznova cvasti,tako i oni, baš kao Ivan,poželješe živjeti i rasti!To dobro uoči i u nagovoruteolog Kožul protumači. |
| 2. recitator: | Po objelodanjenoj Merzovoj ostavštiniProživljene i pisanevjere, nade i ljubavi,poče izranjati taj usnuli div — velikan vjere,(zapisa laik dr. Ladislav Vlašić)a kardinal Oddi prosudida Merz je smatran jednimod snažnih stupova Crkve u Hrvata. Ta Merz je disao dahom Europe cijelei dalekih strana vasione bijel.Jer Krist je univerzalno središte dobarasvih kultura i nacijakroz sve epohe svijeta,to lijepo izreče Živko Kustić,svećenik i revni publicist. |
| 3. recitator: | K’o s davno željenog svjetionika spasazasja pred mnogima taj uspjeli život,koji uz bljeskove nade i ohrabrenjaotkri nove,neslućene horizonte njihovih traženja. »Moguća je osobna izgradnjai omišljeno djelovanje,i onda…kad je život obilježen znakom žrtvovanja!«posvjedoči to slijepi Mario[i]iz osobnog uvjerenja. |
| 4. recitator: | Kliktavo posvjedočiše drugi:»Stekosmo uvjerenjeda razboritošću oca i srcem pastiraprogovaraš nam, Brate,rječnikom naših dana:da nema te ideologije, sistema ni sekte,pa makar kako privlačne one danas bile,koje bi mogle modernim generacijamaponuditi tako bogat i cjelokupan programživota, rada, radosti i nade,zadovoljstva i mirakakvog nam Krist daje i kavog želiSancta Mater Ecclesia — Sveta Majka Crkva —jer po njoj svatko može poćiu napredak i pobjede novei tako pronaći svoj put do Vječnosti!«Uvjeri nas Branko u svoje studentske dane. |
| 1. recitator: | Nadahnjuje nas vjeraproživljena u dimenzijama Crkvei djelotvorna ljubavostvarena u dimenzijama svijeta -odlično to primijeti kardinal Kuhariću svojoj neumornoj službi zagrebačkog pastira.»Ta poštivao si bez dvoličnostibez ikakve socijalne razlikovanostisiromaha i radnika, papu i svećenikai onog prezrenog čovjeka patnika«[ii] |
| 2. recitator: | Ovako i slično primijetiše mnogi:»Ti svjetovnjak, kao jedan od nas,postade za mnoge posvetitelj, svećenik,jer u svim svojim područjima intelekta i izobrazbe,kulture i osjećaja,ti bi prožet nadnaravnim Božjim svijetom.«[iii] |
| 3. recitator: | Naša mlada generacija više nije mogla smatratida sve što si učinio,i zašto si živio,bude samo zakopani kapital hrvatske grude.Ti, od Boga nam duhovni darovani ideal,uzor katoličkog laičkog apostolata,[iv] poznat već do mnogih granica svijeta,zaslužio si da imaš počivalište među živima. Nakon pedeset godina mirogojskog mirazalaganjem otaca isusovaca,posebno brigom oca Božidara,zaklon ti dade Bazilika Presvetoga Srca. U tišini tog Božjeg Doma,uz poruku Kristova Srca i tvoga,svi mi možemo razumjeti boljeu čemu želi Bog da nasljedujemo tebe,u čemu da krčimo putove nove;da po tvom i našemu radusav široki katolički svijetbude dionikom naše duhovne baštinei njenih dostignuća.[v] |
| 4. recitator: | Zborimo ti jezikom Varaždinca Zvonimira:»Ti zbila, Ivek, spel si se goreponad sveta običnog i grešnog.Ti znal si da se sa bregih i visinahmože videti i osetititak lepo i drago,pa makar se megle po zemli vlečeju. Lepo je zbila to kak si Ti živel,i ja bi baš taki čovek biti štel. Nakon Tvoje smrtiniš od Tebe nij prestalo živeti.Nemre se tak lako pozabitida Cerkvi nigdar nisi hrbta obračal,lica nigdar nisi mrgodil,već s smeškom si po zemli hodil.Nekak mi je toplo i najlepše pri dušikad si mislimda je gruda po kojoj i ja hodimdala nam takvoga sinakoji nas poziva sve više k svetli visinah.« |
| 5. recitator: | Da, iz zajedništva Svetihsve nas prihvaćaš i čuješradosno to osjeti benediktinkaiz Francuske Denis Marie. Stog zauzmi se Kristovom ljubavljuza novu mladež našui onu velikog svijeta,za naraštaje stare i moderne,grešne i čiste. Nadahnu nas dahom svetosti i crkvenosti,da kroz liturgiju i za nas strujekucaji vječnosti.Tad će naš život poput Tvoga, naš Orle,dospjeti sretnodo pobjednog finala! U krvlju stečenoj slobodizemlje i naroda hrvatskogniču novi cvjetovi bijeliVodi ih smjelo, prijateljskom ljubavi,štovatelj Ivanov, duhovnik isusovac. Povezuje mlade iz Europe cijeleu znaku Euharistije i baštine Ivanove.O, Prijatelju Kriste,blagoslovi te apostole mladeda svetoj Crkvi budu nositelji nade. |
| Zastava nas sveta vodi |
[i] Batušić
[ii] Damir Murković, Italija
[iii] S. Kožul, 1984.
[iv] o. M. Tolj
[v] Živko Kustić