Biskup MIJO ŠKVORC
1919. – 1989.
Biografija priređena za 37. obljetnicu njegove smrti
1989. – 15. veljače – 2026.
Djetinjstvo, školovanje, studij
Mijo Škvorc rođen je u Ruševcu, kraj Križevaca 1. 9. 1919. u zemljoradničkoj obitelji od oca Jakoba i majke Ane. Osnovnu školu pohađao je u Sv. Petru Čvrstecu i Većeslavcu. Godine 1930. upisuje se u Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu te nakon četvrtoga razreda odlazi 1934. g. u isusovačko sjemenište i gimnaziju u Travnik. Ondje je 1938. položio ispit zrelosti te iste godine stupio u dvogodišnji novicijat Družbe Isusove u Zagrebu. Filozofiju i teologiju studirao je u Zagrebu od 1940. do 1949. Za svećenika je zaređen u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu 1948. g.
Profesor, glasoviti propovjednik, žrtva komunističkih progona
Kao profesor predaje na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu od 1950. do 1970. filozofske i teološke predmete. Paralelno vrši dušobrižničku službu za studente i drži propovijedi u Bazilici Srca Isusova te je time postao veoma poznat u cijeloj Hrvatskoj. Zbog svojih ga je propovijedi na temelju tzv. „verbalnoga delikta“, komunistički režim osudio na dvije godine strogoga zatvora koje je proveo kao robijaš u Staroj Gradišci od 1956. do 1958. Nakon zatvora, narušenog zdravlja, ipak je nastavio intenzivno djelovati kao profesor, intelektualac i neumorni pastoralni radnik. Tako je posebno zapažen njegov briljantan nastup u Studentskom centru u Zagrebu na tribini, gdje je 28. ožujka 1967. pred 2500 slušatelja, većinom studenata, sudjelovao u javnom dijalogu s marksistom dr. Brankom Bošnjakom te svojom erudicijom i rječitošću upravo je trijumfirao na temama koje su vodili tijekom dijaloga.
Pisac i hrabri kritičar bezbožne ideologije materijalizma
Duhovna veličina isusovca i potom biskupa Mije Škvorca najviše se očitovala u činjenici da je u svoje vrijeme on bio jedini crkveni intelektualac koji se još kao isusovac, a potom kao biskup svojim čuvenim propovijedima kao i spisima hrabro suprotstavljao materijalističkoj ideologiji komunističkog režima. Nakon kardinala Stepinca bio je smatran stupom Crkve u odupiranju bezbožnosti marksističke ideologije. Pater Škvorc je kao isusovac i potom kao biskup surađivao u mnogim katoličkim časopisima; a pisao je i pjesme (oko 300) od kojih su neke uglazbljene i široko prihvaćene u bogoslužju (Nebo gori – Ja sam s vama – himna Nacionalnog euharistijskog kongresa 1984.). Za njegov svestrani intelektualni i pastoralni rad Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu dodijelio mu je počasni doktorat.
Pomoćni zagrebački biskup
Pater Mijo Škvorc godine 1970. bio je imenovan za pomoćnog zagrebačkog biskupa. Kao biskup obnašao je mnoge dužnosti; među ostalim vršio je službe generalnog vikar grada Zagreba, povjerenika za redovnike, člana Rimske komisije za dijalog s nevjernicima i dr. Posebno se angažirao u pokretu Kursilja i zahvaljujući upravo njemu taj je pokret zaživio u Crkvi u Hrvata na duhovno dobro brojnih vjernika laika. Vodio je biskupijski postupak za beatifikaciju Ivana Merza i doveo ga je do završetka što je nakon rimskog dijela procesa omogućilo proglašenje blaženim Ivana Merza (2003.g.).
Četverostruka ljubav biskupa Škvorca
Njegov redovnički subrat isusovac p. Miljenko Belić, SJ koji ga je dobro poznavao i zajedno s njime bio profesor na FTI-u, u isusovačkom časopisu Obnovljeni život objavio je nakon njegove smrti članak In memoriam[1] iz kojega donosimo jedan izvadak:
„P. Mijo Škvorc nesumnjivo je bio intelektualac visokog dometa, a usto je bio još više čovjek velika srca. I to je veliko srce vrlo intenzivno ljubilo Boga – Trojedinoga i Utjelovljenoga, ljubilo je Presvetu Djevicu Bogorodicu, ljubilo je Kristovu crkvu, ljubilo je hrvatski narod uvijek i svagdje. Ta četverostruka ljubav je bila žarka, etički uravnotežena, psihološki skladna, jaka kao vulkan. Ta se ljubav nije dala ničim sputati. Dvije godine strogoga zatvora bile su prigoda za primjenu — i time produbljenje kršćanskoga stava i onda kada je teško, primjena u svim smjerovima kršćanskog života. Čovjek takvih dimenzija bio je kao stvoren za one naše pastoralne prilike i neprilike koje je Crkva kod nas proživljavala u poratnim godinama.“
Smrt i veličanstveni sprovod
Biskup Mijo Škvorc umro je u Zagrebu 15. veljače 1989. g. u 70. godini života nakon duže i teške bolesti kao posljedice dvogodišnje robije pod komunističkom režimom. Sprovod, kakvog Mirogoj odavno ne pamti, održan je 20. veljače 1989. g. Prema službenim podacima došlo ga je ispratiti preko 10.000 vjernika, 350 svećenika i 18 nadbiskupa i biskupa. Što govore ove brojke? One samo potvrđuju koliki je duhovan, pozitivan, katoličko-kršćanski utjecaj biskup Škvorc imao na Crkvu u Hrvata, ali i na cijeli hrvatski narod svoga vremena da su mu toliki i u tako velikom broju iskazali posljednju počast!
Svestrani intelektualac i neustrašivi svjedok vjere
Isusovac i biskup Mijo Škvorc bio je uistinu svestrani hrvatski intelektualac i veliki svjedok katoličke vjere. Osobito je dobro bio upućen u filozofiju, teologiju, književnost te suvremena kulturna i društvena zbivanja. Svojim je neumornim radom kao profesor, a potom i kao pomoćni zagrebački biskup dao značajan doprinos djelovanju Crkve u Hrvatskoj te cjelokupnoj hrvatskoj kulturi. Tome je mnogo pridonijela njegova bogata publicistička djelatnost u raznim glasilima (Glas Koncila, Marulić, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Veritas, Danica, Kana itd.), te znanstvenim časopisima (Obnovljeni život, Bogoslovska smotra, Marulić itd.). Bibliografija njegovih tiskanih radova zauzima 14 stranica i objavljena je u Zborniku predavanja s prvog njemu posvećenog znanstvenog simpozija 2009. održanog u Križevcima.
Osim brojnih radova u raznim časopisima biskup Škvorc je napisao i šest teoloških djela od kojih su neka objavljena i posthumno: 1.Vjera i nevjera (1982.) – 2. Jeruzalem ili Antiohija? (1988.) – 3. Najvjernija Odvjetnica naše Crkve (1988.) – 4. Isus – Spasitelj (1998.) – 5. Molitva svake duše (2006.) – 6. Korizmene konferencije (2020.)
Nakon Ruđera Boškovića nije bilo većeg isusovca do Škvorca
Njegov svekoliki intelektualni rad dosad je bio vrednovan, obrađen i prikazan za obljetnice njegova rođenja i smrti na dva znanstvena skupa, i to u Križevcima (2009.) te u Zagrebu (2019.). Izlaganja s oba ova znanstvena skupa objavljena su u posebnim Zbornicima (2010. i 2020. g.). Dostupna su u cijelosti i na ovoj internetskoj stranici.
U zaključku ovoga kratkog prikaza njegova uzornog redovničkog, svećeničkog i biskupskog života i djelovanja treba reći i ovo: hrvatski isusovci nakon Ruđera Boškovića nisu imali tako polivalentnog, svestranog i mnogostruko nadarenog člana kao što je bio isusovac i potom biskup Mijo Škvorc!
Svojim zalaganjem te hrabrim svjedočenjem u širenju i obrani katoličke vjere u olovnim vremenima komunističke diktature obilježio je crkveni i narodni život u drugoj polovici 20. stoljeća i stoga zaslužuje trajan spomen u Crkvi u Hrvata i u povijesti hrvatskog naroda.
JA SAM S VAMA – NEBO GORI
Himna Nacionalnog Euharistijskog Kongresa – 1984.
Riječi: Biskup Mijo Škvorc – Glazba: Ljubo Galetić
Nebo gori, zemlja blista
slušajući Spasa Krista
kako javlja tisućama:
Ne bojte se! Ja sam s vama!
Refren:
Ja sam s vama, Isus veli,
s nama ostat žarko želi,
dok pod svetim prilikama
Srce kuca: Ja sam s vama!
Svaka crkva Bogom živa
na oltaru Krista skriva,
i kroz tajnu javlja nama:
ja sam s vama! Ja sam s vama!
Moja žrtva na oltaru
ništi grijehe u svom žaru,
pred njom bježi pakla tama,
jer je Božje Janje s vama!
Nek’ mi dođu dječje duše,
nek’ se grešni bolom skruše,
mlade želim usrećiti,
u svako se srce skriti!
Očevima dajem snagu,
tješim svaku majku dragu,
u svim teškim nevoljama
ja vas hrabrim, ja sam s vama!
Prijatelj sam bolesnima,
utjeha sam samrtnima,
i kad stigne smrtna tama,
ne bojte se! Ja sam s vama!
Diljem drage domovine
kraljuj, Spase, pun miline!
Gradove i sva nam sela
nek’ obasja milost bijela!
Pred tobom će zloba pasti,
s Tobom će nam sreća cvasti!
U nebu ćeš biti s nama,
jer si rek’o: Ja sam s vama!
Isuse, za čudo ovo
vazda divno, vazda novo,
što ga Božja ljubav dala,
kličemo ti: Hvala! Hvala!
1 Obnovljeni Život 44/2 (1989), str. 101-102