U svibanjskom broju, časopis Mak – Mali koncil donosi prilog o bl. Ivanu Merzu pod nazivom “Isusov orao”. Osim navedenog priloga, u ‘molitvenom kutku’ učenici katoličke osnovne škole Svete Uršule nacrtali su nekoliko slika o bl. Ivanu Merzu.
U nastavku donosimo tekst priloga:
ISUSOV ORAO
Ivan je rođen u Banjoj Luci 16. prosinca 1896. uz očev ponos i majčinu ljubav djetešce je raslo i sve nestrpljivije čekalo polazak u školu. bio je Ivan nadaren za crtanje. volio je pjesme i pripovijetke. ipak, školska nastava nije zadovoljavala njegovu čežnju za znanjem pa je, usprkos slabijem vidu, učio francuski i engleski jezik te svirati klavir i violinu. volio je igrati šah i tenis, voziti bicikl, gimnasticirati, kuglati se i klizati na ledu.
Svome profesoru Ljubomiru mogao je bez suzdržavanja govoriti o svojim osjećajima.
– Ti voliš slikanje, glazbu, književnost, općenito svu umjetnost, zar ne? Počni za početak pisati dnevnik, savjetovao ga je!
Ivan je poslušao profesora. I taj dnevnik za nas je danas dragocjen jer iz njega vidimo kako je Ivan rastao u vjeri.
Nakon završene gimnazije Ivanu se u duši sve češće javljalo pitanje: Ima li Boga? Premda nije mogao reći „ima“, ali ni „nema“, čvrsto je odlučio vjerovati da ima i ne zaljubiti se, a na blagdan Bezgrješne, 8. prosinca 1915. godine zavjetovao se da će živjeti u čistoći sve do braka, a možda i do smrti. Ubrzo nakon toga pozvan je u vojsku, na talijansku frontu. Suočavajući s patnjama i smrću ranjenika u njemu je sve više raslo uvjerenje da jedino kršćanstvo pobjeđuje zlo. Nakon rata Ivan se u Beču započeo studij, a 1920. godine isusovac o. Vanaino pomogao je Ivanu i još dvojici kolega da studij književnosti nastave u Parizu. Ivan se odmah uključio u karitativno društvo sv. Vinka Paulskoga pa se počeo brinuti za jednu siromašnu obitelj s pariške periferije. Počeo je svakodnevno ići u crkvu.
Nakon završetka studija u Parizu, Ivan se vratio u Hrvatsku i zaposlio kao profesor francuskoga i njemačkoga jezika na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Sljedeće je godine doktorirao u Zagrebu. Kod isusovaca je upisao studij filozofije, a kad je završio, sam je nastavio proučavati teološke priručnike, papinske enciklike i sve važnije papinske izjave. U jesen 1922. godine izabran je za predsjednika Hrvatskoga katoličkog omladinskoga saveza, a sljedeće se godine savez ujedinio s orlovskim pokretom u Hrvatski orlovski savez. Ivan je svakodnevno pohađao misu i govorio kako je liturgija njegov hobi, a pričest središte njegova dana. Zato je Orlovskom savezu kao lozinku dao: Žrtva-Euharistija-Apostolat.
Mladi su ga smatrali uzorom, vođom i prijateljem jer im je pomagao u učenju, zapošljavanju i traženju stana te nastojao da ispravno shvate što je ljubav i brak. Za mladež je napisao knjižicu Ti i Ona. Snažno je djelovao i na djevojke koje su se organizirale u Savez hrvatskih orlica, a predsjednica im je bila Marica Stanković (službenica Božja i buduća blaženica; istinu zgodu iz njezina života naći ćeš u MAK-ovoj slikopriči). O Ivanovu utjecaju na djevojke objavio je niz članaka pod naslovom Vitez ženske časti. Po ugledu na nj i ona se posvetila Bogu i zavjetovala na vječnu čistoću.
Uz svu svoju zauzetost Ivan je uvijek imao vremena za svakoga, jer je smatrao su dani u kojima radimo samo za sebe, a ništa za druge IZGUBLJENI! Godine 1927. upalila mu se čeljusna šupljina. Odavna je on slutio da Bog od njega traži žrtvu života za dobro mladih s kojima je radio. Sljedeće godine operiran je na Klinici za uho, nos i grlo (a to ti je danas osnovna škola Dr. Ivan Merz u Draškovićevoj ulici u Zagrebu). No operacija nije uspjela.
Da je Ivanov život Bogu bio mio, pokazuju i riječi koje su mladi napisali na bijeloj vrpci grobnoga vijenca:
„Hvala ti, orle Kristov, što si nam pokazao put k suncu!”
Sonja Tomić
Ivana je blaženim proglasio papa Ivan Pavao II. 22. lipnja 2003. godine u Banjoj Luci, a Ivanov je grob u bazilici i nacionalnom svetištu Srca Isusova u Zagrebu, u Palmotićevoj ulici.
Ivanov je otac pronašao njegovu oporuku:
„Život mi je bio Krist, a smrt dobitak… Duša će moja postići cilj za koji je stvorena. U Gospodinu Bogu.”
PROMISLI!
Počneš li pisati dnevnik, možda će i tvoja iskustva i misli, onomu tko ih pronađe, biti pravo blago!
Mali koncilj dječji je mjesečni list koji od svojega prvoga broja u ožujku 1966. do danas nastoji da djeca bolje upoznaju svoju vjeru i Boga, da saznaju što je sve Crkva učinila za dobro svijeta i za dobro hrvatskoga naroda.
