Govoreći o svecima i blaženicima u svojoj je homiliji Kardinal spomenuo i bl. Ivana Merza naglasivši da ga slavimo kao „izvanrednog mladića, laika istinski privrženog životu Crkve, s posebnim osjećajem za odnos kršćanstva i suvremene kulture. Svojim duhovnim bogatstvom privukao je i nadahnuo mnoge mlade da prepoznaju Krista kao svjetlo svoga života.“
Kardinal je u svome govoru iznio i lijepo razmišljanje o uskrsnom otajstvu te je među ostalim rekao: „U ovom uskrsnom vremenu slijedimo korake prve Crkve. To su koraci Crkve koja se rađa i nanovo rađa, naviješta radost i spasenje, propovijeda o iskustvima ljudi koji su ga susreli Živog i koji su živjeli zajedništvo s uskrslim Gospodinom (Djela apostolska). Isto otajstvo živimo i mi danas, sudjelujući u Kristovoj prisutnosti, štoviše – ugrađeni smo u njegovo Tijelo. Gospodinov Uskrs je i naš Uskrs; to je „prijelaz“, nadilaženje granica vidljivog i smrtnog, ljudskog i privremenog da bi ušli i živjeli u božanskom životu. Naviješteni dio Evanđelja kao da je zaključak, sažet odgovor Grcima koji su pristupili učenicima tražeći da vide Isusa, a Isus im objašnjava: Tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla. Neki egzegeti smatraju da je to sinteza cijelog Evanđelja po Ivanu.“