U dvorani Bazilike Srca Isusova u Zagrebu u petak 17. ožujka 2023. predstavljena je knjiga BRAK, OBITELJ, GRAĐANSKA PRAVA I SLOBODA autora prof. mr. sc. Ivice Đakovića u izdanju nakladničke kuće Biakova, Zagreb. Knjigu su predstavili dr. Križo Katinić, liječnik, prof. Ivan Bekavac Basić, i dr. Božidar Nagy, SJ. Na kraju predstavljanja o knjizi i njenim najvažnijim porukama govorio je i sam autor.
S dolaskom demokratskih promjena prof. Ivica Đaković (vidi biografske podatke na kraju članka), dok je bio ravnatelj Osnovne škole u centru Zagreba, koja je do tada nosila ime po komunističkom aktivistu Otokaru Keršovaniju, na molbu Postulature Ivana Merza promijenio je ime škole u OŠ „Dr. Ivan Merz“. U toj je školi naime, dok je još bila bolnica bio umro 10. svibnja 1928. Ivan Merz, sada blaženik Katoličke Crkve.
Knjiga koju je napisao i objavio prof. Ivica Đaković jest jedinstvena pod dvostrukim vidom. Prvo, napisao ju je jedan vjernik laik, katolički intelektualac, samoinicijativno bez ikakvog miga odozgor ili poticaja s bilo koje strane. Drugi vid originalnosti ove jedinstvene knjige jest njezin sadržaj. Prof. Ivica Đaković kao iskreni rodoljub i katolički vjernik, svjestan sve problematike u kojoj se našao i još uvijek nalazi hrvatski narod nakon oslobađanja od komunističkog režima, ozbiljno i znanstveno na 476 stranica opisuje i analizira sve naslijeđene teške posljedice komunističke prošlosti, razotkriva sadašnje nezacijeljene rane hrvatskog naroda, dijagnosticira sadašnje stanje hrvatskog društva i ono što je najvažnije daje smjernice, sugerira i predlaže rješenja. Knjiga Brak, obitelj, građanska prava i sloboda temeljito i iskreno, moralno i znanstveno, zdravorazumski i slojevito traži, pronalazi, brani i kreira istinu o zdravom braku, sretnoj obitelji, ljudskim i građanskim pravima i slobodama, demografiji i opstanku hrvatskog nacionalnog bića.
Stoga ova knjiga nedvojbeno zaslužuje ne samo svekoliku pozornost pedagoške, teološke, sociološke i političke javnosti, nego mnogo šire jer je hrvatsko društvo bremenito ozbiljnom i dubokom krizom.
Knjiga je plod dugogodišnjeg rada njenog autora kao pedagoga, ravnatelja i profesora u hrvatskom školstvu. Ona se temelji na bogatom iskustvu, istraživanjima i proučavanjima pedagogijske teorije i pedagoške prakse kao i na analitičkim otkrivanjima relevantnih činjenica utemeljenim u povijesnim, sociološkim, teološkim i političkim utjecajima na razvitak i stanje u hrvatskom društvu.
U knjizi autor proučava, objašnjava te nastoji braniti argumentima znanosti, moralnog sustava općeg dobra i zdravog razuma temeljne ljudske vrijednosti od svih onih paušalnih napada i „kritika” koji se skrivaju pod krinkom lažne slobode, lažne demokracije, neutemeljenih ili pseudo ljudskih prava.
U nekim dijelovima ove knjige naglašene su snažne kritičke primjedbe koje su smatrane nužnima i primjerenim negativnim pojavama i stanjima, prijepornim i nemoralnim trendovima pojedinaca i određenih skupina koji opterećuju hrvatsko društvo, njegov razvitak i budućnost. Bez kritike i mijenjanja postojećeg neće biti boljeg društva. Konformizam ne vodi naprijed. Moralni imperativ ne obvezuje samo autore ovakvih sadržaja da se bore i iniciraju promjene, nego i sve one koje ova problematika zanima i koji bi htjeli da ona bude vidno drugačija i kvalitetnija.
Knjiga ima pet dijelova. Navodim samo naslove: 1. Hrvatska izumire – pristup aktualnim problemima; 2. Određenje braka, obitelji i njene odgojne funkcije; 3. Uzroci zanemarivanja i razaranja braka, obitelji i odgoja; 4. Pretpostavke ostvarivanja odgojne funkcije obitelji; 5. Građanska prava i slobode.
Peti dio knjige jest najopsežniji i zauzima cijelu drugu polovicu knjige, punih 240 stranica. Tu su obrađeni mnogi primjeri narušavanja ljudskih prava i sloboda u Hrvatskoj s nekih značajnih područja čovjekova svakidašnjeg djelovanja, kao što su društveni odnosi, građanska prava, školstvo, odgoj i naobrazba, ugroza vjerskih prava i sloboda, tiskovni i elektronički mediji, politika. Riječ je o raznim manipulacijama i dezinformiranju medija; o nepoštivanju i gušenju vjerskih sloboda, o klevetama i napadima na Katoličku Crkvu, o nedopustivom ponašanju Srpske pravoslavne Crkve, o Apelu hrvatskih intelektualaca za slobodom povijesnog istraživanja itd.
Podpoglavlja Petoga dijela knjige od br. 11. do 17. za katoličke vjernike su posebno aktualna. U njima autor opširno i dokumentirano donosi popis napada na Katoličku Crkvu u Hrvatskoj posljednjih godina, te na ljudska prava i slobodu vjernika. Zatim donosi dokumentaciju o odnosu Srpske Pravoslavne Crkve prema Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj. Imamo tako konačno na jednom mjestu prikupljene sve dokumente koji se odnose na vrijeđanje ljudskih prava, na slobodu vjeroispovijesti, te o nečasnom i nepravednom miješanju SPC u nutarnje stvari Crkve u Hrvata, pogotovo što se tiče kanonizacije bl. Stepinca.
Donosimo ovdje manji izvadak iz 11. potpoglavlja Petog dijela knjige, koje nosi naslov „Napadi na Katoličku Crkvu u Hrvatskoj, na ljudska prava i slobodu vjernika“. Ova riječ „Napadi“ odnosi se na aktualnu sadašnju situaciju u našem hrvatskom društvu. Tako govoreći o medijima koji prednjače u tim napadima piše autor na stranici 334:
„Mediji pišući o Crkvi, gotovo isključivo pod tom riječi podrazumijevaju hijerarhiju, tj. biskupe i svećenike, ali nikada i vjernike laike. Jednostavno ne znaju da je Crkva jedinstvena. Od te zablude dolazi njihovo uporno besmisleno pozivanje na to kako je vjera privatna stvar. U hrvatskom društvu, u politici, u raznim granama industrije, u poljoprivredi, u turizmu, u zdravstvu, u visokoj naobrazbi, u školstvu vjernici su zaposleni i nositelji su tih djelatnosti. Oko 85 posto hrvatskog stanovništva su katolici, a s drugim crkvama i vjerskim zajednicama oko 95 posto je vjernika. S punim pravom postavljamo pitanje o kakvoj i čijoj privatnoj stvari oni govore? Mi vjernici smo svjedoci i ne mislimo ni da je njihov ateizam privatna stvar jer on itekako javno utječe na donošenje mnogih propisa i opće društvene odnose. Njih pet posto ateista želi biti javna državna religija, a nas bi 95 posto gurnuli iz javnog života u usku i nevidljivu privatnost. A kako bi onda naša vjera koja nam pomaže i u profesionalnom radu da budemo savjesniji, odgovorniji i uspješniji, mogla biti privatna stvar? Zar misle da se može iz sebe izbaciti vjeru i ostaviti je iza vrata u stanu ili crkvi prije nego pođemo na posao? Da vjera nije privatna stvar, ne od osamostaljenja Hrvatske, nego od nekoliko desetljeća ranije potvrđuju temeljni međunarodni dokumenti. To što oni, tih 5 % ateista nisu u bivšem komunističkom režimu poštivali te dokumente, dovoljno govori o njima i njihovom totalitarizmu, a ne o vjeri kao nekakvoj privatnoj stvari. Može li uopće nešto što je uprisutnjeno u cijelom društvu i inkorporirano u javnom životu građana biti privatno?“ pita se autor.
Nakon pedeset objavljenih stručnih i znanstvenih radova ova knjiga jest vrhunac nastojanja prof. Ivice Djakovića koja obuhvaćaju i sažimaju njegovo bogato pedagoško djelovanje i znanstveni rad.
Ovu bi knjigu, osim naših biskupa i ostalih odgovornih u višim crkvenim strukturama, trebali ozbiljno ne samo pročitati nego i prostudirati i svi saborski zastupnici, pogotovo oni koji se smatraju kršćanima da ne budu žrtve krilatice o vjeri kao „privatnoj stvari“ nego da upravo vođeni njezinim načelima pridonose na svim područjima društvenog života, a gdje kršćanska vjera ima što reći, izgradnji bolje budućnosti hrvatskog društva i naše domovine.
************
Ivica Đaković, mr. sc., (r.1953. g.) diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao prof. pedagogije. Na istom je fakultetu završio postdiplomski studij Škola i suvremeno društvo. Cijeli radni vijek posvetio je odgoju i naobrazbi djece i mladeži u hrvatskom osnovnom i srednjem školstvu. Započeo je službu u Slavoniji, (Bošnjaci, Županja) kao prvi pedagog škole. Nakon pet godina vraća se u Zagreb i zapošljava u SIZ-u usmjerenog obrazovanja na poslovima planiranja i programiranja. Tri godine poslije postaje pedagog u OŠ u centru Zagreba (ul. Račkoga). U istoj školi postaje ravnatelj te je s počecima demokratskih promjena 1993. školi promijenio ime u OŠ „Dr. Ivan Merz“ budući da je u toj zgradi, bivšoj bolnici, Bl. Ivan Merz završio svoj zemaljski život. U 2001. godini nastavlja ravnateljsku službu u OŠ Pavleka Miškine u Zagrebu, a od 2009. godine do 2018. vrši službu pedagoga u OŠ Petra Zrinskog u Zagrebu.
Kao pedagog, istraživač, didaktičar, odgojitelj, pedagoški praktičar, teoretičar i terapeut radio je s učenicima, učiteljima, profesorima i roditeljima. Fokus njegovih stručnih i znanstvenih preokupacija odnosi se na probleme odgoja i naobrazbe te na bračnu i obiteljsku tematiku. U tom kontekstu objavio je više od pedeset stručnih i znanstvenih radova. Održao je više desetaka izlaganja na znanstvenim skupovima, u obrazovnim emisijama Hrvatskog radija, na HRT-u, na Novoj TV, na TV Laudato, na raznim stručnim i političkim tribinama, na pedagoškim večerima. Autor je i moderator znanstvenog projekta Znanost i vjera. S akademikom Vladimirom Paarom realizirao je više od 30 takvih skupova diljem i izvan Hrvatske.
Osnivač je, prvi i dugogodišnji predsjednik Hrvatskog odgojno obrazovnog sindikata – HOOS Partner. Aktualni je predsjednik Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika (HKDPD) koje je brojnim svojim aktivnostima dalo veliki obol u stvaranju boljeg hrvatskog školstva i društva. Član je Znanstvenog vijeća za školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Dragovoljac je Domovinskog rata.
Kao iskreni rodoljub, što je pokazao i sudjelovanjem u obrani domovine od velikosrpske agresije, nastavio je svoju borbu za istinu i pravdu i u novim društvenim okolnostima u slobodnoj domovini, što je za posljedicu imalo šest sudskih sporova iz radnog odnosa koji su svi riješeni u njegovu korist te je izišao kao pobjednik. A koliko mu je stalo do istine i pravde i nastavka borbe za njih, dokaz je i ova njegova knjiga koja svojim jasnim prikazom aktualnog stanja u hrvatskom narodu, te svojim sugestijama i prijedlozima kako rješavati probleme, može pridonijeti izgradnji bolje budućnosti hrvatskog društva i naše domovine.
p. Božidar Nagy, SJ