Blagdan bl. Ivana Merza koji je ove godine pao u nedjelju svečano je proslavljen u Bazilici Srca Isusova gdje se nalazi njegov grob (od 1977.g.) i u koju je on svakodnevno dolazio na sv. misu posljednjih šest godina svoga života dok je živio i djelovao u Zagrebu. Svečanu koncelebriranu sv. Misu predslavio je banjalučki biskup u miru Franjo Komarica i održao je nadahnutu propovijed. Najvažnije dijelove biskupove propovjedi donosimo u nastavku. Na sv. misi pjevao je Akademski zbor Bazilike Srca Isusova i prisustvovali su i mnogi Banjalučani koji žive u Zagrebu. Na kraju sv. mise zbor je zajedno s vjernicima otpjevao himnu u čast bl. Ivana Merza za koju je glazbu komponirao upravo biskup Komarica još 2003. g. za beatifikacije bl. Ivana. Još jedna svečana sv. misa bila je u 17 sati koju je služio postulator p. Božidar Nagy. U svojoj propovjedi među ostalim postulator je iznio mnoge zanimljive i edifikantne detalje o smrti bl. Ivana koja je uslijedila nakon neuspjele operacije 10. svibnja 1928., dakle točno prije 98 godina. Naglasio je kako je Merz dobio rasvjetljenje da će umrijeti pa je svome duhovniku p. Vrbaneku prije odlaska u bolnicu rekao da svoj život prikazuje Bogu kao žrtvu za hrvatsku mladež. Umro je u prijepodnevnim satima u prisutnosti svoga oca i najbližih prijatelja. U 11,30 s. zvono zagrebačke katedrale zazvonilo je i navijestilo je Zagrebu njegov odlazak s ovoga svijeta. Načinjen je veliki izuzetak, jer katedralno zvono u ono vrijeme zvoni samo kad umre nadbiskup ili koji pomoćni biskup. To je bila samo potvrda koliko je mjesna Crkva cijenila svetačku osobu Ivana Merza i njegovo apostolsko djelovanje.
Cjelovita propovijed biskupa Komarice
U nastavku donosimo najvažnije izvatke iz propovijedi Biskupa Franje Komarice koju je održao u bazilici Srca Isusova u Zagrebu na blagdan bl. Ivana Merza 10. svibnja 2026.:
“Mnogi ljudi imaju uzore i vole ih. I mi kršćani imamo svoje uzore i štujemo ih. To su blaženici i sveci Crkve. Oni su svojom čvrstom vjerom i svojim vjerodostojnim kršćanskim življenjem, svojim nastojanjima i životnim borbama, dragocjeni uzori i nama, u našim nastojanjima, kako da i mi što plodnije, prema Božjoj volji osmislimo svoj život na zemlji. Zato, štujući njih, mi veličamo, slavimo i častimo Božja veličanstvena djela, koja su se očitovala u njima.
I dragi nam, naš domaći blaženik Ivan Merz, čiji blagdan danas osobito svečano slavimo u ovoj bazilici imao je osobitu Božju milost, da se je svjesno dao obasjati svjetlom Božje istine; shvatio je blaženi Ivan, čak mnogo dublje i snažnije nego mnogi drugi članovi Crkve u njegovo vrijeme, koju i kakvu izvanrednu, prevažnu ulogu ima naš SPASITELJ, ŽIV NAZOČAN U SVETOJ EUHARISTIJI, za uspjeh života svakog od nas. Nije slučajno, da se na sliku našeg Blaženika, koja se izlaže na javno štovanje vjernicima, redovito stavlja i SIMBOL SVETE EUHARISTIJE.
Doista je izuzetni Božji dar, da je blaženi Ivan uspio svojim krjepostima i svojim vjerodostojnim kršćanskim životom već u svojoj mladenačkoj i ranoj muževnoj dobi tako snažno zasjati na Nebu proslavljenih članova Crkve. Tako je ime Ivana Merza za čitav tadašnji naraštaj mladih katolika značilo „PROGRAM ŽIVOTA I DJELOVANJA“, kako je to za njega rekao sveti papa Ivan Pavao II. u svojoj propovijedi na Misi beatifikacije u Banjoj Luci 2003. godine. Papa je tada odmah izrijekom nadodao, da blaženi Ivan “TO MORA BITI I DANAS”. –
Vjerujem da vam je poznato, kako je neposredni nasljednik sv. pape Ivana Pavla II., papa Benedikt XVI., već druge godine svoga pontifikata – 2007., uvrstio u svojoj Apostolskoj pobudnici „ Sacramentum Caritatis“ br. 94., i NAŠEGA BLAŽENOG IVANA MEĐU 18 VELIKIH SVETACA, koji su , kako papa navodi, „pružili svjedočanstvo autentičnog života zahvaljujući svojoj euharistijskoj pobožnosti“!
To je papa Benedikt učinio iz opravdanih razloga, jer je, kako mi je on sam potvrdio kad sam prvi puta bio kod njega u audijenciji, dobro poznavao našeg Blaženika iz njegovih pisanih djela. Papa Benedikt mi je također, rekao da se on „svaki dan moli blaženom Ivanu Merzu“, koji je za njega „IZVANREDAN LIK“, i kojega smatra „uzorom angažiranog katoličkog laika 21. stoljeća, jer je bio veliki intelektualac i duboki vjernik, istinski pionir ispravno shvaćene koncilske liturgijske obnove.“
Kao mladi katolički laik-intelektualac, Ivan je oduševljavao brojne mlade, ali i odrasle svoje suvremenike za KRISTA I CRKVU. Zauzeto je promicao LITURGIJSKI ŽIVOT među laicima. Zalagao se za ANGAŽIRANI APOSTOLAT vjernika laika, pod vodstvom crkvene hijerarhije. On je tvrdio, “da se bez jasnih, velikih načela, koja Crkva svijetu daje, ne može na čvrste temelje postaviti ni jedan pravedan ni human društveni poredak.
Glavna njegova karakteristika kao katoličkog intelektualca, bila je LJUBAV I ODANOST prema CRKVI I KRISTOVU NAMJESNIKU na zemlji – PAPI. Tu ljubav je on nastojao usaditi i kod svih onih svojih suvremenika, s kojima se susretao.
Sjećam se, drage sestre i braćo u Kristu, da mi je za vrijeme svjetske Sinode biskupa o Pozivu i poslanju laika u Crkvi i u svijetu, u Rimu, davne 1987.godine, papa Ivan Pavao II., u razgovoru o Ivanu Merzu tada još kandidatu za oltar, sugerirao, neka se što više među našim vjernicima širi njegovo štovanje i neka što veći broj i svećenika i vjernika-laika dobro upozna njegov divni lik, o kojemu je on osobno, mnogo toga čuo tijekom 2. Vat. Sabora od tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa, kasnije i kardinala Franje Šepera.
Mi smo svjedoci aktualne situacije i ovdje, i u ovom katoličkom gradu i zemlji, a da ne govorim o situaciji u brojnim, osobito zapadnoeuropskim gradovima i zemljama, kako se sve više širi jedan bezvjerski mentalitet, koji sve više zahvaća i razara, ne samo obiteljski nego i društveni život dotične sredine, općine, grada, regije, naroda. Taj se mentalitet temelji na mišljenju, da je dovoljno učiniti ljude dobrostojećima; da se treba sve više podsticati ekonomsko-tehnički napredak, kako bi se čovjeka učinilo čovjekom. – Svjedoci smo, kako takav bezdušni razvoj ne može zadovoljiti čovjeka. Ako u čovjekovoj nutrini nestane osjećaj za njegovanjem i razvojem njegove duhovne dimenzije, tj. njegove nužne usmjerenosti prema Bogu, onda je ozbiljno ugrožen pravi smisao čovjekovog života. Kad čovjek živi kao da Boga nema, onda on izgubi smisao ne samo za tajnu koja se zove Bog, nego i smisao za tajnu koja se zove svijet, koja se zove i čovjek!
Bio sam, ne jednom, svjedokom u nedavnom ratu kao i mnogi od vas, kako za ateizirane, bezbožne naše sugrađane i suvremenike nije vrijedio ništa ni čovjek, ni ono što je on sam ili zajedno s drugima uspio izgraditi. – Zamračenje smisla za Boga i za čovjeka, vodi nužno ka praktičnom materijalizmu, egoizmu, individualizmu, utilitarizmu, oportunizmu i hedonizmu.
U svakom od tih oblika urušavanja, dekadentnosti čovjekova dostojanstva i njegove bogolikosti obistinjuje se nadvremenska tvrdnja sv. Pavla apostola iz poslanice Rimljanima, koja glasi: „Kako nisu smatrali vrijednim čuvati pravu spoznaju Boga, Bog ih je predao pokvarenom shvaćanju da bi činili što ne dolikuje“.(Rim 1,28).
Ako pak, čovjek želi utažiti čežnju, koja plamti u njegovu srcu za istinskom srećom, onda on mora upraviti svoje KORAKE PREMA KRISTU. Krist nije samo DOBAR UČITELJ, koji nam pokazuje pravi put, pravi životni pravac u hodu ovom zemljom. On je ujedno, i ISTINSKI SVJEDOK za konačno određenje, koje čovjek ima u vječnom Bogu. U svome uskrsnuću Isus Krist je postao konačni, definitivni Pobjednik nad smrću.
Često slušamo o NOVOJ EVANGELIZACIJI, koja se provodi osobito u nekim umornim pa i zamrlim dijelovima Kristovog Mističnog tijela, Njegove Crkve, napose od početka ovog stoljeća i tisućljeća, a koja bi trebala i mogla roditi novim proljećem življenog Evanđelja. Da bi se to doista i dogodilo, ovisi mnogo o tome, u kojoj ćete mjeri vi, VJERNICI-LAICI biti SVJESNI svoga krsnog poziva i poslanja i svoje SUODGOVORNOSTI za plodnost Kristova Evanđelja u suvremenim svijetu. SPECIFIČNA područja katoličkih laika su, kako znamo, brak, obitelj, mladež, kultura te društveni, ekonomski i politički život zajednice u kojoj oni žive.
Pri tome, trebamo svi mi u Crkvi biti svjesni, da je DUH SVETI glavna pokretačka snaga nove Evangelizacije, koji ostvaruje jedinstvo među članovima Crkve Kristove. – Podsjećam vas na riječi vapaja Crkve, koje ona, već mnoga stoljeća, upućuje u svom himnu Duhu Svetom: „Sjaju svjetla blaženog, sjaj u srcu puka svog, napuni nam dušu svu. Bez božanstva Tvojega, čovjek je bez ičega, tone sav u crnom zlu…Mekšaj ćudi kamene, zagrij grudi ledene, ne daj nama putem zlim.“
Blažena Djevica Marija i tijekom cijele povijesti Crkve, pa tako i u ovo naše vrijeme, nastavlja obavljati svoju MAJČINSKU ZADAĆU u Crkvi, koju joj je povjerio njezin Sin Isus Krist. Pomoći će nam, draga braćo i sestre u Kristu, ako se i mi – poput našeg blaženog Ivana Merza – budemo ugledali u jedinstveni Marijin primjer i utjecali se i u njezin majčinski zagovor. Amen.“
Narod.hr govori o Blaženiku:
https://narod.hr/na-danasnji-dan/blazeni-ivan-merz-tisucama-mladih-postao-uzor-i-ideal-krscanskog-zivota