U subotu 31. siječnja 2026. navršilo se 80 godina od ubojstva dr. Ivana Protulipca, istaknutog katoličkog intelektualca i angažiranog vjernika laika u odgoju katoličke mladeži. Tim povodom u organizaciji Postulature bl. Ivana Merza služena je istoga dana za njega sv. misa zadušnica u crkvi sv. Martina u Zagrebu u Vlaškoj ulici. Sv. misu predvodio je p. Božidar Nagy, postulator. Dr. Ivan Protulipac bio je ubijen toga dana prije 80 godina na ulici u Trstu od izaslanika tadašnje komunističke OZNE. Na sv. misi sudjelovali su poštovatelji dr. Protulipca koji dobro poznaju njegovu veliku ulogu u Hrvatskom katoličkom pokretu; a bili su nazočni i predstavnici današnje mladeži.
U svojoj propovjedi predvoditelj misnoga slavlja, pater Božidar Nagy, najprije je ukratko iznio njegove osnovne biografske podatke. Dr. Ivan Protulipac rođen je u Hrnetiću kraj Karlovca 1899., završio je studij prava na Zagrebačkom sveučilištu i nakon postignutog doktorata i pripravničke službe od 1927. godine radi kao odvjetnik u Zagrebu. Još kao student 1920. g. uključuje se aktivno u rad katoličkih organizacija pa tako već 1923. postaje predsjednik Hrvatskog orlovskog saveza. Nakon njegova ukinuća 1929. od strane beogradske „šestosiječanjske diktature“ osniva 1930. zajedno sa suradnicima Križarsku organizaciju koju kao predsjednik vodi do 1938. godine kada ga nadbiskup Stepinac imenuje predsjednikom Katoličke akcije. Tijekom rata vršio je svoju odvjetničku službu, a da se nije angažirao ni političkom niti u vojnom djelovanju.
Punih petnaest godina stajao je na čelu katoličkih organizacija. U njihovo je djelovanje uložio sav svoj idealizam, svoje slobodno vrijeme i svoje ne male materijalne žrtve. Radio je neumorno obilazeći sela i gradove, održao je na stotine predavanja i govora. Objavio je brojne članke, a posebno mu je za povijest vrijedna knjiga Hrvatsko Orlovstvo (1926.). Poput tisuća i tisuća Hrvata 1945. godine iz sigurnosnih razloga morao je napustiti domovinu i prešao je u Italiju i doputovao je sve do Rima i bio je potpuno na sigurnom. P. Nagy je nadalje posebno istaknuo jednu do sada nepoznatu činjenicu koja baca novo svjetlo i još više otkriva duhovnu veličinu ovoga velikog hrvatskog vjernika i domoljuba. Boraveći u Rimu u izbjeglištvu saznao je za brojne hrvatske izbjeglice koji su bježali spašavajući svoje živote pred komunističkim progoniteljima i krvnicima. Vratio se natrag iz Rima u Trst da bi pomagao hrvatskim prognanicima i izbjeglicama u snalaženju i u teškim danima izbjeglištva. Osim u materijalnim potrebama brinuo sa za njih u pastoralnom smislu pa je organizirao sv. mise na hrvatskom jeziku uz pomoć jednog hrvatskog svećenika.
Ubijen je u Trstu kao prva hrvatska žrtva komunističkih zločina u emigraciji. S demokratskim promjenama 1993., njegovi posmrtni ostaci preneseni su u Zagreb i sahranjeni na Mirogoju. Dr. Protulipac završio je svoj život i poginuo kao žrtva ljubavi za svoj hrvatski narod i tom svojom mučeničkom smrću okrunio je svoj život koji je i do tada bio ispunjen velikim djelima za odgoj hrvatske katoličke mladeži. Ostavio je uspomenu zaslužnog hrvatskog katoličkog predvodnika, odličnog govornika i izvanrednog organizatora.
U Molitvi vjernika na sv. misi jedan zaziv je bio da se i za dr. Ivana Protulipca pokrene postupak za beatifikaciju jer je svojim djelima, a posebice svojom mučeničkom žrtvom ljubavi prema svome narodu to i zaslužio. Njegov najbliži suradnik i prijatelj bl. Ivan Merz već je proglašen blaženim, a za Maricu Stanković, iz srodne katoličke organizacije postupak za beatifikaciju je u tijeku.
Na sv. misi sudjelovao je i mladi diplomirani povjesničar g. Mihovil Vučković koji je 8. rujna prošle godine uspješno obranio svoj diplomski rad o dr. Ivanu Protulipcu na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu. Nakon sv. mise g. Vučković ukratko je nazočnima predstavio svoj diplomski rad (možete ga preuzeti na ovom LINKU) koji je prvi znanstveni rad posvećen tom velikom hrvatskom vjerniku laiku i rodoljubu. U nastavku donosimo najvažnije dijelove sažetka ovoga njegova rada kako ih je izložio nazočnima:
„Iz spisa, govora i životnog puta dr. Ivana Protulipca jasno se razabire dosljedan i duboko promišljen društveno-kulturni svjetonazor. U temelju mu leži uvjerenje, kako to navodi u brojnim svojim spisima, da su vjera i narod neraskidivo povezani: Katolička Crkva i njezin nauk čine dušu hrvatskog nacionalnog bića, a moralna obnova kroz vjeru preduvjet je svakog istinskog napretka. Protulipac je svoju ulogu intelektualca i vođe shvaćao ponajprije kao odgojitelj naroda – posebno omladine – u duhu požrtvovne ljubavi prema Bogu i domovini. Stavovi koje je imao o Crkvi, mladeži, demokraciji i modernitetu bili su ispred svog vremena. Njegov intelektualni habitus odlikovala je spojena erudicija pravnika i žar govornika; pisao je i govorio argumentirano, strasno i nadahnjujuće. Plod tog rada bio je čitav naraštaj mladića i djevojaka koji su, zahvaljujući njemu, izrasli u uvjerene humaniste, domoljube i katoličke vjernike. Kombinirajući vjerske ideale i nacionalnu svijest u organizacijama kojima je stajao na čelu pridonio je istinskom odgoju tisuća mladih koji su bili članovi tih katoličkih organizacija (Orlovstvo, Križarstvo, Katolička Akcija i Mladi Junak).
Njegov društveni i kulturni svjetonazor može se sažeti u nekoliko ključnih teza koje je Protulipac živio i promicao: (1) Bog i moralni zakon jesu iznad svega – bez njih nema zdravog društva; (2) mladima pripada budućnost, ali ih valja odgojiti u krjeposti i identitetu; (3) narod koji drži do sebe čuva svoju vjeru i traži pravdu za svakog čovjeka; (4) vlast treba služiti općem dobru i pravednosti, inače gubi legitimitet.
Sve ove misli Protulipac je utkao u konkretna djela, ostavivši neizbrisiv trag u povijesti hrvatskog katoličkog laikata u prvoj polovini 20. stoljeća. Njegov je intelektualni životopis primjer integriteta – jedinstva riječi i djela u službi duhovnog i društvenog preporoda hrvatskog naroda. Zato se danas, s odmakom, na Ivana Protulipca gleda ne samo kao na povijesnu osobu nego i kao na simbol jedne vizije društva u kojem su vjera, kultura i nacionalni ponos skladno povezani.“
Predvoditelj misnog slavlja p. Božidar Nagy, na završetku ovoga vjerskog obilježavanja tragičnog ubojstva dr. Protulipca kao prve žrtve u emigraciji od strane komunističkog režima, rekao je da dr. Protulipac zaslužuje ne samo jednu sv. misu na 80. obljetnicu njegove smrti, nego bi tijekom cijele 2026. godine trebalo na razne načine komemorirati njegove zasluge, duhovnu veličinu, ali i posljednju žrtvu ljubavi prema svome narodu. On je kao veliki hrvatski rodoljub i vjernik laik zajedno s bl. Ivanom Merzom i službenicom Božjom Maricom Stanković obilježio prvu polovicu 20. stoljeća života Crkve u Hrvata.
I na kraju bile su pročitane riječi dr. Protulipca koje je napisao u svome programskom članku 1930. g. u časopisu „Križ“:
“Naš narod danas željno čeka da dođe omladina koja će ponijeti novi duh po našim krajevima. Program je te omladine jasno vidljiv u Kristovu križu. A poteškoće, mi ih vidimo. Ali iza Velikog Petka dolazi Uskrs. Do njega mora doći. Mi hoćemo i Veliki Petak da dođe tim sjajniji Uskrs. Da li si nas razumjela, hrvatska omladino, i vi hrvatski katolici?”
Iz ovoga njegova članka uzeta je jedna rečenica i uklesana je na njegovu grobu na Mirogoju, a glasi:
„Mi hoćemo i Veliki Petak da dođe tim sjajniji Uskrs!“
Postulatura bl. Ivana Merza
