Zdenko Gelenčir

Slika izađena 2000. godine za župu sv. Josipa u Osijeku po narudžbi tadašnjeg župnika mons. Nikole Kerčova.
 
Objašnjenje autora slike: Slika prikazuje Ivana Merza kako trči kao mladić prema cilju svetosti. Plamički vatre sugeriraju napasti i zavodljivosti svijeta koje bi mogle opržiti njegovu dušu. Ali on uz pomoć vjere, molitve i sakramenata uspijeva se izdići i iznad njih, ne dopuštajući da sprže, trči prema cilju. 

Slika iz 2003.

Oltarna slika za beatifikaciju blaženog Ivana Merza na Papinskoj misi u Banjoj Luci .

Slika koja prikazuje blaženog Ivana Merza bila je postavljena na oltaru za vrijeme Papine mise beatifikacije na Petrićevcu u Banjoj Luci; izradio ju je osječki slikar Zdenko Gelenčir. Slika je dimenzija 2 m x 4 m. Netko može pitati kako to da je tako velika čast – naslikati oltarnu sliku za Papinu misu beatifikacije – pripala jednom relativno mladom slikaru iz Osijeka. Dva su tome razloga.

          Slika izrađena u Osijeku – zašto? Beatifikacija Ivana Merza trebala je biti u Osijeku za vrijeme Papinog trećeg pohoda Hrvatskoj koji se upravo odvio u lipnju 2003., a što su bili odlučili hrvatski biskupi u dogovoru sa Svetom Stolicom još u jesen 2002. god. U međuvremenu su bosansko-hercegovački biskupi predložili i zamolili Svetoga Oca da beatifikacija Ivana Merza bude u Banjoj Luci, što je i prihvaćeno. Kako je Osijek trebao biti  grad Merčeve beatifikacije željelo se ipak nečim obilježiti ovu prvotnu namjeru da tako i taj grad barem nečim sudjeluje u tom svečanom činu proglašenja blaženim prvog laika Crkve u Hrvata. Stoga je izabran jedan osječki slikar da naslika oltarnu sliku. Ovaj se umjetnik već okušao u slikanju Ivana Merza. Izradio je bio u 2000. godini  po narudžbi mons. Nikole Kerčova veliku sliku  visine 2,60 budućeg hrvatskog blaženika za župu sv. Josipa u Osijeku.

          Idejno osmišljenje slike dali su zajedno banjalučki biskup Franjo Komarica i postulator o. Božidar Nagy. Slika je bogata porukom, simbolikom i sažima Merčev život. Prikazuje Ivana Merza u mladenačkom liku i u bijelom odijelu. Rađena je po uzorku dviju slika iz njegovih gimnazijskih banjalučkih dana gdje ga vidimo upravo u bijelom odijelu koje je tada nosio. Zašto je uzet njegov mladenački lik? Da se u prvom redu naglasi njegova svetačka preobraženost i nebeska slava u kojoj se sada nalazi. U nebu, gdje se nalaze blaženici i sveci, nema starosti. Tamo vlada vječna mladost i ljepota. Osim toga, ovim izborom njegove fotografije u bijelom odijelu, koje je on i u stvarnosti nosio (sačuvane su tri njegove fotografije u bijelom odijelu), željela sa istaknuti čistoća njegove duše i moralna neporočnost njegova svetačkog života. Živio je moralno čistim životom; u 19 godini zavjetovao je čistoću Blaženoj Djevici Mariji do braka, a kad mu je postalo jasno da Bog od njega traži cijelo njegovo srce, sa 27 godina zavjetovao je doživotnu čistoću u posvećenom celibatu kao laik. Još kao 20-godišnji mladić zapisao je u svome dnevniku prije odlaska u vojsku ove misli o ljepoti moralno čistog življenja: «Čistoća i vječno čistoća treba da je geslo!»

          Moto Papinog pohoda Banja Luci jest «Blaženi čista srca» što je jedno od osam Isusovih blaženstava iz govora na gori (Mt., 5,8) Te riječi također pišu na knjizi koju Ivan Merz na slici drži u rukama, a koja je ujedno simbol i misala, i Sv. Pisma, i općenito svijeta književnosti, kulture i znanosti čime se Merz posebno bavio. Nadalje, knjiga u njegovim rukama želi ga označiti kao čovjeka knjige, studija, duhovnog čitanja i tražitelja istine, kao katoličkog intelektualca, doktora u struci (književnost) i profesora što je bio po zanimanju. U lijevoj ruci Merz drži krunicu; to je oznaka Merza kao čovjeka molitve općenito i napose kao velikog štovatelja blažene Gospe kojoj je svaki dan molio krunicu.

          Merz je prikazan u hodu. Ide kroz život s knjigom i krunicom, tj. studijski proučava život oko sebe i s molitvom u srcu. Vedar je i zagledan u Kristov križ u čijem središtu je Euharistija, znak Kristove žrtve, ljubavi i njegove nazočnosti među nama, koju je Merz za života posebno štovao. Ova kompozicija podsjeća na Merčeve riječi koje je pisao majci iz Pariza da se uvjerio u istinitost katoličke vjere i da se zato «cijeli moj život kreće oko Krista Gospodina». Isto tako i na riječi iz njegova testamenta: «Život mi je bio Krist.»

          Uz Merza su razne osobe predstavnici Crkve u Hrvata, iz koje je Merz izrastao, svjedoci njegove svetosti i osobe koje su na jedan ili na drugi način pridonijele njegovoj beatifikaciji.

Desna strana prvi donji red: Marica Stanković, bliska suradnica Ivana Merza u apostolatu, koja je ostvarila ideju Merčevog civilnog reda i osnovala zajednicu Suradnica Krista Kralja i koja je u ime Suradnica uputila službenu molbu crkvenim vlastima da se pokrene postupak za proglašenje blaženim Ivana Merza. – O. Josip Vrbanek, isusovac, duhovnik i ispovjednik Ivana Merza, koji ga je pratio posljednjih šest godina u njegovu usponu prema oltaru, koji ga je dopratio do smrti i koji je kao svjedok njegove svetosti napisao njegovu biografiju u vidu pokretanja postupka za njegovu beatifikaciju kao dokaz da je posjedovao kršćanske kreposti u herojskom stupnju. – Kardinal Franjo Šeper Merza je osobno poznavao, bio je uvjeren u njegovu svetost i 1958. god. kao zagrebački nadbiskup pokrenuo je postupak za Merčevu beatifikaciju.

Desna strana drugi red: Anica Ercegović iz Sunje koja je čudesno ozdravila po zagovoru Ivana Merza od neizlječive bolesti i čije je čudesno ozdravljenje prihvaćeno u Vatikanu u postupku Merčeve beatifikacije. Dr. Ivan Protulipac, mučenik, bliski suradnik Ivana Merza u orlovskoj organizaciji, žrtva komunističkih progona, ubijen 1946. god. u Trstu od jugoslavenskih komunista. Msgr. Ivan Evanđelista Šarić, sarajevski nadbiskup s kojim je Ivan Merz bio povezan velikim prijateljskim vezama i koji je Ivana Merza posebno štovao i cijenio kao svetog čovjeka. Kardinal Franjo Kuharić koji je mnogo divnih govora o Ivanu Merzu izrekao i ubrzao postupak njegove beatifikacije. – Dr. Dragutin Kniewlad, napisao je prvu biografiju Ivana Merza koja ga je otkrila hrvatskoj javnosti.

Lijeva strana prvi red: Kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup, veoma zaslužan za promicanje štovanja Ivana Merza u vrhbosnaskoj nadbiskupiji i koji je osobno zamolio Svetoga Oca da dođe u Banja Luku i proglasi Ivana Merza blaženim. – Banjalučki biskup Franjo Komarica, od svih hrvatskih biskupa najviše je učinio za Ivana Merza u svojim  govorima, a  dvije godine ranije odredio je molitve u svojoj biskupiji za njegovu beatifikaciju i uspio je uvjeriti Svetoga Oca i Svetu Stolicu o važnosti Papinog dolaska u B. Luku i proglašenja Ivana Merza blaženim upravo u B.Luci.

Lijeva strana drugi red: Mons Fabijan Veraja, dugogodišnji djelatnik u Kongregaciji za kauze svetaca koji je napisao Poziciju Ivana Merza, temeljni dokument od 1040 stranica kojom se dokazuje herojski stupanj Merčevih kreposti i njegova svetost i time je dao odlučujući doprinos završetku procesa i njegovoj beatifikaciji. – Prof. Ljubomir Maraković, profesor Ivana Merza u gimnaziji, koji ga je usmjerio prema pravim životnim vrijednostima, zaslužan za njegovu duhovnu i vjersku orjentaciju. Za njega je Merz rekao: «Katolik svjetovnjak spasio me za vječnost!» – O. Božidar Nagy, postulator postupka za beatifikaciju Ivana Merza, na koju ga je dužnost imenovao kard. Franjo Kuharić i koji ovu službu vrši već 51 godinu. – Papa Ivan Pavao II. koji je uzdigao na čast oltara Ivana Merza kao blaženika Katoličke Crkve.

U pozadini s jedne i s druge strane mnoštvo koje slijedi Ivana Merza kao onoga koji pokazuje «put k Suncu» tj. k Isusu Kristu kako su to bili izrazili u natpisu na nadgrobnom vijencu mladi Ivanovi štovatelji iz Vinkovaca 1929. i kojim su najbolje izrazili što je Merz značio i što znači i danas za hrvatske katolike, mlade i odrasle: «Hvala ti, orle Kristov, što si nam pokazao put k Suncu!»

U dnu slike s lijeve strane jesu mjesta i institucije koje su formirale Ivana Merza. Bazilika Srca Isusova u Zagrebu u koju je Merz dolazio svakoga dana na sv. misu i sv. pričest i gdje mu se danas nalazi grob. Potom Banjalučka katedrala. U sredini detalji s bojišta iz 1. svjetskog rata, podsjećaju na ratno iskustvo Ivana Merza (1916.-1918.) gdje je doživio duboko obraćenje Bogu. Desno simboli gradova u kojima je Merz studirao, Beč i Pariz, i potom Rim, Bazilika Sv. Petra, središte njegove vjerske i duhovne orijentacije i duboke ljubavi prema Crkvi.

          Original slike nalazi se danas u atriju Isusovačke Klasične Gimnazije u Osijeku. Kopija iste slika ali uvećana koja je stajala na Papinskom oltaru za vrijeme beatifikacije, nalazi se u župnoj crkvi u Banjoj Luci u kojoj je bl. Ivan Merz kršten.